Tema magazina Stav: Zašto je za Našu stranku i Demokratsku frontu nepodoban Enver Čolaković?
Skupština Kantona Sarajevo na sjednici 21. jula 2015. godine razmatrala je zaključak Vlade Kantona Sarajevo o osnivanju Javne ustanove Osnovna škola “Enver Čolaković” Hadžići i dala saglasnost na osnivanje škole ne prihvativši njen naziv, jer su neki poslanici smatrali spornim dijelove književnikove biografije.
Pitali smo profesore književnosti, historičare, književnike, književne kritičare i političare šta misle o odluci Skupštine KS. Za Stav govore: Vejsil Hodžić, Hamdo Ejubović, Irfan Horozović, Dževad Karahasan, Nihad Agić, Muhidin Džanko, Fahrudin Rizvanbegović, Adnan Jahić, Mirsad Kunić, Nenad Veličković, Predrag Kojović, Vojislav Vujanović, Mirsad Pindžo, Zilhad Ključanin i Sanjin Kodrić. Faktor.ba prenosi nekoliko razgovora koje je objavio magazin Stav.
Razgovarali: Mahir SOKOLIJA i Edib KADIĆ
Nihad Agić, profesor na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu: Arogantno nametanje ideoloških pogleda
STAV: Pisali ste svojevremeno o Legendi o Ali-paši, među prvima nakon skidanja ideološke zabrane s imena Envera Čolakovića. Da li Legenda o Ali-paši na bilo koji način promovira ideologiju fašizma?
AGIĆ: U Čolakovićevom romanu Legenda o Ali-paši ni u strukturi, ni u metaforici, niti u njegovoj semantici ne postoji manifestacija fašističke ideologije. Roman je autonomno umjetničko djelo koje nema nikakve dodirne tačke s osobom, povijesnom ličnošću Envera Čolakovića koji je u jednom razdoblju svog života na neki način bio involviran u tu ideologiju. Taj roman ni na koji način ne pokazuje niti na bilo kojoj razini manifestira prisustvo fašističke ideologije.
STAV: Kako gledate na osporavanje imenovanja škole u Hadžićima po književniku Enveru Čolakoviću?
AGIĆ: Koliko sam upoznat, ove političke grupacije malo brzopleto i arogantno žele nametnuti neki ideološki pogled da jednog pisca poistovjete s njegovim djelom. Ove su stvari u nauci, u književnosti, filozofiji i estetici jasno razgraničene. Može biti da je ova hajka iz nekih dnevnopolitičkih razloga, ali ja u to ne želim ulaziti. U svakom slučaju, Enver Čolaković kao književnik i umjetnik zaslužuje svoje mjesto u bosanskohercegovačkoj, odnosno bošnjačkoj kulturi i književnosti.
Dževad Karahasan, predsjednik Društva pisaca BiH: Prijetnje totalitarnih logika
STAV: Šta Vama kao piscu, ali i predsjedniku Društva pisaca BiH, predstavlja osporavanje imenovanja škole po Čolakoviću?
KARAHASAN: Podrazumijeva se da imamo pravo razgovarati i o ideološkim opredjeljenjima, manjkavostima, političkim greškama, zastranjenjima, zločinima pojedinih ljudi. Ali, moramo imati na umu da je svesti čitav jedan život, književno djelo i karijeru na jednu epizodu i jednu političku, ideološku ili sličnu činjenicu, pojednostavljenje. Ono prijeti totalitarnim logikama i ono nije nimalo manje totalitarno od onoga što prigovaramo tim ljudima.
Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke: Potpuna revizija nakon poraza nacionalističkih partija
STAV: Zašto Naša stranka nije prihvatila zahtjev iz Općine Hadžići da nova škola u ovoj općini bude nazvana po književniku Enveru Čolakoviću?
KOJOVIĆ: Enver Čolaković morao je 1943. godine biti upoznat s prirodom fašističkog režima nacističke Njemačke i NDH, od rasnih zakona pa do koncentracionih logora. Prihvatiti nagradu od takvog režima i postati njihov kulturni ateše pokazuje potpuno odsustvo humanističkog kompasa, odnosno osjećaja za ljudskost. Smatramo da, ako država želi davati imena javnim institucijama po historijskim ličnostima, onda treba birati ljude koji svojom stručnošću, moralnošću i patriotizmom to zaista i zaslužuju. Takvih u bosanskohercegovačkoj prošlosti ima mnogo, mnogo više nego javnih institucija koje treba imenovati. Vi imenovanjem neke škole ili javne institucije po nekoj ličnosti šaljete poruku mladima o tome kakve ljudske vrijednosti smatramo kvalitetom i koje karakterne i stručne vrijednosti želimo promovirati. Sasvim je sigurno da među njih ne spada neko ko je radio promociju za režim Ante Pavelića.
STAV: Znate li zašto je došao prijedlog da se škola imenuje baš po ovom književniku?
KOJOVIĆ: Mi živimo u vremenu kada se u našem društvu relativizira sve pa i antifašističko opredjeljenje BiH u tom vremenu, odnosno, određene političke elite rade na tome da odgoje generacije u čijem vrijednosnom, moralnom kodeksu antifašizam neće biti primarno ideološko uvjerenje.
STAV: Kako gledate na to da u Zeničko-dobojskom kantonu dvije škole nose naziv po Enveru Čolakoviću? Hoćete li i možete li poduzeti nešto kako bi došlo do izmjena u nazivu škola u Brezi i Zenici?
KOJOVIĆ: Ne osjećam se kompetentim da ekspertski sudim o književnoj vrijednosti djela Envera Čolakovića, ali ljudi koji sasvim sigurno jesu među najkompetentnijim izražavaju sumnju u njihovu bezvremensku trajnost. Jedna od rijetkih ideoloških dosljednosti svih nacionalnih stranaka jeste njihov prezir prema intelektu i, konsekventno, prema progresu. Te partije, u želji da grade društvo u kojem će se njihovi lideri i istaknuti članovi osjećati komforno, intelektualno neugroženo, promoviraju nekompetentnost, prezir prema kulturi i umjetnosti, nauci, i generalno promoviraju ono što zovemo kabadahijskim ponašanjem. Korida u Čevljanovićima za njih je kulturni događaj. Takve političke organizacije, koje je pravilnije zvati udruženi kriminalni poduhvati, od devedesete do danas revidiraju historiju metodom kojom se umjesto izuzetnim, zaslužnim ljudima iz naše prošlosti državne počasti odaju onima koji se uklapaju u određeni nacionalistički narativ koji te partije propagiraju.
STAV: U Sarajevskom kantonu postoje i druge škole koje po istom principu po kojem se osporava naziv “Enver Čolaković” mogu biti osporene. Naprimjer OŠ “Alija Nametak”. Kani li Naša stranka principijelno zatražiti reviziju naziva škola u Kantonu Sarajevo?
KOJOVIĆ: Mi smo partizanska djeca i za nas tu dileme nema. Činjenica da vi imate osnovne škole nazvane po četniku Draži Mihajloviću, da u Mostaru imate ulice nazvane po Budaku i drugim zločincima iz Drugog svjetskog rata jasno govori kojem ideološkom pravcu pripadaju ljudi koji su donosili takve odluke. Mi ćemo kad god i gdje smo u mogućnosti stati u odbranu antifašističkog opredjeljenja najvećeg broja građana i građanki BiH, ali je očigledno da ćemo za potpunu reviziju svih odluka o odavanju počasti ljudima koji to ne zaslužuju morati poraziti nacionalističke partije na izborima.
Mirsad Pindžo, poslanik Demokratske fronte u Skupštini KS: Uvažit ćemo mišljenje Instituta za istoriju
STAV: Zašto je za Vas sporno da se škola nazove po književniku Enveru Čolakoviću?
PINDŽO: Enver Čolaković nije sporan kao književnik i nisu sporna njegova djela, već njegova biografija i njegovo učešće i obnašanje dužnosti za vrijeme fašističke NDH.
STAV: Je li DF do sada nešto poduzeo ili ima namjeru poduzimati u vezi sa školama koje nose nazive po piscima čije su biografije po kriterijima DF-a iskazanim prilikom rasprave o imenu škole u Hadžićima također “upitne”: Ivo Andrić, Jovan Dučić, Miloš Crnjanski, Ahmed Muradbegović, Alija Nametak, Rešad Kadić itd.?
PINDŽO: Vi nabrajate imena koja uopšte nisu bila predmetom rasprave. Ako bilo koje od ovih imena bude predmetom rasprave, a po našim saznanjima bude sporan, naravno da ćemo reagirati na isti način. Za ove ljude nismo imali priliku da se izjašnjavamo, tako da ne mogu to ni komentirati.
STAV: Je li ovdje riječ i o ignoriranju volje stanovnika Hadžića iskazane kroz odluku njihovih predstavnika u Općinskom vijeću?
PINDŽO: Ovdje nije bilo pitanje ignoriranja volje, nego pitanje nadležnosti. Svaki građanin, institucija ili grupa građana može dati inicijativu, a na Skupštini kantona jeste da se donese konačna odluka. Zaključak Skupštine jeste da se preispita uloga Envera Čolakovića, odnosno utvrde činjenice o njegovom imenu, što će u konačnici opredijeliti naš stav. Pročitao sam biografiju Envera Čolakovića i o književnom radu nemam ništa ružno reći. Ali nešto što je prešućeno iz biografije, a što stoji u činjenicama i dokumentima, morali smo iznijeti, jer smatramo da je to principijelno i korektno. Mišljenje ćemo Instituta za istoriju, naravno, uvažiti.
Vojislav Vujanović, teatarski, književni i likovni kritičar i publicist: Čolakovića osporavaju neobrazovani i neinformirani
STAV: Bili ste jedan od recenzenata Knjige majci Envera Čolakovića. Može li se govoriti o antiratnom ili antifašističkom karakteru ove knjige?
VUJANOVIĆ: U knjizi Knjiga majci na nekoliko mjesta Enver Čolaković piše o pokoljima koje su činili četnici, ali isto tako o pokoljima koje su činili ustaše. Prema tome, Enver Čolaković nema nikakve veze s fašizmom i ustašama. Ljudi koji su glasali u Kantonu Sarajevo vjerovatno nisu pročitali nijednu od njegovih knjiga, nego su prihvatili ono što su komunisti odmah nakon Drugog svjetskog rata činili proskribirajući svakog ko je bio u Sarajevu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bez obzira na to šta je radio, oni su ga odmah proglašavali neprijateljem držeći se devize “ko nije s nama, on je protiv nas”. Ljudi koji su izglasali nepovjerenje i Čolakovića nazvali čovjekom čije je ime neprimjereno da nosi ime jedne škole uglavnom su neobrazovani, neinformirani, vjerovatno i nisu pročitali nijedno Čolakovićevo djelo. Pripremao sam se da nešto o ovome napišem pa sam odustao jer nemam s kim voditi dijalog. Htio sam napisati tekst čiji bi naslov bio “Ždanov ante portas” (u prijevodu: Ždanov na vratima), jer se nikako drugačije ne može okvalificirati ovakva rasprava u Kantonu Sarajevo, već je ovo jedan svojevrstan ždanovizam koji se povlači od 1945. pa sve do 2015. godine, što je neshvatljivo i neprimjereno. Ali živimo u svijetu u kojem se ničemu ne trebamo čuditi, ili se pak treba čuditi samo lijepim stvarima. Danas nas jedino lijepo iznenađuje.
STAV: Kakva je bila Vaša reakcija na inicijativu da se školi u Hadžićima da ime po književniku Enveru Čolakoviću?
VUJANOVIĆ: Bio sam obradovan kad sam čuo za namjeru da novoizgrađenoj školi daju ime Envera Čolakovića, jer je on jedan od značajnijih pisaca u bosanskohercegovačkoj književnosti. Jeste da je objavio jednu knjigu za vrijeme Drugog svjetskog rata i jeste da mu je jedna komedija pod nazivom Moja žena čisti čarape izvedena u Narodnom pozorištu u to vrijeme, ali je on jednostavno živio u tom vremenu i tom prostoru ne priklanjajući im se. Bio je apsolutno slobodan od tog vremena i tog prostora, živio je, radio i stvarao u to vrijeme i to što mu je NDH objavila jednu knjigu i izvela jednu predstavu nema nikakve veze s fašizmom, s hitlerizmom i ne znam s čime sve drugo.
STAV: Po čemu je sporan Čolakovićev roman Legenda o Ali-paši?
VUJANOVIĆ: Roman Legenda o Ali-paši jedna je od poema ili bajki o liku kojeg je Enver Čolaković izmislio da bi napisao poemu o ljudskosti i ljudskoj dobroti, a nikako o nekom junaku koji nosi na sebi neka povijesna obilježja. To nije povijesni roman, već roman-bajka ili roman-poema. Legenda o Ali-paši izvođena je u Narodnom pozorištu u naše vrijeme, pod režijom Sulejmana Kupusovića. Nikada nikome nije palo na pamet, bar od tih intelektualnih krugova, da bilo šta kažu o Čolakoviću, što bi bilo u nesuglasju s moralom i ljudskošću.
(Faktor.ba/Stav)
Ovi iz NS nisu normalni, kao da je ovo 1970-a godina i da svi moramo biti "podobni" po njima.
To što se Enver Čolaković nije moga jasno i glasno usprotiviti NDH režimu (jer bi i njega ubili, kao što su ubijali druge koji su odbili njihove "ponude" (prijetnje)) ne znaći da je bio saradnik i pobornik NDH. Ali ovi iz NS-a stvarno ne shvačaju da to što ne podržavaš komunistički režim ne znaći da podržavaš fašistički režim. Ne moraš voliti ni jedan ni drugi. Veoma dijetinjast naćin razmišljanja.
Ali ovo je samo uvod u jednu drugu priču; među srbima i hrvatima nema nikakvih tabu tema niti tabu ličnosti. I najgore ubice i fašisti su rehabilitovani i proslavljeni bez bilo kakve debate. Naprotiv, među Bošnjacima, svi koji nisu ubijeni boreći se protiv fašista su proglašeni kao fašisti. Među Bošnjacima stalno se traži da dokažeš da nisi fašista i nacionalista. Ali ne samo to, svaki vid pomoči ili rada da se poboljša stanje Bošnjaka je etiketirano kao fašističko i/ili nacionalističko ako ne uključuje pomoč drugima (ono što je srpsko je samo srpsko, ono što je hrvatsko je samo hrvatsko, a ono što je Bošnjačko, eh, to ti je svaćije). Bošnjacima se jednostavno ne daje pravo na sebičnost ili samoodržavanje dok se drugima to dopušta bez rasprave. Izraz dvojni standardi ne može ni početi da opiše ovakvo stanje. Dok su ostalima ljudi poput Dodika i Čovića sudije podobnosti, Bošnjacima su to ljudi poput Predraga Kojovića. Dokle god je tako, Bošnjačka psihička emancipacija neće biti završena i svaki vid patriotizma će biti pod budnim okom.
Nije vidio, nego to ti je historija koja se ponavlja. Ovu pijesmu je objavio 1950. godine skoro poslije 2. svijetskog rata. Do tada je bilo samo 5 baklji za pet naroda na grbu Jugoslavije (srbi, hrvtai, slovenci, makedonci i crnogorci).
