Strašno jaka Bosna, ali stvarno baš jaka. Ne pričam sada o ovih 0:5 ni o moćnoj gol razlici, a ni o lijepoj zalihi bodova. Pričam o jednoj zrelosti, psihološkoj stabilnosti, disciplini, upornosti, ludom željom za pobjedom, strpljivošću. Ova ekipa je potpuno sazrela na svakom planu. A izgleda i da je Pape sasvim dobar trener. Kad se sve to poklopi, nema nikakvog straha.
Jack je u pravu sa oprezom, nikad se ne treba odavati euforiji, a pogotovo ne opuštati. Međutim, ova ekipa je toliko dobra na svim onim planovima koje sam nabrojao da jednostavno ne dajem niti promila šanse da ne ostanu prvi u grupi. Vidi se da kod njih nema opuštanja i stvarno ne vidim gdje bi to do kraja mogli kiksati. Slovačku samo matematika drži u borbi za baraž, praktički su se već oprostili, ali čak i da nisu, Bosna je jača i nabrijanija ekipa tako da pobjeda u Zenici neće doći u pitanje. A i u Slovačkoj će se uzeti 3 boda.
Istina je da je lopta okrugla, eno što se dogodilo Hrvatskoj protiv Škota. Ali klima u hrvatskoj reprezentaciji nije baš sjajna, što iznutra, što izvana (publika niti malo ne voli Mamića, Štimca i ostalu bagru, a to itekako utječe na sveukupnu atmosferu u ekipi). Već dugo pratim nogomet i mogu slobodno reći da je ovaj zamah ili momentum kojeg Bosna ima sada jednak onome kojeg je Hrvatska imala 1996-1998. Zdrava klima u i oko reprezentacije, izuzetno kvalitetni pojedinci, timski duh, u narodu se štuje kult reprezentacije, ogromna ljubav navijača prema nacionalnom dresu... Kad se sve to poklopi, uspjeh je zagarantiran. Ako neko planira ići u Brazil neka već sada traži smještaj. I to na malo duži period jer ovakva Bosna se neće zadovoljiti samo igranjem u grupi. Zapamtite dobro ovaj post.
