Uloga Bošnjaka u odbrani Osmanskoga carstva i Bosanskoga ejaleta
U drugoj fazi Osmanskoga carstva kada se iz ofanzive prelazi u defanzivu. Od bitke pod Sigetom 1593. godine na Bošnjake u narednim stoljećima pada teret i obaveza Carstva u Evropi, ali i svog biološkog opstanka. U 17. stoljeću Bošnjaci su dali neizmjeran doprinos odbrani Osmanskog carstva u Kandijskom i Velikom bečkom ratu. Pošto su oba rata vođena i na tlu Bosanskoga ejaleta hiljade Bošnjaka dalo je živote za odbranu Carstva i rodne grude. U 18. stoljeću Bošnjaci su u tri rata sa Habzburškom monarhijom 1714.-1718., 1737.-1739. i 1788.-1791. godine dali veliki doprinos. Posebno su postigli veliku pobjedu 1737. godine pod Banjom Lukom protiv austrijske vojske. Prije toga car Karlo VI im je zaprijetio da Turci koji htjednu prigrliti kršćansku vjeru mogu slobodno ostati u posjedu sveg svojeg imanja, a oni koji to ne htjednu, nek sele kud im se svidi. U slijedećem ratu, 1788.-1791. godine, poučen porazom iz prethodnog, austrijski car Josip II preko svog feldmaršala garantira muslimanima “neće se dozvoliti da se iko na bilo koji način miješa i upliće u džamije, mesdžide i njihove vakufe i prihode, kao i u imame, šejhove i derviške redove i njihove tekije.
Vjerskim predstavnicima i duhovnicima, koje muslimani međusobno izaberu, odredit će se plaće iz državne blagajne”. No, uprkos svim obećanjima Austro-Ugarske i drugih zemalja, svaka pobjeda neprijatelja Osmanskog carstva praćena je ustupanjem pojedinih teritorija i iseljenjem muslimanskog stanovništva ili njegovim pokrštavanjem i asimilacijom. Takva je bila sudbina svih muslimanskih naroda na Balkanu – Turaka, Albanaca i Bošnjaka. Bošnjaci su u 18. stoljeću u odbranu Osmanskog carstva 1727. godine poslali na Perziju 5.200 vojnika od kojih se samo desetina vratila kući. Deset godina kasnije 1737. godine otišlo ih je na Rusiju 10.000 i kod Ozije su svi skoro izginuli. Ovome treba pridodati stalne pogranične sukobe i borbe protiv hajduka, uskoka i razbojnika.
Nemiri i bune u drugoj polovini 18. stoljeća također su doprinosili ratnoj atmosferi u Bosni. U 19. stoljeću glavna i najveća pobuna Bošnjaka protiv Osmanske carevine je pobuna bošnjačkog begovata 1831. godine na čelu sa Husein kapetanom Gradaščevićem. Druga borba Bošnjaka je otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine. U toku okupacije od 29. jula do 20. oktobra 1878. godine bilo je 60 bitaka a gubici Austrijanaca se procjenjuju na 5.000 poginulih i ranjenih vojnika i oficira. Pred i u toku austrougarske okupacije od bošnjačkih ustanika nije bilo nikakvih ekscesa na nacionalno-vjerskoj osnovi.
