Unarodu je davno rečeno da Rakića ima od “Karlovačkog vladičanstva” pa i Dalmacije, preko Slavonije i Bosne do Vojvodine i raznih krajeva Srbije, Crne Gore i Albanije.
No, vremenom ovo “prostranstvo” Rakića proširilo se na skoro sve kontinente od Evrope i Azije do Amerike i Australije.
Nećemo moći odgovoriti na pitanje odakle potiču svi Rakići, kada i zašto su se podjelili od ostalih i da li su u srodstvu jedni sa drugima. Ali zato ćemo obraditi jedno veliko stablo,jedan dobar dio Rakića čiji korijeni vuču iz Crne Gore, čiji potomci danas žive u Crnoj Gori, Americi, Kanadi, Albaniji, Turskoj i Italiji.
Rakići potiču iz sela Potkrš-Bratonožići u blizini Podgorice, gdje su i živjeli sve do svog prelaska u islam. Rodonačelnik Potkršana je Balje. Njegov sin je Čelebija, a Čelebijin sin je Mirčeta, Mirčetin sin je Đuro, a Đurov sin je Pileta od čijeg koljena počinje da se odvaja ogranak Rakića.
I dan danas u Potkršu postoje zidine Rakića kuće, živo predanje i svijest o zajedničkom porijeklu. Istovremeno njihovi rođaci su Boškovići, Stefanovići, Savkovići, Jokovići, Balevići, Dragovići i Jovovići.
Profesor Ivan Bošković u svojoj knjizi „Bratonožići“ navodi kratak istorijat porodice Rakić te i uzroke njihovog odvajanja i iseljavanja iz Bratonožića. Sa Boškovićevim zapisom kojeg je zabilježio od Radivoja Novova iz Potkrša, slaže se priča koju je porodica Rakić dugo njegovala i prenosila sa koljena na koljeno. Stoga u cjelosti navodimo Boškovićev zapis kao najvalidniji dokumenat kada je u pitanju istorija ovog prezimena; „Rakići su živjeli u Debelj-dolu,na sjeveroistočnoj strani Potkrša,gdje se i sada nalaze ostaci njihove nekadašnje kuće. Bilo ih je dva brata i sestra. Jednog dana u duboku jesen njihova sestra mezimica je izjavila ovce i koze u meteh zvani Porednice. Stoka je naišla na podinu list ai poharala je. Uto je banuo vlasnik Klopoćanin, kažu Šainović, i razjaren zbog štete koja je napravljena , išamarao je i ispsovao djevojku Rakića. Ona se plačući vratila kući i ispričala braći šta joj se dogodilo.
Revoltiran i uzrujan,jedan od braće je zgrabio pušku i pojurio za onim Klopoćaninom. Stigao ga je na domaku sela i ubio. Nije im bilo više života u Potkršu iz straha od osvete. Pokupili su brže – bolje to malo sirotinje što su imali, natovarili na konje ,uzeli sa sobom što su mogli nositi,prikupili stoku i otselili na „tursko zemljište“ na Bunca (Kuči).
Jedan od braće je bio nestrpljiv da vidi šta su Klopćani uradili.Prikradao se i došao blizu kuće. Klopoćani su bili sve što se moglo odnjeli. No, jedan od njih se pokajao što je ostavio vrata od kuće. Vratio se,izvadio vrata iz ležišta i natovario ih na leđa. Kako se Rakić bio blizu prikrao,opalio je iz puške i ubio ga. Pao je na mjestu mrtav pritisnut teškim vratima. Poslije ovog događaja, braća su se preselila na na Ubli (Kuči). Tu su se dogovorili šta da dalje rade. Jedan od braće je predlagao da se „poturče“, ali drugi brat nije htio ni po koju cijenu. Odselio je u Srbiju i više se za njega ništa nije znalo.
Ovaj drugi brat je kratko vrijeme ostao na Ublima,pa zatim odselio u Podgoricu.
Prešao je u islam i Turci su mu dali imovinu kod Cijevne. To se mjesto po ovim Rakićima nazvalo Kuće Rakića. Danas potomci ovih Rakića žive u Skadru i Tuzima. U njima živi svijest o zajedničkom porijeklu i srodstvu Potkršana tako da su se uzajamno posjećivali i „rođakali“… „ (Ivan Bošković,MONOGRAFIJA sela Potkrša –Bratonožići-,str. 20-21,Podgorica 2000. god.)
U Podgorici Rakići su imali dvije kuće.Imanje koje su dobili na Cijevni bilo je ogromno.
Cijeli meteh od graničnog prelaza odnosno Žarničkog mosta do Golubovaca bio je njihov i zvao se Rake, da bi se kasnije nazvao njihovim punim prezimenom – „Kuće Rakića“.
Rakići su radili na granici koja je bila između Turske i Podgorice nakon što je Podgorica pripala Crnoj Gori.
Na Kućama Rakića imali su par kuća. Rakići se djele na par ogranaka. Danas ih ima najviše u Skadru, jedna porodica u Tuzima i jedna porodica u Turskoj. Takođe, današnji potomci jednog brata koji je odselio za Srbiju,danas žive u Srbiji. Sa jednom novosadskom porodicom Rakića, Rakići iz Tuzi imaju kontakt ali to ne potvrđuje rodbinsku vezu sa njima jer se od njegovog odlaska tamo više nikad ništa nije znalo.
POROD SULEJMANA SPAHIJE
Sulejman Rakić je bio izuzetno hrabar čovjek i dobar vojnik. Borio se sedam godina u Janji u Grčkoj i kao nagradu od Turske dobio je spahiluk. Vraća se u domovinu i od „sedam gora Malisora“ je uzimao porez odnosno desetak koji je sljedovao spahije. Spahiluk se nije prenosio sa koljena na koljeno, ali je spahiluk Rakića početkom 19. vijeka zaslugom ponovo obnovljen i to na unuka Sulejmanovog Muharema. Sulejman je imao sina Sadika. Sadik je imao pet kćerki i pet sinova koji su mu poginuli u ratu. Želio je još jednog sina. Oženio se po drugi put sa jednom albankom koja je odmah ostala trudna i rodila mu kćer, a zatim umrla,da bi mu prva žena ponovo rodila sina-Muharema koji je bio jedini nasljednik svoga oca.
Sadikove kćerke udate su bile za;
1. Ujakševićem, 2.Derviševićem, 3.Lukačevićem i 4.Derviševićem.
Muharem je bio oženjen sa (?) Čobić iz Podgorice.
Muharem je imao 3 sina i 4 djevojke.
Sinovi: Sadik, Mustafa i Ahmet. Kćerke: Aiša, Paša, Rukija i Hanka.
Sadik je bio oženjen sa Pašom Galičić sa kojom je imao sina. Sadik je umro 1912. godine, a sin nakon kratkog vremena. Paša se kasnije preudala za Suljom Sujovićem i do smrti je živjela sa mužem u kući svog prvog muža Sadika Rakića.
Ahmet je bio vjeren i 1911. godine je izvršio samoubistvo vješanjem.
Mustafa je bio oženjen sa Nurijom Omera Burazerovića i imao je samo jednog sina Halita. Mustafa je umro 1915.godine.
Aiša je bila udata za Adrovićem i umrla je u rodu mlada. Paša je bila udata za Šarkićem i imala sina Aliju i kćerku Šuku. Alijin porod danas živi u Sarajevu,a Šukin u Tuzima.Šuka je bila udata za Cena Mučinog Adzović i imala dva sina Rifa i Fika i kćerku Ketu.
Rukija se udala istog dana kada se i Mustafa oženio.(Nju izveli,a Nuriju uveli).
Hanka je udata bila za Ahmetom Mandićem.Njen porod danas živi u Podgorici.
Rukija se prvi put udala za Mustagrudićem,po drugi put za Stočkom Smajovićem i sva djeca koju je rađala umirala su.1944. godine u poznu starost udala se za Hadzijom Čunmuljajem i umrla je 1959.godine.
Jedini nasljednik ovog ogranka je Halit sin Mustafin i Nurijin rođen u Tuzima 1911. godine.
Nakon smrti svoga oca Halit koji je imao svega 4 godine,napušta Tuzi i sa majkom odlazi u „dajkovinu“ kod Burazerovića u Podgoricu gdje će i živjeti do svoje 33. godine.
Kada mu je bilo 6 godina mati mu se preudala. Ostao je sam.Rastao je kod ujaka i pomagao im je u poslovima da bi na kraju vodio njihove najveće poslove. Njegovi ujaci su bili vasnici Hotela „Evopa“ današnjeg Hotela „Crna Gora“ i niz dućana kroz Podgoricu.Živjeli su u Kiš-mahali, današnji Trg Božane Vučinića.
Djed po majci zvao mu se Omer Burazerović, a baba Badema rodom Đurđević,sestra perjanika Kralja Nikole Alije Đurđevića.
Ujaci su mu se zvali;Temo,Bećir i Smajil.Imao je i jednu tetku Zadu udatu u Baru za Karcilom.Njeno potomstvo danas živi u Sarajevu.Tetka je umrla tokom rata,a Nurija majka Halitova 1969. godine.
Nakon smrti Halitovoga oca Nurija se preudala za Selmanom Ablaha Hadžije Turusković. Sa njime je imala Balja,Rama i Bima koji je umro kao momak od tuberkuloze koja je tada harala ovim prostorima.
Nakon svoje 33. godine Halit se vraća u Tuzi na imanje svoga oca.Život je počeo iznova.
Otvorio je pekaru. Oženio se kćerkom Mustaj-bega Lekića Anifom sa kojom je imao sina Hasima. Anifa je tragično izgubila život, a Hasim je umro nedugo nakon toga. 1944. godine oženio se sa Šerifom Cufa Lekića sa kojom je imao sedmoro djece; djeca: Fuad, Fahruk, Faik, Fatmira, Faketa, Sabina i Senad.
Rakići su imali i imanje u Zeti,i dvije livade u Tuzima,koje su zbog tadašnjih poreza prodali jer je socijalno prćmanje bilo veće od samih plata.
****Ibrahim Rakić bio je sin posljednjeg skadarskog vezira. Ibrahim je bio vjeren za kćerkom Vojvode Bećir bega Osmanagića. Dan prije svadbe kćer Ferida bježi za crnogorskog kapetana Iliju Raičkovića, a Bećir-beg doživljava srčani udar. Ibrahim se kasnije oženio sa drugom podgoričankom sestrom Cana Kerovića.
Njegova kćerka Nurka udata je u Podgorici za Ćamom Đečevićem,a ostala djeca i potomstvo Ibrahimovo živi u Albaniji. Nije imao sinova a pored Nurke je imao Sabriju i Hajriju koje su bile udate u Skadru.
****Isljam, Bećo i Alija bili su braća Sebije Rakić rođeni na Cijevni. Isljam nije imao djece, a Bećo je živio u Bjelom Polju. Njegovo potomstvo danas živi u Sarajevu. Treći brat je odselio za Tursku.
Sebija se udala za Ablahom Ačkovićem i imala sina Selja. Seljo je imao Baha.Baho ima kćerku Amelu koja živi u Americi. Sebija je umrla u jako duboku starost.
****Jakup i Hasan bili su braća.Jakup koji je 1925.godine odselio u Tursku oženjen je bio sa Fatom Hadziablahović i imao je sina Džavida i kćerku Hajriju. Hasan je imao sina Aliju i kćerku Gondzu. Hasan je umro mlad, a sin Alija je otišao sa stricem u Tursku. Nakon stričeve iznenadne smrti da bi nastavio započete poslove i da djeca Džavid i Hajrija nebi ostali jetimi ženi se sa strinom odnosno sa Fatom Hadziablahović. Inače bili su vrsnici. Imali su dva sina Dževdeta i Kemala,te kćerku Bahriju.
Gondza: je bila udata za Canom Kerovićem i imala je Rifa, Hama, Riza, Halit te ćerke Adliju i Nadiru. Nadira je udata za Meta Piranića u Sarajevo i ima sina i kćerku. Adlija je udata za Ganom Lukačevićem i ima tri sina.
****Saljo, Zejnelj, Alija i (?) rodjeni su na Cijevni. Padom Osmanskog Carstva sele se u Albaniju. Saljo je bio oženjen sa Rukijom, a Zejnelj sa njenom sestrom Nefizom.
Saljo je imao tri sina; Sućurija, Ređep i Fadilj i kćerke Neđiju i Behiju.
Istrazio i zabiljezio: Ajdin Rakic
