Kulin ban (od prije 1180. do 1204.)

Share

Veliki ban Bosanski, vladao je od prije 1180. do 1204. i stekao poštovanje velikog vođe u bošnjačkoj historiji. Sačuvani fragmenti svjedočenja o ban Kulinovoj vladavini govore o 24 godine mira i nastojanja da Bosna ekonomski prosperira. Kulin banov trgovački ugovor s Dubrovnikom, čuvena povelja Kulina bana, sklopljena 1189, poticala je dubrovačke trgovce na eksploataciju bosanskih rudnika. Ovaj ugovor je najstariji poznati državni dokument pisan na narodnom jeziku.  Ova povelja nedvosmisleno pokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja, krajem XII stoljeća,  na tlu Bosne postojala državna sa svojom osobenom organizacijom vlasti i određenim pravnim sistemom.  Ugovorom se uređuje  jedna već uhodana praksa trgovačkog prometa i veza Bosne sa Dubrovnikom. Tri glavna trgovačka centra u to doba bila su Vrhbosna, Visoko i Drijeva (Narenta), na lijevoj obali Neretve, kod ušća rijeke Krupe. U doba Kulina bana, Bosanska se država prostirala od Drine do Grmeča, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i Donjim Krajima oko Sane. Ban Kulin je vjerovatno najtipičnija ličnost srednjovjekovne Bosne i jedini je Bosanski vladar koji je ostao sačuvan u savremenoj bošnjačkoj tradicionalnoj narodnoj poslovici: “Od Kulina bana i dobrijeh dana.”

Ban Kulin je, zajedno sa familijom, i rodbinom, kao i ostali Bošnjaci toga doba, bio pripadnik heretičkog učenja u Bosni. O tome je papu Inocenta III 1199 godine prvi izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog raškog župana Stefana Nemanje. Razlog iza Vukanovog čina je bio politički. Naime, do srpske prijestolne krize došlo je kada se 1196 veliki župan Stefan Nemanja, protivno tadašnjem redu naslijeđa, preskočivši najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji ja kao zet bizantskog cara imao političku prednost nad starijim bratom. Vukan je od oca umjesto očekivanog prijestolja dobio na upravu Zetu i Trebinje, sa titulom “velikog kneza.” Uvrijeđen i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim kraljem Emerikom i uz njegovu podršku  nekoliko se godina borio za prijestolje protiv mlađeg brata. U sklopu te borbe treba gledati i Vukanovo  pismo papi 1199 u kojemu je iznio čitav niz optužbi protiv plemenitog Bošnjaka, Kulina bana. Iza niza vjerskih optužbi protiv Kulina bana i bosanskih heretika,  krili su se i konkretni politički motivi i ciljevi. Ukoliko bi kralj Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto bosanskog bana mogao doći sam Vukan, kao Emerikov saveznik i pravovjernik koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i jedinu. Time bi srpski knez Vukan došao u posjedstvo Bosne.

I sam kralj Emerik je imao negativan stav prema Kulinu banu, te se u jednom pismu žalio papi da je ban  Kulin upao u Srbiju i odveo “neke kršćane”  u ropstvo kao podanike ugarske krune, te da prijeti da će i “preostali dio zemlje uzeti.” Jasno je da Kulin ban nije bio nikakav ugarski vazal, nego, za razliku od svog prethodnika bana Borića, nije bio ni politički povezan sa ugarskim kraljem. Nakon što je 1202 pomogao Vukanu da zbaci Stefana, ugarski kralj je smatrao da se može okrenuti Bosni i dovesti je u svoju političku zavisnost. Da zaobiđe mogući križarski rat, lukavi i oprezni bošnjački vođa Kulin ban, odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve što od njega traži rimska kurija. Papa je početkom aprila 1203 godine poslao svog izaslanika u Bosni da ukaže na bosansko navodno krivovjerje. Na Bilinom polju (kod Zenice) održan je sabor sa starješinama krstjana, banom Kulinom, njegovim časnicima i brojnim bošnjacima. Papa je pod prijetnjom križarskog rata i istrebljena bošnjačkih heretika tražio da se Bošnjaci odreknu svog heretičkog učenja i prakse. Time je mudri Kulin ban potpisao akt o odbacivanju heretičkog učenja u Bosni. Čin odricanja od heretizma pokazao se samo kao Kulin banov taktički potez, povučen u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost križarskog rata protiv bošnjačkih heretika. Treba imati u vidu da je Sabor na Bilinom Polju održan u vrijeme IV. križarskog rata 1202-1204 i mudri taktički potezi Kulina bana spasili su Bosnu od križara. Uslijed svih ovih prijetnji i vanjskih pritisaka, bošnjački narod se ipak nije odrekao svog vjerskog učenja.

Čitaj više

Možda vas zanima...