Žepa– Selo Žepa je administrativno središte za sela: Slap, Vratar, Pripecak, Ribioc, Stop, Vrelo, Ljubomišlje, Mandre, Laze, Borovac, Cavcici, Krnjici, Purtici, Mislovo. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, selo Žepa ima 122 kuce sa 601 stanovnikom.
Da Žepa predstavlja staro naselje vidi se i po tome što je na njenom podrucju postojala srednjovjekovna nekropola, kao i još neki objekti koji su pripadali tome vremenu. Turski sumarni defter iz 1485. god. spominje Žepu kao selo koje pripada Vrataru. Sacuvano je nekoliko spomenika kulture iz turskog perioda. Na prvom mjestu Kula u istoimenoj mahali koja je prema narodnoj tradiciji pripadala nekom Redžep- paši, te još dvije manje turske kule na lokalitetima Duvarine i kod Kaljevica kuca. Osim toga, u Žepi se nalaze džamija za koju narod drži da je veoma davno podignuta (oko XVI vijeka). U blizini džamije i lokaliteta Bjelila nalazi se staro muslimansko groblje (u koje se i danas kopa), a na putu koji iz središta Žepe vodi za mahalu Kulu i danas još postoje dva nišana, koji tipološki pripadaju starijem vremenu.
Ovdje cemo navesti toponomasticki materijal koji se odnosi na Žepsko polje i na Žepsku planinu. Nazivi njiva su: Mede, Hrid, Bašce, Krivace, Vinjište, Kamenice, Velika i Mala Bara, Bogilovica ravan, Podkonjica, Šumnik, Luke, Spahovine, Kostožarina, Velika njiva, Poratak, Graba. Svi ovi toponimi nalaze se u krugu sela Žepe. U Žepskom polju su njive; Pašovina, Dilka, Begluk, Krivace, Vrba, Zaprisad, Golija, Dobrunov do, Zadel, Klak, Pticija glava, te Šcepangrad i Pajina pec (krš). Nadalje su Metaljka, Pržulje (krš), Glavica, Cehrin do, Ploca, Ceterovište, Smrekova ravan, Tonotište, Pecina, Cerge, Crkelj (jedan dio pripada Stopu), Zagaj, Gaj, Za malom vodom, Za džamijom, Bjelila, Brusnik (izvor vode), Klobuk (izvor vode). U Žepskoj planini su lokaliteti: Dobrijen, Smrekov do, Polje, Kitog, Ostovrh, Duga poljana, Debelo brdo, Bakšici, Kod Mare (bunar), Poždrijelo, Palež, Zvijezda, Zatrka, Torine, Ravne, Trla, Bukvica (voda), Kod jame, Kudmer, Cepelj, Cavcica put, Odmarala, Šira okuka, Paljci hrid, Žitkova ravan, Gornja ravan, Krca, Zatonotište, Duvarine, Glavica kod Rijeke, Dedin do, Crvena stijena (krš), Mostišta (prosjek iznad mlina), Vagan (livada koja granici sa Vratarom), Ljubin laz, Spahin hrid, Suha ravan, Lokva, Repište, Opsišta, Visibaba. Nazivi za pojedine dijelove uz rijeku Žepu su: Sutica, Rasalnici, Vinac, Vratolom, Tumbasi, Obarak, Vrbe, Rakite, Luke, Trnjak, Zeleni vir. Žepu sacinjavaju zaseoci: Žepa, Kula i Vinjište.
Danas u Žepi žive sljedeci rodovi:
Omanovici, koji su doselili u Žepu prije 90 godina iz Crnog Vrha kod Višegrada. Omanovica ima još u žepskom selu Ljubomišlju, ali nisu isti rod sa ovim iz Žepe.
Karahmeti, starinom iz Luke, susjednog podrucja koje pripada Srebrenici. U Žepu su došli za vrijeme austro-ugarske okupacije, oko 1901. godine.
Ceske, koji ne znaju za dalju starinu, a u Žepi su ”od davnine”. Iz Žepe su neki odselili pa ih danas ima u Ljubomišlju, Lazama i Mandrama. Nije im poznato da li ih ima i dalje u drugim krajevima, a isto tako ne znaju ništa o porijeklu svoga imena.
Ferizovici su iz Vragolova kod Rogatice.
U zaseoku Vinjišta žive samo;
Podžici, koji su starinom iz Podžeplja. Zemlju u Vinjištu kupio je Rešid Podžic od Agica Mustajbega iz Rogatice. Inace, prvi Podžici koji su doselili u Žepu iz Podžeplja bili su Medo i Sinan. Mustajbeg je–prema kazivanju Zulfe Podžica—imao svoju zemlju u Žepi i u Krnjicima.
Salkunici, su iz Ljubomišlja, odakle su doselili prije II svjetskog rata. Salkunica danas više nema u Ljubomišlju. Nije im poznato da li su otkuda doselili niti da li su oduvijek u Ljubomišlju.
Kaljevici su prije 1900-te doselili iz Kolašina (Crna Gora). MEDNOLUCANIN je prije II svjetskog rata doselio iz Medne Luke kod Rogatice.
Jakubovic Zecir, kafedžija, doselio je u Žepu 1922. godine iz Pljevalja. Prema pricanju spomenutog Zecira, njegov otac Rizvan bio je od Bilece, odnosno Fatnice, odakle je kao turski vojnik dospio u Sandžak.
Iz zaseoka Kula potekli su KULOVCI. U Žepi oni predstavljaju najrazgranatiji i najstariji rod na citavom ovom podrucju. Oni sami pricaju da su nekada, u tursko doba, bile spahije braca Salih i Mehmed (treci brat Mujo nije bio spahija). Salih je pod svoje Borike, Staru Goru i Mednu Luku, a Mehmed Srebrenicu. Mehmedbegov otac je, prema predanju, imao zemlju na mjestu zaseoka Kula. po kuli, koja se tu i danas nalazi prozvani su Kulovci. Po drugoj verziji koja se najcešce cuje od stanovnika Žepe, nekada je živio u Žepi Drinbeg, koji je imao slugu Harlaca, ciganina. Jednom prilikom kad je beg kupio hak, bude otrovan od jednog cifcije. Ciganin Harlac uze za ženu begovicu i od tog sjemena poticu Kulovci. Inace, Kulovcima nije poznato kako su se nekada zvali.
Prije II svjetskog rata u Žepi je živjela porodica ŠAPCANIN, koja je izumrla. Porijeklom su iz Šapca u Srbiji i ”davno” su se doselili u Žepu. Davno su izumrli—”zatrli se” DUCICI, koji su živjeli kod Kule u Žepi
STOP je u neposrednoj blizini Žepe, tako da su njihove zemlje granicne. U Stopu ima danas 40 kuca sa 192 stanovnika.Na lokalitetu Tulež postojala je srednjevjekovna nekropola u cijem se sklopu nalazi staro muslimansko groblje. I danas su još dobro ocuvana dva nišana za koje narod ovog kraja misli da pripadaju nekom Topci Sinan-paši. Na lokalitetima Trojan i Mramor nalaze se danas po jedan srednjevjekovni spomenik.
Naziv njiva kao i lokaliteta su: Kalevac, Topcije, Trojan, Postop, Stopovi, Gornji Stop, Gromilica, Vidov do, Crkelji, Hamzovina, Goli brijeg, Kopile, Haluga, Torine, Homar( nekad bila šuma ), Zvekara, Šejtanski mlin, I Tulež. U Stopu danas žive: Imamovici, Halilovici, Alincici, koji su “od davnine” u Stopu, ali ih ne drže za starosjedioce.
Hrvacici, ili kako ih danas kratko zovu Hrve, prema predanju vode porijeklo od predaka koji je bio iz Hrvatske . U staro doba -kaže predanje -kada je Jerina vladala gradom (misli se na grad Vratar ) i kada su ga Turci osvojili, topcija je bio taj njihov predak iz Hrvatske po kome su prozvani. Osim ovoga predanja, nikome nije poznato porijeklo ove porodice;samo se još kaže:”Došli su u staro doba”. Muslimana sa prezimenom istog korijena ima na nekoliko strana u Bosni. Tako u zaseoku Hrvati kod Rudog, u Sokolovicima, živi “pleme Hrvati” gdje ih je oko deset porodicnih zajednica. Oni su morali seliti (ispitivac ne kaže odakle, ali naglašava da se njihovo predanje podudara sa pisanjem A.Luburica, koji spominje bratstvo Rvati u Dronjaku) zbog nasilja; jedan dio je ostao kod Rudog, a drugin su se naselli oko Visokog ili Tuzle. Muslimanski rod Hrvati žive u istoimenom selu, u Žuljima u sarajevskom srezu. Risto Jeremic navodi u svom radu stanovnike seoskih mahala pod imenom “Arvati” na Spreci, pod Konjuhom, u opcinama Babunovici i Sladnoj, te zaseok “Arvacici” u opcini Kalesiji srez zvornicki. Svi oni tvrde da su im preci doselili iz Hrvatske (“od Arvata”). Prema pisanju A.Luburica, Rvati su stanovali u zaseoku Rvacevu, koji je oko Rubeške crkve u sjevernoistocnom dijelu Nikšickog polja. Tu su Rvati došli u doba naseljavanja Drobnjaka i Onogoštana. Nakon jednog ubistva koje su izvršili, Rvati odsele odatle u nepoznatom pravcu.
Karici su iz Pripecka . Otac Mujage Karica Dervo doselio je prije 80 godina “na ženovinu” u Stop. Za dalju starinu ne znaju.
Devedžije, u Stopu ( i na Vrataru), doselili su 1908. godine iz sela Beheci kod Borika (Rogatica). Nije im poznata dalja starina.
Barucic Avdo , kalajdžija, roden u Pljevljima, doselio je u Žepu poslije prvog svijetskog rata . Prije nekoliko godina je umro i ostavio ženu sa dijecom.
Poslije II svijetskog rata , 1957. godine , odselio je iz Stopa u Rogaticu Sarija Imamovic. Od starijeg stanovništva koje je živilo u Stopu spominju se Pandže, koji su bili porijeklom iz Vjetrenika kod Sokoca. Behto Pandža je odatle doselio “na ženovinu” kod Junuzovica, koji su izumrli. Posljednji Junuzovic od muške strane bio je Junuz, a umro je prije 80 godina. Junuzovici su bili “starosidioci”. Interesantno je napomenuti da se brojni rod Junuzovic u Koštici kod Sokoca takoder drži za “starosjedioce” i da su “od feta”. Od Pandža je ostao samo jedan mladic koji sada živi u Sarajevu. U Stopu su življela i dva brata Hodžica . Jedan je umro , a drugi preseli uselo Vrelo, na njivu Kopila . Starinom su od Brštanice kod Višegrada i nisu u “fameliji” sa Hodžicima u Vrelu. Nekada su u Stopu živjeli Topcici koji su izumrli.
VRELO je sjevernozapadno od Stopa . Izmedu Vrela i sela Krnjici postoji jedan prahistorijski lokalitet -“Gradina”. Danas selo broji 43 kuce sa 205 stanovnika.
Osim CALDARA,koji su porijeklom iz Brodareva (kod Prijepolja), u Vrelu žive iskljucivo Hodžici. Oni su starinom iz Godimilja , a u Vrelo su doselili prije 150 godina. Za dalju starinu ne znaju. Jedna kuca Hodžica koja je doselila iz Stopa nije u srodstvu sa poznatim Hodžicima.
Nekada su u Vrelu stanovali Durmiševici koji su odselili u Okruglo.
CAVCICI -Nije poznato da li je selo dobilo ime po porodici Cavcici. U izvorima se nigdje ne spominje. Prema predanju , Cavcici su starinom iz Kruševa Dola(Srebrenica), ali ništa pobliže ne znaju o porijeklu.
Rucici (nadimak Salkici) su iz Krivaca kod Podžeplja.
Sulejmanovici su “odavna” u Cavcicima.
Gagrice su doselili iz Laza , a zvali su se Torlak. Po nadimku jednog pretka prozvani su Gagrice.
U zaseoku Štitkov Do žive Žige , koji su se doselili prije nešto više od 100 godina iz Gornjeg Godimilja.
Štitkovci su došli iz Laza a za dalju starinu ne znaju.
U Cavcicima su do 1957 godine življeli Sivice, koji su odselili u Pašica Kulu (Hasan Sivica) kod Rogatice. Tamo su 1958 .godine doselili Mehmed i Abid Cavcic .
