Bosanska pravoslavna crkva

[Abidaga]

Vojvoda Zivojin Misic svjedoci o postojanju Bosnjaka pravoslavaca:
YLv3WgSrOaQ(237:a minuta)

[Abidaga]

Dosta informativan intervju o losim odnosima izmedju raznih krivoslavnih vjerskih zajednica ali i mrznji prema katolicanstvu:

[Abidaga]

To jest najbolje ali odmah imas problem jer to treba valjda proci kroz parlamentarnu proceduru?? Ovako pored spc osnujes i bpc i da je fino carigradski patrijah blagoslovi. U svakoj drzavi treba imati crkvu koja ce imati ime te drzave u svom nazivu da se jednostavno distancira od nasih neprijtalja npr. Kosovska pravoslavna crkva, Bosanska pravoslavna crkva itd.. jer da se razumijemo ujedinila ih je ta crkva sto znaci da im je to jedna od jacih karika i trba je oslabit do te mjere da vise nikad ne dobije prefiks srpska. isto kao sto se ujedinila moze se razjedinit i to treba da nam je cilj.

Kako ovo? To bi ti bilo isto kao da od Dodika tražiš da ukine manji entitet. Izuzetno uticajna SPC će učiniti sve da se ovakva jedan crkva izvrgne ruglu u pravoslavnom svijetu, a ne da je Ekumenski patrijarh blagoslovi, o tome možemo samo da sanjamo.

Ne mislis valjda da srpska crvka ima vise uticaja u Istanbulu od ruske crkve?

01.09.2018
Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej trebao bi u sljedećim mjesecima donijeti odluku o ukrajinskom zahtjevu da prekine duhovne veze s Moskvom. U pozadini kijevskog zahtjeva četiri je godine dug "sukob" između Ukrajine i proruskih pobunjenika na istoku države zbog kojih se velik broj Ukrajinaca odrekao Ruske pravoslavne crkve. Ruski patrijarh Kiril mogućnost odvajanja ukrajinske crkve od Moskve naziva “katastrofom za cijelo pravoslavlje”. Moskva i dalje nije oprostila Carigradu što je preuzeo dio estonske pravoslavne crkve nakon pada Sovjetskog saveza.

Pravoslavna crkva u Ukrajini podijeljena je na one koji iskazuju vjernost Moskvi i one koji su odani nepriznatom kijevskom patrijarhu Filaretu. I svećenici i političari u Ukrajini tvrde da je Bartolomej već odlučio priznati Kijevsku patrijaršiju i čeka se da to objavi. Izvor iz ukrajinske vlade otkrio je AFP-u da je Kijev “na samom finišu” stvaranja neovisne crkve i da se “sve strane pripremaju na to”.

https://thebosniatimes.ba/19951/na-pomo ... vnu-crkvu/

[Gost1]

Ne mogu naci izvor pa ako neko zna ne postavi gdje patrijarh u Istanbulu 1870 godine navodi da SPC vise nacionalisticka, a ne vjerske institucije.

[natalitetlija]

Definitivno treba poceti raditi na tome da se osnuje bosanska pravoslavna crkva koja ce biti za drzavu i za narod jer ova srpska je upetljana u previse zla na ovim prostorima.

Nismo mi crnogorci pravoslavne vjere, pa da tražimo osnivanje"svoje" pravoslavne crkve.

Druga je priča u CG.

Koji bi bosanski srbin prešao sa SPC na Bosansku PC, to je utopija.

Ako nije utopija u Hrvatskoj zasto bi bila utopija u Bosni?
http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatska ... nak-228662

Smatramo da je nespojivo s hrvatskim suverenitetom da ingerencije nad Pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj ima neka druga država. Sada smo registrirani kao udruga, a kada obnovimo Hrvatsku pravoslavnu crkvu za vjerske obrede, planiramo koristiti postojeće pravoslavne crkve koje svojata Srpska pravoslavna crkva, a koje su manje-više sve prazne i u stvari su vlasništvo hrvatskih pravoslavnih vjernika, a ne vjernika iz Srbije.

Hrvatsku pravoslavnu Crkvu i Crnogorsku Pravoslavnu Crkvu kao i Makedonsku PC nisu napravili ni sveštenici, ni vjernici, nego državničke politike u tim državama. Da se pitao skopski i kninski pop, to ne bi postojalo. Nama je šansa da u Federaciji napravimo Bosansku Pravoslavnu Crkvu na isti način kao ideološki i politički projekat. Sljedbenici se uvijek nađu ili kupe ili dovedu da nemaju izbora. Ali od Bošnjaka je nemoguće očekivati da se bave državotvornom politikom i strategijom kad je skoro svima glavni moto zauhar i ušićar. Nema se s tim šanse imati ni funkcionalnu državu, pa ni kad bi bila pod nebesko moranje da postoji, a ne moli strategiju povratka pravoslavaca u Bošnjačku narodni i nacionalni korpus. Čak naprotiv, naši nemaju plan ni sa Bošnjacima muslimanima, a kako očekivati i utopijski je očekivati da imaju plan šta sa posrbljenim Bošnjacima pravoslavcima. Taj projekat i kad bi postojao mnogo bi koštao, a mi ni muslimane Bošnjake nismo podigli na nivo jake državotvorne svijesti.

[Abidaga]

20.08.2024
Ukrajina zabranila Rusku pravoslavnu crkvu
https://n1info.rs/svet/ukrajina-zabrani ... vnu-crkvu/

Vrhovna rada Ukrajine (skupština) usvojila je Zakon o zaštiti ustavnog poretka u oblasti delatnosti verskih organizacija, kojim se na teritoriji Ukrajine zabranjuje delatnost verskih organizacija povezanih sa Ruskom Federacijom. U zakonu se navodi da nijednoj verskoj organizaciji koja deluje na ukrajinskoj teritoriji nije dozvoljeno da ima upravni centar u Rusiji, uključujući Rusku pravoslavnu crkvu, prenosi Ukrinform.

„S obzirom na to da je Ruska pravoslavna crkva ideološki nastavak režima agresorske države, saučesnik u ratnim zločinima i zločinima protiv čovečnosti počinjenih u ime Ruske Federacije i ideologije ruskog sveta, aktivnost Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini je zabranjena“, piše u tekstu zakona.

Prema tesktu zakona, nisu dozvoljeni odnosi, veze, komunikacije verskih organizacija, uključujući verske zajednice, i drugih pravnih lica sa stranim verskim organizacijama, čija je delatnost zabranjena u Ukrajini. Zakonom se predviđa stvaranje komisije koja će ispitivati potencijalne veze verskih organizacija sa Moskvom, a koje će nakon utvrđivanja činjenica imati 60 dana da ih prekinu, pre nego što slučaj završi na sudu.

[Abidaga]

Zukorlić: Smatram herojem svakog pravoslavca ili katolika Bošnjaka koji kaže – Ja sam Bošnjak !
http://bosnapress.net/muftija-zukorlic- ... m-bosnjak/

Mozda bi im SBK mogao osnovati crkvu ?

09.01.2026
Reis-emeritus dr. Mustafa Cerić:

ZA AUTOKEFALNU BOSANSKU PRAVOSLAVNU CRKVU
U povijesti Bosne postoji jedna tiha, ali postojana nit koja povezuje državnost, duhovnost i identitet. To je nit autohtonosti – svijest da Bosna nije nastajala kao puka periferija tuđih imperija i crkvenih centara, već kao vlastita povijesna, politička i duhovna cjelina. U tom kontekstu, razmišljanje o opravdanoj potrebi uspostave, odnosno obnove Bosanske pravoslavne crkve ne predstavlja ni provokaciju ni imitaciju, nego prirodan izraz povijesne kontinuiteta i legitimnog prava Bosne na vlastitu duhovnu samosvojnost.

Bosna pamti svoju autokefalnu Bosansku crkvu– jedinstvenu pojavu u srednjovjekovnoj Evropi, duboko ukorijenjenu u bosansku zemlju, njen narod i njenu državnost. Ta crkva nije bila tek vjerska institucija, nego i odraz političke samosvijesti Bosne kao posebne države, s vlastitim poretkom, vlastitim zakonima i vlastitim pogledom na duhovnost. Upravo ta činjenica razbija argumente onih koji Bosni osporavaju pravo na vlastitu crkvenu tradiciju, neovisnu o centrima moći izvan njenih granica.

Ideja o Bosanskoj pravoslavnoj crkvi ne proizlazi iz potrebe da se repliciraju ili imitiraju drugi modeli, niti iz reakcije na suvremene političke i vjerske anomalije u susjedstvu. Ona ne crpi svoju snagu iz polemike, nego iz pamćenja. Ako je Bosna kroz povijest imala vlastitu autokefalnu crkvu, onda je sasvim logično da u suvremenom dobu, u kojem se identiteti ponovo preispituju, Bosna ima i svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, sa vlastitim kanonima, vlastitim sjedištem i jasnom lojalnošću bosanskoj državnosti.

Autokefalnost nije čin razdvajanja, nego čin odgovornosti. Ona ne znači negaciju pravoslavlja, već njegovo ukorjenjivanje u bosanski povijesni i kulturni prostor. Bosanska pravoslavna crkva ne bi bila protiv bilo koga, nego za Bosnu: za njenu suverenost, za njen mir i za dostojanstvo pravoslavnih vjernika koji Bosnu doživljavaju kao svoju jedinu domovinu, a ne kao produžetak tuđih nacionalnih i crkvenih projekata.

Posebnu simboliku nosi činjenica da se ova ideja može artikulirati upravo 9. januara – dana koji se u suvremenoj Bosni često vezuje za političke tenzije i narušavanje mira. Umjesto datuma razdora, taj dan bi mogao postati dan blagoslova: dan afirmacije bosanske duhovne zrelosti, dan u kojem se odgovara smireno, dostojanstveno i povijesno utemeljeno. Umjesto demonstracije sile, demonstracija kontinuiteta. Umjesto prijetnje miru, poziv na duhovno iscjeljenje.

Obnova Bosanske crkve, u obliku autokefalne Bosanske pravoslavne crkve, bila bi čin vraćanja ravnoteže – između vjere i države, između tradicije i suvremenosti, između identiteta i suživota. Ona bi simbolizirala prekid s monopolima i tutorstvima koja Bosnu decenijama drže u tuđim narativima, i povratak principu da se bosanska duhovnost oblikuje u Bosni, za Bosnu i u lojalnosti bosanskoj povijesnoj državnosti.

Na kraju, ovo nije pitanje prošlosti, nego budućnosti. Narodi koji se usuđuju obnoviti vlastite zaboravljene institucije ne čine to iz nostalgije, nego iz potrebe da budu cjeloviti. Bosanska pravoslavna crkva, kao legitimni nasljednik bosanske autokefalne duhovnosti, mogla bi biti upravo takav čin: tih, ali snažan dokaz da Bosna pamti, razumije i ima hrabrosti da svoju povijest pretvori u temelj mira, a ne u izvor novih podjela.