Debili

[ABen]

Gdje je ta slika? Postavite je ako je imate ili dajte link.

Nisam je postavio jer je clanak bio u svim novinama.

[ABen]

[Roger Wilco]

Nisam gledao klip jer znam da bi mi samo zivac proradio,ali sramota je bez obzira radilo se o djevojkama ili muskarcima. Medjutim malo sasavo sa moje strane da se dotaknem toga ali ipak cu to uraditi. Naime radi se o dopisivanju tih djevojaka na FB i neko je slikao i tu slika je objavljena na portalima i ono sto upada u oci je da se one dopisuju na ekavici. Znaci jedan mali dokaz da se u Tuzlu doseljavaju ljudi sa prostora Srbije. Sorry na offu..

Ma nisu iz Srbije nego su potpuno kulturološki srbizovane.
To je taj dio stanovništva koji se bukvalno napaja tom prekodrinskom "kulturom" najniže vrste.
Muzika, moda, trendovi, norme ponašanja...
To "lepa" im je sleng, ono cool način govora.

[Bosni]

http://sandzakpress.net/belgija-diskrim ... a-rijaseta

Belgija: Diskriminacija Sandžaklija od strane imama – Očekuje se reakcija Rijaseta

Evo reakcije:

http://sandzakpress.net/%3Fp%3D93916

Reakcija Rijaseta: Puno poštovanje prema zastavi Sandžaka

BiH, Belgija – Ured za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, povodom nesporazuma u Antwerpenu usljed neadekvatnog tumačenja uputstva Ureda za bošnjačku dijasporu o obilježjima u vjerskim objektima, izdao je saopćenje za javnost u kojem se kaže:

- Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ponosna je na sve Bošnjake i Bošnjakinje iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka, Kosova i drugih područja koji, živeći i radeći u dijaspori, brižno čuvaju svoj islamski identitet i razvijaju nacionalnu svijest. Predana svekolikom napretku i uspostavljanju bratstva i razumijevanja među muslimanima, Islamska zajednica je iznenađena da je uputstvo rukovodioca Ureda za bošnjačku dijasporu Rijaseta Islamske zajednice o isticanju obilježja i zastava moglo biti izgovorom za nesporazum između organizatora i nekih učesnika na Bajramskom turniru u Antwerpenu.

Islamskoj zajednici je žao što je došlo do tog, očitog, nesporazuma i neadekvatnog razumijevanja i tumačenja navedenog uputstva te će u propisanoj proceduri utvrdit sve okolnosti i odrediti se prema mogućem prekoračenju ovlasti. Naime, uputstvom se precizira da u objektima Islamske zajednice i obrednim mjestima nije dopušteno postavljati simbole i zastave drugih zajednica, grupacija ili ideoloških pokreta, osim zvanične zastave Islamske zajednice, te eventualno zastave države domaćina i državne zastave Bosne i Hercegovine. Nakon registriranih pokušaja isticanja obilježja i zastava koji ne pripadaju Islamskoj zajednici i nacionalno-kulturnom miljeu iz kojeg dolaze njeni članovi, namjera ovog uputstva je da zaštiti obredna mjesta bošnjačkih džemata u dijaspori od nasrtaja ideoloških grupacija i pokreta iz različitih dijelova svijeta a za koje se, nerijetko, vežu kontroverzne aktivnosti ili naslijeđe. Jasno je da uređivanje drugih prostora u kojima se održavaju nacionalni, sportski ili kulturni programi bošnjačkih zajednica ne spada u nadležnost Islamske zajednice. Pozivanje na Rijaset ili njegove odluke u takvim slučajevima neutemeljeno je i nedopustivo.

Predanost sandžačkih Bošnjaka da čuvaju i razvijaju svoj nacionalni, kulturni i vjerski identitet u dijaspori i njihov trud da unaprijede svoj položaj u Srbiji vrijedni su pažnje i podrške. Afirmacija nacionalnih vrijednosti i simbola bošnjačkog naroda u Sandžaku, uključujući poštovanje prema sandžačkoj zastavi, spada u temeljna prava i evropsku demokratsku stečevinu.

Također, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima duboko poštovanje prema doprinosu i žrtvama Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka za slobodu i nezavisnost države Bosne i Hercegovine i ljubavi koju joj poklanjaju.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osjeća bratsku i institucionalnu obavezu da pomogne muslimanima u Sandžaku i Srbiji u ostvarivanju njihovih vjerskih prava i sloboda, te postizanju pune ravnopravnosti i afirmacije nacionalne kulture i tradicije. Jedinstvo Islamske zajednice obavezuje nas da zajednički predano tragamo za najboljim rješenjima, da svakim svojim postupkom doprinosimo jačanju međusobnog povjerenja a sve nesuglasice rješavamo u skladu s našim normativnim aktima, preuzetim obavezama i u duhu dobre volje i namjere. Zbog važnosti misije i odgovornosti prema muslimanima i cijelom bošnjačkom narodu, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini neće dopustiti da bilo kakvi nesporazumi poljuljaju naše bratsko povjerenje i poštovanje, jer narodni simboli, nacionalne i kulturne vrijednosti bošnjačkog naroda, ma gdje živio, neupitne su vrijednosti za sve uposlenike, organe i ustanove Islamske zajednice, kaže se u saopćenju Ureda za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Jasno je da je ovaj imam zloupotrebio ovo da lijeci svoje licne frustracije.

[Bosni]

CVnBZaQy29s

[ABen]

Muharem Bazdulj
Priča o velikoj Srbiji iskorištena za raspad Jugoslavije
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/17703 ... avije.html

SARAJEVO - Upravo zbog činjenice da je Hitler tražio da mu donesu spomenik Gavrilu Principu iz Sarajeva, poslije okupacije Jugoslavije 1941. nije moguća revizija Prvog svjetskog rata, poručuje Muharem Bazdulj, pisac i novinar! Na slici koju su objavili njemački mediji ...

... vidi se Hitler pored "trofeja" - spomeika Principu!

- Ideja revizije Prvog svjetskog rata moguća je između ostalog i zato što živih učesnika i svjedoka više nema, zato što likovi Franje Josifa, kajzera Vilhema ili Franca Ferdinanda nemaju sugestije za današnjeg čovjeka, što za mnoge u svijetu Prvi svetski rat nije puno drugačiji od Tridesetogodišnjeg rata u srednjem vijeku – objašnjava Bazdulj.

Ali ova slika uspostavlja vezu između Prvog i Drugog svjetskog rata. Ona na elementaran i vizuelan način pokazuje ono što je svakom racionalnom jasno – Hitler, simbol zla u 20. vijeku i Gavrilo Princip su, i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu bili na suprotnim stranama. Sa ovom fotografijom revizija Prvog svjetskog rata postaje nemoguća.

Istovremeno je riječ i o jednom kompleksnijem nastojanju – da se, promijeni i stav prema Austrougarskoj monarhiji, i to gotovo vijek pošto je nestala.

- Savremene Austrija i Turska pokušavaju da svoje nekadašnje imperije postfestum proglase nekim multietničkim rajevima. To je na tragu slike da je čitava Evropa prije 1914. godine živjela bel epok. Međutim, bogatstvo koje je tada postojalo u Evropi bazirano je na iskorištavanju kolonija. Ne samo u Africi i Aziji, već i na Balkanu.

Vidite kod Andrića u „Priči o kmetu Simanu“ da Austrougarska nije ni kmetstvo ukinula. Mi ne naglašavamo dovoljno da je Gavrilo Princip bio neka vrsta preteče oslobođenja svih dijelova svijeta koji su u to vrijeme bili pokoreni i okupirani.

Čak i u BiH i u Hrvatskoj, okupaciona Austrougarska se sada tretira kao država u kojoj su cvjetale slobode, a Jugoslavija proglašava tamnicom naroda. Kako je došlo do takve zamjene teza?

- To su politikantske interpretacije historije i ono što je najironičnije zapravo jeste da se nastavljaju na nacističku propagandu. Hitler do 27. marta 1941. govori o Jugoslaviji, ali poslije toga, vraća se na staru austrogugarsku propagandu i počinje da se govori isključivo o „srpskoj kliki“. Politika „zavadi pa vladaj“ koju su razne imperijalne sile sprovodile na Balkanu, prisutna je i danas. Zaboravlja se da je „Mlada Bosna“ bila jugoslovenska organizacija koja je okupljala i Muslimane i Hrvate. Mnogi danas sude o „Mladoj Bosni“ kao o velikosrpskom elementu, a to je samo nastavak propagande Austrougarske monarhije.

Ispada da je Jugoslavija bila velikosrpski projekat?

- Čini mi se da je ta ideja usađena sa ciljem da dovede do raspada Jugoslavije. Ideja da je Jugoslavija zapravo velika Srbija je na svaki način pogrešna, ali je bila potrebna da bi se projekat raspada realizovao.

Pominjete 27. mart. U ovdašnjim pokušajima revizije historije, mnogi se tog datuma odriču.

- Na neki čudan način Hitler je mnogo bolje prepoznao sličnost 27. marta i Sarajevskog atentata nego mnogi drugi. On se tada nalazi na vrhuncu moći, imao je Evropu pod nogama i niko mu se nije suprotstavio na taj način. Odvajati ta dva događaja, i govoriti pozitivno o jednom, a negativno o drugom jednostavno nema smisla.

Da li smo danas osuđeni na to da nacionalne identitete gradimo i potvrđuemo isključivo na suprotnostima i razlikama?

- O tome je Frojd pisao kao o narcizmu malih razlika. Što je razlika manja, ti moraš više da je ističeš. Dobar primjer su Crnogorci. Južnoslovenski narodi koji govore istim jezikom su za distinkciju u jednom trenutku uzeli religiju, pa su oni koji su katolici postali Hrvati, pravoslavni Srbi, muslimani su bili Muslimani, danas Bošnjaci. Srbi i Crnogorci nisu mogli na taj način da se razlikuju i danas se vidi strašan napor da se ta razlika napravi. Jedini način da se ta razdvojenost očuva jeste da se naglašavaju te razlike. Ti nisi ono što jesi, nego ono što drugi nisu.

Tekst koji si objavio u „Vremenu“ o fotografiji i sudbini spomen-ploče iz Sarajeva, završavaš konstatacijom da danas nema slobode. Da li to znači da su Princip i ostali mladobosanci zalud pucali u Austrougarsku monarhiju?

- Jedna od stvari zbog kojih je meni bliska mladobosanska ideja, jeste pitanje političkog subjektiviteta. Gavrilo Princip je u vrijeme atentata bio maloljetan, ali njegova akcija je vodila ka tome da jugoslovenski narodi izađu iz stanja historijske maloljetnosti i uzmu sudbinu u svoje ruke, tako što će kreirati jednu državu koja neće biti marioneta velikih sila, koja neće biti kolonija, nego voditi svoju politiku i biti slobodna.

Raspadom Jugoslavije, ratovima i svim kasnijim političkim epizodama, sve ove zemlje su manje ili više opet svedene na neku vrstu pseudokolonijalnih posjeda ili satelita. Bosna i Makedonija su najbliže protektoratima, Srbija je neko vrijeme pokušavala da, na tragu Jugoslavije, vodi koliko-toliko samostalnu politiku. Međutim, čini mi se da se, naročito sa novom političkom garniturom, i od toga odustalo. I to nije čudno. Srbija nema tu vrstu snage i moći koja je za to potrebna. Ta baština mladobosanskog sna koja je jedno vrijeme bila ostvarena, sada se izgubila. Rekao si „Ne“ Hitleru 27. marta, rekao si „Ne“ Staljinu 1948. a sada razni ambasadori i činovnici imaju pravo da ti diktiraju šta ćeš da radiš.

[Bosni]

Muharem Bazdulj
Priča o velikoj Srbiji iskorištena za raspad Jugoslavije
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/17703 ... avije.html

Uvijek iste budale. Ovaj i lici na Brkana.

- Jedna od stvari zbog kojih je meni bliska mladobosanska ideja, jeste pitanje političkog subjektiviteta. Gavrilo Princip je u vrijeme atentata bio maloljetan, ali njegova akcija je vodila ka tome da jugoslovenski narodi izađu iz stanja historijske maloljetnosti i uzmu sudbinu u svoje ruke, tako što će kreirati jednu državu koja neće biti marioneta velikih sila, koja neće biti kolonija, nego voditi svoju politiku i biti slobodna.

Ne, ne, ne, ne, ne.
Bosnjacima je sve uzeto. I jezik, i zemlja, i sopstveno ime je oduzeto. Oni nisu nista uzeli u svoju ruku osim ono sto su mogli nositi sa sobom na putu prema Turskoj. Oni koji su ostali, a i oni koji su otisli, su morali uzeti puske i sablje u svoje ruke da bi prezivjeli od ovih koji su uzeli sudbinu u svoje ruke i koji su poceli stvarati veliku srbiju nad grobovima Bosne, Bosnjaka, i svega islamskog na Balkanu.

[noel malcolm]

Muharem Bazdulj
Priča o velikoj Srbiji iskorištena za raspad Jugoslavije
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/17703 ... avije.html

Uvijek iste budale. Ovaj i lici na Brkana.

- Jedna od stvari zbog kojih je meni bliska mladobosanska ideja, jeste pitanje političkog subjektiviteta. Gavrilo Princip je u vrijeme atentata bio maloljetan, ali njegova akcija je vodila ka tome da jugoslovenski narodi izađu iz stanja historijske maloljetnosti i uzmu sudbinu u svoje ruke, tako što će kreirati jednu državu koja neće biti marioneta velikih sila, koja neće biti kolonija, nego voditi svoju politiku i biti slobodna.

Ne, ne, ne, ne, ne.
Bosnjacima je sve uzeto. I jezik, i zemlja, i sopstveno ime je oduzeto. Oni nisu nista uzeli u svoju ruku osim ono sto su mogli nositi sa sobom na putu prema Turskoj. Oni koji su ostali, a i oni koji su otisli, su morali uzeti puske i sablje u svoje ruke da bi prezivjeli od ovih koji su uzeli sudbinu u svoje ruke i koji su poceli stvarati veliku srbiju nad grobovima Bosne, Bosnjaka, i svega islamskog na Balkanu.

naravno, treba samo pročitati objektivne historijske knjige,

npr Noel Malcolm : Povijest Bosne,

pa vidjeti koliko je mitomana među srpskim historičarima bilo,

a bgm ima i danas

[ZV Keli]

Noele ta knjiga od Malcoma je obavezno stivo uz Imamovicevu knjigu "Historija Bosne i Bosnjaka" na Pravnom fakultetu u Sarajevu na predmetima Drzavnopravni razvitak BiH i Bosansko komparativno pravo.

[noel malcolm]

Noele ta knjiga od Malcoma je obavezno stivo uz Imamovicevu knjigu "Historija Bosne i Bosnjaka" na Pravnom fakultetu u Sarajevu na predmetima Drzavnopravni razvitak BiH i Bosansko komparativno pravo.

To mi je velika novost, ni pojma nisam imao, super!!!

[Bosni]

http://sandzakpress.net/ugljaninovi-med ... og-vojvode

Da li će Ljajić biti odlikovan činom četničkog vojvode?

Sjeverni Sandžak – U modernoj historiji sandžačkih Bošnjaka, najveću nepravdu prema sebi Bošnjaci su napravili biranjem Rasima Ljajića za predstavnika sandžačkih Bošnjaka u Vladi R. Srbije.

Svojim djelima i ponašanjem, Ljajić ne samo da je dokazao da ga Bošnjaci ne zanimaju, već je dokazao da je on pravi podanik kojeg su radikali odlikovali činom NAREDNIKA, sa tendencijom napretka.

Sagledajući aktivnosti Rasima Ljajića uviđamo da je sva njegova kreativnost usmerena na štetu Bošnjaka pa se između ostalog Ljajić zalaže za oslobođenje ratnih zločinaca koji su počinili genocid nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini.

Osim što se zalaže za oslobođenje Haških optuženika, Ljajić je obezbedio i brojne novčane i materijalne pomoći za zločince i njihove porodice.

Pored svih ovih činjenica, moramo i naglasiti zalaganje Rasima Ljajića za uklanjanje spomen ploče Aćif efendije Hadžiahmetovića koju je postavilo Bošnjačko nacionalno vijeće (u tehničkom mandatu) u prisustvu ministra dr Sulejmana Ugljanina.

Ljajić je svjesno postavio nesposobne ljude na rukovodeća mjesta u gradskoj upravi i javnim preduzećima, koji grad Novi Pazar polako ali sigurno vode ka bankrotu.

Pored svega, Ljajić ne prestaje da radi na štetu Bošnjaka, pa Bošnjacima Novog Pazara koji su ekonomski uništeni, najavljuje koncert, kako ovaj pjevač sam za sebe kaže, “četničkog vojvode” Bore Đorđevića.

Šta je mnogo, mnogo je:

LhcoNplEAwo

Ovaj video je rekao sve sto se treba znati o ovoj budali.

[Bosnjak]

Izdajnik level Emir Kusturica.

[Bosni]

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50622

KAMO VODE AMILINE DUŠMANSKE STAZE

Jedna škotska poslovica kaže: „Pokvaren prijatelj je gori od gorkog dušmana“. Ako vam nije jasna ta poslovica, pogledajte naslovnu stranu posljednjeg broja sarajevskog (nije ni beogradski ni zagrebački) tjednika „Dani“ (15.11. 2013.), pa će vam biti jasno. A onda, ako vam se ne gadi, pročitajte tekst pod naslovom „Cerićevim stazama revolucije“ sa pitanjem „Ko priželjkuje raskol u Islamskoj zajednici“, kojeg potpisuje hidžab (pokrivena) novinarka gospođica Amila Kahrović-Posavljak, koja je nedavno bila jedna od gošći kod Sadike Avdić na TV1, gdje je pravo pokazala da umije oponašati svog profesora književnosti Envera Kazaza, koji ju je naučio da odmah bez oklijevanja bude „uljudbeno“ drska i zapaženo „lijepo“ gruba, jer je tema bila o „ljepoti lijepe riječi u književnosti“.

Uzaludno je Aida Krzić, ugledna sarajevska intelektualka sa dugogidišnjim iskustvom lektora u Islamskoj zajednici, pokušavala smiriti nadobudnu Amilu Kahrović-Posavljak, inače envero-kazazofilku, i objasniti joj da je književnost po definiciji lijepa riječ, tj., da lijepa književnost (la belle littérature) ima za cilj da u ljudima budi osjećaj ljepote kao potrebu ljudske duše. Džaba se Aida Krzić trudila da urazumi Amilu Kahrović-Posavljak da postoji razlika između tabloidnog novinarstva i lijepe književnosti. Jok, Amila je ostala pri svom da je „lijepa književnost“, odnosno „lijepa riječ“ bez veze i da se ona, njezina Vildana Selimbegović i njezin Enver Kazaz ne mogu vraćati u osamnaesto stoljeće. Njima je dosadno čitati Anu Karanjinu i slične otrcane priče.

Amila Kahrović-Posavljak hoće progres, hoće da ne misli isto kao što su ljudi mislili u šesnaestom stoljeću. Ona hoće da misli, piše i govori kao niko dosad. Ona hoće da izmišlja kao i njezini mentori koji su je zadužili da piše hvalospjeve novom reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću, ali samo onoliko koliko je to rugospjev reisu-l-ulemi emeritusu dr. Mustafi Ceriću. Jer, ne može se reisu-l-ulema Kavazović hvaliti onako džaba. Za to ima cijena, odnosno plača, koju su Amili Kahrović-Posavljak obećali njezini mentori, prije svih Vildana Selimbegović, koja je još uvijek opsjednuta likom i djelom reisu-l-uleme emeritusa dr. Mustafe Cerića. Ni Sigmon Frojd joj ne može pomoći da se izlijeći od te opsesije. Džaba je i kad Cerić nije tu, Vildani se pričinjava da jest. I kad nema ni razloga ni povoda da se o reisu Ceriću piše, Vildani se čini da ima, jer treba nekako prodati „Dane“. Kako drgačije nego sa naslovnicom reisa Cerića. Pa zar to nije mudra novinarska i poslovna profitabilnost!? I još kad se tome doda da takvom mudrom profitibilonošću „Dani“ mogu da zametnu kavga u Islamskoj zajednici, onda Amiline dušmanske staze još više dobivaju na cijeni.

I onda se „Danima“ otvara mnogo dušmanskog posla oko Islamske zajednice, koju „Dani“ na svaki način hoće da dovedu na mjeru svoje mrzovoljne pameti. Taj zadatak je na sebe preuzela Amila Kahrović-Posavljak, koja još uči književnost za magistra, ali je već savladala vještinu ružne i prljave novinarske riječi o reisu Ceriću, koje bi trebalo da znače kao lijepe i čiste riječi o reisu Kavazoviću.

Naravno da je takva reklama reisu Kavazoviću antireklama i zato je bolje imati pametnog dušmana nego blesavog prijatelja. Jer, blesavi, odnosno pokvareni prijatelj može ti nanijeti više štete nego pametan dušman od kojeg čovjek možeš nešto i naučiti u korist svoje odbrane od njega.

Mislim da je i reisu Kavazoviću jasno da u biti „Dani“ ne podnose njega isto toliko koliko ne podnose ni reisa Cerića, ali im je sad zasad profitibilno da malo više mrze reisa Cerića dok im reis Kavazović ne dođe na nišan pa da i njega neka nova Vildanina učenica gađa ružnim i prljavim riječima, jer Enver Kazaz očito uči svoje studente, od kojih je Amila Kahrović-Posavljak bezbeli najuspješnija, da ne postoji „lijeopa riječ“, da ne „postoji lijepa književnost“, da u Bošnjaka ne postoji ništa „lijepo“, te da u Bošnjaka nema niko dobar i uspješan na koga bi oni mogli biti ponosni, pa čak ni reisu-l-ulma, biviši, sad zasad, a malo kasnije i sadašnji.

Njima, Bošnjacima, treba sve ogaditi i treba ih stalno ubijati u mozak. I ko to treba da radi? To treba da radi Amila Kahrović-Posavljak, koja je obukla hidžab da bi bila što uvjerljivija u svom pohodu i hodu dušmanskim stazama.

Amila Kahrović-Posavljak još ne zna ni hodati ulicama grada Sarajeva, ali su je naučili da zna pljuvati po ljudima koji su taj grad branili kad se ona možda još nije ni rodila.

Amila, sramota je to što radiš. Umjesto što potpisuješ ružne i prljave tekstove u „Danima“, završi, Amila, tu književnost pa makar i pred Enverom Kazazom.
Nisi li, Amila, primjetila da se osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajšnik vratio iz Haaga i da su mu Srbi priredili veliki doček na Palama?
Smiješ li nešto o tome napisati u „Danima“?
Ne, Amila, ti smiješ samo da pišeš o Islamskoj zajednici i reisu-l-ulemi, ovom ili onom, nije važno.
Najvažnije je da zametneš kavgu i da pozoveš i druge da pođu za tobom dušmanskim stazama.
Jadno je to i bijedno, Amila.

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50590

NOVINARKA FEDERALNE TELEVIZIJE SIJE MRŽNJU PREMA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI I BIVŠEM REISU-L-ULEMI

Da se laž i kleveta najbolje prodaje na tržištu i da to ide ko vruća halva to znamo svi, a najbolje novinari i urednik Federalne televizije.

Kao što znamo, a znamo vrlo dobro, da su devedesetih godina zadnjeg stoljeća na čelo bošnjačkog naroda stali naši nacionalni i vjerski autoriteti uprkos svim olujama koje su se bile nadvile nad ovaj već odavno obezglavljeni narod, pa još i danas, oni koji su živi, svojim duhom i tijelom bar oni iskreni i koji se Boga boje izgaraju na tom putu. No međutim, neki koji su kasnije prirasli, (ali još uvijek ne dorasli) nemaju sabura da sačekaju da, ravoj događaja krene onako kako oni očekuju te stoga na razne načine, brutalnim, primitivnim i drskim metodama hoće po svaku cijenu da pregaze one ispred sebe.

U vrijeme Popisa od 01. do 15. oktobra 2013., mahsuz sam došao na nekoliko dana u moje rodno mjesto da bih popisao moju čeljad i imovinu kojom raspolažem, te da obavim i tu građansku dužnost i usput još da zijaretim rodbinu. U avliji u kojoj sam se našao jednog momenta, bahnula je TV-ekipa Federalne televizije, a koje je domaćin već očekivao, jer je tako bilo dogovoreno. Razlog dolaska TV-ekipe je bio navodno privrednog karaktera i nije uopće u svezi sa popisom.

Kahva, rahatlokum, šerbe i nekoliko uobičajenih pitanja i odgovora raskravili su početak i razgovor odmah usmjerili na Popis, Bošnjake, muslimane i Islamsku zajednicu, a sve se to konačno sručilo na leđa i obraz bivšeg Reisu-l-uleme.

Šta će meni ko govoriti i objašnjavat kako ću se ja izjašnjavati. Pa, valjda ja znam ko sam i što sam. Ne treba meni ni jedan hodža pričati priče o Bošnjacima kada se i sami kriju iza džubbe i ahmedije. Prosula je rafal novinarka Federalne TV gospođa N.R. (Nađa Ridžić saznaju Bošnjaci.Net). Jednostavno iz čista mira. Ovdje je najmanje bitno ovo slovo „N“ i „R“ mnogo važnija je Federalna televizija koja se hrani mržnjom prema svom narodu. Niko dotičnu gospođu nije vukao za jezik i pitao šta ona misli o Popisu i Bošnjacima.

Moj dedo je išao na Hadždž još 1968. g. i šta meni ima ko govoriti kako ću se izjašnjavati, nastavila je. Pitala sam ja hodže u selima oko Travnika: Efendija da li vi te curice u mektebu motivišete da nastave školovanje u duhu onih prvih objavljenih Božijih rječi? Sipala je gospođa novinarka N.R. bez predaha. Kamerman, navodno njen muž, je bio malo umjereniji ali je asistirao istoj, i ponekad bi ubacio loptu u moj koš unatoč tome što veli da je areligiozan. Svaki moj pokušaj da proturječim je bio bezuspješan i bez efekta jer su gosti več imali uigran koncept, kako djelovati i upisati sebi poene, kako ne informisanima prodati laž kao istinu.

Kako i zašto treba jednoj nani da neko objašnjava da više nije muslimanka nego Bošnjakinja. Nije Cerićevo da da se kvarta u popis. On je obična b.....a, i v....b....a. A , da ne govorimo o SBK-u koji je njegova privatna firma u kojoj je njegova i prva i zadnja, itd. itd. Prosula je ona kompletan ulični žargon poganih rječi koje ni pas s maslom nebi pojeo, a koje iz pristojnosti ne mogu da napišem.

Gospođa novinarka je usula vatru po Mujagi kao da je on državni i nacionalni neprijatelj br. jedan. Nije zaboravila spomenuti ni polaganje kamena temeljca za Islamski centar u Grazu (Austrija) na kojem je bivši Reis po njenim iformacijama uzeo? 0.000,00 hiljada Eura. (cifru koja mi je tog momenta ušla u uši nemam obraza napisati). Novinarka to tako ubjedljivo tvrdi kao da mu ih je ona izbrojala, (jeste, jeste, to vam je hiljadu % sigurno, pa mi imamo sina u Gracu na studijama, on to sve zna, on je informisan itd.)?!

Zamislite dragi čitaoci kada jedan momčić, student, već zatrovan u svojoj dvadesetoj počne oko sebe okupljati one koji su još ni tamo ni vamo, i koji još nemaju definisan stav ni prema sebi a kamoli prema nekom drugom ili kada jedna ovakva priča bude plasirana u jednom selu, kao u ovom slučaju u jednoj avliji gdje svijet pored televizije, želi čuti vijesti direktno iz prve ruke, pa kakve takve. Najmanje je bitno jeli to istinita ili nije. Ama, šta vam je ljudi to je kazala novinarka, ona sigurno zna, tu nema sumnje itd, itd. Razmišljanja su dotičnih koji su to sve slušali, i koji če slušati svugdje tamo gdje dopre njihova TV.

Iako sam joj kazao da sam i sam prisustvovao toj svečanosti i bio svjedok kada tadašnji Reisu-l-ulema sa bine pred više od 20.000 hiljada prisutnih Bošnjaka izjavljuje da donira € 3.000,00 za Islamski centar u izgradnji koliko je cijena koštanja jednog kvadratnog metra gotovog prostora u Džamiji budućeg Centra, nije imalo nikakvog efekta ni protuteže njenim lažima.

Vjerovati i tvrditi da su Džeko i Ibrahimović u svom poslu momci evropskog i svjetskog formata nije nikakav problem, tu se slažemo svi bez izuzetka. Ali, kada je u pitanju neko čiji je posao isključivo nacionalno-vjerskog karaktera i za dobrobit svih Bošnjaka generalno onda smo spremni isukati sablje ako treba. Ačkosum gospođo N. R. I uopće mi nije čudo što ponekad novinarima polome kameru i napraše ih tamo odakle su i došli.

Na koncu sam zaključio da misija raznih TV-ekipa Federalne Televizije i jeste sijanje laži i klevete tamo gdje se po njihovoj procjeni najbolje prima, a transparentni posao zbog kojeg su tobože došli je samo pokriće.

[Bosni]

http://sandzakpress.net/ljajicev-otac-a ... -za-srbiju

Ljajićev otac: ‘Adem je Srbin i igrat će samo za Srbiju’

Novi Pazar – Otac fudbalera Rome Adema Ljajića, Sahmir izjavio je da će njegov sin igrati za nacionalni tim Srbije nakon odlaska Siniše Mihajlovića sa klupe te reprezentacije.

“Prvo, nema nikakve olakšice za Adema ako je tačno da će Siniša da napusti reprezentaciju. Ne znam koliko puta treba da ponovim, nemamo nikakav problem sa Mihajlovićem. U korektnim smo odnosima.

Svako ima svoje stavove, za sada nije došlo do kompromisa, i to je to. Adem i on nikakvih međuljudskih problema nemaju”, rekao je Sahmir Ljajić za “Naše novine”.

On je ponovio da fudbaler Rome želi da igra samo za Srbiju.

“Adem je Srbin! On drugu reprezentaciju nema i naravno da će se odazvati svakom pozivu selektora, ma ko on bio. Njegovu volju i dobro raspoloženje niko ne bi trebalo da dovodi u pitanje. Zašto sada ne igra, znaju on i Mihajlović, to je pitanje za njih dvojicu”, izjavio je otac fudbalera Rome.

[Bosni]

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=50659

NAČELNIK VAREŠA AVDIJA KOVAČEVIĆ IZMISLIO ZLOČIN NAD HRVATIMA I OKRIVIO BOŠNJAKE

Kako pronaći riječi, kad te bez njih ostavi osoba za koju sam vjerovala da je dostojan predstavnik Bošnjaka, kojemu je, čast i obraz naroda svetinja, u koju se ne dira. Ali...

U mjesecu oktobru obilježilo se dvadeset godina od svirepog zločina koji su jednice HVO-a Vareš, potpomognute jedinicama HVO-a iz Kiseljaka i Kaknja, počinile nad Bošnjacima Stupnog Dola i Vareša, u kojem su ubijene četrdeset četiri osobe i niko od vareških Hrvata nije procesuiran za počinjeni zločin .

Dvadeset godina Bošnjaci Vareša čekaju da neko iz hrvatskog političkog, vjerskog, kulturnog života u sebi prepozna osnovne dimenzije ljudskosti i javno prizna zločin koji je počinjen nad Bošnjacima Vareša i sela Stupni Do, ali dvadeset godina ostajemo uskraćeni za priznavanje i izvinjenje. To je najmanje što se može učiniti, ali ni to najmanje se ne čini. Niko od hrvatskih predstvanika u vlasti za dvadeset godina nije otišao na mjesto zločina, niti se poklonio žrtvama. Hrvati o tome, jednostavno, šute. Šutnjom odobravaju zločin.

Sve je ovo dobro poznat scenarij, koji se odvija diljem Bosne i Hercegovine, gdje se zločin veliča i opravdava, žrtva minimizira i negira. Kažu da je gore od samog zločina njegovo negiranje.

Ono što nije bilo uobičajeno proteklih godina, a dogodilo se ove godine, to je da su i Hrvati 8.11.2013. godine organizirali "Akademiju u povodu 20. godišnjice stradanja Hrvata Općine Vareša", na kojoj se obratio i načelnik općine Vareš Avdija Kovačević i, svojim "dirljivim govorom", stavio trajnu hipoteku zločina na leđa Bošnjaka. Pozivajući se na pravo, istinu i mnoge druge vrijednosti, u svom govoru je kazao:

"Na pitanje da li se na teritoriju općine Vareš koncem 1993. godine desio zločin nad hrvatskim narodom Vareša, odgovorno, suhoparno pravnički odgovaram da jeste. Počinjen je zločin! Na moguća pitanja, može li se pravno kvalificirati taj zločin, također odgovaram da može i da u tome kvalifikovanom ili produženom krivičnom djelu ima elemenata društvene kataklizme hrvatskog naroda, progona hrvatskog naroda, etničkog čišćenja hrvatskog naroda i ratnog zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva općine Vareš. Danas u svijetu postoje dvije grupe pravnih učenjaka i eksperata koji kažu da postoje dvije pravne istine, i to istina kao opće prihvaćeno mišljenje i istina iz sudskog spisa. Priznajem da sa skromnim pravničkim znanjem pripadam ovoj drugoj grupi ljudi i da je po meni Istina ono što je zapisano, a ne ono što je kazano. Istina je pravomoćna sudska presuda."

Pa kad PRAVNIK definira da je "nad Hrvatima izvršen zločin", što ne reče, ko ga je izvršio i na koji način?!

Odakle i sa kakvog izvora on uči historiju i pravo, na koje se u priznavanju zločina poziva, meni, kao građanki Vareša, Bošnjakinji, i svjedoku događanja u Varešu u periodu oktobar-novembar 1993.godine, nije poznato.

U Varešu se jest dogodio egzodus hrvatskog naroda, to je očito, pokazat će to i Popis stanovništva, ali činjenica je da Hrvate iz Vareša nisu otjerali Bošnjaci, njihove komšije i prijatelji, nego tadašnja politika Herceg-Bosne. Hrvati su žrtve pogrešno vođene politike i separatističkih stremljenja Bobana, Šuška, Prlića i ostale ustaške bratije, a ne etničkog čišćenja koje su proveli Bošnjaci.

U čije ime i s kojim pravom načelnik proglašava zločinom ono što se zločinom ne može nazvati. U ime Bošnjaka to nije mogao, nije smio i nije imao pravo da uradi. Pričati tugaljive besjede i srceparajuće priče i pri tome se stavljati u podanički odnos, igrati se žrtvama vlastitog naroda, blatiti čast i dostojanstvo Bošnjaka da bi sebi gradio stabilan politički ambijent, nedopustivo je, sramno i za svaku osudu.

Priznati zločin jest veličina, to jest odraz kvaliteta ličnosti, to doista mogu samo veliki ljudi. Ali, izmišljati zločin i poturati ga svome narodu kao hipoteku koju mora da nose generacije, to je izdaja... Ovim činom je izdan je 23. oktobar, Stupni Do, Armija RBiH, Ratno predsjedništvo, SVA NAJBOLJA DJELA I NASTOJANJA DA SVE OVE GODINE ISTINA BUDE ISTINA - DA BOŠNJACI I ARMIJA BIH NISU POČINILI NIKAKVE ZLOČINE U VAREŠU, da su nam od početka rata narod mrcvarili, pretresali i izgladnjivali mjesecima, dok su naši borci ratovali sa četnicima, a oni pretresali žene na barikadama. Da je HVO, vođen HDZ-ovom politikom, organizirao napade na selo Stupni Do i Bošnjake grada Vareša: silovali su desetine Bošnjakinja i počinili zločin pravno kvalificiran kao GENOCID, da su istjerali svoj hrvatski narod iz Vareša, sproveli ga na srpsku teritoriju i izložili četničkoj pljački i poniženjima.

Pa što im to PRAVNIK ne reče? Doduše, već im je feljtone o tome pisao Anto Pejčinović, hrvatski predsjednik tadašnje vlasti HVO-a. Ali, ne! Šta će Antina istina, trebalo je da se nakon 20 godina, kad Hrvati prvi put obilježavaju godišnjicu "svog stradanja", pojavi načelnik A.K. i izrekne to.

Učili su me da je istina, pored vjere, porodice i domovine, najveća svetinja, za koju se život daje. Istina je nešto od čega nikad neću odustati, a ni ustuknuti u stranu, kad se ona iskrivljuje i njena svetost koristi za sitne dunjalučke profite. Igrati se s istinom je opasna stvar. Načelnik jeste na izborima dobio podršku Bošnjaka, ali ta podrška mu ne daje pravo, da se igra našom časti i historijom.

Sve što je zapisano ostaje. Tako će ostati zapisano i ovo "priznanje zločina". Ući će načelnik u historiju Vareša. Pamit će ga generacije Bošnjaka, kojima je, on, na leđa i u amanet ostavio hipoteku (nepočinjenog) zločina.

Slušala sam snimak njegovog obraćanja na toj akademiji. Glas mu je drhtao. Govorniku kakav je on, to se ne događa, izuzev ako govori ono u šta nije ubjeđen, i ako laže... On je govorio ono što zna da nije istina, lagao je na vlastiti narod. Ne znam zbog čega? Kakva se interes može staviti ispred časti naroda? Kako je to mogao i smio uraditi?

Povjerenje među ljudima gradi se na istini, pravdi i jednakosti, kao i na slobodi. Ali, nema povjerenja u kojem sudjeluje samo jedna strana, i to strana žrtve, koja se odriče toga da je žrtva i preuzima ulogu dželata. E, to se samo događa Bošnjacima. Dok Bošnjaci priznaju svoje nepostojeće zločine, Hrvati mudro šute i sistematski prikrivaju stvarni zločin. Za njih ni priznanje Ivice Rajića, Miroslava Anića ne znači ništa. Presude Haškog tribunala također su nebitne kad su u pitanju Hrvati. Trebaju im se, eto, Bošnjaci izvinjavati i priznavati.

Načelniku je bilo pametnije da se u "ime Bošnjaka" izvinuo, što smo preživjeli, jer je to izgleda naš najveći grijeh i zločin.

I sve mislim, nisu nama problem ni Srbi, ni Hrvati, problem smo mi sami sebi... Onakvi kakvih nas ima... Frustriranih, ulizica, osoba sa krizom identiteta, podanici, sluge, mešetari... Između izbora da šutim, i javno progovorim, izabrala sam ovo drugo. Istina se mora čuti. Mora se skinuti hipoteka zločina koju nam je na leđa stavio načelnik Vareša. Tražiti ono što je istinito, ne znači tražiti ono što je poželjno. U ovom slučaju se poseglo za poželjnim, a ne istinitim. Istina je voda duboka i ne može svako u nju zaroniti, jer se mnogi uguše na površini svojih laži. Koliko god vispreno laž umotavali u istinu, uvijek postoje oni koji znaju razlikovati istinu od laži. Pa i da to čovjeku i ne pođe za umom. Znam, vjerujem, da JEDAN VIDI SVE...


Daytonska zastava BiH uz ustašku-hrvatsku dekoraciju pod kojom su prognali svoj narod

[ABen]

Jebo sve svoje izdajnicko. Iz koje stranke je ovaj debil od nacelnika?

[Bosni]

Jebo sve svoje izdajnicko. Iz koje stranke je ovaj debil od nacelnika?

http://izbori.ba/Rezultati/RezultatiFin ... a_095.html

SDA

[noel malcolm]

Kako rekoh, niko nije imun na glupost.

Debila ima u svim strankama,

a u sda izgleda ponajviše, pošto je najjača stranka.

[noel malcolm]

Hrvatski PR stručnjak kaže da bi Miju Martinu Barbarić trebalo kazniti i da radi u tvornici čarapa kao PR,

a kamoli u federalnoj vladi!

http://www.bljesak.info/rubrika/vijesti ... luje/69851

[Bosni]

http://www.bportal.ba/index.php?option= ... &Itemid=58

Na Dan državnosti BiH: U osnovnoj školi ugostili turbo-folk pjevača Bobana Rajovića?! (video)

Zvuči nevjerovatno, ali je istinito: u Osnovnoj školi "25. novembar" u Velikoj Kladuši na Državnosti BiH i dan ove škole ugostili su turbo-folk pjevača iz Crne Gore Bobana Rajovića.

Pjevaču je priređen i doček kojeg je predvodio direktor škole, a učenici su izveli i prigodan program u čast 'visokog gosta'. Informacija od koje pamet staje. Pogledajte video. I plačite!

Kako su ranije pisali lokalni velikokladuški mediji, "OŠ '25. novembar' Trnovi, Velika Kladuša je Bobana Rajovića proglasila počasnim članom škole, a plaketa će mu biti uručena 25. novembra".

Navode da je sve počelo kada je "profesorica Edina Dizdarević nedavno kontaktirala Bobanov PR tim s molbom da im Boban otpjeva pjesmicu za potrebe opštinskog takmičenja u plesu".

-Boban je i pored brojnih obaveza oko snimanja novih pjesama, spotova, emisija, nastupa našao vremena za osnovce iz Velike Kladuše i snimio im pjesmicu “Od kuće do škole” sa kojom su i nastupili na takmičenju. U znak zahvalnosti menadžment škole odlučio je Bobana proglasiti počasnim članom škole a plaketa će mu biti uručena 25.novembra na manifestaciji koja će biti upriličena u povodu Dana škole, pišu oduševljeno u Velikoj Kladuši.

U tome da turbo-folk pjevač bude "počasni član osnovne škole", da se u njegovu čast priređuju manifestacije u povodu Dana škole i Dana državnosti ništa sporno ne vide ni direktor, ni nastavnici, ni roditelji, ni novinari...

Ne oglašavaju se ni iz ministarstva obrazovanja USK, niti iz Federalnog ministarstva...

Jesu li sljedeći na redu da postanu "počasni članovi" neke od osnovnih škola u F BiH Ekrem Jevrić, 'zvezde Granda', učesnici 'Farme', 'Velikog brata'...? Hoće li prosvjetni radnici svoje omiljene turbo-folk pjevače dovoditi djeci u učionice?

Hoće li se iko, zaboga, makar saopćenjem oglasiti?

xa9AcU32Z60#t=15

Kad ce USK razrijesiti ovog direktora!?!