Camil je taj koji je sa Muslimanskom milicijom Sjenicke regije, spasavao narod od cetnickih zuluma.
Camil Prasevic je bio borac i veliki komandant, odvazan i smion preko svake mjere hrabar, autoritativan i nekako na svoju ruku smion.
Kazu da je znao neposlusne samarom da udari, ali to nije bio samar, kakav je kod vecine ljudi. Od Camilovog samara, prvo bi se covjek nekoliko desetina sekundi, vrtio u krug, pa tek onda padao osamucen. Njegovi saborci danas pricaju da u borbama nikad nije zalegao ili se sagnuo. U napad je uvijek isao desetak metara ispred svoje vojske, i to uvijek uspravno. Nosio je kazu, nekakav sinjel do pete, koji je bio izbusen na vise mjesta od neprijateljskih metaka, ali on nikad nije bio pogodjen ili ranjen. Zato je u narodu, zapamcen kao covjek kojeg nije htio metak.
Camilove hitre misli su isle korak brze od mnogih slavnih vojskovodja iz 2 svjetskog rata. Hitrinom svojih misli, precizno je unaprijed predvidjao dogadjaje, na vrijeme locirao opasnosti i jednako precizno odstojanja pesterskih visoravni, sve do Limske doline i Bijelog Polja, kada je i tamo stizao.
U najkriticnijem trenutku, Camil je kao na krilima bijele vile, stigao u Bijelo Polje, i stao na put komandantu Crnogorskih cetnika, osionom Pavlu Djurisicu. Nasavsi se oci u oci sa cetnickim zlikovcem, amil je ostro zaprijetio rijecima ”Dalje neces”. U medjusobnoj prepirci prokljucala je bujica snazne, nekontrolisane energije, pa je naocigled vojske, snazno osamario naprsitog cetnickog komandanta Djurisica.Buduci da su se obostrano dobro poznavali, zajedno su sluzili vojsku, Djurisic se tako ponizen povukao bez rijeci.
