Zatvorih oči i krenuh
u svjetlost vođena
varkama slatkih laži.
Padoše kiše i snjegovi,
prođoše kraj mene razumi,
(bojama duge obojeni),
pomislih ;”šta će mi”.
Otvorih oči,
uz toplinu krvi,
kiša i snijeg me sledi.
Razumi, sad skriveni
u bojama kajanja
i kletvama duša nerođenih.
Ugašena svjetlost…
Vodič mi utroba željna,
uz uzdah gorko pomislih;
“trebali su mi” (razumi).
