Tekst iz knjige “Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, autora rahmetli Hamdije Kresevljakovica, strana 83 – 88.
Bosansko-hercegovacke kapetanije
Dubicka kapetanija se prostirala u donjem toku rijeke Une. Granicila je s Hrvatskom i kapetanijama Kostajnickom i Gradiskom. Sjediste je kapetana bilo u Dubici. Do pada Kostajnice pod Austriju 1687. god. bila je ova kapetanija u sastavu Kostajnickog kadiluka a iza toga u kadiluku Kostajnicke bekije sa sjedistem kadije u Kozarcu. Kapetani Dubice u XVII stoljecu bili su Serici iz Dubice a iza 1739. Cerici iz Novog. Dubica kao, sjediste kapetana spominje se prvi put 1611. Prema tome ova je kapetanija osnovana prije te godine i spada u red najstarijih kapetanija.
Dubica se prvi put spominje 1258. g. Jedno vrijeme bila je Dubica sjediste istoimene zupanije. Turci su zauzeli grad 1538. g. Za turske uprave tri puta je pala pod austrijsku vlast, i to: u Velikom ratu, u prvom ratu Karla VI i u Dubickom ratu. Godine 1687. zauzeli su Austrijanci Dubicu. Turci je napadose 1690. i zauzese 1692. godine, ali je vec sljedece godine ponovo izgubise. Od 1693. do 1701. godine ostala je u austrijskoj vlasti. Pod austrijskom vlasti bila je Dubica i od kolovoza 1716. do 1741. i od 26. VIII 1788 do 1791, odnosno 1796. g. Prema tome od 1687. do 1796. ili 1797. bila je Dubica 47 godina pod Austrijom. Tvrdavom je zapovijedao dizdar.
Kako je vec receno, dubicki su kapetani bili Serici i Cerici. Dubicka je kapetanija bila u upravi Serica od prije 1611. do iza 1687. godine. I Serici su izgubili kapetansku cast za vrijeme Velikog rata (1683-1699), kao i neke druge kapetanske porodice na Krajini. Dubicki je kapetan, kako predanje kaze, sa cijelom posadom pritekao u pomoc napadnutoj Kostajnici, a u medjuvremenu su Siscani zaposjeli Dubicu. Kako je kapetan ucinio to na svoju ruku, i kako je to urodilo hrdjavom posljedicom, oduzeta je kapetanija od Serica. Do 1648. godine ne spominje se nijedan Seric kapetan po imenu. Iz izvjestaja od 1611. do 1648. vidi se da su Serici cetovali po susjednoj Hrvatskoj.
Prvi po imenu poznati kapetan Seric bio je:
Mustafa-aga. Ocuvala su se tri njegova pisma pisana izmedu 1648. i 1655. godine kapetanima Siska povodom suznjeva.U jednom pismu zove on sisackog kapetana Zupanica bratom. I to je sve sto se o njegovu kapetanovanju zna. Naslijedio ga je sin.
Ali-beg za koga iz slicnih pisama znamo da je bio kapetan izmedu 1662. i 1667. g. Ni o njemu nema drugih pisanih izvora. Prema tradiciji koja se cuva u porodici Serica Ali-beg je na plemicku zivio, podrzavao najtjesnje veze s plemicima u Hrvatskoj, odlazio im u posjetu, a i oni su njemu dolazili. Posijednji po imenu poznati Seric kapetan bio je Ali-begov sin Mustaj – beg oko 1679. godine.
Tada su u sisackoj krajini poceli zaustavljati blago sto je na vjeru dolazilo iz Dubicke kapetanije. To su Dubicani neko vrijeme trpjeli. Kada je neki Petar Koskar zaustavio neko blago “na viri”, Dubicani zaustavise sve suznje koji su u njih bili, “bez obzira na viru”, i to sve javi Mustaj-beg Seric Tomasu Augustincicu, zagrebackom kanoniku i sisackom kapetanu. Mustaj-beg se kune vjerom Muhamedovom da nijedan suzanj nece iz Dubice dok se blago, sto ga je zaustavio Koskar, ne vrati.
Kao posljednji dokument po kome se vidi da su Serici bili kapetani jest jedna slika Dubice iz 1685. na kojoj je oznacena kuca Seric-kapetana. Od te godine pa svs do iza Beogradskog mira 1739. nema uopce spomena Dubickoj kapetaniji. Od Pozarevackog do Beogradskog mira Dubica je bila, kao i Bos. Gradiska i Kobas kao sjediste kapetana, pod austrijskom okupacijom. I dok znamo da je kroz to vrijeme kapetan Gradiske sjedio u Banjoj Luci, a Kobaski u Kotoru (danas Kotor-Varos), dubickom kapetanu ne nadjoh nigdje traga. Predanje zna da su Dubicani nakon 1717. godine do povratka u Dubicu zivjeli u Trnu kod Banje Luke. I kako je vec receno, iza Beogradskog mira do ukinuca kapetanija, pa i kasnije, kao muselimi Dubice bili su Cerici.
Ali u doba posljednjeg po imenu poznatog Serica spominje se nekoliko dubickih odobasa. I oni se dopisuju s kapetanima u Hrvatskoj povodom suznjeva. Iz tih pisama poznat nam je odobasa Ibrahim Sajtovic, Hasan Cirkinagic, Osman Kestic i Ahmed Gluhic, bajraktar.
S Cericima kapetanima sretamo se prvi put u Bosanskom Novom 1717 g. Prvi Ceric kapetan u Dubici bio je
Omer. To saznajsmo iz jednog pisma bosanskog vezira Hadii Muhameda, upucenog 24.VIII 1742. na zagrebackog biskupa Jurja Branjuga, o komisiji koja se ima sastati u Kostajnici radi urucenja otoka Struge kraj Gradiske Turcima i radi izmjene suzanja. U tu komisiju odredeni su s turske strane, pored drugih, dubicki kapetan Omer i novski Dzafer. Kapetan je Omer morao iz temelja organizirati kapetaniju. Drugih vijesti o Omer-kapetanu nema. Po kucnom predanju umro je u Dubici i pokopan na Seferovica mezarlucima. Iza njega je bio kapetan.
Bahtijar Alija. Prema njegovu muhuru na jednoj ispravi postao je kapetanom 1189. (l775) g. Ne zna se da li je on bio sin ili brat Omer-kapetana. Za nj ne zna kucnje predanje da je uopce bio kapetan. Po tom predanju Omera je naslijsdio sin.
Dzafer-kapetan. Za nj se u Cerica kuci zna da je bio na ovome mjestu za Dubickog rata i da je ranjen u pleca. Bio je ozenjen od begova Filipovica iz Kljuca. Umro je 12 34. (1818/19) u Dubici i pokopan je na Becirovica mezarluku. To je zemljiste kupio Dzafer-beg i uvakufio za groblje u kome je on prvi zakopan. Zemljiste je pripalo kasnije gradskoj dzamiji. Na tome groblju stoji i danas nadgrobni spomenik s natpisom.
Kapetani su obicno bili age prvog dzemata konjanika u svojoj kapetaniji. Iz jednog berata od kraja zilhidze 1221. (prva dekada ozujka 1807) vidi se da je dubicki kapetan Dzafer-beg bio aga prvog dzemata azebana, slicno kao kapetan Mostara, i da je do tada imao 43 akce dnevno. Ovim beratom njegov dzemat broji 60 pruih azebana, dnevnica im je po 18 akci, a kapetanu se povisuje dnevnica na 150 akci.
Godine 1805. drzao je Dzafer-beg pod zakup neku filuriju iz koje je primao placu gradski dizdar. To se vidi iz potvrde gradiskog dizdara Muhameda, sina Mehmedova, koju je dao Dzafer-begu 27 sevala 1219. (27. V 1805).
Godine 1811. kupio je onaj kapetan od nekog Mula-Alije trecinu naslijedjenog dijela od majke u ciflucima i njivama u okodici Dubice i u jednoj kuci u gradu Dubici za 1000 grosa.
Po Simbschenovoj listi, Dzafer-beg je bio brat novskog kapetana Mustaj-bega Cerica. To su jos 1931. pamtili dubicki Cerici. Dzafer-beg je imao sina Mustaj-bega koji je naslijedio kapetaniju.
Mustaj-beg je kapetanovao od 12 34. do 1242. (1818/1819-1826). Bio je ozenjen od Begovica iz Dervente. Umro je vrlo mlad. Pokopan je uz oca, a na nisanu mu je uklesana 1242. g. S njim je izumrla dubicka porodica Cerica u muskoj lozi. Iza sebe je ostavio vrlo staru majku od Filipovica, zenu i dvije kceri. Naslijedio ga je stricevic Mehmed-beg. Tako je Novi po treci put opremio Dubici kapetana, iako je stara kapetanska porodica Serica zivjela u Dubici. Po predanju, novski su kapetani imali neku nadzornu vlast nad Prijedorskom i Dubickom kapetanijom. Po predanju, Dubicanima je bio jos otprije dobro poznat Mehmed-beg jer je cesto dolazio u goste svome stricu Dzafer-kapetanu. Zauzimanjem novskog kapetana Huseina, dobio je Mehmed berat na Dubicku kapetaniju. Polazeci na ovaj polozaj uvakufio je on u Novom svoje zemljiste od nekih 60 dunuma, zvano Jablanica, za groblje. U Dubicu je doveo svoja dva sina koje je kasnije vjencao s one dvije kceri svoga prethodnika. Htio je valjda da na taj nacin ucvrsti svoju porodicu u Dubici i kod onih Dubicana, koji nisu bili skloni novskom tutorstvu. On je posljednji dubicki kapetan i prvi muselim.
Za vremena ovog kapetana odrzan je u Dubici 17. safera 1246. (19 kolovoza 1830) sastanak turskih i austrijskih delegata i napisan sened. Povod pisanju ovoga seneda bili su ucestali obostrani prekrsaji postojecih mirovnih ugovora izmedu Turske i Austrije u pogranicnim mjestima Krajine. Na osnovu carskog fermana odredio je bosanski valija Morali Ali Namik pasa cinovnike s turske strane, a aurtrijska vlada sa svoje strane, da se dogovore kako da se to onemoguci. Sastanak je odrzan u Dubici. Rezultat razgovora bio je ovaj sened koji se sartoji od trinaest tacaka kojima se preciziraju postojeci mirovni ugovori i njihova primjena u pogranicnim mjestima. Tatko npr. pozivom na 18 tacku beogradskog mirovnog ugovora od 18. rujna 1739, kojim su Sava i Una postale medje izmedu Turske i Hrvatske, ovim se senedom uglavljuje (tacka 7) da rijeka Una postaje granica izmedu Turske i Hrvatske i ne dopusta se prelaz sa jedne strane na drugu u vecoj udaljenosti od dvanaest sati hoda. Sened je potpisalo sesnaest Dubicana.
Godine 1846. isao je Mehmed-beg na hadz i otada je poznatiji pod imenom Hadzi-beg. Umro je 1869. godine.
Hadzi Mehmed-beg je ostavio jedan vakuf i prihod odredio za sluzbenike dviju dubickih dzamija.
Dubicki zapovjednici i vojnici primali su svoje place iz raznih drzavnih prihoda u bosanskom pasaluku. Sto se zna, njihov su odzakluk bili 1814. godine tuzlanska slana vrela, zeljezni majdan Jelec i prihodi od stoke. Zatim su primali jedan dio svoje place iz Carigrada 1220 (l805).
