Post
Postao/la ZV Keli » 15 jan 2016 09:14
**Omer-paša Latas (Mićo Latas),
**Ivan Frano Jukić i ostali bosanski franjevci (Omer-pašo, mila majko naša).
**Izdaja borbe za samostalnost Bosne te smrt bošnjačke multireligioznosti.
1851.g. slomom krajiških begova propala je i borba za samostalnost Bosne od Carigrada. Omer -paša Latas je nakon 20 godina uspio skršiti borbu Bošnjaka za neovisnošću a rezultat toga je masakr nad bošnjačkim begovima i vojskom.
Zarobljene ustanike vodili su u Travnik koji je po tadašnjim izvještajima bio pravi koncentracioni logor, a Latas tada ustanovi i prijeki sud. Vezirski grad postao je najveće stratište elite Bošnjaka pa je tako ostalo zapisano da je samo iz jajačke nahije bilo preko 400 zatvorenih u Travniku, preko 500 iz Krajine i tako redom iz čitave Bosne što aga, što begova, alajbegova, muselima, kadija, uleme, kapetana itd. Nakon travničkih poniženja i čistki preostali bošnjački prvaci su u tri skupine odvedeni u Carigrad na suđenja, u prvoj su preostali posavski begovi sa Mahmud-pašom Tuzlićem na čelu, u drugoj skupini su bili krajiški bezi sa Mehmed-pašom Bišćevićem, a treću skupinu su činili prvaci iz Srednje Bosne, Hercegovine i Saraajeva koje su predvodili Mustafa-paša Babić, Ali-beg Dženetić i Fazli-paša Šerifović. Bila je to tužna povorka kroz Sarajevo koju je narod sa suzama u očima ćutke ispratio.
Vodili su ih svezane u lancima a tadašnje „Narodne novine“ taj njihov put opisuju ovako: „Po dvadesetih ih ide sapetih u jednom lancu. Svaki ima gvozdenu halku oko vrata, kroz koju je kroz obje strane provučen lanac od tri prsta debljine. Da bi nesretnici olakšali svoje muke pridržavaju desnom rukom lanac kako ga nebi onaj ispred i onaj otraga potegao na svoju stranu“.
Kad je ova tužna povorka prolazila kroz Beograd pratio ih je orkestar koji je trebao da oglasi sultanovu pobjedu nad ustanicima. Stigavši u Carigrad 15-orica ih je bilo osuđeno na smrt ali ih je sultan pomilovao i preinačio kaznu na doživotnu robiju. Preko stotinu bošnjačkih prvaka sultan je protjerao širom osmanskog carstva sa doživotnom zabranom povratka u Bosnu među takvima bili su Mahmud-paša Tuzlić (Rodos), Hafiz-paša Rizvanbegović, Ali-beg Džinić, Derviš-beg Krupić...
Latasom i njegovom krvavom misijom po Bosni franjevci su bili očarani. Tri glavna franjevačka samostana u Bosni (Fojnica, Kreševo i Kraljeva Sutjeska) uputili su mu pisanu pohvalnicu 30.marta 1851.g. u kojem mu kliču na onome što je uradio njihovoj bošnjačkoj sabraći islamske vjere:ubijao, pljačkao, palio. Pismo počinje riječima: “Omer-pašo, mila majko naša!“ a završavalo je: „mi staraešine triuh katoličkih manastira.. čestitujemo vam s neizpisanom radostju vaše nepretergnute pobiede..“.
Tadašnji poznati franjevački kulturni i društveni djelatnik Ivan Frano Jukić takođe je bio očaran Latasom. U tome je otišao toliko daleko da je i lično učestvovao u gušenju bošnjačkog ustanka protiv Turaka posebno u Krajini dajući podatke o kretanju ustaničke vojske, njihovoj opremi, položaju itd.
Svoje oduševljenje spram krvnika Latasa Ivan Frano Jukić je iskazao i u svom časopisu „Bosanski prijatelj“ posvetivši mu čitav jedan broj, dok je fra Grga Martić u uvodniku tog časopisa spjevao pjesmu u čast dolaska Omer-paše Latasa u Bosnu.
Na ovakav odnos Ivana Frane Jukića i bosanskih franjevaca prema Latasu i Turcima reagovao je hrvatski „otac domovine“ Dr Ante Starčević poslavši oštro i ogorčeno pismo Ivanu Frani Jukiću protiv njihove izdaje svojih sunarodnika muslimana u kojem stoji: „NESRETNIČE! Da bi bili ljudi, da bi imali razum i poštenje, vi bi se združili s agama pa s njima protjerali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu, onda i vi dolazite na red!“.
Ove Starčevićeve riječi ubrzo su se ostvarile te je i sam Ivan Frano Jukić doživio sudbinu svojih muslimanskih sunarodnika čijeg je krvnika slavio. Tako je Omer-paša Latas ubrzo protjerao i Ivana-Franu Jukića u Rim sa trajnom zabranom povratka u Bosnu.
Ovim događajem počela je nacionalna izdaja Bošnjaka katolika i Bošnjaka pravoslavaca te kraj višestoljetnog multikonfesionalnog Bošnjaštva.
Tekst: Historija Bosne i Bošnjaka
Izvor: Dr Enver Imamović "Historija bosanske vojske"