Među mnogimistaknutim Bošnjacima u 19. stoljeću do austrougarske okupacje Bosne 1878. godine dvojica su kao suvremenici i kasnije protivnici, sa stajališta Bosne i Bošnjaka nezaobilazni. To su Husein beg Gradaščević i Ali paša Rizvanbegović.
Stara izreka dok se jednom ne smrkne drugom ne svane najbolje se uočava na karijeri dvojice suvremenika – Husein kapetana i Ali paše Rizvanbegovića Stočevića. Zbog lojalnosti i učešća u gušenju Husein kapetanove pubune sultan je 1833. godine darovao Ali bega Rizvanbegovića činom paše. Istovremeno je izdvojio Hercegovački sandžak iz Bosanskog ejaleta i dao mu status mutesafirluka. U vojnom pogledu ove dvije pokrajine ostale su jedinstvene. Ali pašino upravljanje Hercegovinom ostavilo je velike tragove. Iako je bio iz ajanske porodice, on je svoju karijeru gradio ratovanjem na strani sultana. Nakon sukoba sa braćom uspio je dobiti kapetansko mjesto u Stocu.
Iako je prisustvovao sastanku kapetana i mutesellima u Tuzli 1831. godine, on nije prihvatio borbu protiv sultana već je stao na njegovu stranu. Naprotiv, on sa Smail agom Čengićem organizira odbranu Hercegovine od pobunjenika i pruža zaštitu bosanskom veziru Namik paši. Odlučujuće doprinosi pobjedi osmanske vojske kod Sarajeva nad Husein kapetanom. Za vrijeme uprave Hercegovinom Ali paša je nastojao da uspostavi dobre odnose sa Crnom Gorom i Dalmacijom. Na unutarnjem planu nije bio iskreni pobornik reformi. Tako je 1834. godine, unatoč potpisane obaveze, odbio formiranje nizama, a 1841. godine nije ni došao da potpiše obavezu o provođenju reformi. Takve nazore imao je i njegov prijatelj Smail aga Čengić, kji je bio gatačko-pivsko-drobnjački mutesellim i koji je doprinio porazu Crnogoraca u bici kod Grahova 1836. godine. Prilikom kupljenja poreza u Drobnjacima 1840. godine Crnogorci su ga ubili. Zbog toga Ali paša stupa u rat sa Crnom Gorom koji se završava bitkom u Tušini.
Što se tiče privrede i poljoprivrede, Ali paša je imao velikih uspjeha. On uvodi nove kulture u poljoprivredi Hercegovine i zalaže se da se obradi što više zemljišta. Još 1833. godine dovodi stručnjake za uzgoj riže. Tako je kasnije 150 tovara riže izvoženo u Dalmaciju. Dao je da se isuši Trebižatsko polje i naseli kolonistima. Intenzivirao je sijanje kukuruza i sađenje krompira i duhana. Velike maslinjake imao je na Buni i Popratima kod Stoca, a vinograde u Dubravama, na Buni i oko Mostara. Iz Dalmacije je uvezao stablo dudova, a zatim i svilenu bubu. Na plantažama je uzgajano razno južno voće. U stočarstvu Hercegovine uveo je nove pasmine. Tako su njegova imanja postala ogledna, ali i uzor za širenje novih kultura. Osim izgradnje puteva, Ali paša je dozvolio izgradnju prve pilane blizu izvora Bune 1845. godine. Time je otpočela domaća i strana eksploatacija hercegovačkih šuma. Ali pašu Rizvanbegovića je u naručenom ubistvu likvidirao Omer paša Latas 1851. godine.
