28 godisnjica oslobadjanja grada Jajca od strane Armije BiH

Share

” Sedamanesta viteška brzo je napredovala ka Jajcu glavnim
magistralnim putem. Poslije pada prvih linija VRS nije bilo značajnijeg otpora. VRS se trudila da čim prije pobjegne iz doline Vrbasa i nije se zamarala pokušajima zaustavljanja ARBiH. Izvlačila se planinskim putevima prema Oboračkoj planini i Karaulskoj gori. Brigada je brzo prošla kroz Vinac kratko se zadržavajući kod motela. Dan poslije polaska s Košćanskog platoa, 14. septembra 1995, stigla je do Bravnica, sela 4 km prije Jajca. Tu se srela s jedinicama HV i HVO koje su u međuvremenu prošle kroz Jajce i, poput ARBiH, žurile da zauzmu što veći dio općine Jajce i sela u dolini Vrbasa.17 U Zelenkovcu kod Bravnica došlo je do oružanog incidenta 17. VKbbr i hrvatskih
snaga koji je potrajao oko dva sata.

Kada se pucnjava smirila, upostavljen je kontakt s hrvatskom stranom. Komandant brigade s dijelom komande i komandantima 1. i 2. bataljona otišao je na razgovor sa starješinama HV u Jajce. Poslije tog razgovora, hrvatske snage bile su spremne na kompromis oko zaposjedanja teritorije bez oružanih incidenata s ARBiH.18 Za razliku od hrvatskih snaga koje su bile motorizirane i čak imale podršku helikoptera, jedinice ARBiH išle su pješice, pa je to bio presudan razlog njihovog sporijeg kretanja. Nakon razgovora u Jajcu, 17. VKbbr se okrenula zauzimanju ostatka općine Jajca u koje hrvatske snage još uvijek nisu bile ušle. Brigada je uspjela zaposjesti sela desno od Vinca gledajući iz pravca Donjeg Vakufa. Popela se u Šeriće, a zatim preko duboke kotline riječice Rike u Biokovine. Potom je nastavila kroz Dnolučku planinu ka vlašićkom platou.

U međuvremenu su pale i linije VRS na komarskom pravcu, te su jedinice 7.
korpusa preko Oboračke planine i Karaulske Gore uspješno gonile VRS prema Skender Vakufu i kretale se u pravcu Dnolučke planine. Iz pravca Jajca, snage HV i HV su motornim vozilima kroz dnolučka sela napredovale prema Dnolučkoj planini s ciljem da izbiju na srpske položaje na vlašićkom platou. ARBiH, iako pješice, bila je brža, te je u Dnolučkoj planini presjekla put HV i
HV čime se utrka za ostatke teritorije Jajca završila. U susretima s HV ili HVO više nije dolazilo do ozbiljnijih incidenata. Markirale bi se linije dodira i nastavljalo dalje. Borci bi međusobno porazgovarali, zapalili koju cigateru i krenuli dalje u skladu s dobijenim zadacima. ARBiH je uspjela, zahvaljujući brzom napredovanju 17. VKbbr niz dolinu Vrbasa, osloboditi Vinac i okolna sela.

Kokići i Grdovo, sela koja je 7. brigada u svom napadnom boju bila uspjela zaposjesti u septembru 1992, ostala su u dubini teritorije koju je ARBiH oslobodila. Linija ragraničenja ARBiH i HVO uspostavljena je od Zelenkovica preko Šerića i Biokovina kroz Dnolučku planinu do Pougarja. Za vrijeme dok je 17. VKbbr bila angažirana u završnim borbama oslobađanja Donjeg Vakufa i
dijela općine Jajce, na vlašićkom platou su nastavljena borbena dejstva u kojima je 7. korpus oslobodio širi rejon Turbeta, Karaulu, preostali dio Galice, Smet, Gostilj i izbio u Dnolučku planinu. Dostigao je liniju koja kasnijim borbenim dejstvima nije pomaknuta, te je postala i dejtonska linija
između dva bosanska entiteta. “

Čitaj više

Možda vas zanima...