Bosanska Troja
Bosanska Troja
Vijest da se legendarna Troja iz Homerovog epa "Ilijada" ne nalazi u Hiserliku u Maloj Aziji, već u bosanskom selu Gabela, prije nepunih trideset godina digla je bivšu Jugoslaviju na noge. Ovo senzacionalno otkriće je 1985. godine u medije plasirao Meksikanac Robert Salinas Price tvrdeći da se Trojanski rat odigrao na širem području Bosanske hercegovine, a ne u Maloj Aziji kako je do tada tvrdio njemački arheolog Heinrich Schlieman, a nauka prihvatila. Price je prvi put došao u Gabelu 1967., a zatim 1976. i 1985. godine kada je predstavio svoju knjigu "Homerova slijepa publika" u kojoj je prvi put predstavio teoriju o Gabeli kao mitskoj Troji. Ovu teoriju je proširio u još svoje dvije knjige - "Atlas Homerove geografije" 1992. i "Homerski šapati" 2006. godine. Price je posljednji put u Gabeli bio 2010. godine.
Priceova teorija
Price tvrdi da je Troja, kao svojevrstan okrug, obuhvatala Bosansku hercegovinu i dio Dalmacije, te da je njen glavni grad zapravo Daorson, Gradina kod Stoca, dok kao njen sveti grad Ilios navodi upravo Gabelu. Mitska Troja je, prema njegovoj teoriji, obuhvatala područje od rijeke Cetine na istoku do Dubrovnika na jugozapadu i na sjeveru do Ivan planine, dakle cijela Bosanska hercegovina i dio Dalmacije. Također, Price tvrdi da tadašnja Troja obuhvata i otoke Hvar, Korčulu, Mljet, Lokrum i druge, kao i poluotok Pelješac, te otok Brač, odnosno drevni Lezbos, a to argumentuje činjenicom da je na ovom jadranskom otoku i danas omjer pet žena na jednog muškarca. On smatra kako su "Ilijada" i "Odiseja", drevni epovi mitskog pisca Homera, u stvari geografske karte, ne u slikama, nego opisne geografske karte, odnosno karte u riječima. Pored mnogih lingvističkih sličnosti u nazivima rijeka i brda oko Gabele, Price kao dokaz svojoj tvrdnji navodi i identičnost hercegovačkih plesova s plesovima koji se pripisuju Trojancima. Meksikanac također navodi rijeku za koju vjeruje da je Neretva, a koja je u pjevanjima "Ilijade" i "Odiseje" sveta rijeka koja ženama vraća plodnost jer u njoj žive jegulje koje asociraju na muški spolni organ.
"Jegulja uopće nema u rijekama Levanta, stoga Mala Azija otpada kao lokalitet na kojem se nalazi Troja", tvrdio je Price. U pjevanjima se spominje i rijeka koja po volji bogova mijenja smjer. To je rijeka Krupa koja se ulijeva u Neretvu, a mijenja smjer u skladu s godišnjim dobima i režimom padavina. Također, u Gabeli i Neretva mijenja smjer jer je podložna plimnom režimu mora. I imena drugih rijeka iz Homerovih epova kada se prevedu mogu se povezati sa sedam pritoka Neretve, istakao je Price u svojoj teoriji. On je još 1992. u knjizi "Homerov geografski atlas" locirao pećinu na Pelješcu, a otkrilo ju je 2000. godine hrvatsko-kanadsko-britansko udruženje arheologa.
Price sumnja kako je legendarni slijepi pjesnik Homer uopće ikada i postojao. Naime, on smatra kako su "Ilijada" i "Odiseja" narodne priče koje se samo pripisuju nepostojećem piscu. Price je također tvrdio da je Bosanska Troja temelj dviju najrazvijenijih civilizacija starog vijeka - Grčke, a kasnije i Rima. Naime, Trojanac Eneja je utemeljio grad Rim. Nakon što je lutao brodom po Sredozemlju došao je na obale rijeke Tibar na Apeninskom poluotoku i osnovao grad Rim. Stoga je Troja kolijevka dviju najvećih civilizacija starog vijeka, tvrdio je homerolog i filolog Roberto Salinas Price.
Gabela kroz historiju kao važan strateški položaj
Gabela je nacionalni spomenik kulture Bosne i Hercegovine. Radi strateškog položaja Gabela je bila naseljena i u rimskom dobu što svjedoče ostaci ciglane i drugih građevina. Od velikog broja srednjovjekovnih građevina najupečatljiviji su ostaci stare tvrđave. Pred ulazom u Gabelu stoji velika kamena skulptura krilatog lava s natpisom "Pax tibi Marce evangeliste meus" što znači "Mir tebi Marko moj evanđelisto", koji je bio simbol nekada moćne Mletačke Republike. Gabela je od 15. do 18. vijeka bila veliko trgovačko sjedište, ali i značajna strateška tvrđava na mletačko - osmanskoj granici. Za prevlast nad Gabelom sukobljavali su se razni politički i privredni interesi. Osmanlije je zauzimaju 1477. godine, a nakon više neuspjelih pokušaja Mlečani 1694. godine zauzimaju Gabelu, ali je ponovo 1718. vraćaju Osmanlijama potpisom mirovnog sporazuma u Požarevcu. Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije i izgradnje željezničke pruge, Gabela postaje glavno čvorište iz pravca Sarajeva za Metković i Dubrovnik.
Legenda o Troji
Legenda kaže da je za vrijeme Trojanskog rata živjela najljepša žena na svijetu, Helena. Ona je bila supruga spartanskog kralja Menelaja, čiji brat je bio Agamemnon, tzv. kralj nad kraljevima. On je dugo vremena ratovao protiv Troje i silno ju je želio uništiti. Kada je trojanski princ Paris oteo Helenu, Menelaj se za pomoć obratio svom bratu koji je skupio golemu vojsku i krenuo u pohod na Troju. Naime, Agamemnonu je otmica Helene bila odlična prilika da s razlogom napadne Troju. Grčka vojska je Troju opsjedala punih deset godina i onda su Troju osvojili varkom. Naime, napravili su drvenog konja u kojeg su se sakrili vojnici, dok se ostatak vojske pravio da odlazi. Naivni Trojanci su drvenog konja uveli u Troju misleći da su to Grci napravili Posejdonu da im blagoslovi putovanje, unatoč opomenama svećenika. Tako je Troja pala nakon mnogo godina neuspješnog opsjedanja. U Trojanskom ratu su učestvovala mnoga poznata imena iz mitologije: Hektor, Prijam, Ahil, Patroklo, Odisej, Agamemnon, Paris, Menelaj..
http://www.klix.ba/vijesti/bih/klix-ba- ... 41027005#1
6Fsb-8uIXmk
Re: Bosanska Troja
Tajna veza izmeju Bosnjaka i Etruscana:
Etruscanska kamena kugla/stecak
Etruscanski i Focanski stecak. Sa focanskog stecka je ukonjena kugla:
ali kod Olova postoji ovaj stecak sa kuglom:
Te kugle se nalaze i na svim sehidskim nisanima:
(Nacionalni spomenik kod Ustikoline).
Etruscanska kamena kugla/stecak
Etruscanski i Focanski stecak. Sa focanskog stecka je ukonjena kugla:
ali kod Olova postoji ovaj stecak sa kuglom:
Te kugle se nalaze i na svim sehidskim nisanima:
(Nacionalni spomenik kod Ustikoline).
Re: Bosanska Troja
18.10.2015
Ibrahim Pašić: U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca. Iz tog razloga, historičari, počevši od Vladislava Skarića do Dubravka Lovrenovića, koji u svojoj studiji Stećci podrobno piše o nadgrobnom spomeniku gosta Milutina, izbjegavaju da podrobnije opišu lokalitet na kojem se spomenik nalazio, i to stoga što bi u tom slučaju morali spomenuti i susjedni nišan. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s islamom, nije dolazilo u obzir.
Crkva bosanska ili Vjera bosanska jedna je od najvećih posebnosti srednjovjekovne Bosne. Nije bila ni katolička ni pravoslavna, kako se duže od jednog stoljeća uporno i kontinuirano svojata od strane srpskih i hrvatskih politički i vjerski motiviranih historičara. To je crkva ili vjera Dobrih Bošnjana, nastala u simbiozi gotskog arijanizma i najveće crkvene šizme iz 5. stoljeća n.e. zvane Tria capitula. Sljedbenici vjere zvali su se “Dobri Bošnjani”, što nije isključivo etničko ime. “Dobri Bošnjanin” je i vjerski naziv za pripadnike Crkve bosanske ili Vjere bosanske, poput imena katolik ili pravoslavac. Kako s pravom tvrde brojni eminentni historičari, dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine znatan broj tzv. bogumila, pripadnika vjere, prešao je na islam.
Bošnjanski i bošnjački nadgrobni spomenici iz tog vremena, stećci u obliku nišana nastali pod utjecajem muslimanskih nišana i najstariji muslimanski nišani, na preko 100 lokacija diljem Bosne i Hercegovine situirani su jedni pored drugih. I ne samo oni. U Humskom kod Foče, jedan pored drugog, nalazili su se nadgrobni spomenik gosta Milutina, svećenika Crkve bosanske, i muslimanski nišan. Humsko je seoce koje je od Foče udaljeno oko 10 km na istočnu stranu. U osmanskim je defterima iz 1468/69., 1477. i 1585. godine naselje popisano kao Humska. Godine 1910. popisano je u selu 76 muslimana i 41 srpskopravoslavnih. U vrijeme najveće razgradnje Bosne i Hercegovine, u periodu Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, u Humskom je 1933. godine otkriven nadgrobni spomenik u obliku kamene prizme, koji je Vladislav Skarić u radu Гроб и гробни cпоменик госта Милутина на Хумском y фочанском cpезу (ГЗМ, cвеска за хисторију и етнографију, Capajево, 1934) definirao kao “гробни cпоменик y oблику четверостране призме”. Na spomeniku se nalazi predstava čovjeka s knjigom i štapom i natpis u kojem se spominje gost Milutin Crničanin, visoki starješina Crkve bosanske. Godine 1934. prenesen je spomenik u vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje se još uvijek nalazi. Na osnovu natpisa, Vladislav Skarić pretpostavio je da je Milutin živio u 14. ili 15. stoljeću. U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca. Iz tog razloga, historičari, počevši od Vladislava Skarića do Dubravka Lovrenovića, koji u svojoj studiji Stećci podrobno piše o nadgrobnom spomeniku gosta Milutina, izbjegavaju da podrobnije opišu lokalitet na kojem se spomenik nalazio, i to stoga što bi u tom slučaju morali spomenuti i susjedni nišan. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s islamom, nije dolazilo u obzir.
Stećak u obliku nišana
Đoko Mazalić u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1949. godine donio je fotografiju nišana, koji je definirao “stećkom u obliku nišana iz okoline Foče”. Riječ je o istraživaču za kojeg je poznato da se uspješno koristio fotoaparatom, tako da je posve izvjesno da je Mazalić autor fotografije. Međutim, duh Šestojanuarske diktature i podjele Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata bio je i u Mazalićevo vrijeme još uvijek živ, ali pritajen: Mazalić ne navodi lokaciju spomenika u Humskom i perfidno je prikriva! “Stećak u obliku nišana” smjestio je “u okolinu Foče”. I dok su historičari nastojali zatomiti humski nišan, historičar-amater i ljubitelj podrinjskih starina Atif Pašalić prije 1992. godine napravio je crtež nišana i lokacije na kojoj se nalazio grob i nadgrobni spomenik gosta Milutina. U studiji Foča, stećci i nišani (Sarajevo, 2000) crtež od Pašalića preuzima Faruk Muftić, koji piše:
“Pored jame, rupe, odakle je izvađen nadgrobni spomenik gosta Milutina, tu je i danas četverougaoni stub (visine 170 cm i osnovice 47 x 42 cm). Na jednoj strani ovog stuba isklesan je mač, na drugoj polumjesec, a na trećoj kosijer. Nad čijim grobom je postavljen ovaj četverougaoni stub, ne zna se, kao što se ne zna ni šta znače uklesane figure. Ne zna se ni iz kojeg perioda datira.”
Faruku Muftiću, koji nije historičar, nije poznato da prvi bosanskohercegovački muslimani nad svojim grobovima nemaju uvijek dva nišana, već samo jedan, koji historičar Alija Bejtić definira kao “nišan samac”. Stoga, Muftićeva definicija nadgrobnog spomenika, “četverougaonog stuba”, zasigurno je pogrešna. Nigdje u svijetu stub (stup) nije nadgrobni spomenik osim – u Bosni.
Iz Rječnika JAZU vidi se da nema nijednog primjera iz kojeg bi se moglo zaključiti da je stûb, stúba, praslav. stlb-(h)-o-s, rus. cтoлб, poļ. słup, češ. sloup, bug. cтълб, slov. stolb – *“nadgrobni spomenik”, niti se navedena riječ u međunarodnoj lingvističkoj literaturi dovodi u bilo kakvu vezu s nadgrobnim spomenikom. U Lexiconu paleoslovenico-graeco-latinum Franca Miklošića cтлъба f je u lat. značenju “scalae”, tj. “stube”, “ljestve”; cтaлъба m lat. “columna”, tj. “drvo (okresano)”, “stup, poduporanj”. U Vukovom Rječniku ступ, ступa m je “ramus”, tj. “grana”.
Jedino u dosadašnjoj bosanskoj historiografiji, u kojoj se iz vjerskih i političkih razloga zatomljuje veza između stećka i nišana, najmlađi oblik stećka jeste “stećak u obliku stuba”. Došlo je vrijeme da se navedena sintagma definitivno odbaci. “Stećak u obliku stuba” jeste “stećak u obliku nišana”.
Nišan samac pored gosta Milutina
Terenska istraživanja autora ovog rada, provedena u Humskom 1. oktobra 2015. godine, pokazuju da se pored mjesta na kojem se svojevremeno nalazio nadgrobni spomenik gosta Milutina još uvijek nalazi jedan nišan samac. Usporedbom s Mazalićevom fotografijom vidi se da je u razdoblju od pola stoljeća znatno oštećen i nagnut na istočnu stranu. Situiran je na pošumljenoj glavici pored sela, daleko od očiju znanstvenika koji mu nisu bili naklonjeni. Sav je u odori od zelene mahovine, srastao s tlom na kojem je ponikao. Tačne su dimenzije nišana 138 x 52 x 42 cm. S istočne strane ukrašen je predstavom mača, sa zapadne motivom polumjeseca i polujabuke, s južne motivom kosijera, što je srednjovjekovno oružje. S južne strane nišana nalazi se ulegnuće od groba, koje se pruža u pravcu I – Z.
http://faktor.ba/stav-lagali-su-vas-nad ... sana-foto/
Ibrahim Pašić: U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca. Iz tog razloga, historičari, počevši od Vladislava Skarića do Dubravka Lovrenovića, koji u svojoj studiji Stećci podrobno piše o nadgrobnom spomeniku gosta Milutina, izbjegavaju da podrobnije opišu lokalitet na kojem se spomenik nalazio, i to stoga što bi u tom slučaju morali spomenuti i susjedni nišan. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s islamom, nije dolazilo u obzir.
Crkva bosanska ili Vjera bosanska jedna je od najvećih posebnosti srednjovjekovne Bosne. Nije bila ni katolička ni pravoslavna, kako se duže od jednog stoljeća uporno i kontinuirano svojata od strane srpskih i hrvatskih politički i vjerski motiviranih historičara. To je crkva ili vjera Dobrih Bošnjana, nastala u simbiozi gotskog arijanizma i najveće crkvene šizme iz 5. stoljeća n.e. zvane Tria capitula. Sljedbenici vjere zvali su se “Dobri Bošnjani”, što nije isključivo etničko ime. “Dobri Bošnjanin” je i vjerski naziv za pripadnike Crkve bosanske ili Vjere bosanske, poput imena katolik ili pravoslavac. Kako s pravom tvrde brojni eminentni historičari, dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine znatan broj tzv. bogumila, pripadnika vjere, prešao je na islam.
Bošnjanski i bošnjački nadgrobni spomenici iz tog vremena, stećci u obliku nišana nastali pod utjecajem muslimanskih nišana i najstariji muslimanski nišani, na preko 100 lokacija diljem Bosne i Hercegovine situirani su jedni pored drugih. I ne samo oni. U Humskom kod Foče, jedan pored drugog, nalazili su se nadgrobni spomenik gosta Milutina, svećenika Crkve bosanske, i muslimanski nišan. Humsko je seoce koje je od Foče udaljeno oko 10 km na istočnu stranu. U osmanskim je defterima iz 1468/69., 1477. i 1585. godine naselje popisano kao Humska. Godine 1910. popisano je u selu 76 muslimana i 41 srpskopravoslavnih. U vrijeme najveće razgradnje Bosne i Hercegovine, u periodu Šestojanuarske diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, u Humskom je 1933. godine otkriven nadgrobni spomenik u obliku kamene prizme, koji je Vladislav Skarić u radu Гроб и гробни cпоменик госта Милутина на Хумском y фочанском cpезу (ГЗМ, cвеска за хисторију и етнографију, Capajево, 1934) definirao kao “гробни cпоменик y oблику четверостране призме”. Na spomeniku se nalazi predstava čovjeka s knjigom i štapom i natpis u kojem se spominje gost Milutin Crničanin, visoki starješina Crkve bosanske. Godine 1934. prenesen je spomenik u vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje se još uvijek nalazi. Na osnovu natpisa, Vladislav Skarić pretpostavio je da je Milutin živio u 14. ili 15. stoljeću. U dosadašnjoj historijskoj literaturi, Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine itd., sramno se prikriva jedna prvorazredna činjenica: nadgrobni spomenik s natpisom i ljudskom figurom iz Humskog nalazio se neposredno pored jednog nišana samca. Iz tog razloga, historičari, počevši od Vladislava Skarića do Dubravka Lovrenovića, koji u svojoj studiji Stećci podrobno piše o nadgrobnom spomeniku gosta Milutina, izbjegavaju da podrobnije opišu lokalitet na kojem se spomenik nalazio, i to stoga što bi u tom slučaju morali spomenuti i susjedni nišan. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina dijeljena na srpske i hrvatske banovine, utemeljenje Bošnjaka u Crkvu bosansku, kao ni povezivanje Crkve s islamom, nije dolazilo u obzir.
Stećak u obliku nišana
Đoko Mazalić u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1949. godine donio je fotografiju nišana, koji je definirao “stećkom u obliku nišana iz okoline Foče”. Riječ je o istraživaču za kojeg je poznato da se uspješno koristio fotoaparatom, tako da je posve izvjesno da je Mazalić autor fotografije. Međutim, duh Šestojanuarske diktature i podjele Bosne i Hercegovine između Srba i Hrvata bio je i u Mazalićevo vrijeme još uvijek živ, ali pritajen: Mazalić ne navodi lokaciju spomenika u Humskom i perfidno je prikriva! “Stećak u obliku nišana” smjestio je “u okolinu Foče”. I dok su historičari nastojali zatomiti humski nišan, historičar-amater i ljubitelj podrinjskih starina Atif Pašalić prije 1992. godine napravio je crtež nišana i lokacije na kojoj se nalazio grob i nadgrobni spomenik gosta Milutina. U studiji Foča, stećci i nišani (Sarajevo, 2000) crtež od Pašalića preuzima Faruk Muftić, koji piše:
“Pored jame, rupe, odakle je izvađen nadgrobni spomenik gosta Milutina, tu je i danas četverougaoni stub (visine 170 cm i osnovice 47 x 42 cm). Na jednoj strani ovog stuba isklesan je mač, na drugoj polumjesec, a na trećoj kosijer. Nad čijim grobom je postavljen ovaj četverougaoni stub, ne zna se, kao što se ne zna ni šta znače uklesane figure. Ne zna se ni iz kojeg perioda datira.”
Faruku Muftiću, koji nije historičar, nije poznato da prvi bosanskohercegovački muslimani nad svojim grobovima nemaju uvijek dva nišana, već samo jedan, koji historičar Alija Bejtić definira kao “nišan samac”. Stoga, Muftićeva definicija nadgrobnog spomenika, “četverougaonog stuba”, zasigurno je pogrešna. Nigdje u svijetu stub (stup) nije nadgrobni spomenik osim – u Bosni.
Iz Rječnika JAZU vidi se da nema nijednog primjera iz kojeg bi se moglo zaključiti da je stûb, stúba, praslav. stlb-(h)-o-s, rus. cтoлб, poļ. słup, češ. sloup, bug. cтълб, slov. stolb – *“nadgrobni spomenik”, niti se navedena riječ u međunarodnoj lingvističkoj literaturi dovodi u bilo kakvu vezu s nadgrobnim spomenikom. U Lexiconu paleoslovenico-graeco-latinum Franca Miklošića cтлъба f je u lat. značenju “scalae”, tj. “stube”, “ljestve”; cтaлъба m lat. “columna”, tj. “drvo (okresano)”, “stup, poduporanj”. U Vukovom Rječniku ступ, ступa m je “ramus”, tj. “grana”.
Jedino u dosadašnjoj bosanskoj historiografiji, u kojoj se iz vjerskih i političkih razloga zatomljuje veza između stećka i nišana, najmlađi oblik stećka jeste “stećak u obliku stuba”. Došlo je vrijeme da se navedena sintagma definitivno odbaci. “Stećak u obliku stuba” jeste “stećak u obliku nišana”.
Nišan samac pored gosta Milutina
Terenska istraživanja autora ovog rada, provedena u Humskom 1. oktobra 2015. godine, pokazuju da se pored mjesta na kojem se svojevremeno nalazio nadgrobni spomenik gosta Milutina još uvijek nalazi jedan nišan samac. Usporedbom s Mazalićevom fotografijom vidi se da je u razdoblju od pola stoljeća znatno oštećen i nagnut na istočnu stranu. Situiran je na pošumljenoj glavici pored sela, daleko od očiju znanstvenika koji mu nisu bili naklonjeni. Sav je u odori od zelene mahovine, srastao s tlom na kojem je ponikao. Tačne su dimenzije nišana 138 x 52 x 42 cm. S istočne strane ukrašen je predstavom mača, sa zapadne motivom polumjeseca i polujabuke, s južne motivom kosijera, što je srednjovjekovno oružje. S južne strane nišana nalazi se ulegnuće od groba, koje se pruža u pravcu I – Z.
http://faktor.ba/stav-lagali-su-vas-nad ... sana-foto/
Re: Bosanska Troja
OTKUD KUGLE NA BOSANSKIM NIŠANIMA ?
Masovan prelazak Bošnjana na islam poslije pada Bosne pod osmansku vlast oznacio je definitivan kraj stecka i pocetak muslimanskog nišana. Pritom, izrada turbana na nišanu bosanskim klesarima predstavljala je veliki problem. S tim u vezi, Mujezinovic piše da “ima cak slucajeva da klesar, ne poznavajuci još nišan sa turbanom, stavlja turban direktno na stelu”, iz cega proizlazi da nišan uopce nema vrata. Kad se uvidjelo da po ugledu na osmanske nišane nišani s turbanom moraju imati vrat, nova klesarska nepoznanica postala je – njegova dužina. Na nekim je nišanima iz 15. i 16. vijeka vrat na nišanu prekratak ili je predug – kao što je na uzglavnom nišanu Isa-bega Ishakovica i na nišanima pored Ali-pašine džamije i u Velikom parku. Nožni nišan Isa-bega Ishakovica ne ostavlja ni najmanje sumnje u to da je njegove nišane klesao domaci covjek. Nožni nišan još je više bosanski, u tolikoj mjeri da se u odnosu na osmanske nišane može definirati “hereticko bosanskim”. Završetak nišana u obliku je kugle ciji je obim 52 cm. Slicne kugle (definicija Šefika Bešlagica) nalazimo na prvim bosanskim nišanima samcima lociranim u neposrednoj blizini stecaka, poput velike kugle na monumentalnom nišanu (410 cm) iz Bakica kod Olova i kugli na takozvanim “kršcanskim nišanima” iz Imamovica, Žunova i Kalimanica u opcini Sokolac. Kugle s nišana iz Imamovica, Žunova i Kalimanica po svom obliku i velicini odgovaraju kugli na nišanu Isa-bega. Otkud kugle na bosanskim nišanima? Na uzglavne nišane došle su umjesto turbanâ, koje bosanski klesari u prvim godinama islama nisu znali isklesati, pa su turbane supstituirali kuglom, a kad su savladali tehniku izrade turbana, kuglu su prenijeli na nožni nišan jer se nisu mogli odvojiti preko noci od tipicnog bosanskog memorijalnog motiva. Pritom, od velike kugle na nišanu iz Bakica do kugli na “kršcanskim nišanima” i nožnom nišanu Isa-bega Ishakovica, kugla ce se postepeno smanjivati sve do njenog potpunog nestanka.
Na nekadašnju kuglu još uvijek podsjeca historijski utemeljeno polukružno ispupcenje na vrhu tzv. “šehidskih nišana”, podignutih poginulim pripadnicima Armije BiH tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
“Hereticko-bosanski” karakter kugle na nožnom nišanu Isa-bega Ishakovica ogleda se posebno u kršcanskoj simbolici što dolazi uz kugle. Na “kršcanskim nišanima” iz Imamovica, Žunova i Kalimanica ispod kugli predstavljen je križ, ciji je gornji krak u obliku kruga. Na nišan je došao sa stecka. Prema istraživanjima Mariana Wencela, to je egipatski hijeroglif koji znaci život. Oblik križa zasigurno nije ni katolicki ni pravoslavni, zato što katolicka i pravoslavna arheologija navedenu vrstu križa ne poznaju. Istovjetan križ zastupljen je i na “kršcanskom nišanu” iz sela Strane, u opcini Praca, ciji je gornji dio odbijen, a vjerovatno je kao i nožni nišan Isa-bega sadržavao kuglu. Otkud navedena vrsta križa na bosanskim nišanima s kuglom, samo je jedno od brojnih neriješenih pitanja iz prvih godina islama u Bosni i Hercegovini koje ceka na odgovor.
Izvor: Stav broj 55
Masovan prelazak Bošnjana na islam poslije pada Bosne pod osmansku vlast oznacio je definitivan kraj stecka i pocetak muslimanskog nišana. Pritom, izrada turbana na nišanu bosanskim klesarima predstavljala je veliki problem. S tim u vezi, Mujezinovic piše da “ima cak slucajeva da klesar, ne poznavajuci još nišan sa turbanom, stavlja turban direktno na stelu”, iz cega proizlazi da nišan uopce nema vrata. Kad se uvidjelo da po ugledu na osmanske nišane nišani s turbanom moraju imati vrat, nova klesarska nepoznanica postala je – njegova dužina. Na nekim je nišanima iz 15. i 16. vijeka vrat na nišanu prekratak ili je predug – kao što je na uzglavnom nišanu Isa-bega Ishakovica i na nišanima pored Ali-pašine džamije i u Velikom parku. Nožni nišan Isa-bega Ishakovica ne ostavlja ni najmanje sumnje u to da je njegove nišane klesao domaci covjek. Nožni nišan još je više bosanski, u tolikoj mjeri da se u odnosu na osmanske nišane može definirati “hereticko bosanskim”. Završetak nišana u obliku je kugle ciji je obim 52 cm. Slicne kugle (definicija Šefika Bešlagica) nalazimo na prvim bosanskim nišanima samcima lociranim u neposrednoj blizini stecaka, poput velike kugle na monumentalnom nišanu (410 cm) iz Bakica kod Olova i kugli na takozvanim “kršcanskim nišanima” iz Imamovica, Žunova i Kalimanica u opcini Sokolac. Kugle s nišana iz Imamovica, Žunova i Kalimanica po svom obliku i velicini odgovaraju kugli na nišanu Isa-bega. Otkud kugle na bosanskim nišanima? Na uzglavne nišane došle su umjesto turbanâ, koje bosanski klesari u prvim godinama islama nisu znali isklesati, pa su turbane supstituirali kuglom, a kad su savladali tehniku izrade turbana, kuglu su prenijeli na nožni nišan jer se nisu mogli odvojiti preko noci od tipicnog bosanskog memorijalnog motiva. Pritom, od velike kugle na nišanu iz Bakica do kugli na “kršcanskim nišanima” i nožnom nišanu Isa-bega Ishakovica, kugla ce se postepeno smanjivati sve do njenog potpunog nestanka.
Na nekadašnju kuglu još uvijek podsjeca historijski utemeljeno polukružno ispupcenje na vrhu tzv. “šehidskih nišana”, podignutih poginulim pripadnicima Armije BiH tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
“Hereticko-bosanski” karakter kugle na nožnom nišanu Isa-bega Ishakovica ogleda se posebno u kršcanskoj simbolici što dolazi uz kugle. Na “kršcanskim nišanima” iz Imamovica, Žunova i Kalimanica ispod kugli predstavljen je križ, ciji je gornji krak u obliku kruga. Na nišan je došao sa stecka. Prema istraživanjima Mariana Wencela, to je egipatski hijeroglif koji znaci život. Oblik križa zasigurno nije ni katolicki ni pravoslavni, zato što katolicka i pravoslavna arheologija navedenu vrstu križa ne poznaju. Istovjetan križ zastupljen je i na “kršcanskom nišanu” iz sela Strane, u opcini Praca, ciji je gornji dio odbijen, a vjerovatno je kao i nožni nišan Isa-bega sadržavao kuglu. Otkud navedena vrsta križa na bosanskim nišanima s kuglom, samo je jedno od brojnih neriješenih pitanja iz prvih godina islama u Bosni i Hercegovini koje ceka na odgovor.
Izvor: Stav broj 55