Koga li to, noćas,
majka čeka?
Kome li to,
toplu postelju sprema
dok se krici i jauci
oreeee iz daleka.
Čija majka,tiho šapuće
dok je topla mije suza:
“Gdje si sine,
što te meni nema,
a evo, skoro sviće
zora bijela?
Ne vratiše se stotine… delija…
Pa nisi ti, majci,
jedan od njih, valjda..?
Vrati se meni,
da te privijem u njedra moja…
A, ako te meni uzeše
i ukradoše ti slatku kap života,
JA ću kleti
klicu zla do vijeka
i moliti Boga
da ti bude lahka
crna zemlja…”?
Koga li to, noćas,
majka čeka?
