Debili

[ABen]

Kako je Bakir Hadžiomerović pokazao da je smetljar od čovjeka
http://saff.ba/kako-je-bakir-hadziomero ... d-covjeka/

Maj 5th, 2016


Bakir Hadžiomerović, urednik jednog sarajevskog portala, objavio je skandalozan tekst o izmišljenom incidentu sa srpskim cvijećem iz Dobrovoljačke ulice. Želeći se dodvoriti nekoj zamišljenoj strani, Hadžiomerović se otvoreno založio da komunalni radnik koji je bacio spomenuto cvijeće u kontejner dobije otkaz sa posla. Osim toga, on je čovjeka izvrijeđao na najbrutalniji način.

“Fotografija na kojoj anonimni zaposlenik KJKP “RAD” u kontejner sprema cvijeće posvećeno žrtvama iz Dobrovoljačke predstavlja istinsko dno dna jednog poremećenog mentaliteta. I sasvim je nevažno ko je lik sa slike, potpuno je nebitno i to što će on, umjesto zasluženog otkaza, za svoje (ne)djelo najvjerovatnije dobiti povišicu i zahvalnicu od direktora preduzeća u kojem je zaposlen i to “zbog iskazivanja bošnjačko-sdaovskog patroitizma onda kad je bilo najteže”… Ne, nije sramota biti nevaspitan i neodgojen kao smetljar s ove fotografije“, napisao je Hadžiomerović u tekstu koji nosi naslov: “Možda jesam papak, al’ sam zato glup”.

Ministarstvo MUP-a Kantona Sarajevo i organizator odavanja počasti iz RS-a potvrdili su za BHRT postojanje dogovora da se cvijeće ukloni nakon završetka manifestacije. Dakle, komunalni radnik je samo radio svoj posao, za razliku od Hadžiomerovića koji ne zna svoj. Nažalost, Hadžiomerović ne želi objaviti kontraargumente, on se želi dokazati sponzorima svog opskurnog medija i to preko leđa nezaštićenog komunalnog radnika.
Da, sramota je biti nevaspitan i neodgojen kao smetljar Bakir Hadžiomerović.

[amkos]

Sarajevo je puno ovakvih debila. Prepuno. Čast Sarajevu, ali je tako.

[Jack]

Sta ocekivati od potomka nekog cija mati je 1986 popljackala stedise doticne banke.Poznata afera ''Ilidza''.Samo prezime Hadzi-Ono da se dokaze da su hadzije.Pa Omerovic.Megalomanija na djelu.Otvaranje Ferhadije sutra ce doci nekih 95% ljudi iz Federacije,ponajmanje ce biti tu Krajisnika.Bit ce tu placenih stranackih dupelizaca iz Tuzlanske regije koji ce sve pojesti sta Bakir baci.Ono sto je ironija je da u centru Banja Luke sve ulice su promjenjene.Danas nema naziva poput Gornjeg Sehera ili Mejdana,jer ti dijelovi grada ''zvanicno'' ne postoje.Sve vise nasih ljudi se zeni vlahinjama.A broj Bosnjaka iz godinu u godinu je sve manji,djelom asimilacija.Jedino sto u Gornjem Seheru odolijevaju asimilaciji,ali njih je bas najmanje gdje je nekad prvobitna Banja Luka bila

Tako trezoras Bakir ce doci i ponovo Miloradu dati odrijesene ruke da radi sta hoce s povratnicima.Da imaju imalo obraza pojavili bi se svi 31 Maja u Prijedoru,ali nece.Kolicina debila kod nas je nesto nevidjeno dosad,i nemam nista da kazem.Sutra ce Dodik svoj show da pravi,vec je ''tepih'' dao.Ovaj novi Banjalucki muftija je beskicmenjak.,Prosli je makar imao ponosa,ocigledno zato ga je i Kavazovic smjenio sad samo dupelizacki govnare ubacuje na tu poziciju.Cast izuzetcima naravno

Debili nego sta

[ABen]

Primjer drugima da čine isto: Imam učestvuje u gradnji kuće za porodicu preminulog sveštenika (FOTO)
http://faktor.ba/primjer-drugima-da-cin ... nika-foto/

U novom naselju Medakovina u Bileći uskoro bi trebala da se izlije ploča na kući u koju bi porodica pokojnog protojereja Dragana Cvijanovića trebala useliti na jesen. Možda bi ovo bila sasvim jedna obična priča da je još jedna porodica uspjela vlastitim naporima napraviti krov nad glavom da ona, spletom okolnosti, nema sasvim drugačiju dimenziju, prvenstveno ljudsku.

mi ovaj merhametluk moramo odbaciti podhitno prema cetnicima i ustasama.

[Bosni]

http://www.vijesti.me/vijesti/mustafic- ... jiv-889025

Mustafić: Doprinos iseljenika nezavisnosti je nemjerljiv

Potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić boravi u Sjedinjenim Američkim Državama povodom obilježavanja decenije nezavisnosti Crne Gore gdje je počasni gost kulturnog centra „Rumija“ iz Čikaga.

Mustafić je prilikom susreta sa više stotina članova udruženja ukazao na vrijednost koju je Crna Gora, kao društvo pokazala, a to je zrelost da se i najteže i najkomlikovanije odluke, o kojima se misli različito - mogu donositi na civlizovan način.

„Na isti način, na koji je u teškim devedestim godinama, uprkos iskušenjima, sačuvala mir i međunacionalni sklad i stabilnost. Takođe, u ovoj velikoj odluci građanskog refrenduma, poseban doprinos bio je pripadnika manjinskih naroda“, istakao je Mustafić.

Mustafić je kazao da je doprinos isljenika posebno značajan i da je to bio jako veliki broj za podsticaj istorijskoj odluci .

„Podsjetimo da je više od šesnaest hiljada ljudi iz dijaspore učestvovalo i dalo podršku ovom procesu. Iz SAD-a: Čikaga, Njujorka i drugih gradova na stotine ljudi došlo je da učestvuje u ovom velikom događaju. Taj nemjerljivi doprinos se ne smije i neće zaboraviti. Time ste, zapravo potvrdili ono što ste bili svih godina prije toga - patriote, humanisti, prijatelji zavičaja, lojalni svojoj državi i njeni najbolji ambasadori. Nikada za to nijeste tražili ništa zauzvrat, osim malo pažnje koja je često izostajala“, naglasio je Mustafić.

Podsjetio je da je danas Crna Gora samo na korak od punopravnog članstva u NATO alijansi. Kazao je da su otvorena 22 poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom i istakao da je Crna Gora najdalje odmakla od svih država Balkana na tom putu, te da se sa svih međunarodnih adresa govori o njoj kao državi stabilnosti, važnoj za region.

„Mi smo svjesni da živimo na Balkanu, gdje procesi tranzcije traju više od dvije decenije. Problemi naše države kao što su nezaposlenost, korupcija i kriminal, opšta su pojava na tom području. Međutim, to ne smije da nas obeshrabi, da ne budemo drugačiji i bolji, napredniji od drugih u rješavanju tih problema. Moramo graditi institicije i jačati ih. Moramo se boriti da je zakon iznad svih i da pojedinci ne mogu biti iznad države i njenih institucija. Moramo jačati vladavinu prava, ako želimo bolje rezultate u narednim godinama, ako želimo bolji standard i veću stabilnost“, istakao je Mustafić.

Uvjeren je da partneri Crne Gore i iz Evrope i posebno iz SAD-a podržavaju demokratske procese, reforme, i jačanje vladavine prava, te dodao da nas ta podrška i obavezuje, da ostvarujemo bolje rezultate.

„NATO alijansa čiji će Crna Gora biti punopravani, 29. član već od naredne godine, predstavlja garanciju državne suverenosti na polju bezbjednosti. To je i dobar okvir koji nudi dugoročnu stabilnost za sve naše građane, ali i dobru perspektivu za ekonomski razvoj. Od nas samih zavisi koliko ćemo iskoristiti šansu koja nam se ukazuje, da ojačamo naš sistem institucija i vladavine prava, ali i ekonomsku suspstancu“, dodao je Mustafić.

„Siguran sam da, u narednim godinama, vaša podška naprednim i pozitivnim procesima neće izostati. Ali isto tako, opravdana su i vaša očekivanja da držva kroz svoje institucije, mnogo više nego do sada brine o svojim isljenicima. Prije svega, o njihovim potrebama očuvanja vlastitog identiteta, kulturnog, nacionlanog, jezičkog i vjerskog. Očekujemo da će Crna Gora pokazati još veći senzibilitet za izgradnju društva demokratije, tolerancije i poštovanja civlizacijskih različitosti“, zaključio je Mustafić.

Na smotri obilježavanja 10. godina nezavisnosti Crne Gore u Čikagu govorili su: predsjednik UO kulturnog centra „Rumija“ Asim Ćubić, član Udruženja Fadil Redžović, poslanik u Skupštini Crne Gore Goran Tuponja i konzul Crne Gore u Njujorku Amer Cikotić, a prisustvovali su, pored ostalih i počasni konzul Edin Seferović, te član Savjeta za saradnju sa iseljenicima iz Čikaga Senad Perazić.

Narednih dana Mustafić će imati susrete da predstavnicima iseljeničkih udruženja i privrednika koji žive i rade u Čikagu.

Tuponja prisustvovao proslavi u Čikagu

Šef Kluba poslanika Pozitivne Crne Gore, Goran Tuponja na poziv Udruženja Crnogoraca Cetinje iz Indijane - SAD prisustvovao je proslavi, povodom obilježavanja 10 godina obnove nezavisnosti, 21. maja u Kulturnom centru „Rumija“ u Čikagu, saopšteno je iz Pozitivne Crne Gore.

Tom prilikom Tuponja se sastao sa Senadom Perazićem, članom Savjeta za saradnju sa dijasporom Kulutrnog centra Rumija, Amerom Cikotićem, konzulom u Njujorku, Mirsadom Jahovićem, predsjednikom Udruženja Crnogoraca Cetinje iz Indijane, Ćazimom Vulićem, potpredsjednikom Udruženja Crnogoraca Cetinje i Asimom Ćubićem, predsjednikom Udruženja Kulturni centar Rumija.

"Na centralnoj svečanosti prisustvovalo je više od 400 crnogorskih iseljenika, kao i brojni gosti iz javnog i političkog života Crne Gore", navodi se u saopštenju.

De Mirsade i Ćazime, pročitajte Njegošev poziv na genocid nad Bošnjacima Cetinja. Onda pogledajte kako CG danas tretira tog istog Njegoša (pozitivno). Samo budala može sebe odrediti kao Crnogorac nakon genocida na Cetinju, u Šahovićima, u Plavu i Gusinju, i širom prostora kojeg CG danas obuhvača.

[Bosni]

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?rid=1&pid=59055

SRAMAN ČIN BOSANSKIH POLITIČARA: PREDSTAVNICI SRBIJE NISU HTJELI UĆI U VIJEĆNICU DOK PLOČE NA KOJIMA PIŠE SRPSKI ZLOČINCI NISU PREKRILI ZASTAVAMA!

“Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći 25/26. 08. 1992. zapalili Nacionalnu i univerzitetsku bibilioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite”.

Ove riječi na našem jeziku ispisane su na spomen-ploči koja se nalazi na ulazu u sarajevsku Vijećnicu. Sa druge strane ulaza nalazi se istovjetna ploča na kojoj je tekst na engleskom jeziku, piše novinska agencija Patria.

Predstavnici Srbije, koji su jučer i danas boravili u glavnom gradu povodom Samita 100 i Samita Brdo-Brijuni svoj su ulazak u zgradu Vijećnice, kako saznaje novinska agencija Patria, uslovili prekrivanjem spomen-ploča koje svjedoče istinu o urbicidu u glavnom gradu koji su počinili srpski zločinci.

Upravo ove dvije riječi “srpski zločinci” zaparale su im oči, iako odlično znaju da je to istina. Neko, da li iz Gradske uprave Grada Sarajeva ili protokola Predsjedništva BiH naredio je da se obje spomen-ploče prekriju zastavama EU i BiH.

[amkos]

Koji debilizam. Pa ovo granici sa ludilom.

[atif]

http://preporod.com/index.php/drustvo/k ... esa-karica

Der Jüdische Friedhof" naslov je njemačkog prijevoda romana "Jevrejsko groblje" Enesa Karića. Od svog prvog bosanskog izdanja 2011. godine sve do danas ovo književno ostvarenje jednako plijeni brojne čitatelje svojom nesvakidašnjom, toplom i emotivnom pričom o doživljajima četrnaestogodišnjeg dječaka po imenu Sadik u opkoljenom Sarajevu od 1992-95. godine.

Po ocjeni književnih kritičara, roman "Jevrejsko groblje" predstavlja prvu veliku književnu sintezu o bratoubilačkom ratu u Bosni i Hercegovini 1991-1996 koja razgrađuje uvriježene stereotipe i bez stradalničkog zapomaganja (M. Stojić) i bez patetike kod čitatelja izaziva snažno katarktičko dejstvo (E. Kazaz). Ovo djelo se također interpretira kao poziv narodu Bosne i Hercegovine, današnjim Srbima, Hrvatima i Bošnjacima na razumijevanje i opraštanje nakon stravičnih ratnih razaranja, ali i kao poziv na evropski i svjetski dijalog kultura i religija (M. Maglajac).

[Bosni]

Ako pogledaš stranicu prije ove (29), Enes Karić je taj koji je dao ideju za izdavanje onog četničkog Kur'ana.

Treba sve njegove radove preispitati. Ovo sigurno nisu jedine dvije gluposti koje je napravio.

[ABen]

Mladi i snažni građani bili su i danas jako vrijedni! Tuzla je uvijek bila grad svih građana, u Tuzli su uvijek živjeli svi i u dobru i u zlu. Danas, 2016. godine, ponovo živimo zajedno u Srboregionu.
Ваша Грађанска снага Тузла

Tuzla i Tuzlaci

[Bosni]

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=59120

BIHORCI, MEŠA, DR. SMAJO I ETNOGENEZA

Moj uvaženi dr. Smajo kaže: »Pravoslavci i muslimani Bihora su iste krvi«. Ali meni nije baš jasno – šta to treba da znači? Zašto je to važno? A ja sam Bihorac, i meni jeste važno da znam zašto je to važno. Kao naučnik dr. Smajo zna da su – ne samo pravoslavci i muslimani Bihora u srodstvu, već svi ljudi, i sva živa bića na Zemlji. Sve živo nepobitno vodi porijeklo od one prve ćelije, oko čijeg nastanka nauka zasad nema jasan stav. Jedino što se zna je da su američki naučnici, istražujući taj fenomen, donijeli konačni zaključak:

»Vjerovatnoća, da je živa ćelija nastala sama od sebe ravna je vjerovatnoći da vihor divljajući nad smetlištem usput sastavi supersonični avion«. Ali, šta treba da znači da smo svi Bihorci u srodstvu? Kakav politički kontekst (ili neki drugi) treba da prati tu neminovnost?

Dr. Smajo zna da su nakon što je ona prva ćelija - Majka došla k sebi i predahnula od iznenadnog nastanka i šoka (odakle sad ja?!) na scenu stupile evolucija i dijalektika. I nastali su ljudi, pa narodi, ne svojom voljom i ne svojom greškom, ali evo ih, tu su; valja ih poštovati. Valja nam se međusobno poštovati. Mada i nakon svega ovoga, i dalje me kopka zašto je na prvom mjestu to da smo Bihorci u srodstvu.

U Crnoj Gori se ta činjenica zloupotrebljava stoljećima; to da smo nastali ovakvi kakvi smo, a u srodstvu smo, svi zajedno. Muslimani prebacuju pravoslavcima što su izdali vjeru prađedovsku (mnogoboštvo) i prešli na pravoslavlje. Pravoslavci pak uzvraćaju prebacivanjem muslimanima dvostruku izdaju vjere prađedovske – mnogoboštva, a zatim i pravoslavlja, te prelazak na islam. I tako je nastala zavrzlama, gordijev čvor, koji davi crnogorsko društvo.

Moguće je da dr. Smajo želi to vječito davljenje zaustaviti jednostavno obznanom da smo svi u srodstvu. Pa đe ćeš onda rođaka davit!

Ali, da bi se srodstvo dokazalo, mora se uzeti kramp i motika u ruke.

Kopa se tako po susjedovom korijenju (e, to valjda nema više niđe u svijetu), ali ne krampom i motikom, kopa se vrijeđanjem, psovkama, šovinizmom, mržnjom, genocidima... Bogami, zakopao se tako i dr. Smajo, ali on nas onako prostodušno i pomirljivo ubjeđuje – ljudi, mi smo familija, jedna velika familija: Šabotići – Bubanje, Adrovići – Đuraškovići, Babačići – Obradovići, Novalići – Popovići, Ličine – Šekularci, Račići, koji ni prezime mijenjali nisu, i da ne govorim o Koraćima...

Očekujem da dr. Smajo predloži jednog sveplemenskog starješinu, koji bi nas ujedinio i vratio korijenima u prošlost. Tako bi prestalo davljenje, a genocidi bi postali prošlost.

Ali, ostavimo dr. Smaja da (po njemu) na endemskoj vrsti »Bihorac svih konfesija« (endemskoj zato što se narod iz Bihora permanentno iseljava i tako rasno pročišćava) proučava hipertenziju; ipak je zdravlje najveće bogatsvo, je li tako? Latimo se mi Meše, jači je on od dr. Smaja po pitanju etnogeneze i muka koje ona nosi sa sobom. Evo, ovako je Meša o tome besjedio:

„Ni s kim istorija (a ni antropologija, prim. aut.) nije napravila takvu šalu kao sa mnom. Do juče sam bio ono što danas želim da zaboravim. Ali nisam postao ni nešto drugo. Stao sam na pola puta, zabezeknut. Ne mogu više nikud. Otrgnut sam, a nisam prihvaćen. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da budem jezero, suviše velik da me zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, neću da gledam unazad, a nemam kud da gledam unaprijed, zato zadržavam vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja”.

Eto, siromah Meša iskreno priznaje da nikako nije mogao postati to nešto za čim je žudio. Smrt ga je preduhitrila, pa nam nije stigao doreći – šta je htio postati.

[Drina]

http://faktor.ba/delegacija-sda-predvod ... nima-foto/
Koje budale

[Bosni]

http://faktor.ba/stav-skandalozni-ispad ... nalistima/

STAV – Skandalozni ispad profesora srpske književnosti: Nenad Veličković roditelje djece iz Konjević-Polja nazvao “neobrazovanim nacionalistima”

Zagovarajući stanoviti “četvrti školski program”, profesor srpske književnosti s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i glavni urednik časopisa Školegijum pozvao je na tribini u Sarajevu roditelje na javni bunt u kojem će, poput “nacionalista” iz Konjević-Polja, zabraniti svojoj djeci da idu u školu sve dok se ne pokrene “četvrti školski program” – onaj “anacionalni”. Veličković je teško optužio i svog nekadašnjeg kolegu na Filozofskom fakultetu prof. dr. Enesa Durakovića da je iškolovao studente nacionaliste dajući im “radioaktivni paket nacionalizma”.

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

“Jezik i nacionalizam u školi” bila je tema prvog razgovora nastavnika i saradnika Magazina za pravednije obrazovanje Školegijum, koji je 10. juna 2016. godine održan u Međunarodnom centru za djecu i omladinu “Grbavica” u Sarajevu.

Nakon što je nedavno lansirao pokušaj nekog novog “pravopisa”, prof. dr. Nenad Veličković, glavni urednik magazina Školegijum i profesor srpske književnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, okupio je svoje bivše studente, a sad školske nastavnike i saradnike Školegijuma Klaudiju Mlakić-Vuković (Katolički školski centar “Sv. Josip” u Sarajevu) i Damira Šabotića (Prva gimnazija u Sarajevu) ne bi li zajednički pokušali dati odgovore na pitanja “kako predavati jezik u školi tako da nastava uključi sva tri naroda i ostale, šta je odgovor škole na pitanje jedan ili tri jezika”, zatim “kako proširiti nastavni plan i program tako da se s đacima razgovara o političkoj upotrebi jezika, o rodno osjetljivom jeziku, o govoru mržnje” i slično.

Čovjek skrivenih i opasnih namjera

Šabotić i Mlakić-Vukotić prenijeli su svoja praktična iskustva u radu s učenicima, a skandal se dogodio u trenutku kada je profesor srpske književnosti Nenad Veličković pokušao odgovoriti na pitanje “kako i zašto đake poučavati da prepoznaju nacionalističku retoriku” te je kao primjer uzeo slučaj bošnjačke djece u Konjević-Polju. Kao što je poznato, riječ je o obespravljenoj djeci čiji roditelji već godinama prosvjeduju da im se omogući izučavanje bosanskog jezika i pripadne skupine predmeta u okviru redovne nastave, i tako da se prekine diskriminacija u onom dijelu RG-a gdje su devedesetih srpska vojska i policija počinili genocid.

Umjesto da podrži roditelje iz Konjević-Polja u njihovom demokratskom nastojanju da svojoj djeci osiguraju elementarno pravo na obrazovanje na maternjem jeziku i da ih tako pomogne u borbi protiv diskriminacije od strane institucija RG-a, Veličković je, međutim, na skupu iznio potpuno suprotan prijedlog – da se u Sarajevu osnuje “anacionalna škola” koja bi predstavljala nešto što profesoru srpske književnosti “dosta dobro zvuči, a što bi se zvalo četvrti program”. Prema zamisli koju je iznio, Veličković nudi ideju “da se trideset roditelja u Sarajevu skupi i da kažu kao roditelji u Konjević-Polju: ‘Neće naša djeca ići u školu dok ne date djeci četvrti program u kome će biti istina, a ne laž, u kom će biti sve što treba, i jedni, i drugi, i treći, na način da mi iz toga izbacimo indoktrinaciju, a da ubacimo činjenice i stvarno obrazovanje.'”

Ono što profesor srpske književnosti Nenad Veličković smatra “anacionalnom školom” za naivne je predstavljeno kao “probosansko”, a da nije riječ o tome, ponajbolje se razobličuje u njegovoj autorskoj knjizi Dijagnoza – patriotizam, objavljenoj u Beogradu 2010. godine! Ako Veličković nije bosanski patriot, što je onda? Iako se bavi “pravednijim” obrazovanjem, Veličković se ne zalaže za prava bošnjačke djece u RG-u na njihov maternji jezik i pripadajuću grupu predmeta. Čak je prije nekog vremena u jednom izdanju emisije Ja biram goste rekao da o slučaju djece i nastave na bosanskom jeziku u RG-u ima drugačiji stav, a to je stav koji je upravo otkrio na skupu Jezik i (a)nacionalizam – stav prema kojem on, zapravo, proglašava demokratsku borbu za pravo na maternji jezik nacionalističkom i minira legalno zalaganje Bošnjaka u RG-u za njihova prava. Veličković zbunjuje, skreće pažnju s pitanja stvarne diskriminacije učenika, relativizira i razvodnjava stvarne probleme u vezi s jezikom… Pa šta je on onda? Nenad Veličković čovjek je skrivenih i opasnih namjera!

“Mi imamo sve i vidjeli smo da možemo, znači, ako su mogli u Konjević-Polju dvije godine da ne idu u školu, valjda može i ovdje. Zašto mogu da roditelji s pozicije nacionalizma traže i dobiju neka prava, a roditelji s pozicije anacionalizma ne mogu i ne pada im čak na pamet”, rekao je Veličković na skupu Jezik i (a)nacionalizam, optuživši tako roditelje iz Konjević-Polja da su upravo oni nacionalisti. Ništa nije rekao o vlastima RG-a i diskriminaciji koju provode. No, to nije bio kraj uvreda profesora koji istovremeno na Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje Žitija svetoga Save iz Starije srpske književnosti jer on borbu roditelja “nacionalista” iz Konjević-Polja vidi uspješnom upravo zato što su “neobrazovani”. To iščitavamo jer im suprotstavlja poziciju tzv. “anacionalnih” roditelja koji su, po mišljenju Veličkovića, nezadovoljavajuće aktivni jer “su to uglavnom dosta školovani i obrazovani ljudi, vrlo često situirani i u stanju da kompenziraju sve ono što njihova djeca u školi ne dobivaju”.

U brojnim svojim istupima Veličković kontinuirano imputira da postoji “bošnjački nastavni plan i program”, “bošnjačke čitanke” itd., o čemu je pisao i u svojoj knjizi Školokrečina, koja je objavljena u Beogradu 2012. godine. Međutim, činjenice govore drugačije – nije riječ o bošnjačkom već o nastavnom planu i programu na bosanskom jeziku, s potpunom uravnoteženošću nastavnih sadržaja, bez ičijeg nacionalnog ekskluzivizma i s brojnim autorima udžbenika koji su nebošnjaci. Ne postoje “bošnjačke čitanke” niti “bošnjački udžbenici”, kako to javnosti podvaljuje Veličković! No, postoji njegovo suptilno ideološko izjednačavanje bosanskog nastavnog plana i programa s onime tzv. Herceg-Genocidne i RG-a. Toj tezi u prilog ide i činjenica da su bosanske nastavne planove i programe za nacionalnu grupu predmeta izrađivali također autori različitih nacionalnosti, a onaj srpski i hrvatski izrađivali su isključivo Hrvati i Srbi, a što Veličković ignorira i pravi neprincipijelnu i netačnu uravnilovku. Da li su sličnosti ove Veličkovićeve uravnilovke s drugim sličnim uravnilovkama koje se podmeću bosanskom društvu samo slučajnost?!

Veličković pokazuje elementarno neznanje

Iako nije spreman za politički angažman u korist djece iz Konjević-Polja i iako o njima ima drugačiji stav, Veličković zagovara i politički aktivizam “anacionalnih” roditelja te negoduje da “oni na neki način iz nekog razloga nemaju dovoljno energije da istraju u tome da se nekako udruže i da politički djeluju”. Nažalost, profesor srpske književnosti Nenad Veličković nije objasnio iz kojih tačno političkih pozicija osobno djeluje i kroji takav scenarij, i kako se to on kao onaj ko svoju plaću zarađuje kao sarajevski profesor srpske književnosti, dakle nacionalne književnosti, zalaže za “anacionalni” nastavni plan i program u Sarajevu. No, barem što se tiče relativiziranja, nijekanja i ukidanja bosanskog jezika, primjećujemo da slični politički aktivizam pokazuje i destruktivni Milorad Dodik. Hoće li ovaj profesorsko-predsjednički dvojac uspjeti u svojem “ćirilometodskom” prosvjetnom nauku u RG-u, ostaje da se vidi. Ovoj braći iz “Lige mladih lingvista”, naime, zajedničko je to da bi rado bošnjačku djecu iz Konjević-Polja i njihove “neobrazovane roditelje nacionaliste” lišili osnovnih ljudskih prava.

U mnoštvu zbrkanih, nepovezanih i netačnih misli, Veličković je na skupu Jezik i (a)nacionalizam pokušao publici objasniti i “koncept” studija koji je predlagao još dok je sad umirovljeni prof. dr. Enes Duraković bio šef Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. “On je slavno propao odmah čim sam ga izgovorio, da imamo na Odsjeku za književnost tri usmjerenja, da jedan bude naučni, i ko to upiše da može da bude asistent ili šta god, ali stvarno onda da se bavi time”, objasnio je Veličković i otkrio da uopće ne razumije ili da neće da razumije obrazovni sistem već da ga samo hoće iskorištavati za svoje ciljeve. Bez obzira na to, Veličković nastavlja s reminiscencijama na trofazni obrazovni strujni sistem: “Drugi je nastavni, i ko to upiše, pet godina ide u školu i sjedi pored ljudi koji znaju, i ako treba da nauči ćirilicu, nauči je za pet godina. Treći je bio publicistički. Ko hoće da se bavi novinarstvom, uređivanjem ili ne znam ni ja čime.”

I na ovom mjestu Veličković pokazuje elementarno neznanje, ali i svoje stanovite namjere jer ovakav studij već postoji, a to je studij komunikologije na Fakultetu političkih nauka. Uostalom, nijedan studij maternjeg jezika i književnosti na svijetu nema ovakvu koncepciju jer onda više ne bi bilo riječ o studiju maternjeg jezika i književnosti nego o redakciji kakvih novina – baš poput Školegijuma. Možda je takvo nešto Veličković priželjkivao ne bi li legalizirao vrijeme za koje je plaćen od države, a koje troši da vodi vlastiti časopis.

“Naravno da su oni rekli: ‘Ne, ne, nema šansi’, jer bi to značilo da se dvadeset ili trideset studenata razbija na tri grupe, pa će samo deset, ne trideset njih, dobiti taj radioaktivni paket nacionalizma koji na fakultetu treba da dobiju”, istakao je Veličković u nastavku difamacije svojih kolega i konstatirao da se na Filozofskom fakultetu nastoji iškolovati nestručne nacionaliste.

Kako je to pokazao i u knjigama Dijagnoza – patriotizam i Školokrečina, za Veličkovića je patriotizam kao kategorija pokuđen jer se ostvaruje kroz nastavu u kojoj se navodno lažiraju činjenice i stvaraju mitovi. To je potkrijepio tretmanom Povelje Kulina bana u školskim čitankama, za koju se tvrdi da je, navodno, pisana bosančicom, a Veličković je 827 godina nakon njenog nastanka, uprkos cjelokupnoj lingvističkoj nauci, ekskluzivno bosanskohercegovačkoj javnosti otkrio da je pisana zapravo ćirilicom. Šta je netačno u vezi s bosančicom u Kulinovoj povelji i da li je slučajno da se na sličan način bosančica dovodi u pitanje, npr., i u Banjoj Luci i Beogradu?!

Da Veličković podvaljuje i lažira činjenice sa skrivenim namjerama koje nisu časne, može pokazati i još jedan primjer sa skupa Jezik i (a)nacionalizam. Veličković je, naime, predstavio i epohalno otkriće da je umirovljeni prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović “falsificirao Zuku Džumhura” jer je izostavio dvije priče iz njegove knjige Nekrolog jednoj čaršiji u “Preporodovom” izdanju, i da to nigdje nije naveo. Međutim, Veličković je izjavio notornu neistinu budući da je navodno sporna knjiga u autorovoj “Napomeni” (str. 426) opisana kao “izbor putopisa”, a kada je nešto izbor, onda je bilo kakva priča o izostavljanju i falsificiranju izlišna. Uostalom, ovo “Preporodovo” izdanje ne obuhvata samo Nekrolog jednoj čaršiji nego je riječ o izboru iz cjelokupnog putopisnog opusa Zuke Džumhura u koji su ušli i pojedini putopisi iz Nekrologa jednoj čaršiji (Zuko Džumhur, Putopisi, BZK Preporod, Sarajevo, 1997). No, bitno je dati “primjer” još jednog obrazovnog “falsifikata”, posebno ako je slučaj o profesoru bošnjačke književnosti.

Uz to što bi trebao prestati s falsificiranjem “falsifikata” u ime vrlo mutnog “anacionalizma”, Veličković bi se konačno, u paketu sa studentima prve godine studija književnosti, morao naučiti služiti barem primarnom stručnom literaturom, što ujedno znači da bi trebao početi nešto i čitati, ili još gore – naučiti čitati.

Još jedan došao u Sarajevo da prosipa anacionalnizam Bošnjacima.

[Bosni]

http://www.slobodnaevropa.org/a/efendij ... 15150.html

Efendija Đozo podijelio Goraždane

Kritičari odluke da se Osnovna škola u Goraždu nazove imenom Huseina ef. Đoze za sada su mnogo tiši od onih koji smatraju da je ovaj Goraždanin zaslužio da se po njemu nazove neka od javnih ustanova.

Đozo je bio tabor – imam u Handžar diviziji, ali i intelektualac koji je ostavio dubok trag u životu bh. muslimana. Zbog saradnje sa nacistima odslužio je petogodišnju zatvorsku kaznu, a kasnije postao i lični prevodilac Josipa Broza Tita.

Osim imena škole Đozi je danas posvećena i višednevna manifestacija, koju organiziraju Muftijstvo, Vlada Bosansko-podrinjskog kantona (BPK) i Općina Goražde.

Nikome nije jasno zašto, ali nekadašnja Osnovna škola "Nikola Tesla" u Goraždu još tokom rata je preimenovana u Drugu osnovnu školu, da bi odlukama Općinskog vijeća iz 1995. i 1996. godine ponijela ime kontroverznog imama i intelektualca Huseina ef. Đoze.

Za njegovu životnu epizodu iz Drugog svjetskog rata, kada je bio imam 28 regimente SS Wafen divizije, poznate pod imenom Handžar divizija, većina Goraždana, posebno mladih, dugo nije ni znala, ali ni nakon što su ove informacije objavljene a internet preplavile Đozine fotografije u njemačkoj uniformi, nema konkretnih inicijativa da se ime škole promijeni.

"Nikola Tesla je čovjek koji je donio svjetlo čovječanstvu. On nije valjao ni Bosni, ni Srbiji, ni Hrvatskoj, on je valjao svijetu. Govorimo o jednom imenu koje je svjetski značajno. Šta je takvo ime smetalo i po čemu je ono 'manje' od bilo kojeg trenutnog fašiste, djelimičnog fašiste, ovakvog ili onakvog fašiste, pa da ga taj fašista zamijeni?", kaže Amela Džafović Kešan, potpredsjednica Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) Goražde.

Džafović Kešan kaže da živimo u vrijeme dvostrukih aršina u kojem je mnogo lakše vidjeti i osuditi fašizam u tuđim redovima.

"Vrlo smo radosni i jedva čekamo da osudimo i da prozovemo i četnike, i ustaše. Podneblje istočne Bosne je dodatno prokleto jer je masa porodica, da bi preživjela od četnika, morala pristupiti ustašama. Znamo šta je bilo sa Čajničkim srezom, čitavim tim krajem. Suština ovog novog trenda je što amnestiramo određene zločince, određene periode njihovih života, pa kažemo oni toliko nisu bitni zbog ove ili one koristi", ističe Džafović Kešan.

Ministarstvo obrazovanja BPK Goražde nadležno je za deset osnovnih i srednjih škola, u čijim nazivima nema ništa sporno – kaže ministar Damir Žuga.

"Mi smo u proteklom periodu od nezavisnih eksperata, predvođenih OSCE-om, prošli tu kontrolu. Mogu da kažem da je nama bilo zadovoljstvo, skinuli smo jedan veliki teret. Dvije škole su bile pod kontrolom, za drugu školu OSCE je insistirao da se promijeni naziv, nakon čega je to i urađeno, a Osnovna škola 'Husein ef. Đozo' je ostala da nosi svoje ime i mislim da je to najmanje što možemo uraditi prema ovom čovjeku, ovom velikanu", ističe Žuga.

Jedan od osnivača Fakulteta islamskih nauka

Husein ef. Đozo rođen je u selu Bare kod Goražda. Školovao se u Foči, Sarajevu, te El Azhar univerzitetu u Kairu. Po povratku u Sarajevo radio je kao profesor arapskog jezika i u uredu reisu-l-uleme. Nakon rata osuđen je zbog saradnje sa nacistima i podizanja morala u neprijateljskim jedinicama, te je odslužio petogodišnju kaznu zatvora.

"Ono što javnost treba da zna, a često se to zaboravi i preskače, da je on, zajedno sa ulemom u BiH, 1941. godine bio inicijator donošenja 11 rezolucija. Ulema bosanskohercegovačka u 11 bh. gradova je donijela 11 rezolucija gdje je osudila fašizam kada niko u Evropi nije smio da kaže ništa. Te rezolucije se nisu odnosile na muslimanski narod, već su se one odnosile na osuđivanje protjerivanja Srba, Jevreja...", naglašava ministar Damir Žuga.

Đozo je poslije Drugog svjetskog rata postao jedan od osnivača Fakulteta islamskih nauka, lista "Preporod", profesor, tumač islama.

Posebno je bitan njegov stav pri donošenju odluke da se zekat ili za muslimane obavezno izdvajanje dijela imovine u humanitarne svrhe, organizirano prikuplja preko Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

To je sačuvalo njene obrazovne institucije. Iako je bio osuđen za saradnju sa okupatorom, Đozo je kasnije postao i prevodilac Josipa Broza Tita na njegovim putovanjima po arapskim zemljama.

"Gubimo 'Dane Isaka Samokovlije' "

Goraždansko muftijstvo, sa Vladom BPK i Općinom Goražde u njegovu čast već nekoliko godina organizira manifestaciju "Dani Husein ef Đoze".

Sporni dio njegove karijere smatraju tek sporednom epizodom u životu jednog od najistaknutijih islamskih intelektualaca u 20 stoljeću.

"Mi gubimo 'Dane Isaka Samokovlije' kao najvećeg možda pisca iz Goražda. On je Goraždanin i on je disao Drinu i disao Goražde. Dao je možda promocije Goraždu više nego ijedan efendija koji je oblačio ustašku uniformu, a Isaka Samokovlije nema nigdje, za onaj jedan dan krijući postave cvijeće pred njegov Dom zdravlja i to je taj maksimum, dok dane nekog fašiste imamo po pet dana manifestacije. Je li to ono za šta se mi borimo, je li to ono protiv čega smo se mi borili 1992. – 1995. godine, ili smo mi otišli u neku skroz treću stvarnost u kojoj apsolutno ne znamo ni gdje smo, ni šta smo", pita se Amela Džafović Kešan.

Bez obzira na kritike koje se povremeno čuju u medijima, ministar obrazovanja BPK Goražde, Damir Žuga, kaže da pisanih inicijativa da se promijeni naziv Osnovne škole Husein ef Đozo nije bilo.

Bez obzira kakvo mišljenje imali o Đozi, ova Amela Džafović Kešan očigledno ima problem da škola nosi ime bilo kojeg Bošnjaka. Ako je Đozo valjao Titi, što ne valja ovoj Ameli?

I kako je to on amnestiran ako je odslužio kaznu od pet godina?

[Jack]

Isak Samokovlija je iako cifut za zivota bio teski Srbofil i Muslimane Bosne je nazivao ''pokvarenim psima''

Njegova kcerka se je udala za Srbina,i kasnije postala pravoslavka

Ucite malo o nedjelu Isaka Samokovlije

[Drina]

Bez obzira kakvo mišljenje imali o Đozi, ova Amela Džafović Kešan očigledno ima problem da škola nosi ime bilo kojeg Bošnjaka. Ako je Đozo valjao Titi, što ne valja ovoj Ameli?

I kako je to on amnestiran ako je odslužio kaznu od pet godina?

Pazi. Ta zenturaca je nakantarila i svoje prezime uz muzevo. To ti je znak ogromnih kompleksa. Inace citao sam par puta sta je ona skrabala na netu. Jugosloven ili nedovrseni srbin. Jedan stepen nize od dzevada galijasevica. Inace svo pisanje se svodi na cmizdrenje, kukanje i zatupljivanje. "E jadni mi, e sta cemo e kako cemo e sve je crno, sve je propast itd".... Takvi su svi oni "kolumnisti" u Oslobodenju. Kao ona Bazdulj sto bazdi iz Beograda.


to je ova napuhana u sredini

[Bosni]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/svetlana ... /160630071

Svetlana Cenić: Popis je urađen samo da se pokaže koliko koga ima i kako da se podijeli vlast

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić za Klix.ba je kratko prokomentarisala današnju objavu rezultata popisa stanovništva u BiH, kazavši kako se nije ni trebalo ići u popis stanovništva bez unaprijed jasno utvrđene metodologije za obradu podataka.

"Ja ne znam gdje se to radi popis stanovništva, a da prije toga nije utvrđena metodologija popisa i obrade podataka. Ja želim tu priču vratiti na početak, da se utvrdi ko je kriv za to", kazala je Cenić.

Dodala je kako je apsurdno danas pregovarati o metodologiji za obradu podataka popisa, kao da 2012. godine ništa nije dogovoreno.

"Ovdje se priča svela na to koga će biti više, u smislu podjele vlasti, kao što je to bilo 1991. godine. To samo potvrđuje kako se ovome pristupilo neozbiljno, jer koliko znam popis su vršili entitetski zavodi za statistiku", ističe Cenić.

Današnji rezultati pokazali su i stvarno stanje kada je riječ o etničkoj podjeli po entitetima. Tako je popis pokazao da u FBiH živi 70,4 posto Bošnjaka, dok Hrvata ima 22,4 posto. Broj Srba koji trenutno žive u FBiH iznosi 3,6 posto.

S druge strane, u RG-u živi 81 posto Srba, 2,41 posto Hrvata i 13,99 posto Bošnjaka.

"Čitav popis je urađen isključivo da se prebroji koliko koga ima i kako će se na osnovu toga podijeliti vlast. Međutim, oni koji na to računaju zaboravljaju da im se sutra od Brčkog do Bihaća može desiti nova Sjeverna Irska, a u Hercegovini nova Škotska", zaključila je Cenić.

Kakve razlike ima između nje i Dodika. Samo prijete ratovima, ubistvima, itd. ako bude više Bošnjaka. Mediji ovakve ublehaše stalno guraju Bošnjacima kao neki eksperti ili analitičari.

Po čemu je ova stručna da daje svoje mišljenje o popisu?

[Bosni]

http://saff.ba/novinar-fedralne-televiz ... -bosnjake/

Novinar Federalne televizije koji pjeva himnu RG-a dok govori da mrzi sarajevske Bošnjake

Instalacija ispred BBI uzdrmala je mnoge koji u bacanju Bošnjaka u masovne grobnice nemaju ništa protiv. Osim RTRG-a reagovao je i novinar FTV-a Vuk Bačanović. Ovaj novinar Federalne televizije je zbog instalacije, u kojoj je prikazana RG onako kako to zaslužuje, kao velika masovna grobnica, jednostavno poludio. Vuk Bačanović je na svom Facebook profil izbacio svu količinu mržnje prema Sarajlijama. Istovremeno je otvoreno pokazao da voli Republiku Genocidnu onoliko koliko mrzi Sarajevo i sarajevske Bošnjake. Nakon što je napisao “kako vas mrzim sarajevski govnari”, Vuk je citirao dijelove himne Republike Genocidne: “U srcu mom samo je jedan dom. U srcu velika moja Republika”.

Vuk Bačanović živi i radi u Sarajevu, poznat je po najgnusnijim uvredama na račun Armije R BiH, Bošnjaka i Sarajeva. Otvoreno vrijeđa majke Srebrenice, majke Srebrenice monstruzno vrijeđa govoreći im da prodaju kosti iz Potočara, ne krije da mrzi Nasera Orića, uživa da psuje Aliju Izetbegovića i slično.

Ovaj mrzitelj svega što je bošnjačko, nedavno se zaposlio na Federalnoj televiziji. Prije tog angažmana Vuk Bačanović je radio na portalu Novi.ba odakle je, po saopćenju za javnost ovog portala, pobjegao otuđivši vrijednu tehničku opremu.

Naravno, ovakve stvari se mogu događati samo na onim dijelovima BiH gdje su Bošnjaci većina. Tako će Vuk Bačanović primati platu od televizijskih pretplata koje plaćaju srebreničke majke i svi ostali Bošnjaci koje on istinski mrzi i psuje na svakom koraku. Svakako, kad dobije tu platu Bačanović će usput zapjevati svoju omiljenu himnu o Republici Genocidnoj.

Evo ko nam soli pamet iz FTV-a. Da podsjetim, ovaj Vuk je prije popisa agitirao sa Kazazom za tkz. 'Bosance'. Ima snimak debate između njega i Tokića.

[amkos]

Ma ovo danas nikoga ne interesuje. To nam je vox populi. Treba biti realan.

[Bosni]

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... ine/176238

Atrakcija u gradu na Vrbasu: Banjalučanin napravio Putina od gline



Banjalučanin Stevo Selak napravio je od gline skulpturu ruskog predsjednika Vladimira Putina, kraj koje se sada fotografišu brojni prolaznici iz grada na Vrbasu i okoline.

Izrada skulpture od gline ili "blata", kako je za Srnu rekao samouki Selak, trajala je osam mjeseci, a figura se nalazi u banjalučkom naselju Paprikovac.

200 kilograma gline

"Samo jedno uvo sam pravio više od 50 puta.... Za izradu Putinove skulpture potrošio sam 200 kilograma gline, dobijene besplatno od banjalučke ciglane. Sve se prirodno sušilo, a zna se desiti da, kada se ispeče, dođe do pucanja", objašnjava Selak.

Na ideju da pravi Putina došao je, kako navodi, "zbog ljubavi prema Rusiji".

"Otkad znam za sebe volim sve što je rusko, a Putina obožavam. Prije mjesec i po dana sam mu preko ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova poslao svoju 'Knjigu života - uputstvo za upotrebu', koja je prevedena na ruski.

"Putin u subotu dolazi u Sloveniju i prijatelji se već šale da samo ja mogu da ga dovedem u Banjaluku", kaže Selak.

Stevo u dvorištu ima još dvije skulpture - izvajao je sina Mateja i samog sebe.

"Sin je 'originalan', a neki kažu da sam i ja dobro ispao. Ipak, Putin je u prvom planu", napominje Selak.

Knjiga života

Ovaj Banjalučanin planira da iduće godine napravi i skulpture svojih roditelja, kao i velikog grčkog filozofa Sokrata, jer je to jedan od Selakovih nadimaka.

Stevo Selak je u RG-u poznat i po svojim svjedočanstvima o tome kako je preživio tri kliničke smrti i dva tumora na unutrašnjim organima.

U tom smislu, on je u u svojoj "Knjizi života" naveo da se smrti ne treba plašiti, jer je duša vječna.