Zeljusa je smjestena na magistralnom putu Sarajevo-Mostar.Put je poznat i pod imenom M-17.Nalazi se na oko 10 km sjeverno od Mostara, izduzenog oblika koji se cijelom svojom sirinom nalazi na lijevoj obali Neretve.Tesko je reci pocetnu starost naselja Zeljusa.Ali, jasno je da se spominje zaseok Zeljuza u prvom poimenacnom popisu sandzaka vilajeta Hercegovine 1477 godine.Naime, na stranici 440 istoimene knjige, zapisano je slijedece za selo Zeljuza
Selo Zeljuza,timar spomenutog,timar spomenutog sa stavke karadze iz Trnova,sa hasova mirilive,pripada Mostaru.
Vladj sin Vukosava
Ivan sin Vukasa
Vukic, sin Cvetka
Ivan sin Vukosava
Radoje sin Radise
Radivac sin Radoja
Ivko sin Radonje
Radonja, sin Radivca
Dabizin sin Zivoje
Radisin sin Radina
Radosav, sin Ozrena
Domova 11
Hasa vinograda 3, zapustenih 1
Hasa njiva 3:Stup, Duzica i Pokorina, prihod 66
Psenica, lukana 7,vrijednost 166
Jecam, lukana 24, vrijednost 360
Most medri 50, vrijednost 250
Desetina od bostana 12
desetina od kosnica 4
porez na svinje 5
desetina od smokava 10
nijabet 11
porez na sitnu stoku:Ukupno 1019
Timar Arnauta Karadze,posadnika tvrdjave Mostar,sa hasom mirilive Hercegovine.Dat je bez ispendze
Na netom osvojenim teritorijama, Turci znaci zaticu skoro poluprazno selo, a mozda je i bilo prazno.To je poznati vinogradski kraj, gdje se cokoti vinove loze sade jos za vrijeme Hercega Stjepana i pri dolasku Turaka na ove prostore.Sam popis 1477, tj Defter nam ne kaze mnogo.Ustaljena prezimena ili patrijarhalni stav Otomana na svoje subjekte im nije dao popisavanja zena ili djece, samo muskaraca, kako ozenjenih, tako i neozenjenih.Gledajuci ukupan broj domova, pretpostavljamo da je Zeljusa za vrijeme dolaska Turaka imala oko 60 stanovnika.Interesantna su imena ovdje.Naime, ne postoji nijedno vjersko lice ovdje.Tako mi nemamo popa ovdje, sto bi davalo naznaku, da je selo bilo pravoslavno.Kao na podrucju Smederevskog Sandzaka kojeg su Turci uzeli gdje nalaze u skoro svakom selu popa, tj krscansko lice.Ovdje to ne postoji.
Prolaze par stoljeca.Selo se sigurno razvija.I iduci zapis nam daje poznati Srpski geografa i moze se reci antropolog.Jevto Dedijer porijeklom iz Bileckih Rudina.Nazalost, Dedijerovi spisi su izgubljeni za pojedina sela, poput Prigradjani, ali ne i za Zeljusu.Tu on samo prica o porijeklu Pravoslavnog stanovnistva i neke porodice, i manje-vise.Ne spominje se atar sela Zeljusa, ciji je to bio haas, ili posjed.Da li je selo bilo selo slobodnih seljaka, ili zapravo jedno osrednje kmetsko seliste, ili cije je to selo bilo u vlasnistvu
Zeljusa je do dolaska Austrijske vlasti bilo agrarno Bosnjacko selo, cije velike porodice su bile begovi.Oni su zivjeli najvecim dijelom u Mostaru, a neki su zivjeli cak i u Sarajevu.Medju porodicicama begova, spominju se Muslibegovici, Allajbegovici i ostale begovske porodice.Jedina familija tada za vrijeme Austrije koja boravi u Zeljusi.To su Zeljuski Zvonici.Bosnjaci.Kakvo je porijeklo zvonica?Tesko je reci,ali mozemo da nagadjamo da su pretci Zvonica, bili sigurno zvonari u crkvi.Otud naziv ZVONIC.Prelazak na islam je tesko,utvrditi, ali sve familije koje su imale zemlje.Za vrijeme Srpske vlasti, i nasilne agrarne reforme 1919.Imanja su postala zaplijenjena i dala kmetovima:Anteljima, Lozama i ostalim porodicama.Porodica Antelj je vec 1909 pokusavala da otme dio imanja begova Mostarskih Bosnjacima, ali zakon o katastru je tad bio cvrst za Austrijskog vakta(vremena).No, nakon 1 svjetskog rata i dolaska nove vlasti.Stanje se mijenja,i kmetsko seliste Zeljusa.Postaje pravoslavno selo Zeljusa, naseljeno Srbima
U novije doba.Zeljusa je postao dom za brojne muhadzirske porodice iz Nevesinja i Gacka.Selo i dalje ima Srpsku vecinu, iako brojni Bosnjaci danas cine ukupno 35% stanovnistva naselja Zeljusa.Poznato je sto je u selu otvoren najveci vinograd u Bosni, i to 2010 godine
