Porijeklo srpske trobojke
Postano: 16 jul 2014 11:21
(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)
http://crnogorskapitanja.wordpress.com/ ... -trobojke/
Šta kažu stručnjaci – srpski i crnogorski istoričari:
1.„Februara 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije. Radoš Ljušić (kod nas dobro poznati srpski istoričar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986): „Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.”
Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi: „Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem „u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim“. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela.“ (293. str)“
(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)
2.„Zastave su u srednjem vijeku uvodile pojedine države kao i gradovi. Trobojnice se javljaju tek za vrijeme francuske revolucije (1789). Mađarska je uvela trobojnu zastavu 1848. Ljudevit Gaj je 1848. sastavio hrvatsku trobojku (crveno-bijelo-plavo) koja je slobodno upotrebljavana tek od 1860. godišta. Rusija je najprije, do 1897, imala crno-narandžasto-bijelu zastavu, a na prijedlog jedne državne komisije car Aleksandar je 1896. donio Ukaz, kojim je ustanovljena bijelo-plavo-crvena trobojka. Carski petrogradski puk imao je trobojku (bijelo-plavo-crvenu), koju je kao simbol zaštite uzela Karlovačka, a docnije i Beogradska mitropolija.
Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena trobojnica (crveno-plavo-bijela) „da se od visokog dževleta moga dade i srpskom narodu trobojnica barjak“. A sultanovim fermanom iz 1838. goda dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb. Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge).“
(„O CRNOGORSKIJEM ZASTAVAMA“, Milovan Radojević)
3. Čak se i u srpskoj „Vikipediji“, koja je, podśetimo, u člancima o istoriji najčešće nacionalistički pristrasno orijentisana, priznaju gore navedene činjenice:
„U sklopu prerastanja Srbije u državu, i postepenog osamostaljenja od Turske carevine knjaz Miloš je počeo da ističe zastavu. Protestima Rusije kod turskog Sultana, da mu zastava liči na francusku, knjaz se opravdavao time, da je zastavu isticao „samo đumruka radi“. Naravno kao i uvek uz svoje objašnjenje i izvinjenje poslao je vreću dukata Sultanu da ga umiri. Sultan je odlučio da srpsku zastavu definiše fermanom (ukazom). I tada je rekao da su srpske boje „crvena, plava i bela“. Za plavu boju upotrebljen je izraz „čelikasto plava“. Dok je ta boja poprimila krajnji raspored, u mnogome je menjana, ali su boje ostajale mahom iste.“
(„Srpska zastava“, srpska Vikipedija)
Evo kako je izgledala izvorna srpska trobojka:

Današnju srpsku zastavu je, dakle, „dizajnirao“ sultan Mahmud II 1835. godine! Ko je pročitao gore priložene tekstove shvatiće da nema mjesta sumnji. Inače, čuveni srpski istoričar Radoš Ljušić, koji, kao što smo viđeli, ne dovodi u pitanje ovu činjenicu, političar je nacionalističke orijentacije i član Napredne srpske stranke.
Ova je bila prihvacena decembra 1838 i kasnije ukinuta 1878god.

Adopted: December 1838
Abandoned: 1878
During the making of the next Constitution, Serbian demands that its text include the articles about the flag and coat of arms, have met again the same objections from Russian and Turkish representatives as in 1835 (see above). The compromise was found in issuing two Sultan's Decrees: one granting the Constitution itself - hence the name "Turkish Constitution" - without the problematic articles, and the other granting the changed flag, the previous design amended with the state coat of arms in centre of a blue field and four stars in canton on red field. The Decree did not describe the shape and colour of stars, which were six-pointed and white, nor the details of the coat of arms, which now had the complete achievement from the first flag of 1835 draped with a mantle and crowned with a princely coronet. The four stars were added as the symbol of Sultan's suzerainty, probably meant to denote Serbia as the fourth vassal state, after Wallachia, Moldavia and Samos (see above). The explanation for the flag change was given in the Decree as the "problems made to the national affairs" by the use of old flag - most probably, the possibility of mistaking it for the Russian flag turned upside-down.
Znaci po ovome 4 zvjezdice predstavljaju sultanovu premoc i 4 vazalne drzave: Wallachia, Moldavia, Samos i Srbiju.
Vise na posting.php?mode=edit&f=23&p=38357
http://www.crwflags.com/fotw/flags/rs_pr.html#con ovdje se moze ogledati jos nekih primejraka srpske zastave koje su bile ponudjene kao prijedlog ali odbijene.
npr.
Principate of Serbia, State and Merchant Ensign, 1838 - 1878, errorneous representations


Principate of Serbia, proposal 1838 ---- ova je odbijena

vise na http://zeljko-heimer-fame.from.hr/descr ... l#cs-sr835 i http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Serbian_flags
http://crnogorskapitanja.wordpress.com/ ... -trobojke/
Šta kažu stručnjaci – srpski i crnogorski istoričari:
1.„Februara 1835. godine u Srbiji je donešen Sretenjski Ustav kojim je bila propisana zastava Srbije. Radoš Ljušić (kod nas dobro poznati srpski istoričar) ovako piše u knjizi ”Kneževina Srbija (1830-1839)” (Beograd, 1986): „Sretenjskim Ustavom Srbija je postala ‘u pravleniju svom nezavisimo knjažestvo’, pa je kao takva dobila zastavu i grb. ‘Boja narodna srbska jeste otvoreno crvena, bela i čelikasto-ugasita’.”
Međutim sultan nije odobrio ovu zastavu nego je izdao ferman kojim je propisao kako će da izgleda srpska zastava. Piše Radoš Ljušić u istoj knjizi: „Ferman datiran decembra 1835. godine upućen je knezu i podunavskim vezirima, pašama, ajanima, vojvodama, kadijama i nadzornicima skela. On kaže da srpski narod ima pravo razvijati trobojnu zastavu na trgovačkim lađama koje mogu ploviti rekama i morem „u Carigrad dohodećim i tuda prolazećim“. Uz ferman, oni su dobili po jedan primerak zastave. Sada je zastava dobila nov raspored boja, za razliku od one koju je propisao Sretenjski ustav. Boje su bile vodoravno poređane: crvena, plava i bela.“ (293. str)“
(„Nije narodna nego – sultanova trobojka!“, 14. oktobar 2011, Miroslav Ćosović)
2.„Zastave su u srednjem vijeku uvodile pojedine države kao i gradovi. Trobojnice se javljaju tek za vrijeme francuske revolucije (1789). Mađarska je uvela trobojnu zastavu 1848. Ljudevit Gaj je 1848. sastavio hrvatsku trobojku (crveno-bijelo-plavo) koja je slobodno upotrebljavana tek od 1860. godišta. Rusija je najprije, do 1897, imala crno-narandžasto-bijelu zastavu, a na prijedlog jedne državne komisije car Aleksandar je 1896. donio Ukaz, kojim je ustanovljena bijelo-plavo-crvena trobojka. Carski petrogradski puk imao je trobojku (bijelo-plavo-crvenu), koju je kao simbol zaštite uzela Karlovačka, a docnije i Beogradska mitropolija.
Fermanom turskoga sultana Mahmuda (1835) prvi put je u Srbiju uvedena trobojnica (crveno-plavo-bijela) „da se od visokog dževleta moga dade i srpskom narodu trobojnica barjak“. A sultanovim fermanom iz 1838. goda dodate su na zastavu na crvenom polju, kao simbol podaništva Turskoj, četiri zvijezde, a na plavom polju nacionalni grb. Osim toga, poznato je da je u vrijeme srpskoga ustanka bilo više različnijeh zastava (bijelo-zelena i druge).“
(„O CRNOGORSKIJEM ZASTAVAMA“, Milovan Radojević)
3. Čak se i u srpskoj „Vikipediji“, koja je, podśetimo, u člancima o istoriji najčešće nacionalistički pristrasno orijentisana, priznaju gore navedene činjenice:
„U sklopu prerastanja Srbije u državu, i postepenog osamostaljenja od Turske carevine knjaz Miloš je počeo da ističe zastavu. Protestima Rusije kod turskog Sultana, da mu zastava liči na francusku, knjaz se opravdavao time, da je zastavu isticao „samo đumruka radi“. Naravno kao i uvek uz svoje objašnjenje i izvinjenje poslao je vreću dukata Sultanu da ga umiri. Sultan je odlučio da srpsku zastavu definiše fermanom (ukazom). I tada je rekao da su srpske boje „crvena, plava i bela“. Za plavu boju upotrebljen je izraz „čelikasto plava“. Dok je ta boja poprimila krajnji raspored, u mnogome je menjana, ali su boje ostajale mahom iste.“
(„Srpska zastava“, srpska Vikipedija)
Evo kako je izgledala izvorna srpska trobojka:

Današnju srpsku zastavu je, dakle, „dizajnirao“ sultan Mahmud II 1835. godine! Ko je pročitao gore priložene tekstove shvatiće da nema mjesta sumnji. Inače, čuveni srpski istoričar Radoš Ljušić, koji, kao što smo viđeli, ne dovodi u pitanje ovu činjenicu, političar je nacionalističke orijentacije i član Napredne srpske stranke.
Ova je bila prihvacena decembra 1838 i kasnije ukinuta 1878god.

Adopted: December 1838
Abandoned: 1878
During the making of the next Constitution, Serbian demands that its text include the articles about the flag and coat of arms, have met again the same objections from Russian and Turkish representatives as in 1835 (see above). The compromise was found in issuing two Sultan's Decrees: one granting the Constitution itself - hence the name "Turkish Constitution" - without the problematic articles, and the other granting the changed flag, the previous design amended with the state coat of arms in centre of a blue field and four stars in canton on red field. The Decree did not describe the shape and colour of stars, which were six-pointed and white, nor the details of the coat of arms, which now had the complete achievement from the first flag of 1835 draped with a mantle and crowned with a princely coronet. The four stars were added as the symbol of Sultan's suzerainty, probably meant to denote Serbia as the fourth vassal state, after Wallachia, Moldavia and Samos (see above). The explanation for the flag change was given in the Decree as the "problems made to the national affairs" by the use of old flag - most probably, the possibility of mistaking it for the Russian flag turned upside-down.
Znaci po ovome 4 zvjezdice predstavljaju sultanovu premoc i 4 vazalne drzave: Wallachia, Moldavia, Samos i Srbiju.
Vise na posting.php?mode=edit&f=23&p=38357
http://www.crwflags.com/fotw/flags/rs_pr.html#con ovdje se moze ogledati jos nekih primejraka srpske zastave koje su bile ponudjene kao prijedlog ali odbijene.
npr.

Principate of Serbia, State and Merchant Ensign, 1838 - 1878, errorneous representations


Principate of Serbia, proposal 1838 ---- ova je odbijena

vise na http://zeljko-heimer-fame.from.hr/descr ... l#cs-sr835 i http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Serbian_flags