Godina je 1351. Velika se tama nadvila nad Bosnom.Svijetli kralju, evo Dusan sa 50 000 vojnuka prelazi Drinu, i vec je zauzeo dosta nasih gradova.Pregazit ce nas. Nema sanse.
Nato mu ban Zlatonosovic rece: Dok smi mi zivi, dok disemo Dusan metra nece uzeti. Narod ce se probuditi. Nece samo plemstvo reci, e uzimaju nam Bosne. Bosanski seljak ce se probuditi. Bosne ce biti. Vjeruj mi, kad Bosanski seljak dodje, Dusanova armija ce bjezati. Oni imaju vojsku,ali mi imamo srce.Sve je uzalud za njega. Bosanski narod ce pobjediti. Nema nam druge. Suznji Dusanovi necemo biti.
Kad je dosao Dusan kod Srebrenika tvrdog. Kamene kugle po 100 kila su letile ka njegovim vojnicima, a u zasjedama Dusanova armija je bila sve manja. Covjek koji je pobjedio Bizant i dosao do Soluna, nije mogao Srebrenik da uzme.
Pokusao je lisac sad na Bobovac, da uzme centar Bosne.I tamo je dobio svoje.
Ali izgleda neki nisu naucili da Bosanski covjek nece reci. Evo ti, malo Bosne, hoces jos.
