Društvena struktura gatačkog stanovništva i način življenja do kraja XIX vijeka

Share

Ova struktura je bila zasnovana na plemenskoj bazi. Osnova ove baze je pleme, čija privredna osnova počiva na uslovima za nomadsko ili polunomadsko stočarenje.

Plemena su se sastojala od bratstva ili porodica koje su se opet satojale od zadružnih ili poluzadružnih kuća. Svako bratstvo ili porodica je od istog pretka.Na prostoru Gacka su doskora očuvani ostatci plemenskog društva. Za to očuvanje su postojali odlični uslovi, jer je Gacko bilo planinski kraj, te kao takvo nije svuda bilo jednako pristupačno za tursku ili austro-ugarsku vlast.

Drugi važan faktor za očuvanje ovoga društva bio je polunomadski život gatačkih plemena, u čijem je sklopu formiran niz sela, koja su preko ljeta mogla služiti kao katuni, a preko zime  kao stalna naselja. I oko takvih sela je bilo nešto kosanice I oranice, sa kojih su se mještani obezbjedjivali povrćem , žitom i sijenom . Zemljoradnja je bila znatno razvijenija u okolopoljskih selima kod Bošnjaka, dok je površ davala neuporedivo bolje uslove za stočarstvo. No i pored boljih mogućnosti za bavljenje poljoprivredom  u okolopoljskom predjelu, ipak glavno zanimanje gatačkog  stanovništva je  ostalo stočarstvo.

U vrijeme dolaska Turaka bogumilsko i vlaško stanovništvo će dobiti filurijske povlastice, kao i knežinske samouprave iza kojih  stoji rodovsko-plemenska društvena organizacija. Na prostoru Gacka su postojala manja i veća bratstva, koja su za sebe činila zajednice , rasprostranjene u selima. Ima slučajeva , da se na ovom prostoru  pojam bratstva podudara sa pojmom sela. U svakom selu ili knežini su vladale bratstveničke obaveze, koje su se sastojale u međusobnoj pomoći, zastiti, odgovornosti, osbevi i.t.d. Istina krvna osveta je na ovom prostoru I dalje postojala, ali u manjoj mjeri.

Pleme je bilo politička cjelina, koja se sastojala od bratstva i koja je imala svoju vlast. Plemenski vojvoda  je biran doživotno I kao po nekom pravilu  uvijek iz istog bratstva. Starješine  bratstva su bili kneževi.Svako pleme  je imalo svoju vojsku, pašnjake i vode, dok su  neka plemena imala i  svoje šume. Sporna pitanja unutar plemena ili  bratstva su rješavana na skupovima. Život unutar plemena je  bio regulisan  običajnim pravom , čiji se običaji  u mnogim slučajevima i danas primjenjuju. Na čelu svake kuće  je stajao domaćin. Prilikom njegovog izbora na domaćinsku funkciju biran je i kucni savjet. Skup kucnih domaćina je činio savjet bratstva. Bratstvenički savjet je na svojiom zborovima odlučivao o pitanjima privrednog , političkog i kulturnog karaktera. Po običaju je iz jedne  kuće biran glavar bratstva, osim u koliko bi se u nekoj drugoj kući pojavio bolji i sposobniji. On je rukovodio  savjetom . Svaki  pojedinac bratstva, a time i plemena , bio je vojnik. U slučaju rata, bile su angažovane i žene[1]. Presude unutar plemena je  vršio sud “dobrih ljudi” doke je međuplemenske presude vršio “stanak” ili međuplemenski zbor.

Za prostor Gacka je bilo karakteristično, kako je i ranije rečeno, formiranje kućnih zadruga, koje su u biti bile privredno rodovske i vjerske cjeline,  a činilo ih je po nekoliko braće i rođaka u zajedničkom domaćinstvu. Održavala se  po muškoj liniji, od koje  joj je zavisila snaga i ekonomska moć,  kao i naslijeđe. Sve ono što su privređivali, međusobno je dijeljeno. Odnosi u zadruzi su takodje regulisani običajnim pravom.

U doba osmanlijske careviene , jača i brojnija zadruga se lakše održavala od malobrojne. Poslove je  rasporedjivao starješina zadruge, odnosno domaćin.  On je takodje vršio vjerske obrede u krugu zadruge. Ovoj zadruzi pripada zasluga u očuvanju tradicije, običaja, pjesme, priče, patrijarhalne kulture itd.

Način života gatačkog stanovništva prije dolaska osmanlija, bio je veoma skucn i siromašan . Stanovalo se u malim , lošim kućicama , napravljenim od drveta ili kamena. Kuće su građene po krajevima dolina, mahom u vidu prizidaka uz pecine.

Vanpećinski dio kuće je pokriven travom , lišćem ili prućem. Prirodne pojave su tumačene , kao bogom dane. Svaka od tih pojava je imala svojeg boga koji ju je izazivao.

Sporedna zanimanja su bila: lov, ribolov i pčelarstvo. U lovu su se služili svojim svakidašnjim oružjem: mačem ,kopljem, lukom i strijelom, a kasnije i starom (primitivnom) puškom.

Često je među plemenima dolazilo do nesporazuma, koji su završavani  oružanim sukobima.Pobjedničko pleme je u jedno vijeme zarobljenike ubijalo, a kasnije  ih je prodavalo u roblje[2]. Na ovim  prostorima očuvana su  mnoga groblja, daleke prošlosti, čak i predslovenskog vremena. Svakako ta stara groblje su pripada ilirskom  vremenu,  o čemu je teško bilo šta nagadjati, dok arheologija ne bude dala  svoju naučnu analizu. Groblja iz  kasnijih vremenskih epoha su neuporedivo brojnija i bolje očuvana.Govoreći  o starosjediocima Balkana, svakako polazimo od naučne konstatacije da su to Iliri.Romanizirani Iliri su nazvani “vlasima”, kojima je osnovno zanimanje bilo stočarstvo. Preko ljeta , na prostor  Gacka su dolazili iz Humnina i Rudina, humninsko-rudinski Vlasi, koji su gonili svoja stada na prostrane pašnjake gatačkih planina, gdje su imali svoje katune. Iz pomenutih krajeva išli su “Rudinskim” ili “Vlaškim” putem koji je kasnije nazvan “Dubrovačkim”.

Kako je preko ljeta vrvjelo  od stoke, na njegovom prostoru će se stvarati stočna kultura, o kojoj govore ostatci veoma lijepih nekropola tog vremena. Hrabak piše  da su se na ove prostore naselile neke skupine Vlaha, koje su dolazile iz navedenih krajeva Hercegovine. To su: Škiljevići, Mihići, Glogovci, Kresojevići, Beati, Plijeske, Pušare, Dobreljevići (po kojima je  najvjerovatnije dobilo selo Dobrelja svoje ime), i mnogi drugi u Površi.

Stočari koji su dolazili na ove prostore iz Humnina i Rudina, imali su svoje katune, na kojima su vršili ispaše. Ova pojava se prenijela i na današnji dan. Kod Gačana se , vjerovatno odomaćio pojam iz starijih vremena do danas, za huminsko-rudinske stočare “Rudinjani” (uopšte se ne spominje pojam Huminjani).

Svaki katunar zna gdje se nalazi njegov katun , na koji se preko ljeta nastanjuju.Vjerovatno je takav odnos među katunarima vladao i od ranije, (mada je bilo uzurpacije katuna). Danas nasilnog naseljavanja tuđih katuna nema.Katuni su nastanjivani preko ljeta, odnosno od vremena kad počinje planinska paša, pa dokle otpočnu planinske hladnoće, a to je interval  april – septembar. Preko dana čobani su čuvali stoku na katunskom pašnjaku, a naveče poslije muže stoka je zatvarana u torove, kod njih su  čobani spavali.Prilikom prolaska rudinsko-huminski stočari , su na carinarnicama u Samoboru i Gacku, u tursko doba , plaćali carine , zvane “pašarina” u iznosu od jedne ovce ili koze po krdu (stadu).

Centralni dio katuna bile su kolibe, u kojima se kupio mrs, jelo, spavalo, kuhalo,varilo, sirilo itd.

Obično uz neki pripećak, u blizini kolibe napravljen je telećar i kokošinjac. Iako je to izgledalo veoma nesmotreno i nehigijenski, pomenuti telećar i kokošinjac  su ponekad prislanjani uz kolibu.

Ovakvu proizvoljnu i nesređenu gradnju ovih objekata narod je nazvao savardacima. U ćošku kolibe nalazilo se ognjište, a okolo su bile smještene police za mlijeko, sećije za spavanje, stalaže za sude, kace, samari, burila i žbanovi. Imućniji stočari su imali zasebnu kolibu za mrs.

Česti su slučajevi da je od katuna nastajalo selo (Izgori) i to trajnim  naseljavanjem stočara na iste (katune), u koliko je njima imao uslove za život. Katunari su se odijevali odjećom napravljenom  od kože i vune .Nosili su pretežno suknene pantalone i kapute, a na nogama  opanke od goveđe i svinjske kože,  isprepletane oputom. U zimsko ili kišno vrijeme, na sebi su nosili dugačke kabanice, a oko glave, po kapi, su uvijali dugačke šalove. Sklapanjem bračnih veza, proširivali su se rodbinski odnosi među plemenima. Brak se sklapao uz veliko veselje, kao i danas.Međutim , bilo je prilikom sklapanja brakova krađe i otmica djevojaka.Razvoda je bilo samo na dvorovima feudalaca, koji su često pravili preljube.

Boravljenje Vlaha (stočara) na prostoru Gacka  je ostavilo traga na njegovu materijalnu kulturu. U dubrovačkim izvorima navedena su mnoga sela u kojima ima mnoštvo stećaka.Stećaka ima i na katunima. Najljepša nekropola stećaka nalazi se pokraj vlaškog puta u Pustom polju kod Zborne gomile.

Stećci su radjeni od kamenih blokova, a na njima su  ispisani bosančicom natpisi. Na jednom od tih stećaka se nalazi natpis Vukosava Pliščića, a na drugom sina mu Vignju.

Pomenuti Vukosav je bio zapovjednik  svih Vlaha u Tvrtkovoj državi. Ove natpise je napisao dijak Sracin Vukosalić, rodjak Vukosavov koji je bi katunar na katunu Pliske u Gacku.

Svi ovi stećci su bili ukrašeni različitim crtežima, mahom iz lova. Izgledada su Dubrovčani održavali dobre  veze sa Pliščićima, o čemu govori i jedan natpis iz 1379. godine na kome se spominje  Radeša Ozrisalić-Pliščić, koji je postao dubrovački građanin, sa svim pravima redovnog dubrovačkog građanina.

Kao veoma poznati stočari se pominju gučetići, koji su kao i Pliščići imali status dubrovačkih građana.

U selu Fojnica, se nalazi Hercegovo vrelo, sa kamenom stolicom koju je naparavio Herceg. U selu Slivlja se nalazi grupa stećaka, jako lijepih i velikih. Jedan od njih je podigao muž ženi “kućnici” kako stoji u natpisu. U blizini tog stećka stoji drugi, kojeg je podigao sin ocu.

U selu Miholjačama nad Gackom, nalazi se nekoliko veoma lijepih stećaka. Na jednom od njih stoji natpis ”ovdje počiva vojvoda Todor”. Niko u selu nezna ko je bio taj vojvoda. Jako lijepih nekropola stećaka nalazi se u Vrataru, Bahorima,  Jugovićima, Brajčevićima,Kokorini Havtovcu, Platicama, Ulinju, Muljima, Nadanićima, Muhovićima, Bodežištima, Kuli, Jaseniku, Domrkama, Ravnima, Ključu, Cernici, Pustom Polju , odnosno bolje rečeno, na cijelom području Gacka. Kako na tim stećcima ima dosta natpisa, vjerovatno je da su neki Gačani kasnije upravo pisali te natpise. To bi mogli biti trgovci iz Cernice.

 

Text iz knjige “Monografija Gacko” Salka Čampare – Haka.

Izvor; Gacko.net

 

 


[1] Na  prostoru Hercegovine, bilo je karakteristično četovanje. Ono je imalo pljačkaški karakter.  (Samo  kod pravoslavnog stanovništva, pljačka je bila  privredna grana – Jovan Cvijić).

[2] Prilikom doseljavanja Slovena na ove prostore, dolazilo je do njihovog miješanja sa Ilirima. O ovom  miješanju govore geografski nazivi, koje je danas veoma teško protumačiti, tim više što o tim nazivima ne postoje nikakva predanja.

Čitaj više

Možda vas zanima...