Ukoliko želite na brz i efektan način svoju djecu ili poznanike uvesti u magični svijet Bosne kroz čaroliju i pravo bogatstvo oblika, boja i dezena, onda nas slijedite (čitajući članak i povremeno klikajući na ponuđene linkove).
Pođimo u susret našem korijenju šetajući ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu i kroz njegovu botaničku baštu da bi pozdravili naše predake što kroz znamenje bosansko – stećke šalju nam bezvremenske poruke i pouke iz prošlosti za budućnost.
Ako odlučite zaviriti u izložbene prostore muzeja, shvatićete ubrzo da naša domovina nije ni po čemu bila izvan historijskih tokova. Od prahistorijskog doba postoji kontinuitet življenja koji dosljedno prati dostignuća najrazvijenijih antičkih civilizacija koje žive u neposrednom susjedstvu, bilo samostalno ili u okviru njih. Očigledan je zaseban i sebi svojstven izričaj koji nastavlja da egzistira kroz cijelo postojanje do današnjeg dana. Kroz proces formiranja prvih feudalnih posjeda i srednjovjekovne bosanske države dolazimo u dodir sa nama bliskim i prepoznatljivim predmetima, simbolima i dokumentovanim činjenicama.
Počinjete da osjećate i shvatate kao da ste kod kuće – svoji na svom, zar ne?
Biti u muzeju, a ne obići njegove odsjeke posvećene geologiji (minerali, stijene, meteoriti, rude i fosili) i zoologiji (insekti, ribe, vodozemci, gušteri, ptice, sisari) nezamislivo je. Ubrzo ćete shvatiti kako jako malo znate o živom svijetu oko sebe, a vjerovatno ste mislili da su dinosuarusi živjeli tamo negdje, a ne na mjestima gdje danas mi živimo.
Pauzu možete napraviti u botaničkom vrtu, ali ovaj put umjesto stećcima, svoju pažnju usmjerite na biljni svijet koji u zasebnim malim ekosistemima pokušava da ilustruje svu raskoš kojim naša domovina obiluje i zbog koga se vjekovima kojekakvi osvajači pokušavaju nametnuti kao legitimni vlasnici onoga što je naše i biće. Ovo nije ni mali dio. Gdje su rijeke, jezera, planine, šume, polja, livade, gdje su jasni vidici ispod plavog obzorja, te šum potoka i vjetra što povija drveće? Osjetićete kao da ste u raju, makar i na kratko.
Vrijeme je nastaviti dalje.
Kakva bi to posjeta bila kada oni koji vole kvalitetnu literaturu ne bi mogli da potvrde kupovinom neke stručne knjige ili listajući stari dokument nastao u prošlom stoljeću ili i ranije? Nećete biti razočarani – naravno tu je i biblioteka. Ukoliko ste romantični ili pažljivi, možda obradujete ili iznenadite sebi dragu osobu replikom arheološkog nakita, razglednicom ili nekim drugim prigodnim poklonom.
Pošto bi u stvarnosti bilo nemoguće, kvalitetno sagledati svo bogatstvo onoga što nudi Zemaljski muzej u Sarajevu u jednom danu, to ćete se skoro pa sigurno oduševljeni viđenim vratiti opet ali ne sami – nego sa nekim koga ćete povesti sa sobom.
Mi pod snažnim dojmovima nastavljamo dalje.
Gdje li se bolje može susresti sa životom i mistikom ako ne u dodiru sa dervišima Isa-begove tekije što cijeli život tragaju za istinom i znanjima? Istina, srušiše im drski bezbožnici skoro 500 stotina stari dom zarad proširenja ceste, ali im volju i snagu ne uništiše. Vratiće se opet tekija svojim stanarima.
Da bi se napravilo mjesto za bečku gospodu, naviklu na raskoš sa tuđe grbače, što ognjem i mačem dođe da nam kroji kapu (mrku) i bihuzuri nas na našem, jedna kuća zbog ćudoređa svog vlasnika dobi ime Inat kuća. Odlučio Švabo da pravi Rathaus (Vijećnicu) na njegovom topraku, a Bošnjo neda – osim ako mu kuću ne ostave onakvom kakva jeste. Zato ga preseliše skupa sa kućom na drugu stranu i tako kuća zamjeni strane Miljacke a osta ista. Mnogo se toga od tada izdešavalo, a Kuća vijećnika postade nacionalna kuća knjiga koju nepismeni ne mogodoše gledati očima, nego je sa brda spališe. Velik im je ona neprijatelj, znaju oni to, jer tu stanuje znanje i pamet.
Ukoliko niste već umorni od silnog razgledavanja eksponata, onda svakako obiđite i postavke Muzeja Sarajeva u Bezistanu, te njegovu zbirke etnologije, prahistorije, antike i srednjeg vijeka, te naravno otomanskog i austougarskog perioda.
Koga zanima savremena historija, može posjetiti i Muzej Alije Izetbegovića, a oni što vole da šire vidike kroz istraživanje drugačijeg – neka obiđu Muzej Jevreja (Sefarda) BiH što svoje utočište nakon progona iz Španije pronađoše u Bosni. U Zemaljskom muzeju sačuvala se uprkos teroru nacističke Njemačke i ustaškog pokreta najstarija knjiga (Haggadah) koju su ponijeli sa sobom iz domovine.
Na izboru vam je da atmosferu kućnog ugođaja nađete u Svrzinoj ili Despića kući, prema tome u kakvom se ambijentu bolje osjećate. Boravak u kući i svakodnevni život itekako su nam kroz vrijeme olakšavali bosanski tradicionalni predmeti.
Šta je život bez pjesme? Kao film bez muzike. Kako bolje osjetiti Bosnu ako ne kroz njenu intimu – u kući Sevdaha. Među velikanima sevdalinke i muzike, bez instant nesuvislo sklepanih tekstova i za mnoge nažalost bez golišavih pevaljki.
Ako usput negdje niste zaboravili na to da ste ovo trebali da pokažete djetetu, ili poznaniku kog zanima kakva je to zemlja gdje se na kraju 20 vijeka potežu noževi (umjesto argumenata) i “ljudi kolju” pod parolama “Nož, žica, Srebrenica”, onda vam je na umu sljedeća misao:
“Da, zasigurno – samo nepismena, bezobrazna i neobrazovana budala će reći nema Bosne“.
Objasnite im da su svi ovi objekti bili predmetom smišljenog i planskog granatiranja kroz najdužu opsadu nekog grada u historiji svijeta pred očima cjelokupnog čovječanstva i kamerama. Samo takvi (ove budale gore) su mogli da smisle i usude se da uništavaju ovu ljepotu i ponos svake normalne osobe bio on Bošnjak/Bošnjo ili samo prolazni gost. Lijepo je lijepo.
Ne zaboravite da je ovo bila polazna tačka, pa neka bude i ishodište, jer vam obećavamo još puno lijepih, korisnih i edukativnih materijala. Ne smetnite s uma – ovo je tek mali djelić onoga što mi zovemo svojim.
Na pravom ste mjestu da se uvjerite u to.
