Velika Kladusa historija naselja

Geografski položaj i prirodne karakteristike

Ključne povijesne činjenice važne za identitet mjesta

Područje Velike Kladuše zbog svog izuzetnog položaja i povoljnih prirodno-geografskih osobina

bilo je naseljeno već u davnoj prošlosti (paleolitiku), što nedvojbeno potvrđuju mnogobrojni

kulturno-povijesni spomenici koje su iza sebe ostavili Ilirsko pleme Japodi, Rimljani, Avari,

Slaveni i drugi narodi koji su naseljavali ove prostore. Mnogobrojni kulturno-povijesni nalazi, a

posebno stari gradovi (Velika Kladuša, Vrnograč, Todorovo, Podzvizd i drugi) svjedoci su bogate

i burne prošlosti kroz koju su se ovdje izmjenjivali osvajači s Istoka i Zapada.

Jedan od najvrjednijih spomenika kulture, pronađen na području Velike Kladuše je zlatna

naušnica okrenutog piramidalnog oblika s početka VII. stoljeća (slika 1.). Od svih starih gradova

najčešće se spominjalo ime Kladuše. U pisanom dokumentu (listini) Kladuša se prvi put

spominje 30. oktobra/listopada 1280. godine, pod imenom Cladosa. U to vrijeme, pa sve do kraja

XVI stoljeća ovim prostorom vladaju hrvatski knezovi, da bi tada nakon više ratnih provala

Osmanlija potpuno zavladali cijelim područjem Velike Kladuše. Česti ratni pohodi Osmanlija

prema zapadu ili srednjoeuropskih naroda prema istoku stvorili su od ovdašnjih ljudi graničare,

poznate pod nazivom Krajišnici, od kojih je narod u svojim junačkim pjesmama posebno

istaknuo i opjevao likove i junaštva Muje Hrnjice i Tale Ličanina.

Dolaskom austrougarske vojske 1878. godine kladuška utvrda gubi funkciju, a počinje se

ubrzano razvijati naselje u njenom podnožju. Nova vlast Velikoj Kladuši daje europski izgled

izgradnjom brojnih infrastrukturnih, administrativnih, stambenih i sakralnih objekata.

U borbi protiv fašizma Kladuščani su dali veliki doprinos i žrtve, o čemu danas svjedoči oko

pedeset vrijednih kulturno- povijesnih spomenika. Zahvaljujući aktivnom i nesebičnom

djelovanju najvećih kladuških antifašista iz tog vremena u Velikoj Kladuši se, ranije nego u

drugim područjima Cazinske krajine, organizirano razvio i djelovao jak antifašistički pokret.

Rezultat tog djelovanja je odlazak znatnog broja Kladuščana u partizanske jedinice već 1941.

godine. U toku četverogodišnje antifašističke borbe u partizanskim jedinicama borilo se više od

tri tisuće stanovnika s područja općine Velika Kladuša, od kojih je u borbama poginulo njih 692,

što nedvojbeno potvrđuje antifašističko opredjeljenje i ulogu Kladuščana.

Kroz dugu povijest, prije svega, zbog svog izuzetno povoljnog geografskog položaja, kladuški

prirodni prostor predstavlja granično područje između Istoka i Zapada, što je bitno određivalo

njegovu prošlost i kulturu. Politička i ratna događanja krajem dvadesetog stoljeća na području

Općine, ekonomsko-politički prevrat kroz «Aferu Agrokomerc» i ratna dešavanja, ostavila su još

uvijek teško savladive posljedice po daljnji i brži društveno-ekonomski razvoj općine Velika

Kladuša.

Općina Velika Kladuša ima bogatu povijest i povijesne vrijednosti koje nisu u dovoljnoj mjeri

valorizirane i prepoznate. Strateški izazov predstavlja stvoriti koheziju lokalne zajednice i

jedinstven identitet općine Velika Kladuša zasnovan na očuvanim povijesnim vrijednostima.

Geografsko-komunikacijske karakteristike, prirodne odlike i

resursi područja

Geografski položaj Općine Velika Kladuša prostorno je određen geografskim koordinatama

15°46′ – 16° 05′ istočne geografske dužine i 45°03′ – 45°14′ sjeverne geografske širine. Po svom geografskom položaju zauzima krajnji sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine i prostire se na površini od 331,55 km2.

Općina Velika Kladuša je konstitutivni dio Unsko-sanskog kantona (USK), u okviru koga se, osim

Velike Kladuše nalaze općine: Bihać, Cazin, Bužim, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Ključ i

Sanski Most.

Ovakav položaj omogućuje joj dobru povezanost s drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, kao i

zemljama Zapadne Europe. Tako udaljenost od Velike Kladuše do Bihaća iznosi 59 km, Zagreba

110 km, Ljubljane 228 km, a do Jadranske obale samo 116 km. Najbliži željeznički terminal je u

Bihaću udaljen 59 km od Velike Kladuše, te u Karlovcu 47 km u R Hrvatskoj. Najbliže morske

luke su luka Rijeka u R Hrvatskoj udaljena 165 km, te luka Koper u Sloveniji 248 km, a najbliže

međunarodne zračne luke su u Zagrebu udaljenosti 111 km, Banjaluci 180 km i Sarajevu 341 km.

Područje Općine u cjelosti pripada slivu rijeke Gline, pritoke rijeke Kupe otvoreno prema sjeveru

dolinama rijeke Kladušnice i Glinice. Pogodnija prometna povezanost s Posavinom, odnosno

Zagrebom i Ljubljanom u odnosu na Sarajevo i Banja Luku, uvjetovana je spomenutom

otvorenošću područja Općine prema sjeveru. Sa svoje južne i jugoistočne strane graniči s

bosansko-hercegovačkim općinama Cazin i Bužim, a ostalim svojim dijelom (sa zapada, sjevera i

istoka) graniči sa općinama Republike Hrvatske i to: Slunj, Cetingrad, Vojnić, Gvozd, Topusko,

Glina i Dvor.

Prema osnovnim prirodno-geografskim osobinama područje Velike Kladuše pripada

peripanonskom prostoru smještenom između Dinarskih planina na jugozapadu i niske Posavine

na sjeveru, s prosječnom nadmorskom visinom od 300 do 400 m. Kraški oblici reljefa ogledaju se

u znatnom broju vrtača, ponora i još uvijek neistraženih pećina, od kojih svakako treba istaknuti

one na području Vidovske (Hukavica), Kudića, Ponikava i Pecke. Umjereno-kontinentalna klima s

puno vlage tijekom cijele godine pogoduje razvoju poljoprivrede, posebno uzgoju voća, povrća i

žitarica, ali i za razvoj stočarstva. Posebno značajno bogatstvo Općine su mnogobrojni izvori

pitke i termalne vode, kao i njena razvijena hidrografska mreža po cijelom području, sačinjena

od mnogobrojnih potoka i rječica.

Iako su još u starom i srednjem vijeku preko ovog područja vodile značajne prometnice, danas to

nije slučaj. Još uvijek preko ovog područja nema glavnih prometnica koje povezuju panonsku i

jadransku regiju, što predstavlja otežavajuću okolnost za ukupan privredno-ekonomski razvoj

ovog kraja. Povoljnije su prometne veze sa Pokupljem i Zagrebom, nego s Pounjem, Banja Lukom

i Sarajevom, što je bitno određivalo, a i u narednom periodu bitno će imati utjecaja, da ovaj kraj

uglavnom gravitira prema zemljama i gradskim centrima Srednje i Zapadne Europe.

Općina Velika Kladuša ima izrazito povoljan geostrateški položaj i prirodne vrijednosti što je u

70-im i 80-im godinama uvjetovalo razvoj poljoprivredno-prehrambene industrije po čemu je

ovaj kraj bio izuzetno poznat.

Strateški izazov predstavlja korištenje ovih konkurentnih prednosti i postavljanje Velike

Kladuše kao razvojne osovine Kantona i regije u prehrambenoj industriji koja će se ostvariti

korištenjem postojećih prirodnih i infrastrukturnih kapaciteta, izgradnjom brze ceste koja

predstavlja vezu sa centralnim dijelovima Federacije u skladu s Prostornim planom FBiH 2008.-

2028., omogućavanje prometa roba i usluga na graničnom prijelazu Maljevac te korištenjem

blizine pomorskih i zračnih luka, važnih željezničkih i putnih prometnica u BiH i šire.

Turistički potencijal i turistička infrastruktura

Kulturno-povijesno i graditeljsko naslijeđe vezano je za povijesne uvjete i specifičnosti

geoprometnog položaja. Općina posjeduje rijetke, veoma vrijedne i zanimljive objekte koji imaju

značajnu znanstvenu, obrazovno-odgojnu, kulturno-estetsku, turističku i privrednu vrijednost.

Zahvaljujući izuzetnim prirodnim ljepotama, bogatstvom šuma, rijeka i blizine turističkih

vrijednosti susjednih općina R Hrvatske, može se slobodno reći da su turistički potencijali

Općine Velika Kladuša vrlo veliki. Tu se prije svega misli na lokalitete starih gradova: Velika

Kladuša, Podzvizd, Vrnograč i Todorovo, čije zidine čuvaju tajne burne prošlosti. Stari grad Velika

Kladuša je revitaliziran i moderniziran u hotelsko-ugostiteljsko turistički kompleks. Bitno je

istaknuti da stari gradovi smješteni na području općine nose epitet nacionalnih spomenika, što

im daje još veću vrijednost i ulogu u sveukupnoj turističkoj ponudi. Stari gradovi rekonstruiraju

se iz fondova Federalnog ministarstva kulture i sporta, a kao kapacitet mogu se staviti u funkciju

turističke ponude kao raritetni turistički objekti i destinacije.

Stari grad „Podzvizd“ ulazi zacijelo u red najstarijih gradova u Bosni. Prvi put ime Podzvizda u

pisanom elementu spominje se 1334. godine kao i crkvina sv. Martina koja je bila na lokaciji brda Stražbenica i tada je bila u vlasti obitelji Kreščići. Stručnjaci su, naime, po izgledu visokog tornja

svrstali ovu utvrdu među najstarije srednjovjekovne građevine.

Stari grad „Todorovo“smatra se jednim od najvećih u tadašnje vrijeme i karakterističan je zbog

okrugle branič kule kao središnje utvrde, ostataka zida koji su ga opasivali i priče o krušci

Dinjači pod kojom su se sastajali Krajišnica u vrijeme njihovih pobuna protiv odluka i reformi

Porte i bosanskih valija ili ako je trebalo krenuti u obranu granica Otomanskog Carstva.

Stari grad „Vrnograč“ je vrlo zanimljiva građevina koja datira još iz 13. stoljeća. Po svom

položaju i osnovi nije nikad imao stratešku važnost, ali je ipak zanimljiv građevni spomenik

srednjeg vijeka jer nam se predstavlja kao tipična vrsta gospodarskog dvora. Ovaj

srednjovjekovni grad je jedan od rijetkih, i ne samo u Krajini, u kojemu dim nije grizao za oči

stanare jer je imao dimnjak proveden kroz zid. Imali su i dva bunara u koje se je slijevala kišnica.

Za ono vrijeme život u dvoru Vrnograča je bio udoban.

Viteški (templarski) grad Hresno, prvi put se spominje kao „Cressno“ 1209. godine što ga je iste

godine hrvatskim (vitezovima) templarima potvrdio kralj Andrija II., sa županijom Gorskom i

mnogim drugim imanjima. Lociran je pored rijeke Gline i pokriva prostor od 35×20 metara.

Spominje se više puta između 1209. i 1546. godine u posjedu Križanića i kasnije Šubića

Peranskih.U svibnju 1584. godine Turci su napadom prisvojili grad Hresno te ga dali porušiti. U

više navrata (godine 1637. i 1648.) pokušali su Turci obnovu ovog grada, ali ostao je

neobnovljen.
Lokalitet Krčane, naselje mlađeg željeznog doba u selu Trnovi predstavlja prvo istraživano

povijesno nalazište na krajnjem sjeverozapadu Bosne, u dolini rječice Kladušnice. Do sada nije

bio poznat u arheološkoj literaturi, a otkrila ga je arheologinja Branka Rauning 1989. godine. Na

osnovu nalazišta pretežno keramičkih materijala nastalih na autohtoni način, te na osnovu

geografskog položaja i komparacije s materijalom nađenim na lokalitetima u današnjoj

Hrvatskoj (Kirin grad, Turska kosa i dr.) naselje je pripisano Kopljanima oko sredine ili u drugoj

polovini 4. stoljeća prije Krista.

Turistička signalizacija nije posve urađena, iako postoje pojedinačne oznake za nacionalne

spomenike. Turistička zajednica USK je u suradnji s Općinom Velika Kladuša izradila Studiju

Urbano-turističke signalizacije grada Velika Kladuša, 2009. godina.

Ekspanzija na rekonstrukciji i izgradnji lokalnih puteva, naročito u ruralnim područjima, stvorila

je dobre pretpostavke za razvoj turizma. Naročito su dobri preduvjeti za razvoj seoskog turizma

i cikloturizma jer su putovima povezane gotovo sve destinacije na području Općine.
Prirodne ljepote naše općine još uvijek su dobro sačuvane, a posebni uvjeti postoje za lovni

turizam (pernata divljač), ribolov, te kampiranje, izleti i šetnje po kestenovim šumama koje su

jedinstvene samo za ovaj dio BiH. Zahvaljujući bogatstvu šuma potrebno je istaknuti da se

tijekom godine veliki dio građana bavi prikupljanjem gljiva i ljekovitog bilja kojima je ovaj kraj

izuzetno bogat. Od prirodnih ljepota potrebno je istaknuti neistraženu pećinu „Hukavica“ iako

postoje još neistražene pećine u Podzvizdu i Kudićima.

Pećina „Hukavica“ predstavlja najveći i najznačajniji speleološki objekt na ovom području. Njena

veličina, kulturni ostaci, pećinski ukrasi i lagan pristup čine je veoma pogodnom za moguću

atraktivnu turističku eksploataciju. Nalazi se oko 13 km udaljena od Velike Kladuše u

neposrednoj blizini sela Gornja Vidovska, u podnožju brda Glavica.

Ukupno je istražena u dužini 281 metar, speleološka istraživanja s konceptom valorizacije

izvršio je „Eart Science Institute Sarajevo“ na inicijativu Općine Velika Kladuša 2000. godine.

Od prirodnih staništa za eventualni razvoj turizma bitni su:

• Šumski kompleks u Bukovlju kojeg karakterizira šumska sastojina bukve i hrasta;
• Šuma Kajtazovac koju karakterizira šumska sastojina hrasta i bukve;
• Šuma Mrtvač koju karakterizira šumska sastojina hrasta;
• Šuma Kestenje koju karakterizira šumska sastojina kestena;
• Šuma Kapan koju karakterizira šumska sastojina kestena;
• Šuma Vrnogračka glavica koju karakterizira miješana šumska sastojina kestena, hrasta i

bukve.

Sakralni objekti koje je moguće turistički vrednovati su: džamije, crkve, mezarluci, groblja, nišani

i drugo. Sakralna baština naše zemlje u cjelini, a tako i Općine Velika Kladuša, ima nesumnjivo

veliku kulturnu vrijednost, zbog čega se u popisima turističkih resursa navode džamije i crkve

kao potencijalne turističke atrakcije.

Džamije arhitektonski pripadaju grupi sjeverno-balkanskih oblika karakterističnih za granična

područja prema Srednjoj Europi gdje dominira alpski utjecaj sa strmim velikim krovovima i

gradnje u drvetu.

• Gradska džamija u gradu Velika Kladuša –nacionalni spomenik, izgrađena 1901. godine,
• Drvena džamija u Starom gradu – Velika Kladuša – Džamija je u tradicionalnom načinu

građenja, ali je više puta obnavljana.

• Džamija u Maloj Kladuši – Pored ostatka starog grada nalazi se mjesna džamija s

mezarlukom od nekoliko nišana. Nije utvrđeno točno vrijeme građenja, ali se prvobitni

izgled džamije može datirati u periodu Turske uprave.

• Mustafe-paše džamija – Podzvizd – Nalazi se unutar starog grada Podzvizda. Džamija je u

više navrata popravljana, ali njen prvobitni izgled pripada periodu Turske uprave.

• Džamija Vrnograč – U starom gradu Vrnograču nalazi se mjesna džamija s drvenim

minaretom. Džamija je u više navrata popravljana, ali njen prvobitni izgled pripada

periodu Turske uprave.

• Nekropole nišana-mezarluci – Po tradiciji svaka od navedenih džamija ima pripadajući

mezarluk s nišanima povijesno poznatih ličnosti i vrijednih umjetničkih oblika. Ispod

utvrde Starog grada u mjestu Zagrad nalazi se džamija sa starijim mezarlucima od 19

oblikovanih značajnih nišana.

• Staro pravoslavno groblje – nalazi se u mjesnoj zajednici Glinica, nastalo krajem 18. i

početkom 19. stoljeća (upućena peticija za proglašenje nacionalnim spomenikom).
Područje općine Velika Kladuša bogato je Crkvinama. Crkvina, Velika Kladuša je rimska

naseobina i srednjovjekovna crkva. Uz lijevu obalu Kladušnice otkopani su temelji duguljaste

zgrade i građevinski materijal koja je po Lopašiću crkva sv.Martina Cladusa (1334.), a po

Radimskom Rimska (vojna) zgrada. Po tradiciji bila je to ” grčka crkva”.Tu se još nalaze crkvine u

mjestu Kovačevići, Podzvizd, Stabandža, Glinica i Vrnograč.

Na području općine nalaze se stare pravoslavne crkve i to:

• Velika Kladuša grad – Crkva Svetog velikomučenika Georgija,
• Vrnograč – Crkva Svetog preobraženja gospodnjeg,
• Glinica – Crkva Svete Trojice.

Spomen objekti iz povijesti NOB-a

• Drmaljevo – Čardčište – spomenik palim borcima,
• Vrnograč – Poljica – spomenik žrtvama fašizma,
• Vrnograč – Centar – spomen palim odbornicima i borcima 1943. godine,
• Mala Kladuša – zgrada škole ožujak 1944. – travanj 1945. smješteno vojno područja za

okrug Bihać,

• Podzvizd – zgrada škole – kolovoz 1944. – travanj 1945. smještena bolnica IV. korpusa

NOVJ,

• Todorovo – zgrada škole – veljača 1944. godine smješten štab Unske operativne zone,
• Vidovska – zgrada škole – travnja i srpnja 1944. smještena bolnica IV. korpusa NOVJ.
• Polje – spomen obilježje i kuća prvoborca Zuhdije Žalića
• Spomen ploče na „Mehinom stanju“ žrtvama ustaškog krvavog pokolja srpskog naroda

1941. godine

• Biste narodnih heroja NOB-a
  Mogućnost razvoja seoskog turizma zbog autohtone krajiške arhitekture i graditeljstva kao i

domaće kuhinje vrlo su velike i turistički radnici koriste ovaj prirodni dar kroz propagiranje

turističke ponude nazvane „Krajiška sofra“. Uz turizam neizostavno je vezana kultura i tradicija

žitelja ovog kraja. Kladuški dani kulture tradicionalna su manifestacija koja njeguje kulturnopovijesnevrijednosti

i tradiciju naroda ovog dijela BiH, kao i susjednih općina u Republici

Hrvatskoj.

Od postojećih objekata koji su trenutno u funkciji, pored restorana, kafića, motela i hotela,

obavezno se treba istaknuti Hotelsko-ugostiteljsko turistički kompleks (HUTK) „Stari grad“ koji

predstavlja nezaobilaznu destinaciju prilikom posjete Općini Velika Kladuša. Posebnu pažnju u

kreiranju turističke ponude treba posvetiti stvaranju turističkih brendova vezanih za lik i djelo

epskih narodnih junaka Muje Hrnjice i Tale Ličanina.

Na osnovu navedenog možemo istaknuti da općina Velika Kladuša posjeduje izuzetne turističke

potencijale:

• Kulturno-povijesni gradovi i naslijeđa,
• Pećine,
• Objekti tradicionalne krajiške arhitekture (vodenice, stare bosanske kuće),
• Sportsko-rekreativni centri,
• Izletišta,
• Spomen objekti iz povijesti NOR-a,
• Sakralni objekti (džamije, crkve-crkvine, mezarluci, groblja i drugo),
• Riječni i šumski kompleksi,
• Lovna i ribolovna područja,
• Izvorišta termalne vode,

koji se mogu iskoristiti za kulturni turizam, konferencijski turizam, lovni turizam, ribolovni

turizam, seoski turizam, ciklo-turizam i sl.

HUTK „Stari grad“ posjeduje 10 apartmana u kuli starog grada i 5 kućica starobosanskog stila za

smještaj u jednokrevetnim, dvokrevetnim i trokrevetnim sobama ukupnih smještajnih

kapaciteta do 70 ležaja. Objekt je opremljen s restoranom, ljetnom terasom, malim salonom i

poslovnim salonom.

Pored HUTK „Stari grad“ nalazi se hotel „Konak“ s 38 ležaja u 17 soba, te restoran sa smještajem

„Napoleon“ koji nudi 9 ležaja u 9 soba. Sveukupno smještajni kapaciteti iznose oko 117 ležaja.
Na području USK kantona postoji samo kantonalna Turistička zajednica, te se zbog zakonskih

ograničenja nemogu registrirati na lokalnoj razini. Na narednom grafikonu prikazani su dolasci i

noćenja na osnovu zadnje evidencije iz TZ USK koja je dostavljena za 2009. godinu. (nema

podataka za 2010. i 2011. godinu).

Grafikon 18 Dolasci i noćenja po zemljama za 2009. godinu

Izvor: Turistička zajednica Unsko-sanskog kantona

Općina Velika Kladuša posjeduje izuzetno vrijedne potencijale za razvoj turizma koji nisu u

dovoljnoj mjeri valorizirani i iskorišteni. Turistička signalizacija, promocija i turistička ponuda

su veoma loše što negativno utječe na privlačenje domaćih i stranih turista. Postoje veliki

kapaciteti i preduvjeti za razvoj seoskog i agroturizma, kulturnog, lovnog i ribolovnog turizma,

cikloturizma kao i tradicionalne manifestacije. Strateški izazov općine je staviti turizam u

funkciju ekonomskog razvoja za što je neophodno izvršiti adekvatnu valorizaciju turističkih

potencijala, promociju putem turističkog info centra, izraditi turističku signalizaciju i razvoj

turističke ponude i njeno uvezivanje u zajedničku ponudu regije, razvoj smještajnih kapaciteta,

educirati stanovništvo o mogućnostima korištenja turizma u funkciji zapošljavanja s posebnim

osvrtom na ruralna područja. Važno je napomenuti, da tokom ljetnjih mjeseci u Veliku Kladušu

dolazi veliki broj iseljenika, koji su i konzumenti turističke ponude odnosno potencijal koji se

može mnogo više iskoristiti u smislu prodaje, ali i unaprjeđenja turističke ponude općine .