Od Kulina bana i dobrijeh dana
Elma Duvnjak
13.10.2007 21:26
Ime bana Kulina i vremena u kojem je vladao Bosnom, a pretpostavlja se da je to bilo od 1180. do 1204. godine, do danas je ostalo u nekim izrekama i pjesmama koje govore o njegovoj posebnosti i iznimnoj vrijednosti.
Unatoč ocjenama da Bosna u doba Kulina bana kao srednjovjekovna država izlazi na evropsku pozornicu, današnja BiH u svom posjedu nema povelju o slobodnoj trgovini koju je ban sa Dubrovčanima sklopio 29. avgusta 1189. godine.
Njegovo ime nezaobilazno je u udžbenicima, ali ne znamo ni kako je izgledao, da li je zaista bio omiljen u narodu, gdje je ukopan.
`Neke države su sretne pa imaju sačuvane portrete i slike vladara. Mi u Bosni to nemamo. Zub vremena je to odnio, sve je to nekako propalo iz raznih razloga. Mi za srednjovjekovnu bosansku historiju nemamo nijednog narativnog izvora, priču koja govori o događajima. Imali smo, ali nije sačuvano`, kaže historičar Emir Filipović i dodaje da su svi izvori uglavnom diplomatskog karaktera i nalaze se u Državnom arhivu u Dubrovniku.
Filipović konstatuje da imamo natpise na stećcima, novce, ali da se to ne može upoređivati sa jednim narativnom izvorom, pa se stoga malo zna i o Kulinu banu.
`Imamo nekih podataka, eventualno kakvu je odjeću mogao nositi. Možemo samo pretpostavljati da li je imao bradu, bio visok ili nizak. Vjerovatno je Kulin ban imao impozantniju figuru jer je to bilo ratničko društvo i čovjek koji nema razvijene fizičke sposobnosti nije bio smatran dostojnim za kralja. Banom je, opet možemo samo pretpostavljati, postao sa svojih 20-25 ili možda 30 godina starosti, a znamo da je vladao oko 24 godine`, priča Filipović podsjećajući da u to vrijeme ljudi nisu dugo živjeli kao što je danas slučaj.
Ističe da je vrijeme Kulina bana smatrano prosperitetnim, pa otud i poslovica `Od Kulina bana i dobrijeh dana`.
`Uspio je ustabiliti i učvrstiti državu. Malo je vladara koji su u Bosni tako dugo vladali kao Kulin ban. Pretpostavlja se da se za njegov period veže razvoj rudarstva Bosne. Čak se zna da je 1406. godine jedna bosanska delegacija tražila od pretendenta na ugarsko prijestolje Ladislava Napuljskog da im potvrdi granice kakve su bile u doba Kulina bana, mada su u to vrijeme bile mnogo veće`, kaže profesor Emir Filipović.
Objašnjava da su time pokazali koliko je zapravo Kulin ban ostao u istorijskom sjećanju. U vrijeme Kulina bana trgovalo se puno više, ali nisu postojali državni mehanizmi koji bi to uredili dok nije donesena povelja iz 1189. godine. Tim dokumentom omogućeno je Dubrovčanima da u Bosni slobodno trguju, a Bosni se otvaraju vrata prema svijetu.
`Sa poveljom se trgovina regulisala na najvišem državnom vrhu. To je prvi spomenik diplomatskog karaktera. Pisana je na jednom od naših južnoslavenskih jezika, bosančici – srednjovjekovnoj ćirilici koja ima bosanske specifične elemente. Novi vladari su zapravo taj ugovor samo potvrđivali`, priča profesor Filipović.
Danas u svijetu postoje tri primjerka Povelje Kulina bana. Jedna je u Rusiji, a dvije u Arhivu Dubrovnika.
`Sa diplomatske tačke gledišta, ban Kulin je povelju darovao Dubrovčanima, a ne bosanskim pokoljenjima. Današnji grad Dubrovnik baštini kontinuitet stare Dubrovačke Republike i Arhiv je stara institucija koja čuva te dokumente. Najvjerovatnije je da je Povelja Kulina bana bila sastavljena u četiri primjerka`, kaže Filipović.
Dva primjerka ove povelje držali su Dubrovčani, dva su bila u Bosni.
`U Dubrovniku su sačuvana dva, a što se tiče Rusije postoji priča da je treći primjerak ukraden iz Dubrovnika u 19. stoljeću`, dodaje profesor Filipović zaključujući kako bi je bilo dobro posjedovati.
Profesor Lamija Tanović, koja je prije tri godine bila na čelu Odjela za međunarodnu naučnu, tehničku i kulturnu saradnju pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH, sa svojim timom je pokušala doći do povelje u Rusiji.
`Svi smo pričali o povelji, a nemamo tog dokumenta, pa je logično da se zapitamo gdje je, da li još postoji. Prvobitno se pričalo da je u Moskvi. Da bismo saznali istinu napisali smo diplomatsku notu Rusiji i time ‘probudili’ našu ambasadu u Rusiji, da se pokrene i nešto počne činiti`, podsjeća Lamija Tanović.
Predstavnici bh. ambasade utvrdili su nakon provjera da se Povelja Kulina bana nalazi u Muzeju Akademije nauka u Petrogradu.
`Da bi nam vratili našu povelju, tražili su da vidimo imamo li mi nešto rusko da vratimo. Pošto mi nismo ničije krali, ništa od toga. Te aktivnosti oko vraćanja povelje su i pomalo zamrle`, ocijenila je Tanovićeva.
Historičar Emir Filipović napominje da se pouzdano ne zna koje je vjere bio Kulin ban, katolik, bogumil ili heretik.
`Pitanje vjere u srednjovjekovnoj Bosni je jako kompleksno i teško pitanje, o kojem se najviše pisalo. Mi ne možemo znati lična vjerska osjećanja. On je navodno primao i štitio heretike (krivovjerne) i to prema optužbi jednog od susjeda, Vukana. To što ih je štitio ne znači da je i sam bio krivovjeran`, ističe Filipović.
Kaže kako je Kulin ban u jednom momentu predložio sam da pošalje dva čovjeka u Rim da se njihova vjera ispita jer je bio uvjeren da ti ljudu nisu bili krivovjerci.
Pretpostavlja se da je Kulin ban živio na području uz tok rijeke Bosne.
`To je područje Visokog, Zenice. U Muhašinovićima kod Visokog pronađena je ploča Kulina bana sa njegove crkve. Na njoj se može pročitati i da ban plijeni Kučevsko zagorje, u prevodu da je išao i ratovao u Kučevo, u Srbiju`, objašnjava profesor Filipović.
Iako se govorilo kako je Kulin ban bio političar koji nije volio ratove, Filipović ističe kako se nijedan srednjovjekovni vladar na našim prostorima ne može smatrati miroljubivom ličnošću, te da je ban Kulin bio strašno ratoboran.
Mnogo blaga van BiH
Historičar Emir Filipović upozorava da je mnogo bosanskog blaga van današnje BiH.
`Spomenuo bih zlatnik kralja Tvrtka koji se nalazi u privatnoj zbirci, umjesto ovdje u Bosni u državnom vlasništvu. Ne smije se zaboraviti ni misal vojvode Hrvoja u Istanbulu. To je crkvena knjiga sa biblijskim sadržajem, lijepo ilustrirana crtežima, zapravo jedna od najljepše ilumiranih rukopisa crkvenog karaktera sa našeg područja`, dodao je Filipović.
