Akademik Kemal Hanjalić u intervjuu za RSE uz ostalo kritički se osvrće na politiku bošnjačkih političara u BiH, te njihovo "dodvoravanje' velikom bratu, ašikovanje sa Istokom i prizivanje otomanske nostalgije.
Prof. dr. Kemal Hanjalić je međunarodno priznati stručnjak u oblasti energetike, (matematskog modeliranja turbulencije i transportnih procesa, termotehnike i nuklearne tehnike). Dobitnik je brojnih prestižnih priznanja, među njima i ordena za zasluge na polju nauke, holandske kraljice Beatrix. Naučnu karijeru započetu na Mašinskom fakultetu u Sarajevu, nastavio je na više inostranih univerziteta. Danas je posebno angažovan na Univerzitetu Sapienza u Rimu i Državnom Univerzitetu Novosibirsk u Rusiji. U BiH je obavljao više stručnih i drušvenih funkcija - bio je gradonačelnik Sarajeva.
RSE : Vi ste jedan iz plejade brojnih, koji danas čine bh. naučnu dijasporu. O tome govori i knjiga Minstarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, ali i Monografija Mašinskog fakulteta u Sarajevu, koja je objavljena povodom 55 godina postojanja ove visokoškolske institucije, i u kojoj su imena 40-ak svjetski priznatih stručnjaka. Da li to potvđuju i Vaši, gotovo svakodnevni susreti?
Hanjalić: Navešću jedan kuriozitet koji to ilustruje: nedavno sam bio na konferenciji u SAD – u, na Univerzitetu Teksas A&M, o novim metodama matematskog modeliranja u mehanici fluida sa naglaskom na aeronautiku, sa zapaženim učešćem predstavnika vazduhoplovne industrije (BOEING, AIRBUS, Rolls Royce) i nacionalnih institucija za svemirska istraživanja (NASA, DLR). Od 4 pozvana plenarna predavača (keynote lecturers), dvojica su bila porijeklom sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Osim mene, to je bio Branko Basara, koji je doktorat počeo raditi pred rat u Sarajevu a završio na City Univerzitetu u Londonu. Branko je već dugo rukovodilac razvoja sektora Napredne simulacione tehnologije u kompaniji AVL-List u Grazu, Austrija. A za večerom smo sjedili zajedno sa druga dva pozvana predavača, jedan iz BOEING-a i jedan profesor iz Bostona; pitali su – kako to da iz jedne male zemlje ima vas toliko uspješnih i poznatih u ovoj oblasti? Zaista je to bila jedna dobra škola, definitivno najbolja iz te oblasti, ne samo u Jugoslaviji, nego u Jugoistočnoj Evropi, iz koje su izašli stručnjaci priznati širom svijeta.
RSE: Osim što ste profesor na brojnim svjetskim univerzitetima, dobitnik ste prestižnih priznanja u zemljama različitih kultura i religija. Jeste li bilo kad osjetili neko podozrenje prema Vašem porijeklu i da li je ono kod ovih priznanja, bilo uopšte bitno?
Hanjalić: Zaista, radio sam i dobio priznanja u zemljama različitih kultura i religija i svuda sam bio primljen korektno i sa uvažavanjem. Uostalom, u skoro svim tim zemljama ja sam išao na poziv. To ne znači da ni ja, kao i mnogi drugi imigranti, nismo nailazili povremeno na nekakvo podozrenje, ali to nije vrijedno pomena. Danas, posebno u razvijenim zemljama, jako je puno stranaca različitog porijekla na univerzitetima, klinikama, u privredi, pa i državnim institucijama. Rijetko ko gleda na porijeklo, btine su reference. Primarni kriterij je kvalitet i uspjeh, koji se mjeri i ocjenjuje. Uostalom, i kod nas kad je u pitanju sport - fudbal, košarka, rukomet,.. tu možemo reći da smo se integrisali u svjetske tokove, dovode se najstručniji treneri i igrači, jer postoje jasni i mjerljivi kriteriji uspjeha – plasman. Volio bih da se ta praksa uvede pri izboru, imenovanju i zapošljavanju u drugim sferama. Nažalost, sport je izuzetak: pogledajte nacionalnu i stranačku strukturu funkcionera u državnim ustanovama svih nivoa, rukovodnog osoblja u javnim poreduzećima, fakultetima, klinikama.
RSE: Prilikom brojnih susreta koje imate, da li ljudi u svijetu pokazuju zanimanje za ono što se zbiva u Bosni i Hercegovini?
Hanjalić: Pitaju me ponekad da li idem u Sarajevo, kakva je situacija, ide li se naprijed, da li su posljedice rata još vidljive, itd. Ali nema zaista nekog ozbiljnog interesovanja. Uostalom, u javnim medijima dugo nisam ništa pročitao niti gledao o BiH. Naša zemlja je mala po bilo kojim mjerilima, a za svijet su naši ratni sukobi bili i ostali neshvatljivi. Sva ta naša vjersko-etnička trvenja, podjele i zatvaranje u nacionalne torove, opstrukcije, nesposobnost da prihvatimo ono što se u EU smatra osnovnim vrijednostima i mjerilima građanskog društva, su za mnoge kranji anahronizam. Evropa je iskusila slična zbivanja nekad u prošlosti, tridesetogodišnji rat, fašizam, ali toga danas nema, možda u Sjevernoj Irskoj, i evo od skora u Ukrajini. Holandija je nekad bila jako podijeljena na protestantski i katolički dio, a danas ne znate da li je neko vjernik i koje je vjere. Nikad nisam čuo da neko o tome govori, čak to nije uputno ni pitati.
RSE: Kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine, šta je prema Vašem mišljenju najvažnije da konačno ova zemlja krene putem reformi?
Hanjalić: Izbjegavam da dajem ocjene i savjete, nisam politički analitičar i već dugo ne živim stalno u BiH. Ali sam sklon da podržim „vox populi“, zahtijeve brojnih građana da sadašnji politički lideri, prije svega vodećih stranaka koji kroje sudbinu ove zemlje već dvije decenije, konačno shvate da nisu učinili ono što je narod od njih očekivao, da prepuste mjesto nekim mlađim. Znam da je sada skoro nemoguće naći političko rješenje: stvorene su i utvrđene nacionale busije, ali skoro svi današnji politički akteri su bili tu i kada su te busije stvarane i nesporno su sami doprinijeli stanju kakvo imamo danas. Demokratija nisu samo slobodni izbori, nego i vladavina prava, transparerntno i odgovorno upravljanje, polaganje računa, uvažavanje potreba i interesa većine građana a ne samo onih koji su glasali za partije na vlasti. Posebno je pogubna kadrovska politika dominirana partiokratijom, nepotizmom, jaranlukom; toliko je nesposobnih i nekvalifikovanih na visokim i važnim funckijama. Evo, čujem i čitam, pojavljuju se u svim sredinama, u svim etničkim grupacijama, mlađi ljudi koji drugačije razmišljaju, koji nisu korumpirani, koji su tolerantniji, koji shvataju da je Bosna i Hercegovina i kao cijela isuviše mala i beznačajna, a kamoli rascjepkana na pojedine entitete, da bi nešto značila na međunarodnoj sceni. Posebno ističem odgovornost bošnjačkih političara, dijelom zato što potičem iz tok etničkog kruga. Bošnjaci jesu bile najveće žrtve i gubitnici, to se ne smije zaboraviti, zločine treba istraživati i sankcionisati, ali treba ići i naprijed. Međutim, svako malo čitam o nekim inicijativama koje jednostavno nisu prihvatljive drugim etničkim grupama, a ni velikom broju Bošnjaka, djeluju provokativno, vode daljim podjelama i umanjuju šanse za oživljavanje zajedništva. Mislim na dodvoravanjima 'velikom bratu', na to 'ašikovanje' sa Istokom, prizivanje otomanske nostalgije, 'kulturne' manifestacije o kojima čitamo i ovih dana, a koje Fadila Nura Haver ispravno naziva „balilukom“. Ili, nedavno u kolumni Oslobođenja čitam upute da inspiracije za promjene treba da crpimo od jednog arapskog mislioca iz XIV vijeka i u „beduinskom konceptu života“. Ovaj autor je izgleda zaboravion na renesansu, industrijsku, postindustrijsku, informatičku, biotehnološku revoluciju. Simptomatično je da su protagonisti ovih ideja neki novi 'lideri' školovani u Turskoj, Maleziji,... I umjesto da nas povezuju sa uspješnim privrednicima, stručnjacima, naučnicima, dobrim obrazovnim institucijama, posebno tehničko-tehnološkim kojih neosporno ima u tim zemljama, da koriste svoje veze i uticaje (ako ih zaista imaju) da privuku proizvodne investicije koje bi potstakle stvaranje novog dohotka i izvoza, oni bi da nas vrate u srednji vijek.
RSE: Koliko pratite Vašu užu naučnu oblast – energetiku i ono što se dešava u Bosni i Hercegovini. Da li ljudi koji se time bave uspijevaju ići ukorak sa dostignućima u toj oblasti u savremenom svijetu?
Hanjalić: Vrlo je malo naučno-istraživačkih i razvojnih aktivnosti u energetici kod nas, mada je to jedna od oblasti gdje bi zaista mogli i trebali puno više raditi. Kako reče svojevremeno, ali u drugom kontekstu, jedan književnik, „Bosna nema šta izvoziti nego struju i kulturu“. Za kulturu nisam siguran, to je druga tema, ali za struju jesam. Imamo resurse, a struja je čist proizvod, lako se izvozi, nema striktnih barijera kao napr. za mlijeko, poljoprivredne proizvode. Pratim da se već dugo planiraju investicije u nova postrojenja, posebno korištenje hidropotencijala, što pozdravljam. Mnogi se 'guraju' u to jer je vrlo unosno, donosi političke poene i znatne materijalne prihode. Ali investicije ne zahtijevaju neku veliku tehničku i naučnu pamet. Nekad smo mnogo toga radili sami - Energoinvest je prizvodio skoru svu opremu za elektrane izuzev glavnih komponenti - kotlova, turbina i generatora, isporučivao kompletne regulacione i mjerne sisteme, velike termoaparate za domaće potrebe, ali još više za izvoz, a danas malo šta možemo sami. Pretpostavljam da će se sve uvesti, do posljednjeg šarafa, izuzev možda građevinskih radova. Malo ima inicijative da se obnove bar neki segmenti nakadašnje proizvodnje, za što, vjerujem, imamo još nekog znanja i umijeća.
RSE: Koliko je to prostor za bavljenje naukom za domaće istraživače?
Hanjalić: Na fakultetima, mašinskim, elektrotehničkim, metalurškom, tehnološkom, imate ljudi koji nešto znaju, imate laboratorije i neku infrastrukturu. Kao jedan od prioriteta, istakao bih angažovanje na praćenju, dijagnostici i poboljšanju performanci i efikasnosti postojećih postrojenja, te rekonstrukciji i nadgradnji u cilju zadovoljavanja sve striktinijih medjunarodnih ekoloških kriterija. To se posebno odnosi na termoelektrane koje isporučuju preko 70% električne energije u BiH. Ovim bi se postiglo produženje vijeka trajanja postrojenja i umanjile potrebe za novim investicijama, da ne govorim o pozitivnim ekološkim efektima. Uštede od 1 do 2 %. koje bi se sigurno mogle ostvariti na pr. u TE Kakanj, je skoro pola snage novoplanirane hidroelektrane Vranduk. Mi smo nekad bili prisutni, posebno u termoelektranama, bavili se raznim problemima na potsticaj i traženje Elektroprivrede i Energoinvesta, vršili ispitivanja, zajedno sa osobljem elektrana rješavali probleme. Međutim, koliko znam, danas skoro da i nema saradnje, šta više, neki dokazano uspješni tehnološki postupci koje smo tada razvili i uveli u pogon prije rata, koji su patentirani i citirani u svijetu, nakon skoro 25 godina, čujem da su isključeni!? Ne znam zašto, nema informacija, nema dijaloga. Direktori zaboravljaju da je Elektroprivreda javno preduzeće, da potencijalne štete plaćaju svi građani kroz monopolističku cijenu struje, ali i investicije u kojima sudjeluje država novcem svih građana.
RSE: Gdje ste trenutno i čime se bavite?
Hanjalić: Trenutno sam u Rimu, boravim ovaj semestar kao gostujući profesor Sapienza univerziteta. Međutim, uskoro odlazim opet u Rusiju gdje pri Državnom Univerzitetu Novosibirsk vodim veliki projekat-grant Ministarstva za obrazovanje i nauku Ruske Federacije, prvobitno odobren na 3 godine, a nedavno produžen na još 2 godine. Povremeno boravim i na Univerzitetu Delft, Nizozemska, gdje imam status profesora emeritusa. Čim se bavim: glavna preokupacija mi je sada Ruski projekat: to je konglomerat od osam segmenta u kojima je angažovano blizu 50 istraživača, među njima i par akademika i dopisnih članova Ruske akademije nauka, brojni profesor i docenti, te oko 20 mladih istraživača sa univerziteta i Instituta za termofiziku. Naslov projekta je „Simulacije procesa u energetici“, a obuhvata paralelno kompjuterske simulacije raznih procesa i sofisticirane laboratorijske i industrijske eksperimente. Lično učestvujem u istraživanjima u nekim od projekata, ali moj primarni zadatak kao vodećeg naučnika (Lead scientist) je vođenje i koordinacija, podizanje nivoa istraživanja uvođenjem novih metoda i tehnika, a u cilju boljeg razumijevanja procesa, otkrivanja novih fenomena... Bitan cilj je i poboljšanje vidljivosti institucija na svjetskoj sceni. Figurativno rečeno, ja sam neka vrsta trenera, treniram istraživačke timove za plasman u višu ligu. Danas svaka razvijenija nacija ulaže velike napore kako bi neki od njihovih univerziteta dospjeli na neku od svjetskih rang listo. To je samo formalno pitanje prestiža, ali neosporno visoki plasman znači potvrdu kvaliteta koji donosi razvojne podsticaje i značajne društvene koristi.
RSE: Šta je novo u tim istraživanjima, koji su izazovi?
Hanjalić: Ima puno novog i vrlo originalnog, reći ću nešto o kompjuterskim simulacijama. Svaki proces, prirodni, tehnički, društveni, može se numerički simulirati, naravno sa većom ili manjom dozom aproksimacije. To je danas moćno oruđe koje se primjenjuje u praktično svim oblastima ljudskog djelovanja. Prognoza vremena se dobrim dijelom bazira na kompjuterskoj simulaciji, a takođe i predviđanja ekonomskih, financijskih, socioloških trendova i dešavanja. U prirodnim i tehničkim naukama i aplikacijama simulacija je neizbježna za proučavanje procesa, razvoj novih proizvoda, optimizaciju i uopšte predskazivanje ishoda raznih rješenja i scenarija. U 2006 godini, Nacionalna fondacija za nauku SAD (NSF) je objavila strateški dokument „Tehničke nauke bazirane na simulacijama – Revolucionariziranje tehničkih nauka kroz simulacije“ (Simulation-based Engineering Science, SBES: Revolutionarizing Engineering Science through Simulation). Dokument počinje konstatacijom da SBES može da ima izuzetnu ulogu u potsticanju razvoja vitalnih za zdravlje, sigurnost i tehnološku kompetitivnost nacije, a kao prioritetne oblasti identificiraju se medicina, nacionalna sigurnost, energija i okolina, materijali, te industrijske i odbrambene tehnologije. U Rusiji primjenjujemo simulacije uporedo sa eksperimentima u izučavanju fenomena i novih energetskih procesa i tehnologija.
