Historija Kamengrada (opcina Sanski Most) Ime je dobila po istoimenom sredovječnom gradu, udaljenom kojih 11 km od današnjeg Sanskog Mosta idući prema Krupi, a zapremala je najveći dio današnjeg okruga Sanski Most. U doba opstanka ove kapetanije bio je njen teritorij samo mali dio kamengradskog kadiluka. Osim Kamengrada bila su na teritoriji ove kapetanije veća naselja Majdan ( danas Stari Majdan ) i Vakuf ( danas Sanski Most ). U XVIII vijeku graničila je ova kapetanija sa Banjalučkom, Prijedorskom, Novskom, Krupskom i Petrovačkom. Ne može se ni približno odrediti kada je osnovana ali nije postojala 1624. godine jer je Memibegovića opis Bosne ne spominje.
Kamengrad se spominje prvi put 1374. godine. Gospodari su mu bili blagajski knezovi Babonezi. Turci su ga zauzeli 1463. godine. U oba tursko-ugarska ugovora ( 1503 i 1519 ) spominje se među bosanskim gradovima koji pripadaju Turcima. U XVI i XVII vijeku sjedište je kadije i vojvode u varošici ispod grada, gdje je danas selo Donji Kamengrad. Prije nego što su Turci zauzeli Krupu i Bihać, Kamengrad je polazna tačka turskom vojevanju po Hrvatskoj i dalje. Još 1933. godine vidjeli su se ostaci kapetanove kule i odžaka i podor grada na visokom brdu iznad Donjeg Kamengrada. Ova je varošica propala krajem XVII vijeka. Sjedište kadije i kapetana preneseno je u Majdan.
M a j d a n je dobio svoje ime po bogatim rudokopima dobre gvozdene rude, koja se ondje eksploatisala još u srednjem vijeku. U jednom rukopisu iz XVI vijeka zove se ovo naselje M a d e n i A h e n ( željezni majdan ). Taj rukopis napisao je neki Hasan, a bio je 1934. godine u posjedu Hadži Mehmeda Handžića. Poslije 1699. godine preneseno je ovamo sjedište kapetana i kadije iz Kamengrada.
V a k u f se prvi put spominje 1624. godine. Ime je dobio po vakufu ( zadužbini ) Hamza-bega, koji je podigao jednu džamiju u današnjem Sanskom Mostu. Sve do 1878. godine zvao se današnji Sanski Most Vakuf.
Stanovnici ovog kraja, naročito katolici, živjeli su ovdje znatno bolje nego drugdje, kako je to opazio i jedan papin izaslanik u drugoj polovini XVIII vijeka, a to je iz razloga što su oni bili rudari, topioničari i kovači. On primjećuje kako su ovi obrtnici udarili u poligamiju.
Preselivši se u Majdan kapetan je ondje sagradio jednu kulu i odžak, a drugu opet na Brdarima. Kapetanija se i dalje službeno zvala Kamengradska, a u narodu Majdanska i Majdan-kapetan.
KAMENGRADSKA KAPETANIJA
Kapetani Kamengrada bili su do iza 1700. godine iz nepoznate ili nepoznatih porodica, a onda je kapetanija došla u ruke jedne grane novskih Cerića.
Prvi po imenu poznati kapetan bio je Omer – aga.
Spomen mu se sačuvao u jednom jajačkom sidžilu. On je 11. Redžepa 1105 ( 5 III 1694 ) prisustvovao kao svjedok na jednom vjenčanju. Nešto prije toga, tj. 24. Zilkade 1104 ( 27 VII 1693 ) izdao je bosanski vezir bujruldiju jajačkom kadiji, da se pobrine za konje koji će prenijeti četiri tovara baruta u Kamengrad i palanke njegova područja. Baš toga vremena harale su hrvatske čete Vakuf, Majdan i druga mjesta oko Kamengrada pa će s ovim u vezi biti slanje municije i boravak kapetana Omer-age i novskog dizdara Arslan-age u Jajcu. Godine 1629 hrvatske su čete popalile Majdan, a sljedeće su ga godine i zauzele na kraće vrijeme.
Godine 1699 bio je zapovjednik kamengradske krajine od Sane do Krke Ibrahim – aga.
Poslije ove dvojice u poznatim izvorima nema spomena kamengradskim ( majdanakim ) kapetanima sve do druge polovice XVIII vijeka, ali se je iz više isprava vidjelo da je kapetanija postojala.
Što se zna iz porodice Cerića bila su četiri kamengradska ( majdanska ) kapetana:
Mehmed, sin mu Alija, unuk Salih i praunuk Derviš.
Mehmed – kapetan. O njemu se zna samo iz predanja. Kako mu nema mezara ni u Starom Majdanu ni na Brdarima, moglo bi biti da je poginuo u Dubičkom ratu, kako i predanje kaže. Svakako je bio kamengradski kapetan u drugoj polovini XVII vijeka kao i sin mu i nasljednik Ali-kapetan. Njegovo je ime zapisano na nišanu njegova sina Salih-kapetana. Završio je kapetanovanje oko 1800. godine. Predanje kaže da je sahranjen na Brdarima ali njegovog nadgrobnog spomenika nije bilo. Ali-kapetanov sin i nasljednik je Salih-kapetan. Sigurno se zna da je bio kapetan do svoje smrti 1827. godine. Umro je na svom imanju u Lušci Palanki i odande je prevučen na kolima u Stari Majdan i pokopan desno od ulaza u džamiju. To je put preko 30 km. Svijet s ovog kraja rado je davao volove da vuku kola s mrtvim tijelom, jer se svak bez razlike na vjeru, veselio što je nestalo jednog teškog zulumćara.
( U ovome se kraju pripovijeda, kako se za uprave Salih-kapetana desio Ramazan i katolički Božić u isto vrijeme i kako je neki Katolik uoči Božića ubio krme, kad su Muslimani klanjali teraviju. Cika krmeta čula se u džamiju. Sutradan je imam tužio tog kršćanina kapetanu i on ga je odmah pozvao da ga sudi. U prisustvu imama i drugih ljudi pitao je kapetan toga kršćanina šta je on prošle noći uradio, i kad je on odgovorio da ne zna da je išta krivo učinio, kaže mu kapetan zašto ga imam tuži. ” Jesam kapetane – odgovori kršćanin – nama je Isus zapovjedio da o Božiću nešto zakoljemo, pa ja eto učinio kako je zapovjeđeno “. Kapetan je pogledao imama i odgovorio ” Ovdje nema suđenja, jer se krst krije za jaka leđa. Idi, krstu, i slušaj Isusa ! “. Ovo priču su pričala trojica Muslimana. Vidljivo je njegovo ponašanje kao akt tolerancije jer je došao od čovjeka čijoj se smrti radovala čitava kapetanija. )
Salih-kapetan je imao tri sina: Derviša, Ahmeda i Aliju od kojih su posljednja dvojica pokopani na Brdarima. Ali-beg je umro 1880. godine a kapetaniju je naslijedio Derviš-beg . U narodu je zvan i Dedo-kapetan, nije bio ništa bolji čovjek od oca. Pošto je bio pristaša reformama Zmaj od Bosne je naredio da mu se spali odžak. On je ostao vjeran sultanu i pokoravao se bosanskom veziru. Nakon ukinuća kapetanija postao je muselim i u svojoj nahiji i dalje provodio zulume. Tek kad je bosanski vezir Čerkez Hadži Ćamil-paša 1846. godine izdao naredbu o nizamskoj nošnji i zabranio upotrebu naziva kapetana, koji se i nakon ukinuća upotrebljavao u privatnom razgovoru, diže se Krajina zbog toga na ustanak. Kažu da je bio tada prognan kao jedan od vođa i Derviš-beg u Janjinu, dok Jukić zna da ga je prognao Omer-paša Latas 1851. godine. Tako je i posljednji kamengradski kapetan ostavio kosti izvan Bosne.
Derviš-beg je imao tri sina, od kojih je Ibrahim-beg umro 1846, a Tosun-beg i Hrustem-beg doživješe okupaciju Bosne 1878. Sva trojica su umrli na Brdarima i ondje su pokopana na porodičnim mezarlucima. U istim je mezarlucima pokopana i Fatima ( zvali su je Naja ), kći Mustafe, bihaćkog kapetana. Umrla je 1242 ( 1826). Ona je bila žena Salih-kapetana Cerića.
Tradicija zna da je Derviš-kapetan imao ogroman posjed, koji se sterao od Sane do Iline vode i da ga je uglavnom pribavio svojoj kući kupnjom, tako da bi prodavcu pošteno isplatio ugovorenu sumu, a kad bi ovaj otišao, on bi za njim ponekad opremio svoje ljude koji bi mu novac oteli i predali kapetanu.
Kao kadiluk Kamengrad je osnovan između 1562 i 1574, kad je bio u sastavu Bosanskog sandžaka. Što se tiče teritorijalnog opsega Kamengrada kao kadiluka u najranije doba zna se da su mu, pored Kamengradske, pripadale još i nahije Sana ili Ključ, Sanica i Bilaj-Blagaj. Na teritoriji ovog kadiluka spominju se u izvorima gradovi: Kamengrad, Pećigrad ( turski Mihapekler ), Mala i Velika Kladuša, Šturlić, Podzvizd, Vranograč, Todornovi, Bužim, Stijena, Stari Majdan ( Madeni Atik ), Jezerski, Krupa, Otoka ( Ada-i Kebir ), Sanski Most ( Džisri Sana ) i Cazin.
AGA zapovjednik i oficir
AJAN dostojanstvenik
ALAJBEG pukovnik, komandant, spahija jednog sandžaka
ALEMDAR zastavnik, bajraktar
BEGLERBEG namjesnik, guverner pokrajine
BAŠBOG komandant jedne vojske
BAŠESKIJA veteran
BEŠLIJA vrsta vojnika
BIMBAŠA major
BULJUKBAŠA narednik
ĆAUŠ narednik
DEFTERDAR šef finansija u pokrajini
DIZDAR zapovjednik tvrđave
EJALET pokrajina
EMIN povjerenik
GAZIJA pobjednik, junak, vojnik musliman
HAZNADAR blagajnik
MUBAŠIR komesar
NAHIJA kanton
ODOBAŠA vodnik
ODŽAK plemićki dvor
PADIŠAH vladar, sultan
PALANKA grad od drvenog materijala
PAŠALUK pokrajina
SANDŽAK zastava, okružje, vojni i civilni upravitelj jednog okružja
SERDAR zapovjednik janičara u manjem mjestu
SPAHIJA konjanik, vlasnik jednog posjeda
SUBAŠA prikupljač prihoda na posjedu
ZABIT zapovjednik, oficir
