http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/inte ... je-zavrsen
EDHEM EF. ČAMDŽIĆ, BANJALUČKI MUFTIJA
Povratak još nije završen
Obnova Ferhadije napreduje veoma dobro. Njena ponovna izgradnja treba da pozove na pomirenje, obnovu, povratak, suživot, toleranciju, dijalog, razumijevanje i da nikada nema osvete
Povratnicima treba i dalje pomagati u zapošljavanju, školovanju djece i drugim svakodnevnim potrepštinama.
• Pred nama je Kurban-bajram. Molila bih Vas da nam nešto više kažete o značaju tog praznika za muslimanske vjernike i načinu njegovog obilježavanja?
- Pred nama je hadži ili Kurban-bajram. To je veoma značajan mubarek dan za muslimane cijelog svijeta, pa tako i za nas Bošnjake ovdje u Bosni i Hercegovini. Muslimani cijelog svijeta, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i nastanjenost po raznim državama, ovaj Bajram obilježavaju ibadetski, obavljanjem hadžijskih obreda u svetim mjestima Mekke i Medine, te žrtvovanjem svojih kurbana za zdravlje, napredak i sreću svoje porodice.
Obredima hadža se potvrđuje vrhunska odanost Svemogućem Bogu, džellešanuhu, očekujući od dragog Boga i vrhunsku nagradu. Sve hadžije svijeta borave deveti dan zu-l-hidždžeta na Arefatu pod brdom "Božje milosti” u "Dolini mira” – odakle šalju poruku da su samo Bogu Svemogućem odani i da će uvijek u životu zagovarati vjeru u Jednog Boga, te da će uvijek zagovarati i promovirati poruku mira, dijaloga i tolerancije među ljudima cijelog svijeta. Žrtvovanjem svojih kurbana, muslimani potvrđuju svoju poslušnost dragom Bogu, a dijeljenjem svojih kurbana, pored porodice i svojim susjedima – komšijama nemuslimanima, šalju tako poruku postojanja dobre međuljudske koegzistencije i tolerantnih odnosa među vjerama i narodima. To su sveti principi o kojima su Bošnjaci uvijek vodili računa na ovim prostorima. Bajram se obilježava najviše ibadetski u porodici, dijeleći kurbane porodici, bližnjima i posebno komšijama nemuslimanima, kako je radio i naš dragi Poslanik. Alkohol i pijanke su strogo zabranjeni. Stariji daruju mlađe novcima, paketićima, otvaraju svoje avlije i primaju sve dobronamjerne na ručak, baklavu i kahvu. Alkohol i pijanke su strogo zabranjeni.
• Banjalučko muftijstvo ste preuzeli u vremenu bremenitom brojnim problemima. Kada se danas osvrnete na vrijeme iza sebe, koje biste trenutke izdvojili kao najteže, odnosno koji su to događaji predstavljali poseban izazov?
- Prije 13 godina, kada sam preuzeo dužnost banjalučkog muftije, našao sam sve porušeno, sve džamije, imamske kuće, gasulhane, mesdžide – jednostavno sva infrastruktura Islamske zajednice je bila potpuno porušena, četiri imama ubijena, a svi ostali imami sa svojim džematlijama protjerani. Našao sam samo jednog imama h. Besim ef. Šepera u Bosanskoj Gradišci. Najveći problem je što nije bilo džematlija, u džematima su bila zgarišta popaljenih kuća, svugdje prava pustoš. Najveći izazov je bio vratiti prognane Bošnjake, obezbjeđivati donacije za obnovu porušenih kuća i stalno boraviti s povratnicima, koji su se polahko, ali sumnjičavo, vraćali. Stoga sam često odlazio u Travnik, Bihać, Sanski Most, Ključ i druga mjesta njihovog privremenog boravišta, da ih pozivam da se vrate. S povratnicima sam obezbjeđivao mladi imamski kadar, koji je dolazio u krajnje loše uslove, ali s velikom nadom i pun entuzijazma, ostali su u svojim džematima, pozivajući prognane Bošnjake da se vrate i započnu novi život na svojim imanjima. Danas nas je 46 aktivnih imama na području ovog Muftijstva, koji obuhvata džemate u Republici Srpskoj. Veoma smo sretni što su se naši Bošnjaci vratili u svoje devastirane džemate, obnovili svoje kuće, svoje džamije – i što je najvažnije obnovili i učvrstili svoju devastiranu vjeru, puni nade da svoja ognjišta neće nikada više napuštati, spoznavši da su svugdje u tuđini, a ovdje su rahat, gdje žele obitovati u suživotu sa svojim susjedima, svojim komšijama. Povratnicima treba i dalje pomagati u zapošljavanju, školovanju djece i drugim svakodnevnim potrepštinama. Ovdje su sve povratnici i ja sam svaki dan srećan, jer sam svaki dan s povratnicima. Prognanika ima puno po bijelom svijetu, koje treba vratiti, koji i dalje traže pomoć. Povratak, apsolutno nije završen. Bez obzira šta ko mislio, izjavljivao, tvrdim da povratak, apsolutno još nije završen.
• Kraj rata na prostoru koji danas čini Vaše Muftijstvo dočekan je bez ijedne džamije i historijskih spomenika, koji su svjedočili o stoljetnom postojanju muslimana na ovom prostoru. Kakva je danas situacija?
- Već sam ranije rekao da sam preuzeo odgovornost muftije u potpuno uništenom muftiluku, kako u materijalnom, tako u duhovnom i vjerskom pogledu. Sve je bilo prioritet, prognanike vratiti, imamski kadar obezbijediti, džamije obnavljati, mektebske punktove za povratničku djecu otvarati. Ipak je Ferhadija, uz jedinu pomoć Rijaseta i lično uvaženog i poštovanog aktuelnog reisu-l-uleme prof. dr. Mustafe ef. Cerića, bila najveći prioritet. Velike probleme smo imali oko pribavljanja dozvola za obnovu Ferhadije, gdje nam je, pored Rijaseta, neizmjernu pomoć pružio tadašnji američki ambasador, njegova eminencija gosp. Thomas Miller, zašto ćemo mu vječno ostati zahvalni. Imamo dosta djece u mektebima, a sva su obuhvaćena i vjeronaukom u školama. Prošle godine smo imali i promociju učača Kur’ana i sufare za područje banjalučkog muftilluka. Još ima napada na džamije i vakufsku imovinu i vrijeđanje vjernika prilikom izlaska iz džamija, ali je ipak bezbjednosna situacija puno bolja u odnosu od prije desetak godina. Pošto se Bošnjaci ne mogu vratiti na svoja ranija radna mjesta, imamo slučajeva da su se povratnici počeli ponovo iseljavati, kao što je slučaj u Kolibama u Bosanskom Brodu. Neki su se iselili u Slavonski Brod, jer tamo imaju mogućnost zapošljavanja, a djeca im imaju bolje uslove za školovanje.
Nedostaje Medresa
• Sigurnosni aspekt povratnika čini se više nije u prvom planu. No, prema Vašem mišljenju, šta je s ostalim segmentima života neophodnim za održiv povratak?
- Tačno je da su se bezbjednosni uslovi poboljšali, ali ostali segmenti života još nisu. Povratnici se ne mogu zapošljavati, ima dosta svršenika na fakultetima, ne mogu doći do radnog mjesta, a trebali bi jer su povratnici. Djeca u školama nemaju nacionalnih predmeta i bosanskog jezika, a morali bi imati i te predmete.
Što se tiče obrazovanja bošnjačke djece u školama, moramo istaći da nisu ravnopravna sa ostalom djecom. Bošnjačka djeca nemaju nacionalnih predmeta na svome bosanskom jeziku, a to su im dužne škole obezbjediti. Voljeli bismo vidjeti školu, čiji direktori organizuju npr. priredbu povodom Bajrama, hidžretske godine, povodom mevluda Božijeg poslanika Muhammeda, alejhisselama, i slično, a da ne govorimo da bošnjačka djeca vrlo često moraju učiti i recitirati imena i pjesme vjerskih svetaca i praznika druge vjerske zajednice, kao i učestvovati na obilježavanju raznih slava. Mi smo za to da se djeca svih naroda upoznaju sa vjerskim običajima drugih vjera, drugih nacija, i da svojom dječačkom grajom šire i pospješuju svoja svakodnevna drugarstva u školi i u vanškolskim aktivnostima. Da jednostavno rečeno, žive zajedno, a ne jedni pored drugih, i ne daj Bože, u dvije škole, a pod jednim krovom.
Što se tiče nas u Islamskoj zajednici, nama predstavlja problem i nedostatak jedne Medrese ili Islamske gimnazije, gdje bismo školovali svoje vjerske kadrove. Slične vjerske škole Katolička crkva je otvorila ovdje u Banjoj Luci i Bihaću i Pravoslavna crkva je najavila otvaranje četiri Pravoslavne gimnazije u Bosni i Hercegovini. Ovaj muftiluk već duže provodi aktivnosti za izgradnju Islamskog centra u čijem sastavu bi bila i jedna Islamska gimnazija sa domom za učenike. Imamo najava od kuvajtskog ambasadora da će nam kuvajtska vlada pomoći izgradnju navedene Medrese. Ja pozivam i druge, kojima je islam na duši, da nam pomognu. Obraćam se vladama Kuvajta i Ujedinjenih Arapskih Emirata, jer im je stalo da nam pomognu u vjerskom obrazovanju.
Imamo zemljište, imamo svoju vakufsku parcelu, samo čekamo da nam gradske vlasti Banje Luke izdaju urbanističku saglasnost.