Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Od stoljeca sedmog.Tu zive Hrvati.Ne, realno.Kakva bolan stoljece sedmo?Hrvati su robovski narod, bez korijena, klase.Istorijska ucila iz 1953 ima kartu prvotbine Hrvatske iz 1953 godine.Kraj Velebita.50 tak godina kasnije, prvobitna Hrvatska je duplo veca i sira od izdanja iz 1953.Kako se to masovno gomila, kao i 100 000 pjesaka Tomislava.No, nevazno je
Pogledajmo malo neka znacenja Zapadne Hercegovine
Grude:Po Albanskom plemenu Gruda
Brotnim/Brrotno/Brotnjo po Planinskom masivu Brotnim(Sjeverna Albanija) odakle su pretci danasnjih ''Hrvata''.Oko 1420 su se nastanili u Trebinju gdje ima zaseok Brotno.Kasnije su presli u danasnji Citlucki kraj
Skutor.Po Mletackom nazivu.Skutari.Ljude od Skadra.Skutari je i dan-danas naziiv za Skadar.Skutari je postao u narodu Skutor, znaci jedan jos dokaz Hrvatske ''od stoljeca sedme'' Zapadne Hercegovine
Imamo:Cijeli Citlucki kraj koji nosi ime od planinskog lanca Sjeverne Albanije
Cijelu opcinu Grude koja je identicna s Albanskim plemenom Gruda
Imamo Skutari., naziv za Skadarskog covjeka
Treba li jos stvarno?
Budimo realni.Kakav Hrvat.Pod uticajem katolicke crkve u Bosni izmislili su se neki Hrvati od stoljeca sedmog.Samo bolje je bilo da ste izmislili ljepse toponime od postojecih.Brotnimi
Pogledajmo malo neka znacenja Zapadne Hercegovine
Grude:Po Albanskom plemenu Gruda
Brotnim/Brrotno/Brotnjo po Planinskom masivu Brotnim(Sjeverna Albanija) odakle su pretci danasnjih ''Hrvata''.Oko 1420 su se nastanili u Trebinju gdje ima zaseok Brotno.Kasnije su presli u danasnji Citlucki kraj
Skutor.Po Mletackom nazivu.Skutari.Ljude od Skadra.Skutari je i dan-danas naziiv za Skadar.Skutari je postao u narodu Skutor, znaci jedan jos dokaz Hrvatske ''od stoljeca sedme'' Zapadne Hercegovine
Imamo:Cijeli Citlucki kraj koji nosi ime od planinskog lanca Sjeverne Albanije
Cijelu opcinu Grude koja je identicna s Albanskim plemenom Gruda
Imamo Skutari., naziv za Skadarskog covjeka
Treba li jos stvarno?
Budimo realni.Kakav Hrvat.Pod uticajem katolicke crkve u Bosni izmislili su se neki Hrvati od stoljeca sedmog.Samo bolje je bilo da ste izmislili ljepse toponime od postojecih.Brotnimi
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Tu nikada nije ni bilo dilema. Već na onoj opće poznatoj historijskoj karti BiH autora Marka Vege, skoro cijela Hercegovina je označena kao područje na kojem žive vlasi. Nigdje nijednog grada. samo plemena. Prilično je indikativno i to da se jedno pleme zvalo "Bobani". Oni su zapravo vlasi/srbi koji su se sticajem okolnosti, obreli u katoličanstvu. Još samo da nađemo vezu između vlaha i albanaca.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Vlasi su stocarski narod, Ilirskog korijena.Bili su nomadi.Danasnja plemena mahom su bila patrijarhalno odgojena, pa su isli za boljom ispasom.Jedne godine s masiva Brotnim, cijelo pleme je preselilo.Prvo je doslo u Trebne, tj danasnje Trebinje, a kasnije u danasnji Citluk
Niksici su primjer tog plemena.Od Nikse katolika.Niksici , postali su veliki Srbi .Kasnije su presli u pravoslavlje i postali veliki Srbi
Niksici
Hoti
Kuci
Vasojevici od Albanca Vase Kecha. 1628 Turski izvori kazu da pricaju Albanskim izmedju sebe a danasnja Srpska historiografija prebacuje u Srbe.Suludo
U Bosni je bila plemenska podijeljenost i prije.Vlasi su obitavali najvise po Istocnoj Hercegovini, dijelovima Istocne Bosne i na bivsim stanistima i posjedima Srba.Odvojeno se vidi Vlasi i Srbi, pocetak tog mozemo naci na prvom popisu Hercegovackog sandzaka 1477 godine koji je bio ujedno i prvi Otomanski popis, tog dijela Hercegovine
Niksici su primjer tog plemena.Od Nikse katolika.Niksici , postali su veliki Srbi .Kasnije su presli u pravoslavlje i postali veliki Srbi
Niksici
Hoti
Kuci
Vasojevici od Albanca Vase Kecha. 1628 Turski izvori kazu da pricaju Albanskim izmedju sebe a danasnja Srpska historiografija prebacuje u Srbe.Suludo
U Bosni je bila plemenska podijeljenost i prije.Vlasi su obitavali najvise po Istocnoj Hercegovini, dijelovima Istocne Bosne i na bivsim stanistima i posjedima Srba.Odvojeno se vidi Vlasi i Srbi, pocetak tog mozemo naci na prvom popisu Hercegovackog sandzaka 1477 godine koji je bio ujedno i prvi Otomanski popis, tog dijela Hercegovine
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Nisam zadovoljan tom ilirskom oznakom. Iliri sami sebe nikada nisu tako nazivali a sama riječ je grčkog porijekla.
I sam si rekao da postoje razne podjele u srednjem vijeku. Dakle, možemo pretpostaviti da je to bilo isto tako i u svim periodima prije srednjeg vijeka. Postojali su stočari koji su to ostali i dugo vremena iza toga a nasuprot su bili Desidijati, Oserijati, Breuci, Naroni i slično a koji su bili razvijeniji. Fino se vidi i granica. Drina je granica i eventualno malo preko drine zahvatala su plemena koja su živjela u Bosni. Ovi Vlasi su svi rumunski rođaci. Da te podsjetim, postoji tamo i planina CINCAR.
I sam si rekao da postoje razne podjele u srednjem vijeku. Dakle, možemo pretpostaviti da je to bilo isto tako i u svim periodima prije srednjeg vijeka. Postojali su stočari koji su to ostali i dugo vremena iza toga a nasuprot su bili Desidijati, Oserijati, Breuci, Naroni i slično a koji su bili razvijeniji. Fino se vidi i granica. Drina je granica i eventualno malo preko drine zahvatala su plemena koja su živjela u Bosni. Ovi Vlasi su svi rumunski rođaci. Da te podsjetim, postoji tamo i planina CINCAR.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Najveci dio danasnjih Vlaha su prvobitni Iliri koji su uzeli Vlasko ime i korpus u srednem vijeku.Negdje oko 10-11 stoljeca.To je bila tiha invazija, kao proces Slavizacije
Najbolji primjer je Gacko
Imas stanista Srba od Nadanica do drugih naselja.Koja su sad u posjedu vlaha ali bila su stanistA sRBA .Jasno se daje razlika izmedju Srbina i Vlaha, nije to da su Vlasi postali Srbi, nego da nikad nisu ni bili zasebni, kako se prica, vec jasno i klasno ODVOJENI
Inace, danasnji Dretelj poznat po konc logoru nad Bosnjacima je bio Sirf Yerleri(Srpski posjed)
Kao i jos sijaset naselja Juzne Hercegovine
Najbolji primjer je Gacko
Imas stanista Srba od Nadanica do drugih naselja.Koja su sad u posjedu vlaha ali bila su stanistA sRBA .Jasno se daje razlika izmedju Srbina i Vlaha, nije to da su Vlasi postali Srbi, nego da nikad nisu ni bili zasebni, kako se prica, vec jasno i klasno ODVOJENI
Inace, danasnji Dretelj poznat po konc logoru nad Bosnjacima je bio Sirf Yerleri(Srpski posjed)
Kao i jos sijaset naselja Juzne Hercegovine
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Najbolji dokaz ne slavenskog porijekla zapadne hercegovine je fizički izgled njenog stanovništva. Zna se kako slaveni izgledaju a kako albanci i vlasi. Veliki broj skutora je tamnog tena, nizak, loših zuba itd., sve su to odlike albanaca i vlaha a nikako slavena koji su visoki, bijeli, čistog lica i dobrih zuba.
Bošnjak koji nije nacionalista nije ni Bošnjak!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
A, mozes imati pokvarene zube jer jedes slatko previse ili ti je neko udario par puta sakom u zube.Logika ti je do j...a
Ovo visoki, plavi i bijeli.Ne zelim da komentarisem.Odredjene osobe ovdje 2 lica znaju moje porijeklo.I znaju da ja nisam vlah'' ali haj
Gleda se fizionomija lica, znaci ako imas kranij veci i siri, tj uzi, ako imas boju ociju koja ne dodiruje crno.
To za visinu isto ne valja.Pa, najgaraviji vlasi Prijepolja i Skutorije su 190-200 ili 210 cm visoki, onaj Stojko Vrankovic ti je tipicni primjer tog
Ovo za bijelo ti je provala.Ljudi koji zive juznije imaju jaci ten, od Sjevernih ljudi.To nije nista novo.Portugalci s mahom svi crni, pa im niko ne premece to, ali haj dobro
I ovo za Slavene.To ne zelim da komentarisem
Ovo visoki, plavi i bijeli.Ne zelim da komentarisem.Odredjene osobe ovdje 2 lica znaju moje porijeklo.I znaju da ja nisam vlah'' ali haj
Gleda se fizionomija lica, znaci ako imas kranij veci i siri, tj uzi, ako imas boju ociju koja ne dodiruje crno.
To za visinu isto ne valja.Pa, najgaraviji vlasi Prijepolja i Skutorije su 190-200 ili 210 cm visoki, onaj Stojko Vrankovic ti je tipicni primjer tog
Ovo za bijelo ti je provala.Ljudi koji zive juznije imaju jaci ten, od Sjevernih ljudi.To nije nista novo.Portugalci s mahom svi crni, pa im niko ne premece to, ali haj dobro
I ovo za Slavene.To ne zelim da komentarisem
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
[/b]Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen JUTARNJI LIST[/b]
21. Novembar 2009. Administrator Hrvatska povijest
ZAGREB – Kada se svojedobno hrvatski povjesničar Neven Budak drznuo posumnjati u velebnu krunidbu Tomislava za hrvatskog nam kralja u pustopoljini kod Duvna zagonetne 925. godine, kao podatak koji je zabetoniran u našoj domoljubnoj svijesti, inženjeri nacionalnih duša skrili su taj rad od nježnih ušiju hrvatskih učenika.
I Odjel za srednjovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest smatrao je svojom dužnošću prosvjedovati protiv podatka na internetskim stranicama Stalne misije Hrvatske pri UN-u u New Yorku kako dotični Tomislav nije prvi hrvatski kralj. Hrvatska povijest puna je mitskih sablasti i ideoloških interpretacija. Što smo mi sve u školama učili iz nacionalne povijesti, a za dosta toga se slobodno može reći da je bio konstrukt koji bi trebao potvrditi neupitnu povijesnu slavu i starost Hrvata, nakon čega bi nam ponosito tek trebala spuznuti suza radosnica preko časnog obraza.
Povijesna magla
Kao rijetko koja znanost povijest je podložna pretjerivanju, skrivanju i blago rečeno nevjerodostojnoj interpretaciji događaja, likova i pojava. Mnogo toga u školi smo učili kao povijesnu činjenicu koja se nije smjela dovoditi u pita-nje iz viših nacionalnih ili političkih interesa.
Ako je netko pokušao nešto drugačije prikazati, u najmanju je ruku bivao pribijan na stup nacionalnog srama ili proglašavan izdajnikom jer se posumnjalo u neku veličanstvenu pobjedu, koja zapravo to nije, ili genijalnu zamisao nekoga našeg predalekog vladara koji nam osim sumnjivih fragmenata, nekakvih slova na kamenu, nije ostavio puno pouzdanih podataka o svom postojanju.
Hrvatska povijest morala se ugurati i u šablone država i političkih tendencija u kojima smo dulje ili kraće vrijeme bivali. Hrvatska nam je zato povjesnica dala jedan broj neutemeljenih, teško provjerljivih te lažnih i nategnutih podataka o našoj veličini. Puno je misterija, tame i magle na hrvatskoj povijesti.
Stvaranje ‘dobrih’ Hrvata
No, problem možda ne bi bio toliki da se radi samo o dalekim vremenima zavijenima u zagonetnost zbivanja na hrvatskom kršnom kamenjaru, da se bajkovitost hrvatske povijesti nije proširila do današnjih dana.
- Pitanje je koliko su povjesničari spremni biti hrabri i otvoreni da ne dopuste da ih se iskorištava za podgrijavanje nacionalnih mitova, neovisno o reakcijama. Naravno da je povijest znanost koja interpretira, ali je ipak znanost. I učenje povijesti nema odgojnu funkciju, odnosno nije funkcija učenja povijesti u školama ta da se stvaraju ‘dobri’ Hrvati – kaže povjesničar Tvrtko Jakovina.
- Sve nacionalne povijesti slijede istu šprancu. Sve dijele nekoliko zajedničkih odrednica: trude se dokazati da nacija ima dugi i stabilni kontinuitet pa su tako sve redom stare odvajkada, vuku podrijetlo iz mračnih šuma i pustopoljina pradavnih vremena. Nacionalne povijesti polažu puno pažnje srednjem vijeku, kada se formiraju osnovne karakteristike nacije.
A svaki pristup proučavanju povijesti kao da piše o razvoju čovjeka, pa imamo različita vrednovanja povijesti: bolja i lošija razdoblja, uspone i padove, propasti i slavne povratke, što samo podcrtava da se radi o konstruktu – objašnjava nam povjesničar Stefan Berger, profesor na Sveučilištu Manchester i voditelj projekta “Prezentiranje prošlosti – Pisanje nacionalnih povijesti u Europi”.
Goli opstanak
Sve povijesti barataju kanonom nacionalnih heroja, koji kadšto taj epitet objektivno ne zaslužuju ili se u jednom trenutku slave, a možda im je herojstvo sumnjivo. Naravno, postoje i nacionalni neprijatelji, koji su za druge – heroji. Svima je važna rasprava o granicama, odnosno teritorijima. Raspravljaju o tome tko poseže pravo na njihovo iskonsko područje ili pak koliko je “njihova iskonskog teritorija” izvan matične zemlje.
Dakle, svi narodi imaju svoje guste šume i močvare, tragična polja i junačke gudure iz kojih su došli njihovi preci, svoje Tuge i Buge, Zvonimire, Tomislave i ine, a sasvim je sigurno da nismo jedina nacija s posebnom misijom ili ona koja bi bila nepravedno zakinuta. Može se reći da svaki narod zaslužuje povijest kakvu ima, ma koliko je ukrašavao, revidirao i mitologizirao. Hrvatska povijest prepuna je različitih interpretacija, ovisno o trenutačnim potrebama – od “vjekovne borbe za južnoslavensko ujedinjenje” do “tisućljetne borbe za nacionalnu samostalnost”.
Hrvati se bore uglavnom za goli opstanak od raznih izrabljivača, bilo ideoloških (nacisti, komunisti) ili pak osvajača (Srbi, Mlečani, Turci, Mađari, Austrijanci).
1. Dolazak Hrvata na more
U naše iskonske krajeve, na kojima su već obitavale razne civilizacije, narodi i države, dolaze prahrvati. Oni se u romantičnoj verziji slike Otona Ivekovića predstavljaju kao krotki vizionari koji su s brda zamišljeno zagledani u pučinu i tada još nebetoniziranu obalu, a ne onakvima kakvi su bili – prljavi i znojni koljači i osvajači koji su u rosnu zoru 614. godine sravnili sa zemljom jedan razvijeni grad poput Salone. U prvim redovima tih divljačkih hordi bili su i Slaveni, odnosno prahrvati. Tko im je bio vođa ni ne znamo, jer nema nikakvog pisanog traga. Nije ni čudno – bili su nepismeni. Hrvatska je historiografija taj prljavi posao rušenja i razaranja dobrohotno svalila na Avare, kojih je također bilo u toj hordi i čije karakteristike nisu bitno drugačije od starohrvatskih, ali ipak nisu sami razarali . Doduše, popljačkana Salona još se održala desetljećima prije nego što je sasvim propala, a Hrvati su polako osvajali svoja nova “vjekovno naša” ognjišta . Mi baštinimo njihova davna osvajanja ( jednostavno – tu živimo) i prihvaćamo ih jer su nam ti naši preci ostavili taj teritorij u amanet. Hvala im.
2. Ljudevit Posavski
Knez panonske Hrvatske od 810. do 823. godine, smatra se jednim od najvećih boraca za hrvatsku samostojnost i slobodu. Suprotstavljao se naletima Franaka tada vodeće europske kraljevine, ne želeći prihvatiti njihovu čizmu. Franci su, moćniji i brojniji, poduzeli čak šest ofenziva protiv drčnog Ljudevita i konačno ga 822. porazili (ili ovaj nije ni ulazio u zadnju bitku) i natjerali u bijeg. U ovoj povijesnoj priči dosta je loše prošao i knez primorske Hrvatske Borna, koji je potpisao pakt s Francima te je tako obilježen kao protuha i izdajnik. Za Ljudevita se vezuje i legenda da je nakon poraza pobjegao u Srbiju, odnosno među Srbe. Povjesničarka Nada Klaić dokazuje da je Ljudevit pobjegao u mjesto Srb (pa je zato došlo do zabune). No, golica teorija da je Ljudevit zbrisao među Srbe, gdje ga je tamošnji vladar, navodno kako i priliči, lijepo ugostio. Ipak, Ljudevit ubija tog vladara, misleći da će ga ovaj izdati Francima s kojima je bio u talu. Štoviše, preuzima vlast, ali su ga Srbi poslovično nezadovoljni hrvatskim vladarima prognali. Stiješnjen razvojem događaja, Ljudevit kasnije prihvaća vrhovnu vlast franačkog vladara, premda na kraju balade ipak bježi kod kneza Ljudemisla u Dalmaciju, ali jedne sparne noći 823., zlu ne trebalo, dokonča život nestašnog junaka Ljudevita. Saga o Ljudevitu vrlo je zgodna za sva razdoblja hrvatskih udruživanja i razdruživanja.
3. Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.
4. Kletva kralja Zvonimira
Kralja Zvonimira su prema legendi ubili poslovično nezadovoljni Hrvati u selu Kosovo kod Knina 1089. Ojađeni Zvonimir uvrijeđeno je prokleo Hrvate da će tisuću godina biti bez države. I stvarno, država propade, a Hrvati su samostalni postali tek nakon 900 godina, što je potaklo neke “povjesničare” da spomenu kako je Zvonimir zapravo prokleo nezahvalne Hrvate upravo na toliko godina! Legendu spominje Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća koji je u 15. stoljeću preveden na hrvatski.
5. Petar Svačić i bitka na Gvozdu
Legenda o “narodnom kralju” Petru Svačiću (po najnovijim izvorima radi se o Snačiću), koji je u bitki s Mađarima 1097. godine na Gvozdu, danas njemu u čast Petrovoj gori, želio spriječiti propast hrvatske kraljevine. Petar je želio spriječiti neminovno stapanje hrvatskog kraljevstva u Ugarsku. Neosporno je da se bitka odvila u svibnju na propupalim obroncima Gvozda (ali se ne zna točno ), ali ne zna se s kakvom je vojskom raspolagao i u kojem je statusu Petar tamo bio. No, izginula je vojska, ali i sam kralj Petar. U školama je slavljen kao neprijeporni heroj koji je pokušao nemoguće, a posebno se naglašavala naknadno osmišljena odrednica – narodni kralj.
6. Bitka s Tatarima
Grobnička bitka 1242. godine, gdje su se prema neprovjerenim vijestima sukobili Hrvati s Tatarima, po svoj prilici nije se nikada ni zbila. Hrvati su naravno u toj virtualnoj povijesnoj bitki slavili. No, to nije smetalo Franji Tuđmanu da organizira velebnu proslavu u povodu godišnjice bitke koja se nije ni dogodila, što je ipak bolje nego kod Srba koji pak slave bitku koju su izgubili.
7. Matija Gubec i Seljačka buna zagorskih kmetova 1573.
Seljačka buna zagorskih kmetova rezultirala je mnoštvom mitova vezanih uz Gupca osobno,
a koji su se kasnije tumačili kao povijesne činjenice. Prema legendi koja se u školama predaje kao činjenica, seljačkog su vođu prvo malo mrcvarili užarenim kliještima, a kasnije ga oholo okrunili užarenom željeznom krunom. Da bi ga nakon te torture mađarski vlastelin Morencz Bahiczy bezočno još i raščetvorio! Brkati zagorski seljak ušao je u povijest, a ujedno je, navodno, povijesni lik s najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Glavni negativac cijele priče je feudalac Franjo Tahi. Uvriježilo se da je glavni uzrok Seljačke bune bilo zlokobno i nepristojno ponašanje te feudalne vucibatine, ali ipak su korijeni drugačiji i imaju u sebi prije svega ekonomske razloge. Priča se uklapala u kasnije antimađarske korijene hrvatskog otpora.
8. Urota zrinsko-frankopanska 1671.
Mnoštvo se legendi i priča stvorilo oko urote Zrinskih i Frankopana 1671., u kojima se ističe njihova hrabrost i mudrost te “stradanje za Hrvatsku”, a zapravo moramo priznati da se urota vodila vrlo loše i neorga-nizirano, amaterski, što pak potvrđuje njezin neosporno hrvatski karakter. Habsburgovci su htjeli neograničeno vladati te su nastojali u Hrvatskoj ukinuti bana i Sabor. Zrinski i Frankopan vucarali su se po Europi u potrazi za saveznicima . Bili su u Francuskoj, Poljskoj i Veneciji, ali nisu ozbiljno shvaćeni niti prihvaćeni. Tada čak pristaju na suradnju s Turcima, i to na način da bi Hrvatska bila u vazalnom odnosu, a Zrinski prihvaća da sultanu plaća i danak! No, uvjet je da on bude vladar s nasljednim pravom. Nakon toga logično je pitanje ima li u svakom zlu i nešto dobra.
Car Leopold I., koji je doznao za antidržavno vršljanje hrvatskog dvojca, zove ih u Beč 1670., tobože radi pomirenja. No, čim su stigli, dao ih je uhititi i zatočiti u zloglasnu kulu u Bečkome Novom Mjestu. Osuđeni su zbog urote i izdaje, i to odsijecanjem desne ruke i glave. To je 30. travnja i izvršeno. Osim toga, postoji još jedna legenda vezana uz zaplotnjački rad hrvatskog dvojca – oni su u ćeliji, suprotno legendama, navodno preklinjali za oprost, kako mrki carski dželat ne bi dekapitirao njihove plemenitaške glave. No, glave su im se ipak otkotrljale u nedokučiva bespuća hrvatske povijesnice.
9. Ilirski preporod 1830. – 1843.
To je općeprihvaćeni naziv za kulturni, nacionalni, društveni i politički pokret koji se u prvoj polovici 19. st. razvio u Hrvatskoj u ozračju narodnog preporoda. Današnja historiografija više ga voli nazivati Hrvatski narodni preporod, kako bi izbjegli komplicirana objašnjenja da je pokret nazvan Ilirskim (premda jest bio iskonsko hrvatski) jer je imao za cilj kulturno i političko jedinstvo “Ilira”, odnosno svih Južnih Slavena. Hrvatski ilirci su vjerovali da Južni Slaveni imaju jedinstveni jezik, pa su ga i zvali ilirskim. Tako su, recimo i bosanski jezik nazivali najmilozvučnijim ilirskim narječjem. No, Srbi i Slovenci nisu tada prihvatili te “ujediniteljske kulturno-političke” ideje iz Hrvatske. Obostrana nepovjerenja su, vidimo, tradicionalna, što ne treba uvijek biti loše. No, bez obzira na te ideale, Ilirski preporod nije bio projugo-slavenski u današnjem smislu riječi, kako se to u jednom periodu prenaglašavalo. Ne treba zanemariti i taj važan detalj, kao što bi to neki rado danas učinili. Kontekst je naravno bio drugačiji, a to se kod nas poslovično previđa. Bilo kako bilo, ideja “južnoslavenskog jedinstva” nastala je u krilu hrvatske inteligencije 19. stoljeća. To je bilo i razumljivo zbog miješanja raznih interesa na ovom našem malom prostoru – austro-mađarski pritisak s jedne, talijanska asimilatorska politika s druge te turska osvajanja s treće strane učinili su naše prilike prilično nelagodnima i opasnima te se stvorila preporodna ideja koja je nama Hrvatima pomogla da se nacionalno izgradimo te teritorijalno zaokružimo.
10. Radić: ‘Ne srljajte kao guske u magli’
Usklik vođe Hrvatske republikanske seljačke stranke Stjepana Radića u Saboru “Ne srljajte kao guske u magli”, u jeku žučne rasprave o ujedinjavanju sa Srbijom, često se spominje u smislu proročanskih riječi kojima je, poput spomenutog nesretnog uvredljivca Zvonimira, želio upozoriti Hrvate da ne ulaze u jugoslavensku zajednicu sa Srbima. Riječi su stvarno izrečene, ali tada nisu izazvale ni takav efekt niti je to tada tako shvaćeno. Taj Radićev, na kraju ipak proročanski, usklik tek se počeo rabiti kada je ujedinjenje u jednu državu pokazalo svoju pravu narav. Zapravo tusti Radić nije govorio protiv ujedinjenja, nego se protivio načinu na koji se ono izvodi. U Jugoslaviji se ta rečenica nije ni spominjala, a kasnije je dobila na gotovo kultnom značenju, premda ona sama po sebi, i da je stvarno izgovorena u kontekstu koji joj se sada pripisuje, ne mijenja na stvari. Odsrljali smo svoje.
21. Novembar 2009. Administrator Hrvatska povijest
ZAGREB – Kada se svojedobno hrvatski povjesničar Neven Budak drznuo posumnjati u velebnu krunidbu Tomislava za hrvatskog nam kralja u pustopoljini kod Duvna zagonetne 925. godine, kao podatak koji je zabetoniran u našoj domoljubnoj svijesti, inženjeri nacionalnih duša skrili su taj rad od nježnih ušiju hrvatskih učenika.
I Odjel za srednjovjekovnu povijest Hrvatskog instituta za povijest smatrao je svojom dužnošću prosvjedovati protiv podatka na internetskim stranicama Stalne misije Hrvatske pri UN-u u New Yorku kako dotični Tomislav nije prvi hrvatski kralj. Hrvatska povijest puna je mitskih sablasti i ideoloških interpretacija. Što smo mi sve u školama učili iz nacionalne povijesti, a za dosta toga se slobodno može reći da je bio konstrukt koji bi trebao potvrditi neupitnu povijesnu slavu i starost Hrvata, nakon čega bi nam ponosito tek trebala spuznuti suza radosnica preko časnog obraza.
Povijesna magla
Kao rijetko koja znanost povijest je podložna pretjerivanju, skrivanju i blago rečeno nevjerodostojnoj interpretaciji događaja, likova i pojava. Mnogo toga u školi smo učili kao povijesnu činjenicu koja se nije smjela dovoditi u pita-nje iz viših nacionalnih ili političkih interesa.
Ako je netko pokušao nešto drugačije prikazati, u najmanju je ruku bivao pribijan na stup nacionalnog srama ili proglašavan izdajnikom jer se posumnjalo u neku veličanstvenu pobjedu, koja zapravo to nije, ili genijalnu zamisao nekoga našeg predalekog vladara koji nam osim sumnjivih fragmenata, nekakvih slova na kamenu, nije ostavio puno pouzdanih podataka o svom postojanju.
Hrvatska povijest morala se ugurati i u šablone država i političkih tendencija u kojima smo dulje ili kraće vrijeme bivali. Hrvatska nam je zato povjesnica dala jedan broj neutemeljenih, teško provjerljivih te lažnih i nategnutih podataka o našoj veličini. Puno je misterija, tame i magle na hrvatskoj povijesti.
Stvaranje ‘dobrih’ Hrvata
No, problem možda ne bi bio toliki da se radi samo o dalekim vremenima zavijenima u zagonetnost zbivanja na hrvatskom kršnom kamenjaru, da se bajkovitost hrvatske povijesti nije proširila do današnjih dana.
- Pitanje je koliko su povjesničari spremni biti hrabri i otvoreni da ne dopuste da ih se iskorištava za podgrijavanje nacionalnih mitova, neovisno o reakcijama. Naravno da je povijest znanost koja interpretira, ali je ipak znanost. I učenje povijesti nema odgojnu funkciju, odnosno nije funkcija učenja povijesti u školama ta da se stvaraju ‘dobri’ Hrvati – kaže povjesničar Tvrtko Jakovina.
- Sve nacionalne povijesti slijede istu šprancu. Sve dijele nekoliko zajedničkih odrednica: trude se dokazati da nacija ima dugi i stabilni kontinuitet pa su tako sve redom stare odvajkada, vuku podrijetlo iz mračnih šuma i pustopoljina pradavnih vremena. Nacionalne povijesti polažu puno pažnje srednjem vijeku, kada se formiraju osnovne karakteristike nacije.
A svaki pristup proučavanju povijesti kao da piše o razvoju čovjeka, pa imamo različita vrednovanja povijesti: bolja i lošija razdoblja, uspone i padove, propasti i slavne povratke, što samo podcrtava da se radi o konstruktu – objašnjava nam povjesničar Stefan Berger, profesor na Sveučilištu Manchester i voditelj projekta “Prezentiranje prošlosti – Pisanje nacionalnih povijesti u Europi”.
Goli opstanak
Sve povijesti barataju kanonom nacionalnih heroja, koji kadšto taj epitet objektivno ne zaslužuju ili se u jednom trenutku slave, a možda im je herojstvo sumnjivo. Naravno, postoje i nacionalni neprijatelji, koji su za druge – heroji. Svima je važna rasprava o granicama, odnosno teritorijima. Raspravljaju o tome tko poseže pravo na njihovo iskonsko područje ili pak koliko je “njihova iskonskog teritorija” izvan matične zemlje.
Dakle, svi narodi imaju svoje guste šume i močvare, tragična polja i junačke gudure iz kojih su došli njihovi preci, svoje Tuge i Buge, Zvonimire, Tomislave i ine, a sasvim je sigurno da nismo jedina nacija s posebnom misijom ili ona koja bi bila nepravedno zakinuta. Može se reći da svaki narod zaslužuje povijest kakvu ima, ma koliko je ukrašavao, revidirao i mitologizirao. Hrvatska povijest prepuna je različitih interpretacija, ovisno o trenutačnim potrebama – od “vjekovne borbe za južnoslavensko ujedinjenje” do “tisućljetne borbe za nacionalnu samostalnost”.
Hrvati se bore uglavnom za goli opstanak od raznih izrabljivača, bilo ideoloških (nacisti, komunisti) ili pak osvajača (Srbi, Mlečani, Turci, Mađari, Austrijanci).
1. Dolazak Hrvata na more
U naše iskonske krajeve, na kojima su već obitavale razne civilizacije, narodi i države, dolaze prahrvati. Oni se u romantičnoj verziji slike Otona Ivekovića predstavljaju kao krotki vizionari koji su s brda zamišljeno zagledani u pučinu i tada još nebetoniziranu obalu, a ne onakvima kakvi su bili – prljavi i znojni koljači i osvajači koji su u rosnu zoru 614. godine sravnili sa zemljom jedan razvijeni grad poput Salone. U prvim redovima tih divljačkih hordi bili su i Slaveni, odnosno prahrvati. Tko im je bio vođa ni ne znamo, jer nema nikakvog pisanog traga. Nije ni čudno – bili su nepismeni. Hrvatska je historiografija taj prljavi posao rušenja i razaranja dobrohotno svalila na Avare, kojih je također bilo u toj hordi i čije karakteristike nisu bitno drugačije od starohrvatskih, ali ipak nisu sami razarali . Doduše, popljačkana Salona još se održala desetljećima prije nego što je sasvim propala, a Hrvati su polako osvajali svoja nova “vjekovno naša” ognjišta . Mi baštinimo njihova davna osvajanja ( jednostavno – tu živimo) i prihvaćamo ih jer su nam ti naši preci ostavili taj teritorij u amanet. Hvala im.
2. Ljudevit Posavski
Knez panonske Hrvatske od 810. do 823. godine, smatra se jednim od najvećih boraca za hrvatsku samostojnost i slobodu. Suprotstavljao se naletima Franaka tada vodeće europske kraljevine, ne želeći prihvatiti njihovu čizmu. Franci su, moćniji i brojniji, poduzeli čak šest ofenziva protiv drčnog Ljudevita i konačno ga 822. porazili (ili ovaj nije ni ulazio u zadnju bitku) i natjerali u bijeg. U ovoj povijesnoj priči dosta je loše prošao i knez primorske Hrvatske Borna, koji je potpisao pakt s Francima te je tako obilježen kao protuha i izdajnik. Za Ljudevita se vezuje i legenda da je nakon poraza pobjegao u Srbiju, odnosno među Srbe. Povjesničarka Nada Klaić dokazuje da je Ljudevit pobjegao u mjesto Srb (pa je zato došlo do zabune). No, golica teorija da je Ljudevit zbrisao među Srbe, gdje ga je tamošnji vladar, navodno kako i priliči, lijepo ugostio. Ipak, Ljudevit ubija tog vladara, misleći da će ga ovaj izdati Francima s kojima je bio u talu. Štoviše, preuzima vlast, ali su ga Srbi poslovično nezadovoljni hrvatskim vladarima prognali. Stiješnjen razvojem događaja, Ljudevit kasnije prihvaća vrhovnu vlast franačkog vladara, premda na kraju balade ipak bježi kod kneza Ljudemisla u Dalmaciju, ali jedne sparne noći 823., zlu ne trebalo, dokonča život nestašnog junaka Ljudevita. Saga o Ljudevitu vrlo je zgodna za sva razdoblja hrvatskih udruživanja i razdruživanja.
3. Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.
4. Kletva kralja Zvonimira
Kralja Zvonimira su prema legendi ubili poslovično nezadovoljni Hrvati u selu Kosovo kod Knina 1089. Ojađeni Zvonimir uvrijeđeno je prokleo Hrvate da će tisuću godina biti bez države. I stvarno, država propade, a Hrvati su samostalni postali tek nakon 900 godina, što je potaklo neke “povjesničare” da spomenu kako je Zvonimir zapravo prokleo nezahvalne Hrvate upravo na toliko godina! Legendu spominje Ljetopis popa Dukljanina iz 12. stoljeća koji je u 15. stoljeću preveden na hrvatski.
5. Petar Svačić i bitka na Gvozdu
Legenda o “narodnom kralju” Petru Svačiću (po najnovijim izvorima radi se o Snačiću), koji je u bitki s Mađarima 1097. godine na Gvozdu, danas njemu u čast Petrovoj gori, želio spriječiti propast hrvatske kraljevine. Petar je želio spriječiti neminovno stapanje hrvatskog kraljevstva u Ugarsku. Neosporno je da se bitka odvila u svibnju na propupalim obroncima Gvozda (ali se ne zna točno ), ali ne zna se s kakvom je vojskom raspolagao i u kojem je statusu Petar tamo bio. No, izginula je vojska, ali i sam kralj Petar. U školama je slavljen kao neprijeporni heroj koji je pokušao nemoguće, a posebno se naglašavala naknadno osmišljena odrednica – narodni kralj.
6. Bitka s Tatarima
Grobnička bitka 1242. godine, gdje su se prema neprovjerenim vijestima sukobili Hrvati s Tatarima, po svoj prilici nije se nikada ni zbila. Hrvati su naravno u toj virtualnoj povijesnoj bitki slavili. No, to nije smetalo Franji Tuđmanu da organizira velebnu proslavu u povodu godišnjice bitke koja se nije ni dogodila, što je ipak bolje nego kod Srba koji pak slave bitku koju su izgubili.
7. Matija Gubec i Seljačka buna zagorskih kmetova 1573.
Seljačka buna zagorskih kmetova rezultirala je mnoštvom mitova vezanih uz Gupca osobno,
a koji su se kasnije tumačili kao povijesne činjenice. Prema legendi koja se u školama predaje kao činjenica, seljačkog su vođu prvo malo mrcvarili užarenim kliještima, a kasnije ga oholo okrunili užarenom željeznom krunom. Da bi ga nakon te torture mađarski vlastelin Morencz Bahiczy bezočno još i raščetvorio! Brkati zagorski seljak ušao je u povijest, a ujedno je, navodno, povijesni lik s najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Glavni negativac cijele priče je feudalac Franjo Tahi. Uvriježilo se da je glavni uzrok Seljačke bune bilo zlokobno i nepristojno ponašanje te feudalne vucibatine, ali ipak su korijeni drugačiji i imaju u sebi prije svega ekonomske razloge. Priča se uklapala u kasnije antimađarske korijene hrvatskog otpora.
8. Urota zrinsko-frankopanska 1671.
Mnoštvo se legendi i priča stvorilo oko urote Zrinskih i Frankopana 1671., u kojima se ističe njihova hrabrost i mudrost te “stradanje za Hrvatsku”, a zapravo moramo priznati da se urota vodila vrlo loše i neorga-nizirano, amaterski, što pak potvrđuje njezin neosporno hrvatski karakter. Habsburgovci su htjeli neograničeno vladati te su nastojali u Hrvatskoj ukinuti bana i Sabor. Zrinski i Frankopan vucarali su se po Europi u potrazi za saveznicima . Bili su u Francuskoj, Poljskoj i Veneciji, ali nisu ozbiljno shvaćeni niti prihvaćeni. Tada čak pristaju na suradnju s Turcima, i to na način da bi Hrvatska bila u vazalnom odnosu, a Zrinski prihvaća da sultanu plaća i danak! No, uvjet je da on bude vladar s nasljednim pravom. Nakon toga logično je pitanje ima li u svakom zlu i nešto dobra.
Car Leopold I., koji je doznao za antidržavno vršljanje hrvatskog dvojca, zove ih u Beč 1670., tobože radi pomirenja. No, čim su stigli, dao ih je uhititi i zatočiti u zloglasnu kulu u Bečkome Novom Mjestu. Osuđeni su zbog urote i izdaje, i to odsijecanjem desne ruke i glave. To je 30. travnja i izvršeno. Osim toga, postoji još jedna legenda vezana uz zaplotnjački rad hrvatskog dvojca – oni su u ćeliji, suprotno legendama, navodno preklinjali za oprost, kako mrki carski dželat ne bi dekapitirao njihove plemenitaške glave. No, glave su im se ipak otkotrljale u nedokučiva bespuća hrvatske povijesnice.
9. Ilirski preporod 1830. – 1843.
To je općeprihvaćeni naziv za kulturni, nacionalni, društveni i politički pokret koji se u prvoj polovici 19. st. razvio u Hrvatskoj u ozračju narodnog preporoda. Današnja historiografija više ga voli nazivati Hrvatski narodni preporod, kako bi izbjegli komplicirana objašnjenja da je pokret nazvan Ilirskim (premda jest bio iskonsko hrvatski) jer je imao za cilj kulturno i političko jedinstvo “Ilira”, odnosno svih Južnih Slavena. Hrvatski ilirci su vjerovali da Južni Slaveni imaju jedinstveni jezik, pa su ga i zvali ilirskim. Tako su, recimo i bosanski jezik nazivali najmilozvučnijim ilirskim narječjem. No, Srbi i Slovenci nisu tada prihvatili te “ujediniteljske kulturno-političke” ideje iz Hrvatske. Obostrana nepovjerenja su, vidimo, tradicionalna, što ne treba uvijek biti loše. No, bez obzira na te ideale, Ilirski preporod nije bio projugo-slavenski u današnjem smislu riječi, kako se to u jednom periodu prenaglašavalo. Ne treba zanemariti i taj važan detalj, kao što bi to neki rado danas učinili. Kontekst je naravno bio drugačiji, a to se kod nas poslovično previđa. Bilo kako bilo, ideja “južnoslavenskog jedinstva” nastala je u krilu hrvatske inteligencije 19. stoljeća. To je bilo i razumljivo zbog miješanja raznih interesa na ovom našem malom prostoru – austro-mađarski pritisak s jedne, talijanska asimilatorska politika s druge te turska osvajanja s treće strane učinili su naše prilike prilično nelagodnima i opasnima te se stvorila preporodna ideja koja je nama Hrvatima pomogla da se nacionalno izgradimo te teritorijalno zaokružimo.
10. Radić: ‘Ne srljajte kao guske u magli’
Usklik vođe Hrvatske republikanske seljačke stranke Stjepana Radića u Saboru “Ne srljajte kao guske u magli”, u jeku žučne rasprave o ujedinjavanju sa Srbijom, često se spominje u smislu proročanskih riječi kojima je, poput spomenutog nesretnog uvredljivca Zvonimira, želio upozoriti Hrvate da ne ulaze u jugoslavensku zajednicu sa Srbima. Riječi su stvarno izrečene, ali tada nisu izazvale ni takav efekt niti je to tada tako shvaćeno. Taj Radićev, na kraju ipak proročanski, usklik tek se počeo rabiti kada je ujedinjenje u jednu državu pokazalo svoju pravu narav. Zapravo tusti Radić nije govorio protiv ujedinjenja, nego se protivio načinu na koji se ono izvodi. U Jugoslaviji se ta rečenica nije ni spominjala, a kasnije je dobila na gotovo kultnom značenju, premda ona sama po sebi, i da je stvarno izgovorena u kontekstu koji joj se sada pripisuje, ne mijenja na stvari. Odsrljali smo svoje.
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Baš kao što je SPC napisala mnoštvo mitova i na zapadu je bilo isto to. Jedini razlog za ispisivanje te gluposti može biti taj da su Hrvati još prije nekoliko stoljeća, na taj način pokušali dokazivati hrvatstvo Bosne. I još se neki čude Klaićki zašto je svaki drugi dokument proglašavala falsifikatom. Možda je i pretjerivala ali neke istine tu mora biti.Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.
OT, stanovnici Hercegovine u srednjem vijeku su skoro svi stočari i to ima neke veze sa onim što znamo od ranije. Sad bi trebalo napraviti razliku/razgraničenje izmežu vlaških i albanskih plemena.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
1.Krivi zubi, jedan zub veći jedan manji, razdvojeni zubi i sl. su stvar genetike vlaha i albanaca i nema nikakve veze sa ishranom i održavanjem zuba. Slaveni su poznati po dobrim zubima koliko i englezi po lošim.Jack je napisao/la:1.A, mozes imati pokvarene zube jer jedes slatko previse ili ti je neko udario par puta sakom u zube.Logika ti je do j...a
2.Ovo visoki, plavi i bijeli.Ne zelim da komentarisem.Odredjene osobe ovdje 2 lica znaju moje porijeklo.I znaju da ja nisam vlah'' ali haj
3.Gleda se fizionomija lica, znaci ako imas kranij veci i siri, tj uzi, ako imas boju ociju koja ne dodiruje crno.
4.To za visinu isto ne valja.Pa, najgaraviji vlasi Prijepolja i Skutorije su 190-200 ili 210 cm visoki, onaj Stojko Vrankovic ti je tipicni primjer tog
5.Ovo za bijelo ti je provala.Ljudi koji zive juznije imaju jaci ten, od Sjevernih ljudi.To nije nista novo.Portugalci s mahom svi crni, pa im niko ne premece to, ali haj dobro
I ovo za Slavene.To ne zelim da komentarisem
2.S očeve strane imam vlaške korijene a sa mamine slavenske. Što se tiče izgleda pokupio sam mamine gene.
3.Sve se gleda.
4.Izuzeci ali generalno skutori kao i ostali vlasi su niži od slavena koji spadaju u najviše narode na svijetu, tačnije uz germanske narode slaveni su na vrhu. Svi mediteranski narodi (Turci, Grci, Talijani, Španci) su niski isto kao i vlaški pretci Iliri i Tračani.
5.Slaveni su bijeli ko kreč i to nema nikakve veze sa tim gdje žive, boja kože se ne mijenja preko noći, tako da će crnac na Grenlandu i za 500 godina biti crnac ako se bude razmnožavao sa crnkinjama. Portugalci su taman ten uzeli od maura.
Jack ja ne znam kako ti izgledaš ali vjerujem da znaš svoje porijeklo i da je ono slavensko. To što je ono slavensko ne znači da si čisto krvni slaven jer su se slaveni itekako miješali sa drugim narodima svugdje pa tako i u Bosni (vlasi), ja sam ti živ primjer u mene je rođeni brat tamnijeg tena. Tako da ako imaš tamniji ten on sigurno ima svoje genetsko porijeklo a ono nije slavensko.
Bošnjak koji nije nacionalista nije ni Bošnjak!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Vlasi su romanizirano pred slavensko stanovništvo Balkana (Iliri na zapadu a Tračani na istoku poluostrva), ukoliko prihvatimo da su Albanci Iliri a sve ide u prilog tome onda između njih i ostalih vlaha na ex-yu prostorima nema neke velike razlike. Termin vlah se koristi za romanizirano stanovništvo širom Europe i on nikako ne može predstavljati etničku odrednicu jer je unutar Rimskog carstva bilo dosta migracija stanovništva. Tako je prostor Bosne zabilježeno doseljavanje (povučenih iz službe) rimskih vojnika kao i germana (gota) na prostor Srebrenice.Krokodil Behko je napisao/la:Baš kao što je SPC napisala mnoštvo mitova i na zapadu je bilo isto to. Jedini razlog za ispisivanje te gluposti može biti taj da su Hrvati još prije nekoliko stoljeća, na taj način pokušali dokazivati hrvatstvo Bosne. I još se neki čude Klaićki zašto je svaki drugi dokument proglašavala falsifikatom. Možda je i pretjerivala ali neke istine tu mora biti.Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.
OT, stanovnici Hercegovine u srednjem vijeku su skoro svi stočari i to ima neke veze sa onim što znamo od ranije. Sad bi trebalo napraviti razliku/razgraničenje izmežu vlaških i albanskih plemena.
Bošnjak koji nije nacionalista nije ni Bošnjak!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
Nama treba nacionalna a ne demokratska fronta!
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Pa dobro, ima veze. Možemo termin Vlasi uzeti kao oznaku svih romaniziranih starosjedilaca a ti isti Romani su ovo sve ovdje nazvali Ilirima i znamo odakle potiče ta riječ pa da se ne osvrćem na to. Međutim, čini mi se da upravo među Albancima ima najviše DNK Tračana. DNK na području BiH je ilirskija od one u Albaniji za nemalih 5%. Dakle, mišljenja sam da Tračani ipak nisu na istoku, kako si ti naveo, nego na jugu. Na istoku su srpski rođaci, Dačani i Cincari a jedan dio njih je naseljen i u Herceovini pa valjda otuda i naziv planine Cincar.Agron je napisao/la:Vlasi su romanizirano pred slavensko stanovništvo Balkana (Iliri na zapadu a Tračani na istoku poluostrva), ukoliko prihvatimo da su Albanci Iliri a sve ide u prilog tome onda između njih i ostalih vlaha na ex-yu prostorima nema neke velike razlike. Termin vlah se koristi za romanizirano stanovništvo širom Europe i on nikako ne može predstavljati etničku odrednicu jer je unutar Rimskog carstva bilo dosta migracija stanovništva. Tako je prostor Bosne zabilježeno doseljavanje (povučenih iz službe) rimskih vojnika kao i germana (gota) na prostor Srebrenice.Krokodil Behko je napisao/la:Baš kao što je SPC napisala mnoštvo mitova i na zapadu je bilo isto to. Jedini razlog za ispisivanje te gluposti može biti taj da su Hrvati još prije nekoliko stoljeća, na taj način pokušali dokazivati hrvatstvo Bosne. I još se neki čude Klaićki zašto je svaki drugi dokument proglašavala falsifikatom. Možda je i pretjerivala ali neke istine tu mora biti.Krunidba kralja Tomislava na Duvanjskom polju
Ne postoje činjenični dokazi i artefakti koji bi potvrdili da se u maglovitom srednjovjekovlju – 925. godine – to stvarno i dogodilo. No, za Hrvate podatak je historijski, nacionalno i politički neupitan. Jedino što bi išlo u prilog tome jest činjenica da su samo Hrvati, pored onakve obale, vladali i krunili se u nekakvim vukojebinama sličnijima Tolkienovim zlosretnim carstvima. No, iako se ne može potvrditi da je Tomislav stvarno okrunjen te kada se i gdje to zbilo, ipak ga smatramo prvim hrvatskim kraljem. O tome govori i činjenica da su se njegovi nasljednici dosljedno nazivali kraljevima.
OT, stanovnici Hercegovine u srednjem vijeku su skoro svi stočari i to ima neke veze sa onim što znamo od ranije. Sad bi trebalo napraviti razliku/razgraničenje izmežu vlaških i albanskih plemena.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Radeci na brodovima ovih zadnjih par godina, imo' sam priliku da upoznam mnogo ljudi iz Rumunije, ono sto mi je zapadalo u oci jeste nevjerovatna slicnost mnogih rumunskih prezimena sa prezimenima u zapadnoj Bosni i zapadnoj hercegovini , npr. prezimena koja zavrsavaju na - ihalj ili -alj zatim prezimena koja zavrsavaju na -o recimo u rumuniji imas prezime Soldo kao medju vlasima u hercegovini i sl .
- Sandalj Hranic
- Član
- Postovi: 23
- Pridružen/a: 13 feb 2014 06:33
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Krenem čitati knjigu od Dubravka Lovrenovića: "Na klizištu povijesti: Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska", vidim zahvaljuje se što su mu u realizaciji knjige pomogle i neke naše institucije i ljudi poput Alije Behmana.
A odmah na prvim stranicama ističe kako je eto on posvetio tolike godine istraživanju i pisanju kako bi raskrinkao bošnjačke laži i podvale, navodi u fusnotama neki članak iz Oslobođenja kao primjer. Google ga predstavlja kao profesora Filozofskog fakultera u Sarajevu, fino, baš fino. Nevjerovatna represija se vrši na Bošnjacima. Osporava se, omaložava, ismijava svaki detalj naše historije, svaki detalj se analizira kako bi se mogao iskoristiti protiv nas. Bolest. Osporava se bošnjanstvo našeg slavnog naroda na svakom koraku, trn smo u očima svima. Te "ovi Bošnjaci su islamizirani Srbi", "oni su islamizirani Hrvati", "Sandžaklije ne mogu biti Bošnjaci" itd. Najgore je što ima našeg naroda koji podliježe ovoj zaista strašnoj antibošnjačkoj propagandi. Kada će neko posvetiti koju godinicu istraživanja da malo istraži porijeklo svih Hrvata "od stoljeća sedmog", može jedno poglavlje posvetiti i tome kako je katolicima u Bosni prije par stoljeća pojam "Hrvat" značio ko' i Argentinac. A tek o tome kako je svaki vlah čoban najednom postao srbenda, moglo bi se zasebno djelo napisati.
A odmah na prvim stranicama ističe kako je eto on posvetio tolike godine istraživanju i pisanju kako bi raskrinkao bošnjačke laži i podvale, navodi u fusnotama neki članak iz Oslobođenja kao primjer. Google ga predstavlja kao profesora Filozofskog fakultera u Sarajevu, fino, baš fino. Nevjerovatna represija se vrši na Bošnjacima. Osporava se, omaložava, ismijava svaki detalj naše historije, svaki detalj se analizira kako bi se mogao iskoristiti protiv nas. Bolest. Osporava se bošnjanstvo našeg slavnog naroda na svakom koraku, trn smo u očima svima. Te "ovi Bošnjaci su islamizirani Srbi", "oni su islamizirani Hrvati", "Sandžaklije ne mogu biti Bošnjaci" itd. Najgore je što ima našeg naroda koji podliježe ovoj zaista strašnoj antibošnjačkoj propagandi. Kada će neko posvetiti koju godinicu istraživanja da malo istraži porijeklo svih Hrvata "od stoljeća sedmog", može jedno poglavlje posvetiti i tome kako je katolicima u Bosni prije par stoljeća pojam "Hrvat" značio ko' i Argentinac. A tek o tome kako je svaki vlah čoban najednom postao srbenda, moglo bi se zasebno djelo napisati.
Re: Albansko porijeklo Zapadne Hercegovine
Gledaj Zapadna Hercegovina je fakticki mikroregij Bosne.Gdje se apsolutno nista ne zna historijski.Na tom podrucju ne postoji puno srednjovjekovnih gradova i nije bilo puno naseljenih mjesta prije dolaska Turaka,znaci da je taj prostor bio fakticki nenaseljen
Gange ili Kenge su Albanskog porijekla i nemaju nikakve veze s Hrvatima
Skutori mogu jedino da dobiju iz Skadra porijeklo jer nema druge
Pa sam najveci ustasha Maks Luburic kaze nakon sto je popio par casica rakije.Mi smo Luburici svi bili Pravoslavne vjere i medju zadnjim smo se pokatolicili.Maks Vjekoslava Luburic pak nastavlja u pijanom stanju
Nasa porodica je medju zadnjima presla na katolicanstvo kad je moj did.Cuj sad ovo.Did presao u katolicanstvo
On je rodjen 1914.Ako je to znaci djed.Imamo faktickih 70 godina maks.Jer je rekao da je u mladosti djed mu presao u katolicanstvo.Sto znaci da na tom podrucju posebno ono malo Albanaca i Srba se je pokatolicilo,tj Pohrvatilo u periodu kad je izgradjen samostan u Sirokom Brijegu
Interesantne cinjenice nam pak kaze najpoznatiji Srpski historicar i Etnolog koji u analima Sanu.Spada u najvece Srpske historicare.Radi se o Jefti Dedijeru
Naime njegova knjiga Hercegovina napisana 1909 godine pise o dolasku Franjevaca na podrucje danasnjeg Sirokog Brijega kako su fakticki pokrali zemlju od Muslimana.Da tamo nije nista bilo,sem Muslimanskog sela Cemer
Zasto bi najveca Srbenda Jefto Dedijer.A ne neki Osman ili Saban.Pisao takvo sta.
To je realnost
Pa pogledaj sva naselja danasnje Zapadne Hercegovine
Vitina do 1760 godine je bila 100% Muslimansko naselje.Prvi katolici dolaze iz danasnje Srbije i Dalmacije u Vitinu na imanje bega.Ovo isto vazi za danasnji Klobuk,pa i Humac.Pa pogledaj jednostavno naprimjer Citluk.Jasno je da su sela: Krehin Gradac,Bijakovici i Citluk imali Muslimansku vecinu sredinom 18 stoljeca,znaci do Marije Tereze.Pa sama rijec Krehin Gradac po Muslimanskoj porodici Kreho koja je osnovala selo.Ukazuje nam takvo sta
Gange ili Kenge su Albanskog porijekla i nemaju nikakve veze s Hrvatima
Skutori mogu jedino da dobiju iz Skadra porijeklo jer nema druge
Pa sam najveci ustasha Maks Luburic kaze nakon sto je popio par casica rakije.Mi smo Luburici svi bili Pravoslavne vjere i medju zadnjim smo se pokatolicili.Maks Vjekoslava Luburic pak nastavlja u pijanom stanju
Nasa porodica je medju zadnjima presla na katolicanstvo kad je moj did.Cuj sad ovo.Did presao u katolicanstvo
On je rodjen 1914.Ako je to znaci djed.Imamo faktickih 70 godina maks.Jer je rekao da je u mladosti djed mu presao u katolicanstvo.Sto znaci da na tom podrucju posebno ono malo Albanaca i Srba se je pokatolicilo,tj Pohrvatilo u periodu kad je izgradjen samostan u Sirokom Brijegu
Interesantne cinjenice nam pak kaze najpoznatiji Srpski historicar i Etnolog koji u analima Sanu.Spada u najvece Srpske historicare.Radi se o Jefti Dedijeru
Naime njegova knjiga Hercegovina napisana 1909 godine pise o dolasku Franjevaca na podrucje danasnjeg Sirokog Brijega kako su fakticki pokrali zemlju od Muslimana.Da tamo nije nista bilo,sem Muslimanskog sela Cemer
Zasto bi najveca Srbenda Jefto Dedijer.A ne neki Osman ili Saban.Pisao takvo sta.
To je realnost
Pa pogledaj sva naselja danasnje Zapadne Hercegovine
Vitina do 1760 godine je bila 100% Muslimansko naselje.Prvi katolici dolaze iz danasnje Srbije i Dalmacije u Vitinu na imanje bega.Ovo isto vazi za danasnji Klobuk,pa i Humac.Pa pogledaj jednostavno naprimjer Citluk.Jasno je da su sela: Krehin Gradac,Bijakovici i Citluk imali Muslimansku vecinu sredinom 18 stoljeca,znaci do Marije Tereze.Pa sama rijec Krehin Gradac po Muslimanskoj porodici Kreho koja je osnovala selo.Ukazuje nam takvo sta
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.