U Trebinju je 1690. postojala jedna kula ali ona nije bila dovoljna da brani grad od stalnih napada Mlečana i Crnogoraca. Carskim farmenom, koji je upućen mutusarifu Hercegovačkog sandzaka, zaimima, alajbezima i agama nafera u tvrđavama: Počitelj, Vidoški (Stolac) i Trebinje naređeno im je da spale krečane i pripreme kamen, i da na proljeće počnu sa građom tvrđave u Banjviru građena od drveta i pošto se nalazi na granici Crne Gore potrebno ju je dobro utvrditi. Ferman nije datiran, ali posmatran u konteksu s drugim dokumentima koji su u sidžilu upisani, može se zaključiti da je on napisan oko 1704. god. Osman-paša Resulbegović je oko 1705 poslao Dubrovčanima kopiju farmena kojim se naređuje zidanje tvrđave u Trebinju. Bašagić kaže da je tvrđava u Trebinju sagrađena u proljeće 1706. god. Grad u Trebinju službeno se zvao Banjvir.
Trebinje je utvrđeno u prve tri decenije 18 vijeka za vrijeme kapetenovanja Osman-paše Rasulbegovića. On je 1110.(1698) god. sagradio prvi-stari grad (ičhisar), 1134. (1721) novi grad i Hendek, a 1141. (1728) dograđen je bedem oko grada, koji je opasivao novu tvrđavu. Kroz hendek saranpov doveo je vodu iz Trebišnjice, pred glavnim ulazom, sa zapadne strane, podigao pokretni most (“na čakme ćuprija”). Dalje je u gradu izgradio tabiju i divanhansku i hendeksku kulu, kojim danas ni traga nema. Ovdje je još podigao svoj konak što se nalazio na mjestu gdje je sad zgrada Muzičke škole, ljetne dvore u Begovini, uz desnu obalu Trebišnjice i više dućana i stanbenih zgrada. Po carskoj naredbi išao je 1721. god. u Ljubinje da gradi tvrđavu. Ovdje je podigao sebi dvore i počeo graditi džamiju, ali se ne zna da li ju je dovršio. Dalje je izgradio jednu kulu i do nje čatrnju u Zasadu kod Trebinja. Osman-paša je rođen u Herceg Novom i potječe od porodice Burovića. Rasulbegovići su se najprije naselili u Starom Slanom, 12 km zapadno od Trebinja, idući prema Popovu polju. Osman-paša je u Slanom sagradio tvrde konake i, kako se prića, kulu od devet spratova, čija se ruševine i danas vide.
Slano je za turske uprave bilo važno strateška tačka na tursko-dalmatinskoj granici. Carskom naredbom iz 1119.(1707) god. Osman -paša je imenovan pašom, pa je odmah preselio u Trebinje i nastanio se u Bregovima. Bio je prvi kapetan trebinjske kapetanije iz porodice Rasulbegovića i na toj dužnosti se nalazio od 1712. do 1718. god. Neki historičari misle da je on bio i hercegovački sandžakbeg i da je stanovao u Dračevu i Trebinju. Intenzivnije naseljavanje muslimana u Trebinju i okolini počelo je 1687.god., kada su Mlečani konačno osvojili Novi, Risan i Perast. I tada su sve muslimanske porodice napustile svoje domove i imanja u mjestima crnogorskog primorja i povukle se prema Hercegovini, gdje su neki ranije preko zime izlazili i u svojim kulama i čardacima stanovali.
Jedan dio ovi izbjeglica osnovao je tada Osmanović mahalu u Trebinju i ona se smatra najstarijom mahalom u ovom mjestu. Iseljenici iz Risna naselili su se u tvrđavi i osnovali Risan mahalu uz koju se kasnije formirale Careca (Hungarija) i Pašina (Osman-pasina) mahala. Neke porodice su se naselile u Policama i na Gradini, druge u Hrupjelima i Gorici, a treće u selima oko Trebinja. Kad su Mlečani 1717. konačno zauzeli Imotski, nekoliko muslimanskih porodica je tada izbjeglo u Trebinje i nastanilo se u Kršu. Stanovnici ove mahale bavili su se kovačkim zanatom i bilo ih je polovinom ovog vijeka oko 50. kuća. Povlačenjem muslimana iz primorskih krajeva i njihovim naseljavanjem u Trebinje i okolini, počela je ovdje izgradnja novih islamskih objekata. Podizanjem ovih objekata diktirale su potrebe, jer su muslimani za oko dvije stotine godina svoga gospodstva u Novom, bili izgradili ovdje i u nekim primorskim mjestima više sakralnih, prosvjetnih i humano-socijalnih ustanova i sa njima se saživjeli.
Kad su Mlečani 1687. konačno osvojili ove krajeve, oni su sve porušili tako da ni od jednog islamskog spomenika danas u ovim mjestima nema više ni traga. Rekli smo da je Osman-paša izgradio i utvrdio Trebinje i dao mu fizionomiju koju je ovo mjesto, s manjim pregrađivanjem i dograđivanjem, uglavnom do danas sačuvalo. On se još istakao kao vakif i podigao je u Trebinju i okolnini objekte trajne vrijednosti.
