Nas merhametluk nema samo lose strane, to treba svakako biti jasno... kao sto smo vidjeli na poplavama...
Ali moramo shvatiti da nemozemo biti merhametli prema nasem dzelatu, kao sto smo vidijelu u slucaju Doboja.
Svoje trebamo sa ponosom voljeti, a tudje svakako postovati i cjeniti ali to ne znaci da trebas lizati guzicu onome koji bi te sutra iztrebio kad bi imao priliku za to.
Koliko god mozda glupo zvucilo ili bilo za nekoga ne vjerovatno. Mi moramo jos narast kao narod, jos smo u nekom puberteskom stanju.
- Kao prvo moramo nauciti sami sebe da vodimo. (Jer ocekujemo sve na gotovo da nam se servira od strane nekog drugog, Ocigledno se vidi da nam nedostajo cvrsta ruka nad nama koju smo vjekovinama osjetili od strane druge moci)
- Da ne ocekivamo od nikoga nista na gotovo.
- Moramo shvatiti da smo odgovorni sami za svoje stanje a ne neko drugi (Europa, Amerika, Turska.. a ne odnosi se ovo na nase politicira jer ja smatram da su politicari oblik naseg naroda.. ljudi biraju onog u koga vidi samog sebe... za to se ne kaze djabe kakvi politicari takav i narod. Narod = politicke vodje)
Ima jos dosta toga sto bi mogao navest u nasem narodu ali nemam sad kad to sve napisati
Kad bi rijesili te unutrasnje probleme onda bih imali dovoljno kapaciteta da se zabavima sa nasim dusmanima. Jer brojcano vec odavno imamo za to kapacitet.