Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Cica mica gotova je prica. Znaci te price o tome kako Tvrtko spominje samo srbe kao narod u svojoj tituli i kao narod koji zivi u Bosni padaju u vodu jer evo ovdje vam postavljam dokument koji je izdao kralj Tvrtko gradu Sibeniku gdje se jasno vidi da se to srbi odnosi na Rasku. Za one koji nisu upuceni da pojasnim malo. Znaci nakon smrti posljednjeg srpskog kralja Urosa, bosanski kralj Tvrtko zbog svojih krvnih srodnosti (Uros i on su bili rodjaci Tvrtkova baba Jelisaveta je Nemanjickog roda) preuzima srpski tron i u pocetku u svojoj tituli stavlja TVRTKO KRALJ SRBLJEM, BOSNE itd.. i to se od strane srba uzima kao "dokaz" da srbi zive u Bosni i da je to narod kojim Tvrtko vlada u Bosni?? Naravno to se odnosi samo na titulu Raske koju je sebi pripisao nakon Uroseve smrti. Da ovo nije istina bilo bi logicno pitanje zasto se niko od srpskih despota nije proglasio za kralja Raske nakon Uroseve smrti i druga pitanja?
ISPRAVE BOSANSKO-HUMSKIH SREDNJOVJEKOVNIH
VLADARA ŠIBENIKU
Milko BRKOVIĆ UDK 949.75:930.22 Šibenik
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 25. XII. 2007.
Smrću ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog (1342.-1382.) na ugarskom dvoru
nastupa razdoblje slabih vladara popraćeno dvorskim svađama. Takvo su stanje iskoristili
bosanski vladari, u prvom redu kralj Tvrtko I. (1353.-1377.-1391.), da bi se što više osamostalili
u Bosni i što više prigrabili teritorija Hrvatskog Kraljevstva pod ugarsko-hrvatskom krunom. U
takvim su okolnostima svi dalmatinsko-hrvatski gradovi, osim Zadra, zbog velikoga mletačkog
utjecaja, potpali pod bosansku vlast devedesetih godina četrnaestog stoljeća. Među njima je bio i
grad Šibenik, kojem su bosansko-humski vladari izdali nekoliko isprava o kojima govori ovaj rad.
Riječ je o ispravama u užem smilu riječi.
Ključne riječi: Šibenik, bosansko-humski vladari, isprave.
1. REGESTA, TEKSTOVI I PRIJEVODI DONESENIH ISPRAVA
I. Povelja kralja Tvrtka I. iz godine 1390. (11. VI.) kojom Šibenčanima potvrđuje
sve stare povlastice, slobode, milosti, statute, reformacije i običaje što su im ih podijelili
ugarsko-hrvatski vladari, posebice kralj Ludovik I. Veliki.1
1 Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50050. Original na pergameni oštećen, ali je tekst
prepisan u: Diplomatar Sibenicense, str. 11-13, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Povelju su objavili: Georgius FEJÉR, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X, 1,
Budae, 1843., str. 615; Ivan KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol.
II, Zagreb, 1861., str. 493-495 (prema: Ivan LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traú,
Venetia, M. DC. LXXXIV, str. 512); Tadija SMIČIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae, XVII, Zagreb, 1981., str. 297-299; Šibenik. Spomen zbornik, Šibenik, 1976., tabela a,
br. 14 (fotokopija), Šibenski diplomatar. Zbornik šibenskih isprava, str. 33-36 (za tisak priredili Josip
BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ). Kukuljević (u Jura regni…), Šibenski zbornik i Smičiklasov Codex
navode da se original te povelje čuva u mađarskom državnom arhivu u Budimpešti u zbirci Nikole
Jankovića i da je pisan na papiru. Međutim, to nije papir nego fini pergament.
M. BRKOVIĆ, Isprave bosansko-humskih srednjovjekovnih vladara Šibeniku,
Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 50/2008., str. 15–46.
Nos Stephanus Tuertcho dei gratia Rascie, Bossne Meritimeque etc. rex, omnibus
Christi fidelibus tam presentibus quam futuris presentium notitiam habitaturis salutem
in omnium saluatorem. Preheminens regalis sublimatas diuini iuris et humane legis
auctoritatibus autenticata de regimine principum eiacentibus non solum de ordine status
regni, verum etiam ex dispositione ciuitatum preponens uniuersum exitum reipublice debet
disponere et etiam prouidere, bone rei dare consultum publiceque utilitate dare subsidium,
magne uirtuti nomen in eternum exortiri. Verum si laudabile sit antiquas bonas consuetudines
et municipales leges conseruare, equa laude priora usitata noua debent iuristictioni roborari
ut fruentibus bonis legibus consuetudinibusque approbatis ciuitates et regna ualeant
feliciter augere. Ad uniuersorum notitiam harum serie uolumus peruenire, quod viri
nobiles et prudentes ser Doymus Zuratich ser Iohannes Naplauich, ambaxiatores et sindici
communis ciuitatis Sibenici, ad nostram maiestatem transmissi attentius nos rogantes, ut
omnia priuilegia, libertates et gratias eorum olim ab illustrissimis regibus Hungarie collatis,
presertim felicis recordationis D. Lodouici regis prefati regni Hungarie, fratris nostri
dilecti pro eisdem eorumque heredibus nostro priuilegio dignaremur confirmare eosque
permittere uti gratiis, libertatibus, statutis, reformationibus et consutudinibus ipsorum
sicuti tempore prefati D. Lodouici regis usi fuerunt. Nos igitur considerantes utilitatem,
profectum et statum bonum totius regni ex bono regimine, pro quo deo auxiliante continue
laboramus, prosequi et nancisci fidelitatibus predictorum ciuium nostrorum Sibenicensium
recensitis, ut ipsi de uirtute boni presidentis in pacis pulchritudine uigeant et tranquillitate
quiescant ac in facultatibus abunde gratulentur volentes, ut ea, que circa libertates eorum
ab antiquis temporibus in fauoribus et prerogatiuis ipsius ciuitatis fuerunt obseruata, sic
sub umbra nostre dominationis protectionisque libere obseruentur, ut ipsa ciuitas nostra
regalibus munitionibus exaltata in dictis priuilegiis et gratiis confirmetur, propositis
petitionibus ipsorum sindicorum et ambaxiatorum ac ciuium predictorum ex parte totius
comunitatis iam dicte ciuitatis plenum mandatum habentium fauorabiliter exauditur omnia
et singula priuilegia, libertates et gratias certasque litteras in fauorem dicte ciuitatis,
statuta, reformationes et consuetudines ipsius ciuitatis Sibenici per ipsorum regem olim
Hungarie datas, presertim per inclitum principem D. regem Lodouicum, fratrem nostrum
dilectum, mediante iuramento, manutactis corporaliter sacrosanctis euangeliis acceptamus,
ratificamus et approbamus de baronum nostrorum consilio prematuro regia auctoritate pro
eisdem fidelibus nostris ciuibus ciuitatis Sibenici, ipsis eorumque heredibus, successoribus
et posteritatibus uniuersis perpetue confirmamus, ratificamus et aprobamus inuiolabiliterque
promittimus, camaram uero salis et trigesime pro nostra maiestate reseruantes, nullum aliud
dacium ipsis inferentes. Et quod sal nostre camara in ciuitate Sibenici debeat eo pretio, quod
uenditur in aliis nostris camaris Dalmatie, volentes etiam omnes gratiam per maiestatem
nostram ipsis collatam nullomodo infringere, sed perpetuo firmam et ratam habere et tenere,
promittentes eisdem fidelibus Sibenicensibus nostro mediante iuramento tenere eos in pace
bona et quieta, ipsos et ciuitatem Sibenici tutam et tutos facere, defendere tuereque viriliter
et potenter iuxta nostram possibilitatem contra omnes homines volentes ipsos oprimere.
Et hoc ideo quia dicti sindici vice et nomine comunis Sibenici, ut de eius sindicatu constat
magistri Zilii quondam Gulielmi de Albanis de Regio, publici imperiali auctoritate notarii,
nunc uero iurati cancellarii comunis Sibenici, iurauerunt corporaliter deosculando lignum
viuifice dominici c.(rucis) nobis et nostris heredibus et successoribus de nostro corpore
legitime procreatis omagium fidelitatis obseruare recognoscentes nos pro ipsorum domino
naturali nullumque alium dominum recipere nec habere perpetuis temporibus preter nos et
nostros heredes et successores, ut preferentur, submittentes se ipsorumque filios, successores
et posteros totamque ciuitatem cum omni populo ipsius ciuitatis et toto eius districtu sub
domino, tuicione et protectione nostre maiestatis perpetuis temporibus, ut constat per
ipsorum duo priuilegia unius tenoris confecta, alterum idioma literali alterum vero idoma
Sclauico, cum autentico sigillo ipsorum pendenti communis consueto. Nos uero tenebimur
eos conseruare et tenere in suprascriptis libertatibus, promittentes etiam prefatis fidelibus
communitati Sibenici, quod numquam ponemus nec ponere faciemus d(a?)uanam seu
tributum recipere circa uel ante portas predicte ciuitatis Sibenici. Insuper addimus, largimur
et donamus ad territorium seu districtum predictorum fidelium nostrorum Sibenicensium
medietate ville dicte Helmlani que medietas, ut dicitur, semper fuit dominii cum omnibus
atinenciis, que ad prefatam medietatem pertinent. In quorum omnium et rei memoriam
firmitatemque perpetuam presentes concessimus et litteras priuilegiales nostra pendenti
et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas. Datum in aula nostra regali Soteslie
per manus Thome de Lusach, aule nostre vicecancellarii dilecti et fidelis, presentibus
magnificis et egregiis viris dominis comite Dabissa, comite Stypoye Heruatinich, comite
Paulo Radinouich, Triphone de Cataro auale nostre prothouestiario, Vlatchone voivoda de
Vsora, comite Priboye Masnouich, supano Bilyaco Sancouich et Sladichio Masnouich nostro
pincerna, nostris fidelibus dilectis, sub anno domini millesimo tricentesimo nonagesimo,
indictione XIII. Die XI mensis iunii.
Prijevod:
Mi Stjepan Tvrtko, Božjom milošću, kralj Raške, Bosne i Primorja te ostalog, svim
vjernima u Kristu, kako sadašnjim tako i budućim, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti
ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju svih. Kraljevsko je dostojanstvo uzvišeno iznad drugih
na temelju božanskog prava i prema istinskim poznavateljima ljudskog zakonodavstva o
vladarskom upravljanju, kralj treba ne samo održavati red u kraljevstvu nego, prema položaju
gradova, treba brinuti za opći napredak države, promicati blagostanje i potpomagati javnu
korist; time će s pravom steći vrlo slavno ime. Ako je zaista hvalevrijedno čuvati dobre stare
običaje i gradske zakone, jednako je pohvalno ono što se ranije upotrebljavalo ojačati novim
jamstvom, da bi gradovi i kraljevstva, služeći se dobrim zakonima i odobrenim običajima,
mogli sretno napredovati. Ovom ispravom ozbiljno želimo svima obznaniti da su nas,
plemeniti i odvažni gospodin Dujam Kuratić i gospodin Ivan Naplavić, poslanici i zastupnici
općine grada Šibenika, poslani k našem veličanstvu, lijepo zamolili da se udostojimo njima
i njihovim nasljednicima našom poveljom potvrditi i sve povlastice, sloboštine i olakšice
koje su im nekoć dali prejasni ugarski kraljevi, a osobito naš ljubljeni brat sretne uspomene
gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog Kraljevstva, da im dopustimo služiti se
svojim olakšicama, sloboštinama, statutima, odredbama i običajima, kao što su se služili u
vrijeme spomenutog gospodina kralja Ludovika. Mi stoga imajući na umu korist i potpuno
blagostanje čitavog našeg kraljevstva, koje niče od dobra upravljanja, oko kojeg se, s Božjom
pomoću, trajno trudimo, pa smo se tako osvrnuli na vjernost spomenutih naših šibenskih
građana da bi, dakle, oni mogli uživati u lijepom miru i spokojstvu kao plodu dobra upravitelja
i obilno se služiti svojim ovlaštenjima, hoćemo da se ono što se, s obzirom na sloboštine,
olakšice i prednosti njihova grada od drevnih vremena opsluživalo, i dalje tako slobodno
opslužuje pod okriljem i zaštitom našeg gospodstva. Uslišali smo blagonaklono molbe svih
zastupnika i poslanika te spomenutih građana, opunomoćenih od strane čitave komune već
navedenog grada Šibenika, pa hoćemo da se taj naš grad, uzdignut kraljevskom zaštitom,
potvrdi u rečenim povlasticama i olakšicama. Prihvaćamo i, dodirnuvši Sveta evanđelja,
zakletvom potvrđujemo i odobravamo, u cjelini i pojedinačno, povlastice, sloboštine i
olakšice i druge isprave, izdane u prilog spomenutog grada, statute, nove odredbe i običaje
toga šibenskog grada, izdate od pobožnih ugarskih kraljeva, napose od našeg ljubljenog
brata slavnog kralja Ludovika. Po savjetu naših velmoža i našom razboritom kraljevskom
vlašću mi ovo trajno potvrđujemo, priznajemo i odobravamo te obećavamo bez povrede
opsluživati našim vjernim građanima grada Šibenika, njihovim baštinicima, nasljednicima
i svim njihovim potomcima. Komoru soli i tridesetinu zadržavamo za naše veličanstvo
a ne namećemo im nikakvu drugu dažbinu osim onoga što je bilo uobičajeno (u doba
spomenutog kralja Ludovika). Također određujemo da se sol naše komore u gradu Šibeniku
treba prodavati po onoj cijeni po kojoj se prodaje u drugim našim komorama u Dalmaciji.
Hoćemo da se nijedna milost koju im je naše veličanstvo udijelilo ni na kakav način ne
krši nego da uvijek bude čvrsta i na snazi. Pod zakletvom obećavamo istim našim vjernim
Šibenčanima da ćemo ih održavati u miru, dobru i spokoju a njihov grad Šibenik i njih
same u sigurnosti; obećavamo, prema našoj mogućnosti, braniti ih i muževno i moćno štititi
protiv svih ljudi koji ih žele podjarmiti. Ovo činimo zato jer su se spomenuti zastupnici,
ispred općine (komune) Šibenika i u njezino ime, tjelesno zakleli, ljubeći drvo Gospodnjega
križa, da će nama i našim baštinicima, zakonito rođenim od našeg tijela, odavati počast i biti
vjerni, da će nas priznavati za svog naravnog gospodara i da neće prihvatiti niti ikad imati
ijedna drugog gospodara osim nas i naših baštinika i nasljednika, kao što je gore rečeno.
Oni podlažu sebe i svoje sinove, svoje nasljednike i potomke i čitav grad, sa svim pukom
toga grada i čitava njegova distrikta, pod vlast, zaštitu i obranu našeg veličanstva za vječna
vremena. Da navedeni zastupnici zastupaju tu općinu (komunu), utvrđeno je svjedočanstvom
javnog carskog bilježnika magistra Čilija pokojnog Gulielma iz Albanije iz Regia (talijanske
pokrajine), a sada zaprisegnutog kancelara šibenske općine (komune). Tako je to očito iz
dviju njihovih isprava istog sadržaja, od kojih je jedna na književnom (latinskom) jeziku, a
druga na hrvatskom (slavenskom) jeziku, s visećim pravim, uobičajenim, pečatom te općine
(komune). Mi smo dužni čuvati ih i održati u našim gore opisanim sloboštinama i obećanjima
danim našoj gore spomenutoj vjernoj Šibenskoj općini, da joj nećemo postavljati carine niti
uzimati porez u okolici i ulasku u grad Šibenik. K tomu pridodajemo, poklanjamo i dajemo
na južnoj strani teritorija ili distrikta navedenim našim vjernim Šibenčanima rečeno(?) selo
Helmlane (Zemljane?), koje je, kako se kaže, na jugu, da bude zauvijek njihov posjed sa
svim pripadnostima koje pripadaju rečenim južnim granicama. Na spomen svega toga i
na trajnu čvrstoću te stvari izdali smo ove naše darovnice i isprave s povlasticama, koje
smo potkrijepili i zaštitili našim autentičnim dvostranim visećim pečatom. Dano u našem
kraljevskom dvoru u Sutjesci rukom Tome iz Lušca, našeg dragog i vjernog potkancelara
našeg dvora u nazočnosti velmožnih i uglednih muževa, gospode kneza Dabiše, kneza
Stipoja Hervanića (Hrvatinića), kneza Pavla Radinovića, Tripuna iz Kotora, protovestijara
našeg dvora, Vlatka, usorskog vojvode, kneza Priboja Masnovića, župana Biljaka Sankovića
i Sladića Masnovića, našeg vinotoče, naših vjernih i slavnih, godine Gospodnje tisuću trista
devedesete, indikcije trinaeste, dana XI., mjeseca lipnja.2
ISPRAVE BOSANSKO-HUMSKIH SREDNJOVJEKOVNIH
VLADARA ŠIBENIKU
Milko BRKOVIĆ UDK 949.75:930.22 Šibenik
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 25. XII. 2007.
Smrću ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog (1342.-1382.) na ugarskom dvoru
nastupa razdoblje slabih vladara popraćeno dvorskim svađama. Takvo su stanje iskoristili
bosanski vladari, u prvom redu kralj Tvrtko I. (1353.-1377.-1391.), da bi se što više osamostalili
u Bosni i što više prigrabili teritorija Hrvatskog Kraljevstva pod ugarsko-hrvatskom krunom. U
takvim su okolnostima svi dalmatinsko-hrvatski gradovi, osim Zadra, zbog velikoga mletačkog
utjecaja, potpali pod bosansku vlast devedesetih godina četrnaestog stoljeća. Među njima je bio i
grad Šibenik, kojem su bosansko-humski vladari izdali nekoliko isprava o kojima govori ovaj rad.
Riječ je o ispravama u užem smilu riječi.
Ključne riječi: Šibenik, bosansko-humski vladari, isprave.
1. REGESTA, TEKSTOVI I PRIJEVODI DONESENIH ISPRAVA
I. Povelja kralja Tvrtka I. iz godine 1390. (11. VI.) kojom Šibenčanima potvrđuje
sve stare povlastice, slobode, milosti, statute, reformacije i običaje što su im ih podijelili
ugarsko-hrvatski vladari, posebice kralj Ludovik I. Veliki.1
1 Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50050. Original na pergameni oštećen, ali je tekst
prepisan u: Diplomatar Sibenicense, str. 11-13, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Povelju su objavili: Georgius FEJÉR, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, X, 1,
Budae, 1843., str. 615; Ivan KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol.
II, Zagreb, 1861., str. 493-495 (prema: Ivan LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Traú,
Venetia, M. DC. LXXXIV, str. 512); Tadija SMIČIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae
et Slavoniae, XVII, Zagreb, 1981., str. 297-299; Šibenik. Spomen zbornik, Šibenik, 1976., tabela a,
br. 14 (fotokopija), Šibenski diplomatar. Zbornik šibenskih isprava, str. 33-36 (za tisak priredili Josip
BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ). Kukuljević (u Jura regni…), Šibenski zbornik i Smičiklasov Codex
navode da se original te povelje čuva u mađarskom državnom arhivu u Budimpešti u zbirci Nikole
Jankovića i da je pisan na papiru. Međutim, to nije papir nego fini pergament.
M. BRKOVIĆ, Isprave bosansko-humskih srednjovjekovnih vladara Šibeniku,
Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 50/2008., str. 15–46.
Nos Stephanus Tuertcho dei gratia Rascie, Bossne Meritimeque etc. rex, omnibus
Christi fidelibus tam presentibus quam futuris presentium notitiam habitaturis salutem
in omnium saluatorem. Preheminens regalis sublimatas diuini iuris et humane legis
auctoritatibus autenticata de regimine principum eiacentibus non solum de ordine status
regni, verum etiam ex dispositione ciuitatum preponens uniuersum exitum reipublice debet
disponere et etiam prouidere, bone rei dare consultum publiceque utilitate dare subsidium,
magne uirtuti nomen in eternum exortiri. Verum si laudabile sit antiquas bonas consuetudines
et municipales leges conseruare, equa laude priora usitata noua debent iuristictioni roborari
ut fruentibus bonis legibus consuetudinibusque approbatis ciuitates et regna ualeant
feliciter augere. Ad uniuersorum notitiam harum serie uolumus peruenire, quod viri
nobiles et prudentes ser Doymus Zuratich ser Iohannes Naplauich, ambaxiatores et sindici
communis ciuitatis Sibenici, ad nostram maiestatem transmissi attentius nos rogantes, ut
omnia priuilegia, libertates et gratias eorum olim ab illustrissimis regibus Hungarie collatis,
presertim felicis recordationis D. Lodouici regis prefati regni Hungarie, fratris nostri
dilecti pro eisdem eorumque heredibus nostro priuilegio dignaremur confirmare eosque
permittere uti gratiis, libertatibus, statutis, reformationibus et consutudinibus ipsorum
sicuti tempore prefati D. Lodouici regis usi fuerunt. Nos igitur considerantes utilitatem,
profectum et statum bonum totius regni ex bono regimine, pro quo deo auxiliante continue
laboramus, prosequi et nancisci fidelitatibus predictorum ciuium nostrorum Sibenicensium
recensitis, ut ipsi de uirtute boni presidentis in pacis pulchritudine uigeant et tranquillitate
quiescant ac in facultatibus abunde gratulentur volentes, ut ea, que circa libertates eorum
ab antiquis temporibus in fauoribus et prerogatiuis ipsius ciuitatis fuerunt obseruata, sic
sub umbra nostre dominationis protectionisque libere obseruentur, ut ipsa ciuitas nostra
regalibus munitionibus exaltata in dictis priuilegiis et gratiis confirmetur, propositis
petitionibus ipsorum sindicorum et ambaxiatorum ac ciuium predictorum ex parte totius
comunitatis iam dicte ciuitatis plenum mandatum habentium fauorabiliter exauditur omnia
et singula priuilegia, libertates et gratias certasque litteras in fauorem dicte ciuitatis,
statuta, reformationes et consuetudines ipsius ciuitatis Sibenici per ipsorum regem olim
Hungarie datas, presertim per inclitum principem D. regem Lodouicum, fratrem nostrum
dilectum, mediante iuramento, manutactis corporaliter sacrosanctis euangeliis acceptamus,
ratificamus et approbamus de baronum nostrorum consilio prematuro regia auctoritate pro
eisdem fidelibus nostris ciuibus ciuitatis Sibenici, ipsis eorumque heredibus, successoribus
et posteritatibus uniuersis perpetue confirmamus, ratificamus et aprobamus inuiolabiliterque
promittimus, camaram uero salis et trigesime pro nostra maiestate reseruantes, nullum aliud
dacium ipsis inferentes. Et quod sal nostre camara in ciuitate Sibenici debeat eo pretio, quod
uenditur in aliis nostris camaris Dalmatie, volentes etiam omnes gratiam per maiestatem
nostram ipsis collatam nullomodo infringere, sed perpetuo firmam et ratam habere et tenere,
promittentes eisdem fidelibus Sibenicensibus nostro mediante iuramento tenere eos in pace
bona et quieta, ipsos et ciuitatem Sibenici tutam et tutos facere, defendere tuereque viriliter
et potenter iuxta nostram possibilitatem contra omnes homines volentes ipsos oprimere.
Et hoc ideo quia dicti sindici vice et nomine comunis Sibenici, ut de eius sindicatu constat
magistri Zilii quondam Gulielmi de Albanis de Regio, publici imperiali auctoritate notarii,
nunc uero iurati cancellarii comunis Sibenici, iurauerunt corporaliter deosculando lignum
viuifice dominici c.(rucis) nobis et nostris heredibus et successoribus de nostro corpore
legitime procreatis omagium fidelitatis obseruare recognoscentes nos pro ipsorum domino
naturali nullumque alium dominum recipere nec habere perpetuis temporibus preter nos et
nostros heredes et successores, ut preferentur, submittentes se ipsorumque filios, successores
et posteros totamque ciuitatem cum omni populo ipsius ciuitatis et toto eius districtu sub
domino, tuicione et protectione nostre maiestatis perpetuis temporibus, ut constat per
ipsorum duo priuilegia unius tenoris confecta, alterum idioma literali alterum vero idoma
Sclauico, cum autentico sigillo ipsorum pendenti communis consueto. Nos uero tenebimur
eos conseruare et tenere in suprascriptis libertatibus, promittentes etiam prefatis fidelibus
communitati Sibenici, quod numquam ponemus nec ponere faciemus d(a?)uanam seu
tributum recipere circa uel ante portas predicte ciuitatis Sibenici. Insuper addimus, largimur
et donamus ad territorium seu districtum predictorum fidelium nostrorum Sibenicensium
medietate ville dicte Helmlani que medietas, ut dicitur, semper fuit dominii cum omnibus
atinenciis, que ad prefatam medietatem pertinent. In quorum omnium et rei memoriam
firmitatemque perpetuam presentes concessimus et litteras priuilegiales nostra pendenti
et autentici sigilli nostri duplicis munimine roboratas. Datum in aula nostra regali Soteslie
per manus Thome de Lusach, aule nostre vicecancellarii dilecti et fidelis, presentibus
magnificis et egregiis viris dominis comite Dabissa, comite Stypoye Heruatinich, comite
Paulo Radinouich, Triphone de Cataro auale nostre prothouestiario, Vlatchone voivoda de
Vsora, comite Priboye Masnouich, supano Bilyaco Sancouich et Sladichio Masnouich nostro
pincerna, nostris fidelibus dilectis, sub anno domini millesimo tricentesimo nonagesimo,
indictione XIII. Die XI mensis iunii.
Prijevod:
Mi Stjepan Tvrtko, Božjom milošću, kralj Raške, Bosne i Primorja te ostalog, svim
vjernima u Kristu, kako sadašnjim tako i budućim, svim Kristovim vjernicima, koji će vidjeti
ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju svih. Kraljevsko je dostojanstvo uzvišeno iznad drugih
na temelju božanskog prava i prema istinskim poznavateljima ljudskog zakonodavstva o
vladarskom upravljanju, kralj treba ne samo održavati red u kraljevstvu nego, prema položaju
gradova, treba brinuti za opći napredak države, promicati blagostanje i potpomagati javnu
korist; time će s pravom steći vrlo slavno ime. Ako je zaista hvalevrijedno čuvati dobre stare
običaje i gradske zakone, jednako je pohvalno ono što se ranije upotrebljavalo ojačati novim
jamstvom, da bi gradovi i kraljevstva, služeći se dobrim zakonima i odobrenim običajima,
mogli sretno napredovati. Ovom ispravom ozbiljno želimo svima obznaniti da su nas,
plemeniti i odvažni gospodin Dujam Kuratić i gospodin Ivan Naplavić, poslanici i zastupnici
općine grada Šibenika, poslani k našem veličanstvu, lijepo zamolili da se udostojimo njima
i njihovim nasljednicima našom poveljom potvrditi i sve povlastice, sloboštine i olakšice
koje su im nekoć dali prejasni ugarski kraljevi, a osobito naš ljubljeni brat sretne uspomene
gospodin Ludovik, kralj spomenutog Ugarskog Kraljevstva, da im dopustimo služiti se
svojim olakšicama, sloboštinama, statutima, odredbama i običajima, kao što su se služili u
vrijeme spomenutog gospodina kralja Ludovika. Mi stoga imajući na umu korist i potpuno
blagostanje čitavog našeg kraljevstva, koje niče od dobra upravljanja, oko kojeg se, s Božjom
pomoću, trajno trudimo, pa smo se tako osvrnuli na vjernost spomenutih naših šibenskih
građana da bi, dakle, oni mogli uživati u lijepom miru i spokojstvu kao plodu dobra upravitelja
i obilno se služiti svojim ovlaštenjima, hoćemo da se ono što se, s obzirom na sloboštine,
olakšice i prednosti njihova grada od drevnih vremena opsluživalo, i dalje tako slobodno
opslužuje pod okriljem i zaštitom našeg gospodstva. Uslišali smo blagonaklono molbe svih
zastupnika i poslanika te spomenutih građana, opunomoćenih od strane čitave komune već
navedenog grada Šibenika, pa hoćemo da se taj naš grad, uzdignut kraljevskom zaštitom,
potvrdi u rečenim povlasticama i olakšicama. Prihvaćamo i, dodirnuvši Sveta evanđelja,
zakletvom potvrđujemo i odobravamo, u cjelini i pojedinačno, povlastice, sloboštine i
olakšice i druge isprave, izdane u prilog spomenutog grada, statute, nove odredbe i običaje
toga šibenskog grada, izdate od pobožnih ugarskih kraljeva, napose od našeg ljubljenog
brata slavnog kralja Ludovika. Po savjetu naših velmoža i našom razboritom kraljevskom
vlašću mi ovo trajno potvrđujemo, priznajemo i odobravamo te obećavamo bez povrede
opsluživati našim vjernim građanima grada Šibenika, njihovim baštinicima, nasljednicima
i svim njihovim potomcima. Komoru soli i tridesetinu zadržavamo za naše veličanstvo
a ne namećemo im nikakvu drugu dažbinu osim onoga što je bilo uobičajeno (u doba
spomenutog kralja Ludovika). Također određujemo da se sol naše komore u gradu Šibeniku
treba prodavati po onoj cijeni po kojoj se prodaje u drugim našim komorama u Dalmaciji.
Hoćemo da se nijedna milost koju im je naše veličanstvo udijelilo ni na kakav način ne
krši nego da uvijek bude čvrsta i na snazi. Pod zakletvom obećavamo istim našim vjernim
Šibenčanima da ćemo ih održavati u miru, dobru i spokoju a njihov grad Šibenik i njih
same u sigurnosti; obećavamo, prema našoj mogućnosti, braniti ih i muževno i moćno štititi
protiv svih ljudi koji ih žele podjarmiti. Ovo činimo zato jer su se spomenuti zastupnici,
ispred općine (komune) Šibenika i u njezino ime, tjelesno zakleli, ljubeći drvo Gospodnjega
križa, da će nama i našim baštinicima, zakonito rođenim od našeg tijela, odavati počast i biti
vjerni, da će nas priznavati za svog naravnog gospodara i da neće prihvatiti niti ikad imati
ijedna drugog gospodara osim nas i naših baštinika i nasljednika, kao što je gore rečeno.
Oni podlažu sebe i svoje sinove, svoje nasljednike i potomke i čitav grad, sa svim pukom
toga grada i čitava njegova distrikta, pod vlast, zaštitu i obranu našeg veličanstva za vječna
vremena. Da navedeni zastupnici zastupaju tu općinu (komunu), utvrđeno je svjedočanstvom
javnog carskog bilježnika magistra Čilija pokojnog Gulielma iz Albanije iz Regia (talijanske
pokrajine), a sada zaprisegnutog kancelara šibenske općine (komune). Tako je to očito iz
dviju njihovih isprava istog sadržaja, od kojih je jedna na književnom (latinskom) jeziku, a
druga na hrvatskom (slavenskom) jeziku, s visećim pravim, uobičajenim, pečatom te općine
(komune). Mi smo dužni čuvati ih i održati u našim gore opisanim sloboštinama i obećanjima
danim našoj gore spomenutoj vjernoj Šibenskoj općini, da joj nećemo postavljati carine niti
uzimati porez u okolici i ulasku u grad Šibenik. K tomu pridodajemo, poklanjamo i dajemo
na južnoj strani teritorija ili distrikta navedenim našim vjernim Šibenčanima rečeno(?) selo
Helmlane (Zemljane?), koje je, kako se kaže, na jugu, da bude zauvijek njihov posjed sa
svim pripadnostima koje pripadaju rečenim južnim granicama. Na spomen svega toga i
na trajnu čvrstoću te stvari izdali smo ove naše darovnice i isprave s povlasticama, koje
smo potkrijepili i zaštitili našim autentičnim dvostranim visećim pečatom. Dano u našem
kraljevskom dvoru u Sutjesci rukom Tome iz Lušca, našeg dragog i vjernog potkancelara
našeg dvora u nazočnosti velmožnih i uglednih muževa, gospode kneza Dabiše, kneza
Stipoja Hervanića (Hrvatinića), kneza Pavla Radinovića, Tripuna iz Kotora, protovestijara
našeg dvora, Vlatka, usorskog vojvode, kneza Priboja Masnovića, župana Biljaka Sankovića
i Sladića Masnovića, našeg vinotoče, naših vjernih i slavnih, godine Gospodnje tisuću trista
devedesete, indikcije trinaeste, dana XI., mjeseca lipnja.2
Hrvatski historicar priznaje da je Tvrtko bio samo osvajac hrvatske zemlje a ne oslobodilac kako se to od nekih drugih prikazivalo https://www.youtube.com/watch?v=PDrx0a2Gx5M
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Za vas koji ste malo strucniji kada je u pitanju kompjuter zamolio bih vas da na google ukucate "Tvrtkova povelja Sibeniku" i da odete na pdf link na stranici hrcak.srce.hr i ako mozete kopirate te tekstvoe ne ovako kao sto sam ja radio nego da tako da se izrazim kopirate/skenirate "sliku" tako ce biti bolje.
Inace ima tu jos dokumentata evo jos jedan od njih gdje Hrvoje Hrvatinic za sebe kaze da je VOJVODA RASKE, BOSNE itd..
II. Povelja velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića iz god. 1402. (13. V.), kojom na
molbu šibenskih izaslanika potvrđuje slobode i povlastice što su ih Šibenčanima podijelili
ugarski vladari, osobito kralj Ludovik I. Veliki, s time da Šibenčani zauzvrat u svom gradu
istaknu zastave kralja Ladislava Napuljskog i polože prisegu vjernosti.
Nos Hervoje regnorum Rassie et Bosne supremus voivoda ac in partibus Dalmatie
et Croatie serenissimi principis et d(omini) nostri naturalis, d(omini) Ladislaui dei
gratia Hungarie, Dalmatie, Croatie, Ierusalem, Scicilie (Sicilie) etc. incliti regis vicarius
generalis, vniuersis et singulis quibus expedit memorie comendantes significamus, quod
cum vniuersi nobiles, ciues et communitas ciuitati Sibenicensis per nobiles viros Iohannem
Tauilich, Stephanum Maphei et Iohanem Missich, ciues eiusdem ciuitatis, ambaxiatores et
nuntios speciales ipsorum, habita conversione et inclinatione ad ipsum dominum nostrum
naturalem, d(ominum) Ladislauum regem memoratum, libertates, iura, gratias, donationes
et consuetudines antiquitus et de moderno sibi ipsis dare postulassent, ac pro hiis et ceteris
gratiis inferius declarandis prefati d(omini) nostri regis vexilla imponere eorum ciuitati, et
omagium, iuramentum fidelitatis obseruandum assumpsissent. Nos itaque iustis petitionibus
eorum in persona prefati d(omini) nostri regis annuentes, primo et principaliter iuramus una
cum domina nostra conthorali ac nobilibus, proceribus, seruientibus nobis vniuersis, ipsos
eius Sibenicenses in eorum iuribus, libertatibus, gratiis, donationibus et consuetudinibus
manutenere et conseruare, quibus ex nunc confirmamus, approbamus et uires plenissimas
et firmas. De cetero in perpetuum uolumus et obseruari mandamus harum serie omnes et
singulas libertates, priuilegia quelibet, gratiarum prerogatiuas et munitates (immunitates)
universas dicte comunitati et hominibus ciuitatis Sibenici predicte concessas olim per
excelentissimos reges Hungarie, presertim per illustrissimum principem et dominum
d(ominum) regem Ludovicum felicis memorie et in suo priuilegio contentas, specificatas et ....
Prijevod:
Mi Hrvoje, veliki vojvoda Kraljevina Raške i Bosne i generalni vikar Dalmacije i
Hrvatske presvjetlog vladara i našeg naravnog gospodara gospodina Ladislava, milošću
Božjom slavnog kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Jeruzalema, Sicilije i veće, svima
i pojedincima na koje se odnosi ova isprava obznanjujemo da smo sa svim plemićima,
građanima i općinom grada Šibenika, preko plemenitih muževa (plemića) Ivana Tavilića,
Stjepana Mafeija i Ivana Mišića, građana iste općine, imenovanih poslanika i glasnika istih
(građana i općine), obrativši se i poklonivši se samom našem naravnom gospodaru, slavne
uspomene gospodinu kralju Ladislavu, zatražili da im se potvrde stare i nove sloboštine,
prava, milosti, darivanja i običaji koje su dobili, te da su za ove i druge niže navedene
milosti izvjesili zastave rečenog našeg kralja u njihovom gradu i prisegnuli na podaništvo i
vjerno služenje (kralju Ladislavu). Mi stoga udovoljavajući njihovim pravednim zamolbama
u ime spomenutog vladara našeg kralja, ponajprije i prije svega prisežemo, skupa s našom
gospođom ženom i gospodom plemićima, svim našim podložnicima, njima (poslanicima)
i (svim) njihovim Šibenčanima da ćemo poštivati i obdržavati njihova prava, slobode,
milosti, darivanja i običaje, koje sada dajemo, odobravamo i najiskrenije potvrđujemo.
Između ostalog hoćemo i ovom ispravom određujemo trajno poštivati (održavati) svima i
pojedincima sloboštine, bilo koje (sve) privilegije, povlaštene milosti (povlastice) i uopće
sve povlastice rečene općine i ljudi grada Šibenika prethodno dobivene još od nekoć
preuzvišenih kraljeva Ugarske, posebice (osobito) od poštovanog vladara i gospodara,
sretne uspomene, gospodina kralja Ludovika, i zadovoljština njegovih privilegija, posebice
navedenih i popisanih (prepisanih) u onoj od sedamnaesto siječanjskih Kalenda godine
Gospodnje 1300. (i) 58. (uoči Zadarskog mira 12. II. 1358.): dakle, šesnaeste godine
njegovog kraljevanja, koja je isprava ovjerena njegovim kraljevskim dvostranim pečatom
od bijelog voska, s vrpcom crvene i bijele boje, kako se u toj ispravi navodi (nalazi)........
Evo jos jedan dokument
III. Zajednička povelja velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića i šurjaka mu
cetinskog kneza Ivana Nelipića iz god. 1402. (13. V.) kojom, također na molbu šibenskih
izaslanika, potvrđuju Šibenčanima prava, slobode i običaje, osobito one iz vremena kralja
Ludovika I. Velikog
Nos Heruoie regnorum Rascie et Bosine supremus veiuoda, nec non Ioannes inter
cetera Cetine atque Clissie comes per serenissimum principem dominum et d(ominum)
Ostojam, dei gratia illustrem principem predictorum Rascie et Bosne regem ad partes
Dalmatie et Croatie pro reformandis certis negotiis deputati, memorie commendantes
tenore presentium significamus quibus expedit uniuersis, quod cum uniuersi nobiles ciues et
communitas ciuitatis Sibenicensis per nobiles viros ser Johannem Tauilich, Stephanum Mafei
et Joannem Misse ciues eiusdem ciuitatis, et nuntii ipsorum speciales, habita conuersione ad
d(ominum) nostrum regem predictum libertates, jura et gratias, donationes et consuetudines
a nobis antiquitus et moderno sibi ipsiis dare postulassent, hac pro iis et certis gratiis inferius
declarandis prefati d(omini) nostri regis vexilla imponere eorum ciuitati et omagium
et iuramentum fidelitatis obseruandum assumsissent, et quocunque nos uertererimus ad
dominium(?) semper nos imittere et non deserere policuerunt. Nos itaque justis petitionibus
eorundem in persona d(omini) nostri regis annuentes. Primo et principaliter juramus una
cum dominabus conthoralibus nostris hac nobilibus proceribus seruientibus nostris ipsos
ciues in eorum juribus, libertatibus, gratiis, donationibus et consuetudinibus conseruare .....
Prijevod:
Mi Hrvoje, veliki vojvoda Kraljevstava Raške i Bosne, i Ivan, među ostalim knez
Cetine i Klisa, upućeni od prejasnog vladara gospodina i gospodara Ostoje, kralja spomenute
Raške i Bosne, u zemlje Dalmacije i Hrvatske da obavimo neke poslove. Predajući uspomeni
sadržaj ove isprave, dajemo na znanje svima kojih se tiče, da su svi plemeniti građani i
općina grada Šibenika preko plemenitih muževa Ivana Tavilića, Stjepana Mafeija i Ivana
Miše, građana istoga grada, njegovih posebnih izaslanika, obrativši se gospodinu našemu
kralju, zatražili da im se potvrde sloboštine, prava i milosti, darovanja i običaji koje smo im
u prošlosti i u novije vrijeme dali, te su za ove i druge niže navedene milosti pristali da u
svom gradu izvjese zastave našeg gospodina kralja i da poštuju podaničke obveze i zakletvu
vjernosti obećavši da će nas uvijek pratiti kamo god krenemo i da našu vlast neće ostaviti. Mi
stoga udovoljavajući u ime gospodina našeg kralja njihovoj zamolbi ponajprije i prije svega
zaklesmo se zajedno s našim gospođama i ženama kao i s našim plemićima i prvacima, koji
su na to pristali, da ćemo iste građane sačuvati i braniti u njihovim pravima i sloboštinama,
milostima, darivanjima i običajima, a posebno potvrđujemo ono što su bilo kako dosada imali
još od vremena prejasnog vladara gospodina Ludovika, sretne uspomene kralja Ugarske. I
sve povlastice što su ih dobili od drugih, nepokolebivo ćemo smatrati dragim i potvrđenim
i sve ostalo što su bilo kako stekli ovom im ispravom odobravamo i odsada u ime rečenog
gospodina našega kralja potvrđujemo: Mlinove na rijeci Krki smještene na Otočcu (Otočiću)
u mjestu zvanom Slap te zemljište dijela sela Kolevrate (Konjevrate) za koje naređujemo da
im se vrati u vlasništo, dajemo i potvrđujemo da mogu trajno imati i posjedovati. Isto tako
dosadašnju darovanu utvrdu, koja je sagrađena na teritoriju ili distriktu Šibenika, obećajemo
da ćemo srušiti, na isti način bilo koju sadašnju utvrdu, i sve ostalo da nećemo ni mi niti tko
iz Bosne u Šibenskom distriktu graditi. Isto tako da tu ni pod kojim uvjetima vlasi, osobito
vlasi našeg gospodina kralja Bosne i naši, sada i ubuduće, neće moći silaziti, boraviti niti
pasti stoku na teritoriju i distriktu Šibenika s prijetnjom kazne od dvjesta dukata, od kojih
se, naime, stotinu plaća gospodaru vlaha a isto toliko općini Šibenik. Isto tako pridodajemo
ovlašću rečenog našeg gospodina kralja sela zvana Drinovljane (Drinovci), Prisap i Ćulišić
(Kulišić), koja su smještena kraj rijeke Krke, sa svim njihovim pravima i međama dajemo
istoj opićini Šibeniku i njegovu distriktu i potvrđujemo ovom ispravom da se ne mogu
otuđiti. Istom ovlašću pridružujemo i pridodajemo Šibenskoj općini i distriktu sve ono
što im pripada kupnjom i darivanjem i što na bilo koji način posjeduju u Luci, počevši od
crkve svete Marije de Rebac pa uključivo sve do Guduče, sa šesnaest ždrijebova(?) zemalja
unutar rečenih granica prijašnjih kupnji i zalaganja (cum s*** sortibus terrarum intra
dictas terra emptitias et impignorantias) Šibenčanima te kraljevskim (hrvatskih narodnih
vladara) darivanjima kroz stoljeća, iste posjede kupnjama i zalaganjima općini i komitatu te
sudstvu iste općine pridodajemo i rečenih šesnaest ždrijebova zemlje koju istoj općini trajno
darujemo i potvrđujemo. Osim toga, obećajemo i svjedočanstvom ove isprave jamčimo
spomenutoj općini Šibenčana da ni u jednoj gore navedenoj stvari nećemo postupiti protiv
istih Šibenčana, već će sve gore i dolje navedeno ostati čvrsto i trajno pod obvezom naše
prije spomenute zakletve da ćemo šibenske građane braniti od bilo koga te ćemo ih mi
i spomenuti gospodin naš kralj pomagati i podržavati svim svojim snagama...........
Ovdje se cak spominje i Ostoja kao kralj Raske
IV. Povelja kralja Ostoje iz god. 1402. (15. VI.) kojom opet na molbu šibenskih
poslanika potvrđuje slobode, prava, milosti, darovnice i običaje što su ih Šibenčanima
podijelili veliki vojvoda Hrvoje i cetinsko-kliški knez Ivan Nelipić.
Stephanus Ostoja dei grati res Rascie, Bosne, Maritime etc. omnibus Christi
fidelibus presentibus et futuris presentium nititiam habituris, salutem in omnium
saluatorem.
Prijevod
Stjepan Ostoja, milošću Božjom kralj Raške, Bosne, Primorja i više, svim Kristovim
vjernicima, kako sadašnjim tako i budućim, koji će vidjeti ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju
svih.
Ima jos par dokumenata ali necu sad vise da kopiram jer racunam da c eneko od vas odradit ovaj posao kako treba da dzabe ne "svrljam" ovdje
Inace ima tu jos dokumentata evo jos jedan od njih gdje Hrvoje Hrvatinic za sebe kaze da je VOJVODA RASKE, BOSNE itd..
II. Povelja velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića iz god. 1402. (13. V.), kojom na
molbu šibenskih izaslanika potvrđuje slobode i povlastice što su ih Šibenčanima podijelili
ugarski vladari, osobito kralj Ludovik I. Veliki, s time da Šibenčani zauzvrat u svom gradu
istaknu zastave kralja Ladislava Napuljskog i polože prisegu vjernosti.
Nos Hervoje regnorum Rassie et Bosne supremus voivoda ac in partibus Dalmatie
et Croatie serenissimi principis et d(omini) nostri naturalis, d(omini) Ladislaui dei
gratia Hungarie, Dalmatie, Croatie, Ierusalem, Scicilie (Sicilie) etc. incliti regis vicarius
generalis, vniuersis et singulis quibus expedit memorie comendantes significamus, quod
cum vniuersi nobiles, ciues et communitas ciuitati Sibenicensis per nobiles viros Iohannem
Tauilich, Stephanum Maphei et Iohanem Missich, ciues eiusdem ciuitatis, ambaxiatores et
nuntios speciales ipsorum, habita conversione et inclinatione ad ipsum dominum nostrum
naturalem, d(ominum) Ladislauum regem memoratum, libertates, iura, gratias, donationes
et consuetudines antiquitus et de moderno sibi ipsis dare postulassent, ac pro hiis et ceteris
gratiis inferius declarandis prefati d(omini) nostri regis vexilla imponere eorum ciuitati, et
omagium, iuramentum fidelitatis obseruandum assumpsissent. Nos itaque iustis petitionibus
eorum in persona prefati d(omini) nostri regis annuentes, primo et principaliter iuramus una
cum domina nostra conthorali ac nobilibus, proceribus, seruientibus nobis vniuersis, ipsos
eius Sibenicenses in eorum iuribus, libertatibus, gratiis, donationibus et consuetudinibus
manutenere et conseruare, quibus ex nunc confirmamus, approbamus et uires plenissimas
et firmas. De cetero in perpetuum uolumus et obseruari mandamus harum serie omnes et
singulas libertates, priuilegia quelibet, gratiarum prerogatiuas et munitates (immunitates)
universas dicte comunitati et hominibus ciuitatis Sibenici predicte concessas olim per
excelentissimos reges Hungarie, presertim per illustrissimum principem et dominum
d(ominum) regem Ludovicum felicis memorie et in suo priuilegio contentas, specificatas et ....
Prijevod:
Mi Hrvoje, veliki vojvoda Kraljevina Raške i Bosne i generalni vikar Dalmacije i
Hrvatske presvjetlog vladara i našeg naravnog gospodara gospodina Ladislava, milošću
Božjom slavnog kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Jeruzalema, Sicilije i veće, svima
i pojedincima na koje se odnosi ova isprava obznanjujemo da smo sa svim plemićima,
građanima i općinom grada Šibenika, preko plemenitih muževa (plemića) Ivana Tavilića,
Stjepana Mafeija i Ivana Mišića, građana iste općine, imenovanih poslanika i glasnika istih
(građana i općine), obrativši se i poklonivši se samom našem naravnom gospodaru, slavne
uspomene gospodinu kralju Ladislavu, zatražili da im se potvrde stare i nove sloboštine,
prava, milosti, darivanja i običaji koje su dobili, te da su za ove i druge niže navedene
milosti izvjesili zastave rečenog našeg kralja u njihovom gradu i prisegnuli na podaništvo i
vjerno služenje (kralju Ladislavu). Mi stoga udovoljavajući njihovim pravednim zamolbama
u ime spomenutog vladara našeg kralja, ponajprije i prije svega prisežemo, skupa s našom
gospođom ženom i gospodom plemićima, svim našim podložnicima, njima (poslanicima)
i (svim) njihovim Šibenčanima da ćemo poštivati i obdržavati njihova prava, slobode,
milosti, darivanja i običaje, koje sada dajemo, odobravamo i najiskrenije potvrđujemo.
Između ostalog hoćemo i ovom ispravom određujemo trajno poštivati (održavati) svima i
pojedincima sloboštine, bilo koje (sve) privilegije, povlaštene milosti (povlastice) i uopće
sve povlastice rečene općine i ljudi grada Šibenika prethodno dobivene još od nekoć
preuzvišenih kraljeva Ugarske, posebice (osobito) od poštovanog vladara i gospodara,
sretne uspomene, gospodina kralja Ludovika, i zadovoljština njegovih privilegija, posebice
navedenih i popisanih (prepisanih) u onoj od sedamnaesto siječanjskih Kalenda godine
Gospodnje 1300. (i) 58. (uoči Zadarskog mira 12. II. 1358.): dakle, šesnaeste godine
njegovog kraljevanja, koja je isprava ovjerena njegovim kraljevskim dvostranim pečatom
od bijelog voska, s vrpcom crvene i bijele boje, kako se u toj ispravi navodi (nalazi)........
Evo jos jedan dokument
III. Zajednička povelja velikog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića i šurjaka mu
cetinskog kneza Ivana Nelipića iz god. 1402. (13. V.) kojom, također na molbu šibenskih
izaslanika, potvrđuju Šibenčanima prava, slobode i običaje, osobito one iz vremena kralja
Ludovika I. Velikog
Nos Heruoie regnorum Rascie et Bosine supremus veiuoda, nec non Ioannes inter
cetera Cetine atque Clissie comes per serenissimum principem dominum et d(ominum)
Ostojam, dei gratia illustrem principem predictorum Rascie et Bosne regem ad partes
Dalmatie et Croatie pro reformandis certis negotiis deputati, memorie commendantes
tenore presentium significamus quibus expedit uniuersis, quod cum uniuersi nobiles ciues et
communitas ciuitatis Sibenicensis per nobiles viros ser Johannem Tauilich, Stephanum Mafei
et Joannem Misse ciues eiusdem ciuitatis, et nuntii ipsorum speciales, habita conuersione ad
d(ominum) nostrum regem predictum libertates, jura et gratias, donationes et consuetudines
a nobis antiquitus et moderno sibi ipsiis dare postulassent, hac pro iis et certis gratiis inferius
declarandis prefati d(omini) nostri regis vexilla imponere eorum ciuitati et omagium
et iuramentum fidelitatis obseruandum assumsissent, et quocunque nos uertererimus ad
dominium(?) semper nos imittere et non deserere policuerunt. Nos itaque justis petitionibus
eorundem in persona d(omini) nostri regis annuentes. Primo et principaliter juramus una
cum dominabus conthoralibus nostris hac nobilibus proceribus seruientibus nostris ipsos
ciues in eorum juribus, libertatibus, gratiis, donationibus et consuetudinibus conseruare .....
Prijevod:
Mi Hrvoje, veliki vojvoda Kraljevstava Raške i Bosne, i Ivan, među ostalim knez
Cetine i Klisa, upućeni od prejasnog vladara gospodina i gospodara Ostoje, kralja spomenute
Raške i Bosne, u zemlje Dalmacije i Hrvatske da obavimo neke poslove. Predajući uspomeni
sadržaj ove isprave, dajemo na znanje svima kojih se tiče, da su svi plemeniti građani i
općina grada Šibenika preko plemenitih muževa Ivana Tavilića, Stjepana Mafeija i Ivana
Miše, građana istoga grada, njegovih posebnih izaslanika, obrativši se gospodinu našemu
kralju, zatražili da im se potvrde sloboštine, prava i milosti, darovanja i običaji koje smo im
u prošlosti i u novije vrijeme dali, te su za ove i druge niže navedene milosti pristali da u
svom gradu izvjese zastave našeg gospodina kralja i da poštuju podaničke obveze i zakletvu
vjernosti obećavši da će nas uvijek pratiti kamo god krenemo i da našu vlast neće ostaviti. Mi
stoga udovoljavajući u ime gospodina našeg kralja njihovoj zamolbi ponajprije i prije svega
zaklesmo se zajedno s našim gospođama i ženama kao i s našim plemićima i prvacima, koji
su na to pristali, da ćemo iste građane sačuvati i braniti u njihovim pravima i sloboštinama,
milostima, darivanjima i običajima, a posebno potvrđujemo ono što su bilo kako dosada imali
još od vremena prejasnog vladara gospodina Ludovika, sretne uspomene kralja Ugarske. I
sve povlastice što su ih dobili od drugih, nepokolebivo ćemo smatrati dragim i potvrđenim
i sve ostalo što su bilo kako stekli ovom im ispravom odobravamo i odsada u ime rečenog
gospodina našega kralja potvrđujemo: Mlinove na rijeci Krki smještene na Otočcu (Otočiću)
u mjestu zvanom Slap te zemljište dijela sela Kolevrate (Konjevrate) za koje naređujemo da
im se vrati u vlasništo, dajemo i potvrđujemo da mogu trajno imati i posjedovati. Isto tako
dosadašnju darovanu utvrdu, koja je sagrađena na teritoriju ili distriktu Šibenika, obećajemo
da ćemo srušiti, na isti način bilo koju sadašnju utvrdu, i sve ostalo da nećemo ni mi niti tko
iz Bosne u Šibenskom distriktu graditi. Isto tako da tu ni pod kojim uvjetima vlasi, osobito
vlasi našeg gospodina kralja Bosne i naši, sada i ubuduće, neće moći silaziti, boraviti niti
pasti stoku na teritoriju i distriktu Šibenika s prijetnjom kazne od dvjesta dukata, od kojih
se, naime, stotinu plaća gospodaru vlaha a isto toliko općini Šibenik. Isto tako pridodajemo
ovlašću rečenog našeg gospodina kralja sela zvana Drinovljane (Drinovci), Prisap i Ćulišić
(Kulišić), koja su smještena kraj rijeke Krke, sa svim njihovim pravima i međama dajemo
istoj opićini Šibeniku i njegovu distriktu i potvrđujemo ovom ispravom da se ne mogu
otuđiti. Istom ovlašću pridružujemo i pridodajemo Šibenskoj općini i distriktu sve ono
što im pripada kupnjom i darivanjem i što na bilo koji način posjeduju u Luci, počevši od
crkve svete Marije de Rebac pa uključivo sve do Guduče, sa šesnaest ždrijebova(?) zemalja
unutar rečenih granica prijašnjih kupnji i zalaganja (cum s*** sortibus terrarum intra
dictas terra emptitias et impignorantias) Šibenčanima te kraljevskim (hrvatskih narodnih
vladara) darivanjima kroz stoljeća, iste posjede kupnjama i zalaganjima općini i komitatu te
sudstvu iste općine pridodajemo i rečenih šesnaest ždrijebova zemlje koju istoj općini trajno
darujemo i potvrđujemo. Osim toga, obećajemo i svjedočanstvom ove isprave jamčimo
spomenutoj općini Šibenčana da ni u jednoj gore navedenoj stvari nećemo postupiti protiv
istih Šibenčana, već će sve gore i dolje navedeno ostati čvrsto i trajno pod obvezom naše
prije spomenute zakletve da ćemo šibenske građane braniti od bilo koga te ćemo ih mi
i spomenuti gospodin naš kralj pomagati i podržavati svim svojim snagama...........
Ovdje se cak spominje i Ostoja kao kralj Raske
IV. Povelja kralja Ostoje iz god. 1402. (15. VI.) kojom opet na molbu šibenskih
poslanika potvrđuje slobode, prava, milosti, darovnice i običaje što su ih Šibenčanima
podijelili veliki vojvoda Hrvoje i cetinsko-kliški knez Ivan Nelipić.
Stephanus Ostoja dei grati res Rascie, Bosne, Maritime etc. omnibus Christi
fidelibus presentibus et futuris presentium nititiam habituris, salutem in omnium
saluatorem.
Prijevod
Stjepan Ostoja, milošću Božjom kralj Raške, Bosne, Primorja i više, svim Kristovim
vjernicima, kako sadašnjim tako i budućim, koji će vidjeti ovu ispravu, pozdrav u Spasitelju
svih.
Ima jos par dokumenata ali necu sad vise da kopiram jer racunam da c eneko od vas odradit ovaj posao kako treba da dzabe ne "svrljam" ovdje
Hrvatski historicar priznaje da je Tvrtko bio samo osvajac hrvatske zemlje a ne oslobodilac kako se to od nekih drugih prikazivalo https://www.youtube.com/watch?v=PDrx0a2Gx5M
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Neki od izvora:
Izvornik (original) pisan na pergamentu, a čuva se u: Magyar Országos Levéltár (Archivium generale
Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) –
50055; prijepis u: Diplomatar Sibenicense, str. 18’-19, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Ispravu je objavio: Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX,
Zagreb, 1938., str. 188-189. Šišić navodi da se original, na pergamentu s kojega je otpao viseći pečat,
nalazi u arhivu Mađarskog narodnog muzeja – Temeljna zbirka (sadašnji: Magyar Országos Levéltár).
Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50053, original; Diplomatar Sibenicense, str. 17’-18’,
Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine). Povelju su objavili: Šime LJUBIĆ, Listine o odnošajih
između Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, IV, Zagreb, 1874., str. 461-463; Stojan NOVAKOVIĆ,
Zakonski spomenici srpskih država srednjega veka, Beograd, 1912., str. 939-95 (u krnjem obliku: bez
intitulacije, promulgacije, inskripcije, dijela naracije, dijela dispozicije, bez koroboracije i datacije);
Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX, Zagreb, 1938., str. 183-
185 (Šišić u ovom radu navodi da je i ova isprava pisana na pergamentu s tragovima visećeg pečata i
da se također nalazi u arhivu Mađarskog narodnog muzeja – Temeljna zbirka); Šibenski diplomatar.
Zbornik šibenskih isprava, str. 50-53 (za tisak priredili Josip BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ).
Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50054, original. Prijepisi ove isprave nalaze se
potvrdnicama Ninskog kaptola od 20. rujna 1403., zatim Šibenskog kaptola od 15. listopada 1406. i
Kninskog kaptola od 18. listopada 1406., koji se također čuvaju u Magyar Országos Levéltár (Archivium
generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta antemochachiana, A. Móhác elötti
gyüjtemény) – 50064, 50071, 50072. Ti su prijepisi dosta loše načinjeni jer ispuštaju pojedine dijelove
isprave; Diplomatar Sibenicense, str. 16’, 17, 17’, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Povelju je objavio Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX,
Zagreb, 1938., str. 185-188. On također navodi da se original čuva u arhivu mađarskog narodnog muzeja
– Temeljna zbirka i da se vide tragovi gdje je visio pečat; Šibenski diplomatar. Zbornik šibenskih isprava,
str. 47-50 (za tisak priredili Josip BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ).
Napomena
Nisam kopirao cijele dokumente samo dijelove.
Izvornik (original) pisan na pergamentu, a čuva se u: Magyar Országos Levéltár (Archivium generale
Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) –
50055; prijepis u: Diplomatar Sibenicense, str. 18’-19, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Ispravu je objavio: Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX,
Zagreb, 1938., str. 188-189. Šišić navodi da se original, na pergamentu s kojega je otpao viseći pečat,
nalazi u arhivu Mađarskog narodnog muzeja – Temeljna zbirka (sadašnji: Magyar Országos Levéltár).
Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50053, original; Diplomatar Sibenicense, str. 17’-18’,
Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine). Povelju su objavili: Šime LJUBIĆ, Listine o odnošajih
između Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, IV, Zagreb, 1874., str. 461-463; Stojan NOVAKOVIĆ,
Zakonski spomenici srpskih država srednjega veka, Beograd, 1912., str. 939-95 (u krnjem obliku: bez
intitulacije, promulgacije, inskripcije, dijela naracije, dijela dispozicije, bez koroboracije i datacije);
Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX, Zagreb, 1938., str. 183-
185 (Šišić u ovom radu navodi da je i ova isprava pisana na pergamentu s tragovima visećeg pečata i
da se također nalazi u arhivu Mađarskog narodnog muzeja – Temeljna zbirka); Šibenski diplomatar.
Zbornik šibenskih isprava, str. 50-53 (za tisak priredili Josip BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ).
Magyar Országos Levéltár (Archivium generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta
antemochachiana, A. Móhác elötti gyüjtemény) – 50054, original. Prijepisi ove isprave nalaze se
potvrdnicama Ninskog kaptola od 20. rujna 1403., zatim Šibenskog kaptola od 15. listopada 1406. i
Kninskog kaptola od 18. listopada 1406., koji se također čuvaju u Magyar Országos Levéltár (Archivium
generale Hungaricum) Budapest, Diplomatikai levéltár (Acta antemochachiana, A. Móhác elötti
gyüjtemény) – 50064, 50071, 50072. Ti su prijepisi dosta loše načinjeni jer ispuštaju pojedine dijelove
isprave; Diplomatar Sibenicense, str. 16’, 17, 17’, Arhiv Hrvatske u Zagrebu (korišten 1983. godine).
Povelju je objavio Ferdo ŠIŠIĆ, Nekoliko isprava iz početka XV stoljeća, Starine JAZU, XXXIX,
Zagreb, 1938., str. 185-188. On također navodi da se original čuva u arhivu mađarskog narodnog muzeja
– Temeljna zbirka i da se vide tragovi gdje je visio pečat; Šibenski diplomatar. Zbornik šibenskih isprava,
str. 47-50 (za tisak priredili Josip BARBARIĆ i Josip KOLANOVIĆ).
Napomena
Nisam kopirao cijele dokumente samo dijelove.
Hrvatski historicar priznaje da je Tvrtko bio samo osvajac hrvatske zemlje a ne oslobodilac kako se to od nekih drugih prikazivalo https://www.youtube.com/watch?v=PDrx0a2Gx5M
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Hvala na ovome.I mene je malo sramota da nema vise historijskih clanaka i svega na portalu.Samo 93 clanka o srednjovjekovnoj Bosni a portal je od Oktobra 2009 godine.Mislim, malo je to.Da imam vise pomoci, bilo bi vise, no sta se moze
Super clanci i ubacio sam ovo na portal.
Super clanci i ubacio sam ovo na portal.
“Money can’t buy back your youth when you’re old, a friend when you’re lonely, or peace to your soul.” Johnny Cash
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Never had i imagined living without you Angelene
Mnogi su mrtvi već davno prije svoje smrti možda su baš takvi i najsrećniji.
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Nista, samo prosto mi nevjerovatno kako je tesko doci do ovih dokumenata i kako malo se o njima zna kod nas? Joj sad ce opet biti ma to vi bosnje izmisljate itd..
Hrvatski historicar priznaje da je Tvrtko bio samo osvajac hrvatske zemlje a ne oslobodilac kako se to od nekih drugih prikazivalo https://www.youtube.com/watch?v=PDrx0a2Gx5M
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
http://www.youtube.com/watch?v=9GiTzVdWX5Q obavezno pogledati
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Ako imaš windows 7, kao ja onda nema potrebe za skeniranjima- To je demode posao koji traži puno vremena. Sedmica ima "snipping tool" i bar kad je u pitanju materijal sa intrerneta, sve možeš iskružiti s tim alatom. Na primjer ovako a u vezi tih šibenskih poveljasarajlija je napisao/la:Za vas koji ste malo strucniji kada je u pitanju kompjuter zamolio bih vas da na google ukucate "Tvrtkova povelja Sibeniku" i da odete na pdf link na stranici hrcak.srce.hr i ako mozete kopirate te tekstvoe ne ovako kao sto sam ja radio nego da tako da se izrazim kopirate/skenirate "sliku" tako ce biti bolje.
Možda je kuriozitet taj, da se za povelje na latinskom, koristio naziv Racia a na domaćim je pisalo Srblje.
- Krokodil Behko
- Član
- Postovi: 115
- Pridružen/a: 08 aug 2013 16:38
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Vratih se na temu, samo da kažem da bosanske povelje na latinskom, najvjerovatnije nisu originali. To su prevodi sa bosančice. Takve dugačke povelje na latinskom jeziku nisu nastale u Bosni, nego su prevođene na latinski u Dalmaciji. Možda je Tvrtko svojim pečatom ovjerio i te prepise ali ili su postojali originali na bosančici ili je tekst diktiran i prevođen na latinski istovremeno. Otuda i razlika u terminologiji. Ovo je inače sjajan primjer da objasnimo otkud Srbi u poveljama Mateja Ninoslava. Jer je to prevođeno boga pitaj kako i ko.
Što se tiče nama poznate titule kralja Tvrtka da i to kažem. To otprilike izgleda ovako
Negdje sam nailazio i na dužu titulu koja glasi ovako
Jasno se vidi da Tvrtko svojom titulom, obuhvata sve teritorije na kojima se BiH i danas prostire, isključno cazinska krajina. Pored teritorija, pominju se i narodi koje je pokorio ali Tvrtko ne tvrdi da je gospodar tih zemalja. Feudalizam je i feudi su privatna vlasništva pa tako da on sebe proglašava samo za vrhovnog vladara susjednih naroda a u principu, kao što vidite, gospodar je svih bosanskih zemalja.
Svi znamo zboč čega je ubacio Srblje u titulu pa ne bih to sad objašnjavao. žwlim reći, Tvrtko je već u to doba, zaokružio granice bosanske rržave koje imamo i dan danas. Nije on bez razloga pravio novi grad na moru -Novi/sadašnji Herceg novi. Znao je on da će neke sile nadjačati u Dalmaciji i da ćemo morati vratiti te teritorije te je grad za nas, sagradio na Boki da bi ga zauvijek imali. Malo je i falilo da ostane u BiH. Bio je to sve do kraja 2. sv. rata. Kao što vidite, Tvrtko je mislio na sve i daleko u budućnost.
Što se tiče nama poznate titule kralja Tvrtka da i to kažem. To otprilike izgleda ovako
kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju,
Negdje sam nailazio i na dužu titulu koja glasi ovako
kralj Srbljem, Bosni, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju, Duklaninu, Primorcu i Hrvatu
Jasno se vidi da Tvrtko svojom titulom, obuhvata sve teritorije na kojima se BiH i danas prostire, isključno cazinska krajina. Pored teritorija, pominju se i narodi koje je pokorio ali Tvrtko ne tvrdi da je gospodar tih zemalja. Feudalizam je i feudi su privatna vlasništva pa tako da on sebe proglašava samo za vrhovnog vladara susjednih naroda a u principu, kao što vidite, gospodar je svih bosanskih zemalja.
Svi znamo zboč čega je ubacio Srblje u titulu pa ne bih to sad objašnjavao. žwlim reći, Tvrtko je već u to doba, zaokružio granice bosanske rržave koje imamo i dan danas. Nije on bez razloga pravio novi grad na moru -Novi/sadašnji Herceg novi. Znao je on da će neke sile nadjačati u Dalmaciji i da ćemo morati vratiti te teritorije te je grad za nas, sagradio na Boki da bi ga zauvijek imali. Malo je i falilo da ostane u BiH. Bio je to sve do kraja 2. sv. rata. Kao što vidite, Tvrtko je mislio na sve i daleko u budućnost.
- toma sojer
- Novi kolač
- Postovi: 8
- Pridružen/a: 30 sep 2013 01:10
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Mišljenje o Tvrtkovoj krunidbi i dali je Mileševo definitivno otpalo kao krunidbeno mjesto...Pavo Anđelić navodi i neko Mileševo kod Modriče a meni je najlogičnije da se on samo krunisao u Milama kod Visokog...
- bosanski_vitez
- Član
- Postovi: 37
- Pridružen/a: 14 feb 2015 12:06
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
Treba imati u vidu sljedece, da su bosanske vladarske povelje kao i pojedinih velikasa kao hrvoja vukcica hrvatinica ili stjepana kosace, upucivane izdavane kako domacoj vlasteli tako i medjunarodnim vladarima. Pa stoga posto je u to doba da kazem diplomaticki jezik bio latinski onda je i logicno da za strane potrebe izdavanja povelja, bile su pisane latinskim jezikom, a ban ili kralj bosne bi ovjerio svojim vladarskim pecatom. Sto se tice titule bosanskih kraljeva uocljivo je sljedece, naime kralj tvrtko je stopio bosansku titulaturu sa titulaturom raskih kraljeva. Pa je bosanski dio titulature "Po milosti Bozijoj" (Ban Tvrtko bosanski), dodao i rasku titulaturu "kralj srbljem, bosni, pomorju, usori, soli, pomorju, donjih kraji i k tomu. (Dusan nemanjic se titulirao "stefan dusan car srbljem i grkom i pomorju). U latinskoj verziji je logicno naziv Raska, jer se kraljevstvo zvalo raska kraljevina, dakle kralj tvrtko nije uzeo srpski carski naslov jer taj naslov nije bio medjunarodno priznat i to je fakt, on je uzeo onaj naslov i krunu koji su bili priznati i koje je papa darovao stefanu nemanjicu prvovencanom krunu. Dakle ta kruna kraljevine raske stapa se sa bosanskom banskom krunom na tvrtkovoj glavi, bosna postaje kraljevina, ali raska je logicno prva kod titulature jer njegova kraljevska titula pociva na osnovu raske, a onda njegova zemlja kojom i vlada bosna i ostale zemlje bosanske. Tvrtko je dakle preuzeo titulaturu dusana nemanjica, ali je pred smrt promijenio i domacu titulaturu umjesto srbljem i sam je pisao raske. Usputno receno vrlo je sumnjiva iznenadna smrt kralja tvrtka I. prvo sto nema dokumenata koji govore o tome da je bio bolestan, naprotiv vodio je i predvodio vojsku u ratu protiv madjara, turaka. Vrlo je bio aktivan i agilan, ono sto ostaje da nagadjamo i na sto upucuju sve indicije da je ubijen. Bio je previse opasan po katolicku europu, posto je bio prvi rodjak ugarske kraljice koja je bila od dinastije kotromanic, onda je po osnovu svoje krvne bliskosti mogao sjesti nakon ludovikove smrti na ugarski tron. A to papa i ostali europljani pa recimo ni srbi nisu mogli da dozvole. Time bi bosanski kralj dobio ugarski, a pored bosne kojom vec vlada i nomonalne titule raskog kralja, imao tri krune na glavi triju zemalja moze se reci da bi postao najmocniji vladar u tom dijelu europe. Al ovo je samo moje misljenje feel free ko god misli da sam rekao nesta sto nije u duhu.
Re: Tvrtko kralj Raske, Bosne i Primorja i ostalog
BOSANSKA MORNARICA
http://www.kameni-spavac.com/index.php/ ... rnarica-2/
Da bi Bosna privredno bila što neovisnija, odnosno da bi se suzbio pomorski monopol Dubrovnika, Đenove i Venecije, Tvrtko (TVRTKO I, KRALJ BOSNE) je odlučio da sagradi vlastite luke i flotu.
Na dijelu bosanskog primorja između Dubrovnika i Kotorskog zaljeva odabrana je najpovoljnija tačka – ispred ulaza u Kotorski zaljev. Tu je sagradio velelijepi grad nazvan “Novi” (današnji Herceg-Novi) s izvrsnom lukom, trgom soli i drugim lučkim sadržajima.
Tvrtko, međutim, nije stao na tome. Podigao je još jednu luku, ali u dubini zemlje, na Neretvi. Bio je to Brštanik kod današnjeg Opuzena. Tu je podignuto i brodogradilište, pa je s onim u Kotoru počelo raditi punom parom na izgradnji bosanske flote.
Kako se, naime, u sastavu bosanske države nalazila i obala od Kotora (bez Dubrovnika) do Zrmanje poviš Zadra, te najveći dalmatinski otoci, bilo je neophodno da Bosna ima vlastitu flotu.
Ona je bila potrebna i za potrebe trgovine i za ratne operacije. Dio flote kupljen je u Veneciji, a za admirala je postavljen iskusni Mlečanin Nikola Basej. Tako je Bosna uspostavila vlastitu flotu čime je postala i pomorska sila.
Od sada su se na Jadranu sve češće susretali brodovi na kojima se vihorila bosanska zastava sa ljiljanima.
Izvod iz knjige: Dr. Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995.
Naslovna ilustracija: Emir Isović (“Infografički vodič kroz Bosansko kraljevstvo”).
(MiruhBosne)
Mi Bosnjaci vjerni Bosni