Abdulah efendija Kaukčija (1820 – 30 August 1878)
Turska porodica Kavukcu pronašla je svoje korijene u Bosni, čime je potvrdila da su prapraunučad hafiza Abdulaha Kaukčije, po kojem je nazvana i jedna sarajevska ulica.
Bitka vezana za Ali-pašinu džamiju vođena je 1878. godine prilikom okupacije Bosne od strane Austrougarske monarhije. Tu je kažu poginulo pedeset branilaca. Predhodio joj je narodni ustanak u kome su učestvovali samo Bošnjaci predvođeni, kako ih nazivaju dvojicom duhovnih vođa, hadžijom šejh Muhamedom Hadžijamakovićem, imamom i nastavnikom Gazi Husref-begova hanikaha (derviške medrese) i hadži hafizom Abdullahom efendijom Kaukčijom, imamom Gazi Husrev-begove džamije i muderisom istoimene medrese. Treći gazija, vojni vođa te neravnopravne borbe, hadžija hafiz Salih Vilajetović imam džamije u Logavijinoj mahali, poznatiji u narodu kao hadži Lojo pripadao je uglednoj sarajevskoj porodici, brat mu je bio hirurg. Okupatorska vojska predvođena Hrvatom baronom Josipom Filipovićem pretrpila je ogromne gubitke i bila potpuno razbijena po prelasku bosanske granice, tako da se morala pregrupisati i udvostručiti broj vojnika (sa preko četrdeset na devedeset hiljada). U ponovljenom razgoropadženom naletu, kada je ranjen i Hadži Lojo, uspjeli su poraziti ustanike i doći do Sarajeva gdje su se suočili sa otporom svih njegovih građana Bošnjaka pa čak i žena i djece koji su na sve načine pomagali braniocima. Između ostalog, gađajući, u svojoj nemoći, kamenjem „švabe“ i sa munare Ali–pašine džamije. Svjedoci su pričali da su te žene i djecu austrijski vojnici po završetku bitke bacali, a prije pada na zemlju drugi dočekivali na bajonete (vojničke noževe) nataknute na vrhove pušaka.
Uhvaćene branitelje među kojima sedam braće Mulića, Avdu Jabučicu, Sulju Kahvića, Mehmedaliju Dalagiju i druge, njih oko četrdeset, streljali su u Pofalićima, a hadžije Hadžijamakovića i Kaukčiju objesili, da bi ih tako ponizili pred sugrađanima, na Čomorinoj njivi omah do Gorice (prostor blizu Marijin Dvora, sada plato ispred Vojne bolnice gdje se nalaze kontejneri za smeće). Prilikom vješanja hadžija Hadžijamaković, puškom koju je oteo, ranjava dvojicu vojnika. Polumrtvom, pretučenom, stavljaju mu omču oko vrata i u tom trenutku on izgovora riječi: “Vaj haluna šeher Sarajevo." “U strašnoj okupatorskoj odmazdi tih dana mnoge sarajevske džamije „postadoše“ vojni magacini i konjušnice, a dosta ih kao i kompletnih mahala bi zbog pruženog otpora spaljeno. Gorjela je i Logavina mahala i džamija u njoj zbog Hadži Loje, koji je iako ranjen, učestvovao u odbrani šehera, a kada su austrijanci ovladali gradom uspio je sa malim brojem saboraca napustiti Sarajevo i sakriti se u okolini Rogatice. Tamo ga, da bi dobio raspisanu novčanu nagradu, nakon četrdeset pet dana skrivanja prokaza seljak pravoslavac, Mićo Kojić. Ranjenu nogu su mu zbog poodmakle infekcije nakon hapšenja amputirali, ali dva, tri dana poslije operacije on je pobjegao iz Vojne bolnice! Ovaj put se krio čitavu godinu dana u selima oko Sarajeva. Uhvaćen je i osuđen na pet godina zatvorske kazne, koju „odleža“ u Češkoj, kao i na doživotni progon iz Bosne. U strahu od pobune naroda koji je izuzetno volio i cijenio ovog čovjeka, vlasti su nastojale da ga se što bezbolnije riješe. Kaznu je robijao u zatvoru Terezin, a ista ta ćelija je kasnije dodijeljena teroristi Gavrilu Principu, ubici bremenite žene (sedmog mjeseca trudnoće) Sofije kao i njenog muža, prestolonasljednika Ferdinanda. Ostatak života ovaj gorostas, div od čovjeka kako ga opisuju, proveo je obavljajući kao invalid, po sultanovom ukazu, dužnost imama jedne od džamija u Meki, gdje je dočekan kao veliki junak. To je mjestuo hodočašća svih muslimana svijeta i rođenja Muhammeda a.s. Sam ovaj podatak mnogo toga govori onome ko razuma ima. Tugujući za domovinom kažu da je znao pitati naše hodočasnike između ostalog i to, da li su još uvijek šljive u Bosni onako plave. Na Ahiret je preselio 1892 godine.
Evo kako je pukovnik Austrougarske vojske, Georg Freiherr v. Holtz opisao dio tih ratnih dešavanja vezanih za lokalitet mog sna: “Napokon, oko dvanaest i četrdeset pet uspjeli smo zauzeti džamiju koja je bila snažno branjena. Grad je gorio na sedam mjesta. U pojedinim ulicama tu i tamo su ulični borci, muškarci, žene pa i djeca i dalje bacali kamenje na naše vojnike. Morali su biti neutralisani. Potom je potpukovnik Segerc nastavio napredovanje kroz četvrt pravoslavaca, gdje nije naišao ni na kakav otpor. Kršćansko stanovništvo koje se krilo za vrijeme borbe, sada je izlazilo i punilo ulice. Zvona sa Grčke (pravoslavne) crkve su zvonila svom snagom. To je bio zaista lijep i svečan trenutak. Turčina, mislim da se prezivao Jamaković, a bio je desna ruka onoga bandita Hadži Loje, smo odmah objesili.“
Narodni ustanak protiv okupacije Bosne
Narodni ustanak protiv okupacije Bosne
P8W_zrsNdcw
http://www.youtube.com/watch?v=hguGxrsy ... ure=relmfu - Bosni - Enver Čolaković
Re: Narodni ustanak protiv okupacije Bosne
Posrbice protiv katolicki krstasa:
SxCVtfhb320
SxCVtfhb320
- Pita sirnica
- Član
- Postovi: 1476
- Pridružen/a: 31 dec 2017 09:28
Re: Narodni ustanak protiv okupacije Bosne
B -> B -> B