Pokraj mene stotine lica prolaze
Ulice zakrčene, niko ne bi znao
i da me nestane…
Vidim poznate osmjehe
al’ nisu za mene.
Ja, drhtim u strahu-bojim se!
Sve postaje mutno,
sve pokriva magla.
Bježala bih – ne znam kuda
Nepoznat grad, čudna ulica…
Znoj me oblijeva
Sad bih vrištala
Otvorim usta…
al’ grlo mi ne pušta glasa
Odjednom,
osjetim nešto toplo na usnama
Ti, ljubavi,
budiš me iz kosmara.
