Isjecak je iz knjige “The History of the Decline and Fall of the Roman Empire” , by Edward Gibbon, objavljenom prvi puta 1776, znaci prije Vuka, Nacertanija i ostalih bajki koje nam se plasiraju svakodnevno. Ovo je preuzeto iz dijela u kojem on objasnjava Rimske privincije.
“Dalmatia, to which the name of Illirycum more properly belonged, was a long, but narrow tract, betwen the Save and Adriatic. The best part of the sea-coast, which still retains its ancient appellation, is a province of a Venetian state, and a seat of a little republic of Ragusa. The inland parts have assumed the Sclavonian names of Croatia and Bosnia; the former obeys an Austrian governor, the latter a Turkish pasha.”
Prijevod:
“Dalmacija, kojoj je ispravnije pripadalo ime Illirycum, je bila dugi ali uski trakt izmedju Save i Jadranskog mora. Najbolji dio morske obale, koja je jos uvijek zadrzala svoj anticki naziv je provincija drzave Venecije i sjediste je male republike Dubrovnik. Kontinentalni dijelovi su preuzeli slavenska imena Hrvatska i Bosna; prvi imaju austrijskog upravitelja, a druge upravlja turski pasa.”
Iz ovoga mozemo vidjeti da smo krajem 18. vijeka bili sirom svijeta medju ucenjacima prihvaceni kao jedno jako i poznato kraljevstvo. Servi su u istoj knjizi spominju kao barbarsko kraljevstvo, samo radi reference.
Osim toga, ovo dokazuje da se znalo ranije da Servija nije nikad Bosnom vladala, da su joj granice najzapadnije bile na Drini, te da su prve gluposti na tu temu pocele 30-40 godina nakon sto je ova knjiga objavljena.
