BosanskeHistorije.com

amkos je napisao/la:Imate ovdje, promjenili su malo stranicu, sad je preglednije, ali nema još slika, biće aBd.

http://medzlis-livno.com/index.php/curc ... -izgradnji

Glamoč: Bravo, hodža, majstore!

Naša je historija prepuna nezapisanih događaja, prešućenih ljudi. Brojni su naši imami ostali anonimni, a dali su veliki obol u očuvanju opće humanističke svijesti u Bosni i Hercegovini. Oni nisu očekivali da se o njima piše, govori. Nisu činili dobro zbog ljudskih hvala. Činili su to u ime Boga i od Njega očekivali nagradu. A bilo je imama i još uvijek ih ima koji su odigrali presudne uloge u historiji naših gradova, sela, čitavih regija. Jedan od onih imama koji je daleko od očiju naše javnosti i je i Muhamed ef. Dragolovčanin, glavni imam u Glamoču.

Piše: Hasan Eminović

Eksplozivom na imamsku kuću

Rođen je u selu Tuzinju kod Sjenice 3.3. 1976.g. Nakon dva razreda Gazi Isa-begove medrese u Novom Pazaru prelazi u medresu u Izmiru. Po povratku kući, zbog prijetnje mobilizacijom bio je prisiljen pobjeći iz Srbije. Glamoč je, u to doba, šest mjeseci čekao da se neko prijavi na raspisani konkurs za imama. Sebebom mostarskog muftije Smajkića Muhamed ef. je u Glamoč došao u maju 1998.g. Glamoč je imao 8000 Hrvata i svega 250 logorima i ponižavanjima izmučenih Bošnjaka. Svi objekti IZ bili su porušeni. Na mjestu gradske džamije parkirani šumski kamioni. Prvih dana Muhamed ef. su stalno provocirali, gađali kamenjem. „To me i zadržalo u Glamoču. Da je bilo dosadno, možda bih brzo otišao. Imao sam izazov. Podstrek. Stanovao sam u dijelu grada u kojem nije bilo Bošnjaka,“, prisjeća se Muhamed. Bošnjaci su ga dočekali s velikom nadom. Njegov dolazak značio je početak nečeg novog. Prvi zadak mu je bio vratiti vakufsku imovinu. Zbog zakona HZ-HB obnovili su kompletnu proceduru za dobijanje građevinske dozvole u obnovi džamije, kao da nikada tu nije ni postojala. Odviknuti da u Glamoču živi hodža, stalno su ga provocirali. Muhamed se prisjeća da je prvi od Bošnjaka ušao u klub za bilijar i nemalo se iznenadio reakcijama gostiju. Kao, zar je moguće da se jedan Bošnjak usudi ući u taj klub. Tada je prvi i posljednji put fizički napadnut. S naglašenim sandžačkim temperamentom ali i odmjerenošću ef. Dragolovčanin je krajem avgusta 1998.g. otišao u školu "fra Franjo Glavinić" i tražio od direktora da se uvede vjeronauka za 15-tero bošnjačke djece. Njegovi razgovori s direktorom potrajali su određeno vrijeme. Najprije su dobili dozvolu, ali ne i prostorije škole. Rečeno im je da rade u svojim prostorijama te da informacije dostavljaju u školu svakog mjeseca. U to vrijeme zgrada IZ-e bila je sjedište svi bošnjačkih institucija. U predizbornoj atmosferi 8.4. 2000.g. u 3 sata ujutro ubačen je eksploziv u zgradu u kojoj je Muhamed ef. i stanovao. Pričinjena je veća materijalna šteta. Prvi sprat u potpunosti je uništen. Muhamed ef. se nije obeshrabrio. Nastavio je nositi svoj emanet.

F.K. „Šator“

Veliki je zaljubljenik u fudbal. Šetajući gradom jednog predvečerja pridružio se grupici mladića. Bez upoznavanja ušao je u igru. Naredni put svi su ga htjeli u svom timu. Na jednom turniru, u poluvremenu utakmice između ekipa Elektro Glamoč- i Policijske uprave Livno, zamoli su ga da uđe u ekipu Elektra. U drugom ili trećem minutu sa velike udaljenosti postigao je pogodak. S tribina je odjeknulo skandiranje“ Hodža, majstore“. Pola publike je ostalo zaprepašteno. Gledali su ga i mjerkali. Na koncu počeli mu se diviti. Nakon toga bilo mi je mnogo lakše raditi i kretati se po gradu. Sljedećih godina Muhamed ef. je predvodio fudbalsku ekipu na svim turnirima. I nekako, uvijek bi u finalu izgubio. Ta njegova ljubav prema fudbalu rezultirala je reaktiviranjem F.K. „Šator“ koji je danas multietnički klub, a Muhamed ef. vrši dužnost potpredsjednika. Prije rata Glamoč je imao samo dvije džamije. Sada imaju otvorene četiri i petu u selu Jakir u izgradnji. Zgradu Medžlisa potpuno su obnovili 2010.g. Prema procjenama u Glamoču danas, s naglašenom srpskom većinom, ima oko 27% Hrvata, 33% Bošnjaka. S povratkom Srba HDZ-ovu vlast smijenili su SDS-ovci, potom i SNSD-ovci. Ni Muhamed ef. Dragolovčanin, niti Bošnjaci nisu ni mogli računati na toplu saradnju s općinskim vlastima. Strpljivo su se nosili s iskušenjima i uporno nastavljali boriti se za dostojanstvo. Od 2002.g. izborili su se za bosanski jezik u školama. Trenutno 40% djece koja pohađaju tamošnje škole su bošnjačka.

Simbol nacionalnog jedinstva

Ef. Dragolovčanin je i prvi Bošnjak koji je radio u školi, čime su i drugim Bošnjacima otvorena vrata. Član je IO „Preporoda“ Glamoč od osnivanja do danas. Glamočki „Preporod“ u posljednje vrijeme se fokusirao na rad sekcija dopunske i dodatne nastave za bošnjačku djecu iz matematike, fizike, njemačkog, engleskog i bosanskog jezika. Muhamed ef. je s predsjednikom Medžlisa, koji je i politički aktivan, uspio promijeniti percepciju i službenog Sarajeva prema Glamoču. Od 2007.g. su od vrata do vrata po Sarajevu objašnjavali kako tamo živi oko 35% Bošnjaka. Rezultat tih aktivnosti je asfaltiranje bošnjačkih naselja, po selima i prigradskim naseljima. Uspjeli su dovesti i neke projekte TIKE, namijenjene razvoju stočarstva. Bez zadrške se može zaključiti kako je Muhamed ef. Dragolovčanin učestvovao u svakom projektu važnom za Bošnjake u Glamoču. Puno je takvih, od školovanja djece, pomaganja starim i nemoćnim, bolesnim. Član je i UO „Javne kuhinje“. Struktura džemata u Glamoču je značajno podmlađena jer se upravo toj populaciji posvetili najviše pažnje. S obzirom da je preokupiran općim problemima dio njegovih poslova u mektebu obavlja njegova supruga, bez ikakve novčane nadoknade. Muhamed ef. se potpuno saživio sa Glamočanima, ne razmišlja da ih ostavi. Moglo bi se reći da je i on na neki način Glamočanin, jer u ovom gradu proveo je najviše vremena u svom život. On je, kako nam je rekao predsjednik Medžlisa Arif Kovačević, od samog dolaska u Glamoču bio simbol nacionalnog jedinstva i svih njihovih dosadašnjih uspjeha. Dovoljno je reći da su mladići u Glamoču, dok je efendija bio momak, mjesecima izlazili u grad zahvaljujući njegovoj plaći. Uloga i značaj Muhamed ef. Dragolovčanina ostaće trajno zabilježena u historiji ovoga, zaboravljenog grada. Bravo, hodža, majstore!

sajo je napisao/la:

Ja sam davno govorio da je Glamoc nas, samo polako.Hrvati nemaju perspektive,nema tu industrije,nema posla a oni nemaju zemlje niti je hoce da obraduju. Srbi su stariji I svaki dan ih je manje. Bosnjaci se masovno vratili, imaju dosta zemlje pa od tog zive,I to pristojno.Ima dosta omladine, I nas broj ce samo rasti.

Srba ima u Glamocu izmedju 2000-2200,duplo vise nego nas,tako da ce trebati mnogo vremena da mi ili Hrvati postanemo vecina.Mozda jednog dana,ko zna.

panteri je napisao/la:BH-HZ je upravu,nas broj u Glamocu nemoze rasti.Natalitet tek pokriva mortalitet,a Glamoc je dosta izolovan,nemaju Bosnjaci odakle doseljavati,jednostavno nemamo zaledjiinu.Povratak je potpuno zavrsen,nema se ko vise vratiti,ko je htio vec se vratio.
Broj hrvata je stabilan,nema migracija,a natalitet pokriva mortalitet.Oni su vecinom zaposleni u javnom sektoru i nesto malo u trgovini i industriji.
Srbi gube natalitetom izmedju 20-30 stanovnika godisnje,ali njih se upravo toliko vrati godisnje u Glamoc,tako da se i oni odrzavaju.Srbe drzi proizvodnja krompira,poznatog Glamockog krompira,prodaju po cijeloj RS,i u KV prodaju,imaju ovdje rodbinu koja to prodaje za njih.
Srba ima u Glamocu izmedju 2000-2200,duplo vise nego nas,tako da ce trebati mnogo vremena da mi ili Hrvati postanemo vecina.Mozda jednog dana,ko zna.
U svakom slucaju mi je drago da cujem dobre vijesti iz Glamoca.

.Nema vise povratka Srba u Glamoc kao sto nema ni Bosnjaka u genocidnu,u stvari ima,ali su to rijetki slucajeva