ISPRAVE BOSANSKO-HUMSKIH SREDNJOVJEKOVNIH VLADARA ŠIBENIKU

Share

ISPRAVE BOSANSKO-HUMSKIH SREDNJOVJEKOVNIH
VLADARA ŠIBENIKU

Milko BRKOVIĆ UDK 949.75:930.22 Šibenik
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 25. XII. 2007.

Smrću ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog (1342.-1382.) na ugarskom dvoru
nastupa razdoblje slabih vladara popraćeno dvorskim svađama. Takvo su stanje iskoristili
bosanski vladari, u prvom redu kralj Tvrtko I. (1353.-1377.-1391.), da bi se što više osamostalili
u Bosni i što više prigrabili teritorija Hrvatskog Kraljevstva pod ugarsko-hrvatskom krunom. U
takvim su okolnostima svi dalmatinsko-hrvatski gradovi, osim Zadra, zbog velikoga mletačkog
utjecaja, potpali pod bosansku vlast devedesetih godina četrnaestog stoljeća. Među njima je bio i
grad Šibenik, kojem su bosansko-humski vladari izdali nekoliko isprava o kojima govori ovaj rad.
Riječ je o ispravama u užem smilu riječi.
Ključne riječi: Šibenik, bosansko-humski vladari, isprave.
1. REGESTA, TEKSTOVI I PRIJEVODI DONESENIH ISPRAVA
I. Povelja kralja Tvrtka I. iz godine 1390. (11. VI.) kojom Šibenčanima potvrđuje
sve stare povlastice, slobode, milosti, statute, reformacije i običaje što su im ih podijelili
ugarsko-hrvatski vladari, posebice kralj Ludovik I. Veliki.1

1 Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50050. Original na pergameni oštećen, ali je tekst
prepisan u: Diplomatar Sibenicense, str. 11-13, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Povelju su objavili: Georgius FEJÉR, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X, 1,
Budae, 1843., str. 615; Ivan KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol.
II, Zagreb, 1861., str. 493-495 (prema: Ivan LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traú,
Venetia, M. DC. LXXXIV, str. 512); Tadija SMIČIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae, XVII, Zagreb, 1981., str. 297-299; Šibenik. Spomen zbornik, Šibenik, 1976., tabela a,
br. 14 (fotokopija), Šibenski diplomatar. Zbornik šibenskih isprava, str. 33-36 (za tisak priredili Josip
BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ). Kukuljević (u Jura regni…), Šibenski zbornik i Smičiklasov Codex
navode da se original te povelje čuva u mađarskom državnom arhivu u Budimpešti u zbirci Nikole
Jankovića i da je pisan na papiru. Međutim, to nije papir nego fini pergament.
M. BRKOVIĆ, Isprave bosansko-humskih srednjovjekovnih vladara Šibeniku,
Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 50/2008., str. 15–46.

Nos Stephanus Tuertcho dei gratia Rascie, Bossne Meritimeque etc. rex, omnibus
Christi fidelibus tam presentibus quam futuris presentium notitiam habitaturis salutem
in omnium saluatorem. Preheminens regalis sublimatas diuini iuris et humane legis
auctoritatibus autenticata de regimine principum eiacentibus non solum de ordine status
regni, verum etiam ex dispositione ciuitatum preponens uniuersum exitum reipublice debet
disponere et etiam prouidere, bone rei dare consultum publiceque utilitate dare subsidium,
magne uirtuti nomen in eternum exortiri. Verum si laudabile sit antiquas bonas consuetudines
et municipales leges conseruare, equa laude priora usitata noua debent iuristictioni roborari
ut fruentibus bonis legibus consuetudinibusque approbatis ciuitates et regna ualeant
feliciter augere. Ad uniuersorum notitiam harum serie uolumus peruenire, quod viri
nobiles et prudentes ser Doymus Zuratich ser Iohannes Naplauich, ambaxiatores et sindici
communis ciuitatis Sibenici, ad nostram maiestatem transmissi attentius nos rogantes, ut
omnia priuilegia, libertates et gratias eorum olim ab illustrissimis regibus Hungarie collatis,
presertim felicis recordationis D. Lodouici regis prefati regni Hungarie, fratris nostri
dilecti pro eisdem eorumque heredibus nostro priuilegio dignaremur confirmare eosque
permittere uti gratiis, libertatibus, statutis, reformationibus et consutudinibus ipsorum
sicuti tempore prefati D. Lodouici regis usi fuerunt. Nos igitur considerantes utilitatem,
profectum et statum bonum totius regni ex bono regimine, pro quo deo auxiliante continue
laboramus, prosequi et nancisci fidelitatibus predictorum ciuium nostrorum Sibenicensium
recensitis, ut ipsi de uirtute boni presidentis in pacis pulchritudine uigeant et tranquillitate
quiescant ac in facultatibus abunde gratulentur volentes, ut ea, que circa libertates eorum
ab antiquis temporibus in fauoribus et prerogatiuis ipsius ciuitatis fuerunt obseruata, sic
sub umbra nostre dominationis protectionisque libere obseruentur, ut ipsa ciuitas nostra
regalibus munitionibus exaltata in dictis priuilegiis et gratiis confirmetur, propositis
petitionibus ipsorum sindicorum et ambaxiatorum ac ciuium predictorum ex parte totius
comunitatis iam dicte ciuitatis plenum mandatum habentium fauorabiliter exauditur omnia
et singula priuilegia, libertates et gratias certasque litteras in fauorem dicte ciuitatis,
statuta, reformationes et consuetudines ipsius ciuitatis Sibenici per ipsorum regem olim
Hungarie datas, presertim per inclitum principem D. regem Lodouicum, fratrem nostrum
dilectum, mediante iuramento, manutactis corporaliter sacrosanctis euangeliis acceptamus,
ratificamus et approbamus de baronum nostrorum consilio prematuro regia auctoritate pro
eisdem fidelibus nostris ciuibus ciuitatis Sibenici, ipsis eorumque heredibus, successoribus
et posteritatibus uniuersis perpetue confirmamus, ratificamus et aprobamus inuiolabiliterque
promittimus, camaram uero salis et trigesime pro nostra maiestate reseruantes, nullum aliud
dacium ipsis inferentes. Et quod sal nostre camara in ciuitate Sibenici debeat eo pretio, quod
uenditur in aliis nostris camaris Dalmatie, volentes etiam omnes gratiam per maiestatem
nostram ipsis collatam nullomodo infringere, sed perpetuo firmam et ratam habere et tenere,
promittentes eisdem fidelibus Sibenicensibus nostro mediante iuramento tenere eos in pace
bona et quieta, ipsos et ciuitatem Sibenici tutam et tutos facere, defendere tuereque viriliter
et potenter iuxta nostram possibilitatem contra omnes homines volentes ipsos oprimere.
Et hoc ideo quia dicti sindici vice et nomine comunis Sibenici, ut de eius sindicatu constat
magistri Zilii quondam Gulielmi de Albanis de Regio, publici imperiali auctoritate notarii,
nunc uero iurati cancellarii comunis Sibenici, iurauerunt corporaliter deosculando lignum
viuifice dominici c.(rucis) nobis et nostris heredibus et successoribus de nostro corpore
legitime procreatis omagium fidelitatis obseruare recognoscentes nos pro ipsorum domino
naturali nullumque alium dominum recipere nec habere perpetuis temporibus preter nos et
nostros heredes et successores, ut preferentur, submittentes se ipsorumque filios, successores
et posteros totamque ciuitatem cum omni populo ipsius ciuitatis et toto eius districtu sub
domino, tuicione et protectione nostre maiestatis perpetuis temporibus, ut constat per
ipsorum duo priuilegia unius tenoris confecta, alterum idioma literali alterum vero idoma
Sclauico, cum autentico sigillo ipsorum pendenti communis consueto. Nos uero tenebimur
eos conseruare et tenere in suprascriptis libertatibus, promittentes etiam prefatis fidelibus
communitati Sibenici, quod numquam ponemus nec ponere faciemus d(a?)uanam seu
tributum recipere circa uel ante portas predicte ciuitatis Sibenici. Insuper addimus, largimur
et donamus ad territorium seu districtum predictorum fidelium nostrorum Sibenicensium
medietate ville dicte Helmlani que medietas, ut dicitur, semper fuit dominii cum omnibus
atinenciis, que ad prefatam medietatem pertinent. In quorum omnium et rei memoriam
firmitatemque perpetuam presentes concessimus et litteras priuilegiales nostra pendenti
et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas. Datum in aula nostra regali Soteslie
per manus Thome de Lusach, aule nostre vicecancellarii dilecti et fidelis, presentibus
magnificis et egregiis viris dominis comite Dabissa, comite Stypoye Heruatinich, comite
Paulo Radinouich, Triphone de Cataro auale nostre prothouestiario, Vlatchone voivoda de
Vsora, comite Priboye Masnouich, supano Bilyaco Sancouich et Sladichio Masnouich nostro
pincerna, nostris fidelibus dilectis, sub anno domini millesimo tricentesimo nonagesimo,
indictione XIII. Die XI mensis iunii.

Prijevod:

Mi Stjepan Tvrtko, Božjom milošću, kralj Raške, Bosne i Primorja te ostalog, svim
vjernima u Kristu, kako sadašnjim tako i budućim, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti
ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju svih. Kraljevsko je dostojanstvo uzvišeno iznad drugih
na temelju božanskog prava i prema istinskim poznavateljima ljudskog zakonodavstva o
vladarskom upravljanju, kralj treba ne samo održavati red u kraljevstvu nego, prema položaju
gradova, treba brinuti za opći napredak države, promicati blagostanje i potpomagati javnu
korist; time će s pravom steći vrlo slavno ime. Ako je zaista hvalevrijedno čuvati dobre stare
običaje i gradske zakone, jednako je pohvalno ono što se ranije upotrebljavalo ojačati novim
jamstvom, da bi gradovi i kraljevstva, služeći se dobrim zakonima i odobrenim običajima,
mogli sretno napredovati. Ovom ispravom ozbiljno želimo svima obznaniti da su nas,
plemeniti i odvažni gospodin Dujam Kuratić i gospodin Ivan Naplavić, poslanici i zastupnici
općine grada Šibenika, poslani k našem veličanstvu, lijepo zamolili da se udostojimo njima
i njihovim nasljednicima našom poveljom potvrditi i sve povlastice, sloboštine i olakšice
koje su im nekoć dali prejasni ugarski kraljevi, a osobito naš ljubljeni brat sretne uspomene
gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog Kraljevstva, da im dopustimo služiti se
svojim olakšicama, sloboštinama, statutima, odredbama i običajima, kao što su se služili u
vrijeme spomenutog gospodina kralja Ludovika. Mi stoga imajući na umu korist i potpuno
blagostanje čitavog našeg kraljevstva, koje niče od dobra upravljanja, oko kojeg se, s Božjom
pomoću, trajno trudimo, pa smo se tako osvrnuli na vjernost spomenutih naših šibenskih
građana da bi, dakle, oni mogli uživati u lijepom miru i spokojstvu kao plodu dobra upravitelja
i obilno se služiti svojim ovlaštenjima, hoćemo da se ono što se, s obzirom na sloboštine,
olakšice i prednosti njihova grada od drevnih vremena opsluživalo, i dalje tako slobodno
opslužuje pod okriljem i zaštitom našeg gospodstva. Uslišali smo blagonaklono molbe svih
zastupnika i poslanika te spomenutih građana, opunomoćenih od strane čitave komune već
navedenog grada Šibenika, pa hoćemo da se taj naš grad, uzdignut kraljevskom zaštitom,
potvrdi u rečenim povlasticama i olakšicama. Prihvaćamo i, dodirnuvši Sveta evanđelja,
zakletvom potvrđujemo i odobravamo, u cjelini i pojedinačno, povlastice, sloboštine i
olakšice i druge isprave, izdane u prilog spomenutog grada, statute, nove odredbe i običaje
toga šibenskog grada, izdate od pobožnih ugarskih kraljeva, napose od našeg ljubljenog
brata slavnog kralja Ludovika. Po savjetu naših velmoža i našom razboritom kraljevskom
vlašću mi ovo trajno potvrđujemo, priznajemo i odobravamo te obećavamo bez povrede
opsluživati našim vjernim građanima grada Šibenika, njihovim baštinicima, nasljednicima
i svim njihovim potomcima. Komoru soli i tridesetinu zadržavamo za naše veličanstvo
a ne namećemo im nikakvu drugu dažbinu osim onoga što je bilo uobičajeno (u doba
spomenutog kralja Ludovika). Također određujemo da se sol naše komore u gradu Šibeniku
treba prodavati po onoj cijeni po kojoj se prodaje u drugim našim komorama u Dalmaciji.
Hoćemo da se nijedna milost koju im je naše veličanstvo udijelilo ni na kakav način ne
krši nego da uvijek bude čvrsta i na snazi. Pod zakletvom obećavamo istim našim vjernim
Šibenčanima da ćemo ih održavati u miru, dobru i spokoju a njihov grad Šibenik i njih
same u sigurnosti; obećavamo, prema našoj mogućnosti, braniti ih i muževno i moćno štititi
protiv svih ljudi koji ih žele podjarmiti. Ovo činimo zato jer su se spomenuti zastupnici,
ispred općine (komune) Šibenika i u njezino ime, tjelesno zakleli, ljubeći drvo Gospodnjega
križa, da će nama i našim baštinicima, zakonito rođenim od našeg tijela, odavati počast i biti
vjerni, da će nas priznavati za svog naravnog gospodara i da neće prihvatiti niti ikad imati
ijedna drugog gospodara osim nas i naših baštinika i nasljednika, kao što je gore rečeno.
Oni podlažu sebe i svoje sinove, svoje nasljednike i potomke i čitav grad, sa svim pukom
toga grada i čitava njegova distrikta, pod vlast, zaštitu i obranu našeg veličanstva za vječna
vremena. Da navedeni zastupnici zastupaju tu općinu (komunu), utvrđeno je svjedočanstvom
javnog carskog bilježnika magistra Čilija pokojnog Gulielma iz Albanije iz Regia (talijanske
pokrajine), a sada zaprisegnutog kancelara šibenske općine (komune). Tako je to očito iz
dviju njihovih isprava istog sadržaja, od kojih je jedna na književnom (latinskom) jeziku, a
druga na hrvatskom (slavenskom) jeziku, s visećim pravim, uobičajenim, pečatom te općine
(komune). Mi smo dužni čuvati ih i održati u našim gore opisanim sloboštinama i obećanjima
danim našoj gore spomenutoj vjernoj Šibenskoj općini, da joj nećemo postavljati carine niti
uzimati porez u okolici i ulasku u grad Šibenik. K tomu pridodajemo, poklanjamo i dajemo
na južnoj strani teritorija ili distrikta navedenim našim vjernim Šibenčanima rečeno(?) selo
Helmlane (Zemljane?), koje je, kako se kaže, na jugu, da bude zauvijek njihov posjed sa
svim pripadnostima koje pripadaju rečenim južnim granicama. Na spomen svega toga i
na trajnu čvrstoću te stvari izdali smo ove naše darovnice i isprave s povlasticama, koje
smo potkrijepili i zaštitili našim autentičnim dvostranim visećim pečatom. Dano u našem
kraljevskom dvoru u Sutjesci rukom Tome iz Lušca, našeg dragog i vjernog potkancelara
našeg dvora u nazočnosti velmožnih i uglednih muževa, gospode kneza Dabiše, kneza
Stipoja Hervanića (Hrvatinića), kneza Pavla Radinovića, Tripuna iz Kotora, protovestijara
našeg dvora, Vlatka, usorskog vojvode, kneza Priboja Masnovića, župana Biljaka Sankovića
i Sladića Masnovića, našeg vinotoče, naših vjernih i slavnih, godine Gospodnje tisuću trista
devedesete, indikcije trinaeste, dana XI., mjeseca lipnja.2

 

 

Čitaj više

Možda vas zanima...