”I Dolje, ispod Galipolja, u jednoj dubokoj i prostranoj dolini Kladnica. Velika starovlaska Kladnica, blistava i otpjevana”.
Sjenice, Sjenice, polje siroko
Kladnice, Kladnice, vodo studena
Ta Kladnica je za vrijeme Turaka bila prava Kladusa ispod planine Javora, blizo Srpske granice. I bila glasita, ne samo po zulumu, sto su Kladnicani cinili pravoslavnoj okolini, no po mnogim odmetnicima i cuvenim subasama, koje je davala Sjenickim i Novopazarskim agama i bezima. Iz nje je cuveni Cor-Sabo, subasa osioni, onaj Cor Sabo koji je ostao u pricama Starog Vlaha, Sjenice i Prijepolja.Kladnicani su dali Turskoj dobre Kordunase i sejmene, pa i dobrovoljno cuvali Tursku granicu, krveci se oko nje sa onima i onakvima kakav je bio Milo Novkovic, oni za din, ovi za krst, sa podjednakom bezumnom hrabroscu, kroz godine dijelici onaj isti strasni megdan Marka Kraljevica i Muse iz Kacanika.
Svaki Kladnicanin imao je zamah Djerdelez Alije, imao je onaj njegov pusti oganj i obest, onu tvrdocu ”Turkovanja” i onu njegovu bezgranicnu pustolovinu za to Turkovanje i za tastu slavu dina i imana, koju je u Turskoj uoblicio samo nas covjek, nas planinac, nas Bosanac, nas Bosnjak, kako su rekli nekad Turci i nama to ostavili dajuci tom imenu i historijskoj borbi sa Bosnom jednu posebnu sadrzinu i znacenje. U tom pogledu Kladnicani su bili tipicni Bosnjaci. Delije, krvavi junaci, neobuzdane dahije i pusti Turci.Svako nase pomaljanje preko Javora voljeli su suzbijati na taj svoj nacin, dovodeci starovlaskog Vlaha do saznanja da je ”raja” i pod DINOM, duznost i vjerska i drzavna.
Svjesnije od Rugovaca, ljuce od svakog Arnautina, voljenije od mnogih nekadasnjih Turskih granicara. Bila im je pjesma da se biju po granici, da ukradu konja i vola, da privole kakvu curu ili mladica. I valja priznati da im je posao vazda polazio za rukom. Bili su junaci i neustrasivi granicni pustolovi.
Noc, granica, puska. Niko ih nije mogao uhvatiti, koliko ni majka sina u jednoj pjesmi.
Mujo djoga, po mjesecu kuje
Mujo kuje, a majka ga kune
Sine Mujo ziv ne bio majci
ne kuju se konji po mjesecu
Kladnica, izrasli gorstaci i snazni vrli mili ljudi.
Gligorije Bozovic, Politika, Juli 1935, pod nazivom Starovlaska Kladnica.
