Ova struktura je bila zasnovana na plemenskoj bazi. Osnova ove baze je pleme, čija privredna osnova počiva na uslovima za nomadsko ili polunomadsko stočarenje.
Plemena su se sastojala od bratstva ili porodica koje su se opet satojale od zadružnih ili poluzadružnih kuća. Svako bratstvo ili porodica je od istog pretka.Na prostoru Gacka su doskora očuvani ostatci plemenskog društva. Za to očuvanje su postojali odlični uslovi, jer je Gacko bilo planinski kraj, te kao takvo nije svuda bilo jednako pristupačno za tursku ili austro-ugarsku vlast.
Drugi važan faktor za očuvanje ovoga društva bio je polunomadski život gatačkih plemena, u čijem je sklopu formiran niz sela, koja su preko ljeta mogla služiti kao katuni, a preko zime kao stalna naselja. I oko takvih sela je bilo nešto kosanice I oranice, sa kojih su se mještani obezbjedjivali povrćem , žitom i sijenom . Zemljoradnja je bila znatno razvijenija u okolopoljskih selima kod Bošnjaka, dok je površ davala neuporedivo bolje uslove za stočarstvo. No i pored boljih mogućnosti za bavljenje poljoprivredom u okolopoljskom predjelu, ipak glavno zanimanje gatačkog stanovništva je ostalo stočarstvo.
U vrijeme dolaska Turaka bogumilsko i vlaško stanovništvo će dobiti filurijske povlastice, kao i knežinske samouprave iza kojih stoji rodovsko-plemenska društvena organizacija. Na prostoru Gacka su postojala manja i veća bratstva, koja su za sebe činila zajednice , rasprostranjene u selima. Ima slučajeva , da se na ovom prostoru pojam bratstva podudara sa pojmom sela. U svakom selu ili knežini su vladale bratstveničke obaveze, koje su se sastojale u međusobnoj pomoći, zastiti, odgovornosti, osbevi i.t.d. Istina krvna osveta je na ovom prostoru I dalje postojala, ali u manjoj mjeri.
Pleme je bilo politička cjelina, koja se sastojala od bratstva i koja je imala svoju vlast. Plemenski vojvoda je biran doživotno I kao po nekom pravilu uvijek iz istog bratstva. Starješine bratstva su bili kneževi.Svako pleme je imalo svoju vojsku, pašnjake i vode, dok su neka plemena imala i svoje šume. Sporna pitanja unutar plemena ili bratstva su rješavana na skupovima. Život unutar plemena je bio regulisan običajnim pravom , čiji se običaji u mnogim slučajevima i danas primjenjuju. Na čelu svake kuće je stajao domaćin. Prilikom njegovog izbora na domaćinsku funkciju biran je i kucni savjet. Skup kucnih domaćina je činio savjet bratstva. Bratstvenički savjet je na svojiom zborovima odlučivao o pitanjima privrednog , političkog i kulturnog karaktera. Po običaju je iz jedne kuće biran glavar bratstva, osim u koliko bi se u nekoj drugoj kući pojavio bolji i sposobniji. On je rukovodio savjetom . Svaki pojedinac bratstva, a time i plemena , bio je vojnik. U slučaju rata, bile su angažovane i žene[1]. Presude unutar plemena je vršio sud “dobrih ljudi” doke je međuplemenske presude vršio “stanak” ili međuplemenski zbor.
Za prostor Gacka je bilo karakteristično, kako je i ranije rečeno, formiranje kućnih zadruga, koje su u biti bile privredno rodovske i vjerske cjeline, a činilo ih je po nekoliko braće i rođaka u zajedničkom domaćinstvu. Održavala se po muškoj liniji, od koje joj je zavisila snaga i ekonomska moć, kao i naslijeđe. Sve ono što su privređivali, međusobno je dijeljeno. Odnosi u zadruzi su takodje regulisani običajnim pravom.
U doba osmanlijske careviene , jača i brojnija zadruga se lakše održavala od malobrojne. Poslove je rasporedjivao starješina zadruge, odnosno domaćin. On je takodje vršio vjerske obrede u krugu zadruge. Ovoj zadruzi pripada zasluga u očuvanju tradicije, običaja, pjesme, priče, patrijarhalne kulture itd.
Način života gatačkog stanovništva prije dolaska osmanlija, bio je veoma skucn i siromašan . Stanovalo se u malim , lošim kućicama , napravljenim od drveta ili kamena. Kuće su građene po krajevima dolina, mahom u vidu prizidaka uz pecine.
Vanpećinski dio kuće je pokriven travom , lišćem ili prućem. Prirodne pojave su tumačene , kao bogom dane. Svaka od tih pojava je imala svojeg boga koji ju je izazivao.
Sporedna zanimanja su bila: lov, ribolov i pčelarstvo. U lovu su se služili svojim svakidašnjim oružjem: mačem ,kopljem, lukom i strijelom, a kasnije i starom (primitivnom) puškom.
Često je među plemenima dolazilo do nesporazuma, koji su završavani oružanim sukobima.Pobjedničko pleme je u jedno vijeme zarobljenike ubijalo, a kasnije ih je prodavalo u roblje[2]. Na ovim prostorima očuvana su mnoga groblja, daleke prošlosti, čak i predslovenskog vremena. Svakako ta stara groblje su pripada ilirskom vremenu, o čemu je teško bilo šta nagadjati, dok arheologija ne bude dala svoju naučnu analizu. Groblja iz kasnijih vremenskih epoha su neuporedivo brojnija i bolje očuvana.Govoreći o starosjediocima Balkana, svakako polazimo od naučne konstatacije da su to Iliri.Romanizirani Iliri su nazvani “vlasima”, kojima je osnovno zanimanje bilo stočarstvo. Preko ljeta , na prostor Gacka su dolazili iz Humnina i Rudina, humninsko-rudinski Vlasi, koji su gonili svoja stada na prostrane pašnjake gatačkih planina, gdje su imali svoje katune. Iz pomenutih krajeva išli su “Rudinskim” ili “Vlaškim” putem koji je kasnije nazvan “Dubrovačkim”.
Kako je preko ljeta vrvjelo od stoke, na njegovom prostoru će se stvarati stočna kultura, o kojoj govore ostatci veoma lijepih nekropola tog vremena. Hrabak piše da su se na ove prostore naselile neke skupine Vlaha, koje su dolazile iz navedenih krajeva Hercegovine. To su: Škiljevići, Mihići, Glogovci, Kresojevići, Beati, Plijeske, Pušare, Dobreljevići (po kojima je najvjerovatnije dobilo selo Dobrelja svoje ime), i mnogi drugi u Površi.
Stočari koji su dolazili na ove prostore iz Humnina i Rudina, imali su svoje katune, na kojima su vršili ispaše. Ova pojava se prenijela i na današnji dan. Kod Gačana se , vjerovatno odomaćio pojam iz starijih vremena do danas, za huminsko-rudinske stočare “Rudinjani” (uopšte se ne spominje pojam Huminjani).
Svaki katunar zna gdje se nalazi njegov katun , na koji se preko ljeta nastanjuju.Vjerovatno je takav odnos među katunarima vladao i od ranije, (mada je bilo uzurpacije katuna). Danas nasilnog naseljavanja tuđih katuna nema.Katuni su nastanjivani preko ljeta, odnosno od vremena kad počinje planinska paša, pa dokle otpočnu planinske hladnoće, a to je interval april – septembar. Preko dana čobani su čuvali stoku na katunskom pašnjaku, a naveče poslije muže stoka je zatvarana u torove, kod njih su čobani spavali.Prilikom prolaska rudinsko-huminski stočari , su na carinarnicama u Samoboru i Gacku, u tursko doba , plaćali carine , zvane “pašarina” u iznosu od jedne ovce ili koze po krdu (stadu).
Centralni dio katuna bile su kolibe, u kojima se kupio mrs, jelo, spavalo, kuhalo,varilo, sirilo itd.
Obično uz neki pripećak, u blizini kolibe napravljen je telećar i kokošinjac. Iako je to izgledalo veoma nesmotreno i nehigijenski, pomenuti telećar i kokošinjac su ponekad prislanjani uz kolibu.
Ovakvu proizvoljnu i nesređenu gradnju ovih objekata narod je nazvao savardacima. U ćošku kolibe nalazilo se ognjište, a okolo su bile smještene police za mlijeko, sećije za spavanje, stalaže za sude, kace, samari, burila i žbanovi. Imućniji stočari su imali zasebnu kolibu za mrs.
Česti su slučajevi da je od katuna nastajalo selo (Izgori) i to trajnim naseljavanjem stočara na iste (katune), u koliko je njima imao uslove za život. Katunari su se odijevali odjećom napravljenom od kože i vune .Nosili su pretežno suknene pantalone i kapute, a na nogama opanke od goveđe i svinjske kože, isprepletane oputom. U zimsko ili kišno vrijeme, na sebi su nosili dugačke kabanice, a oko glave, po kapi, su uvijali dugačke šalove. Sklapanjem bračnih veza, proširivali su se rodbinski odnosi među plemenima. Brak se sklapao uz veliko veselje, kao i danas.Međutim , bilo je prilikom sklapanja brakova krađe i otmica djevojaka.Razvoda je bilo samo na dvorovima feudalaca, koji su često pravili preljube.
Boravljenje Vlaha (stočara) na prostoru Gacka je ostavilo traga na njegovu materijalnu kulturu. U dubrovačkim izvorima navedena su mnoga sela u kojima ima mnoštvo stećaka.Stećaka ima i na katunima. Najljepša nekropola stećaka nalazi se pokraj vlaškog puta u Pustom polju kod Zborne gomile.
Stećci su radjeni od kamenih blokova, a na njima su ispisani bosančicom natpisi. Na jednom od tih stećaka se nalazi natpis Vukosava Pliščića, a na drugom sina mu Vignju.
Pomenuti Vukosav je bio zapovjednik svih Vlaha u Tvrtkovoj državi. Ove natpise je napisao dijak Sracin Vukosalić, rodjak Vukosavov koji je bi katunar na katunu Pliske u Gacku.
Svi ovi stećci su bili ukrašeni različitim crtežima, mahom iz lova. Izgledada su Dubrovčani održavali dobre veze sa Pliščićima, o čemu govori i jedan natpis iz 1379. godine na kome se spominje Radeša Ozrisalić-Pliščić, koji je postao dubrovački građanin, sa svim pravima redovnog dubrovačkog građanina.
Kao veoma poznati stočari se pominju gučetići, koji su kao i Pliščići imali status dubrovačkih građana.
U selu Fojnica, se nalazi Hercegovo vrelo, sa kamenom stolicom koju je naparavio Herceg. U selu Slivlja se nalazi grupa stećaka, jako lijepih i velikih. Jedan od njih je podigao muž ženi “kućnici” kako stoji u natpisu. U blizini tog stećka stoji drugi, kojeg je podigao sin ocu.
U selu Miholjačama nad Gackom, nalazi se nekoliko veoma lijepih stećaka. Na jednom od njih stoji natpis ”ovdje počiva vojvoda Todor”. Niko u selu nezna ko je bio taj vojvoda. Jako lijepih nekropola stećaka nalazi se u Vrataru, Bahorima, Jugovićima, Brajčevićima,Kokorini Havtovcu, Platicama, Ulinju, Muljima, Nadanićima, Muhovićima, Bodežištima, Kuli, Jaseniku, Domrkama, Ravnima, Ključu, Cernici, Pustom Polju , odnosno bolje rečeno, na cijelom području Gacka. Kako na tim stećcima ima dosta natpisa, vjerovatno je da su neki Gačani kasnije upravo pisali te natpise. To bi mogli biti trgovci iz Cernice.
Text iz knjige “Monografija Gacko” Salka Čampare – Haka.
[1] Na prostoru Hercegovine, bilo je karakteristično četovanje. Ono je imalo pljačkaški karakter. (Samo kod pravoslavnog stanovništva, pljačka je bila privredna grana – Jovan Cvijić).
[2] Prilikom doseljavanja Slovena na ove prostore, dolazilo je do njihovog miješanja sa Ilirima. O ovom miješanju govore geografski nazivi, koje je danas veoma teško protumačiti, tim više što o tim nazivima ne postoje nikakva predanja.
