Vitalna statistika BiH

[amkos]

348

Koliko je bilo u lanjskom julu?

Prošle godine bilo je 406 rođenih po FZS-u za 7.mjesec.

Ako bude 35 rodjenih u ostalim porodilištima biće juli identičan prošlogodišnjem po FZS-u.

[noel malcolm]

348

Koliko je bilo u lanjskom julu?

Prošle godine bilo je 406 rođenih po FZS-u za 7.mjesec.

Ako bude 35 rodjenih u ostalim porodilištima biće juli identičan prošlogodišnjem po FZS-u.

Dobro je to, lani je bila dobra godina.

[sarajlija]

SARAJEVO - Ljubinje, mjesto u istočnoj Hercegovini na putu od Stoca preko Trebinja i Dubrovnika, po mnogo čemu je specifičan gradić.

''Grad staraca'', kako ga često nazivaju, bori da sa oko 4.000 svojih stanovnika preživi sve izazove raznih poratnih ekonomskih, političkih, pa i demografskih kriza, a nedavno su iz ovog kraja potekle i ideje o izdvajanju iz BiH i priključenju Crnoj Gori.

I ne samo to. Vlasti su svojevremeno pozivale žitelje iz cijele regije da nasele ovo mjesto u zaleđu Jadranskog mora, koje je svega 20 kilometara udaljeno od Dubrovnika i primorskog mjesta Slano. No, uzalud.

Donedavno su opštinskoj administraciji Ljubinja mogli reći da imaju 5.000 žitelja, a danas ističu da to ''ne mogu održati'', pa je hiljadu stanovnika manje u gradu kojeg neki nazivaju i ''prijestonicom Svetog Save'', dok drugi ističu kako je u vrijeme Osmanlija bio sjedište hercegovačkog kadiluka.

Kako god, mladi odlaze iz ovog kraja u kojem ljudi preživljavaju uglavnom baveći se poljoprivredom. Stočarstvo je palo na niske grane, a nekada poznati voćarski kraj ima tek poneku manju plantažu. Najvažniji potencijali u Ljubinju su u peradarstvu, ali to je tek šansa.

Načelnik opštine Ljubinje Vesko Budinčić iz Srpske demokratske stranke (SDS), koji gazi svoj četvrti mandat i s najdužim je stažom u Republici Srpskoj (RS), pa i u BiH, dosjetio se preko nekoliko godina niza ''stimulativnih mjera'' kako bi popravio demografsku sliku opštine.

Svakako najinteresantnija je odluka prema kojoj se svaki mladi bračni par koji se odluči vjenčati u Ljubinju nagrađuje sa po 500 KM! Ova odluka izazvala je veliku pažnju u Hercegovini i regiji, pa je, kako kažu u Ljubinju, ubilježila pozitivne efekte.

Šef kabineta načelnika Slavoljub Mihić ističe u razgovoru za agenciju Anadolija da su odluku o nagradama za vjenčanja mnogi ''prepisivali'' i da je i danas primjenjuju.

''Koliko ona stvarno doprinosi, teško je reći. Uglavnom niko se ne odriče nagrade. Time se izriče javni stav opštinske administracije da se podržava zasnivanje porodice jer su mladi počeli da mnogo kasne, u brak se ulazi mnogo kasno… Ratovi i iseljavanja su mnogo toga poremetili pa je kašnjenje ozbiljno. Inače, neki hoće da se vjenčaju u Trebinju, jer tamo ima više objekata za svadbena veselja. U Trebinju je i porodilište. Tako da se u Ljubinju statistički ne rađa, a ni vjenčava. Faktički stanje je nešto bolje, mada nije najbolje'', priča Mihić za AA.

Zanimljivo, u konkurenciji za vjenčanu nagradu od 500 KM ima i staraca od 70 godina, a jedan od njih, sjećaju se u opštinskoj administraciji još tvrdi kako se ''nisu sve nade ugasile''. Ne strahuju od prevara jer se ''niko neće oženiti samo za 500 KM''.

U Ljubinju su svojevremeno izradili i cijeli cjenovnik za rađanje djece. Za prvo dijete nagrada iz budžeta je 150 KM, drugo 300 KM, treće 700, a četvrto i peto po hiljadu KM. No, kako je punjenje budžeta slabo, malo je i prilika da se nagrade za djecu u potpunost isplaćuju. Moguće je, kaže Mihić, da dođe do izmjene propisa, ali će nešto od dobro zamišljenih nagrada ostati. Nije to, veli, volja načelnika Budinčić već okolnosti.

Međutim, nisu to sve specifičnosti Ljubinja. Kako bi privukli nove investitore u Ljubinju svakom novoosnovanom predzeću daju novčanu premiju za preduzetništvo i zapošljavanje koja znatno nadmašuje troškove registracije subjekta. Isto tako, svakom investitoru opština osigurava besplatnu građevinsku parcelu za objekt koji gradi, kao i administrativno stručnu podršku. A, za razliku od drugih krajeva BiH, ovdje nema nikakvih teškoća u registraciji privrednih društava. Ali, opet nema ni investicija.

Najniže plate u BiH

U Ljubinju opštinska administracija ima najmanje plate u BiH.

''Mi imamo ovdje najniže plate u administraciji u BiH. Načelnik i administracija su dali sve što imaju ne bi li se očuvala ova zajednica. Neće moći svi da isele. Neće moći svi u Beograd, Novi Sad, a ni u Brisel'', govori Mihić.

Opštinske vlasti su prinuđene na razne mjere prisiljene jer veliki broj stanovnika Ljubinja odlazi iz ovog kraja.

''Mi se sa hroničnim problemom odlaska iz Ljubinja suočavamo već decenijama, a danas posebno. U malom mjestu nije lako napraviti održiv razvoj. Ljudi odlaze u veće centre. Danas po Vojvodini i Beogradu imamo zemljaka koliko i ovdje. Bojimo se da ovaj kraj ne izumre od ''bijele kuge'' i stalnih raseljavanja'', priča Mihić.

Politički obračuni

Želeći ukazat na težak položaj ovog kraja i, kako ističu, nebrigu vlasti RS načelnik Budinčić je ujesen prošle godine spomenuo ideju da se raspiše referendum o priključenju tog grada Crnoj Gori, što je naišlo na različite reakcije. Kao i drugi krajevi BiH i Ljubinje muku muči s raznim političkim borbama i obračunima.

''To je načelnik rekao u afektu. On je to rekao u klinču, u (političkoj) borbi. On je nosilac te ideje da istočna Hercegovina ne dobiva podršku entiteta. Pogotovo podršku Vlade RS, prvenstveno te garniture iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Ne tvrdimo da su i druge bile puno bolje, ali stanje u Hercegovini je sada gore nego prije. Bilo nešto malo industrije. Sad je i to stalo'', govori Mihić.

Napominje kako je istočna Hercegovina u izuzetno teškoj situaciji, u teškom ekonomskom i socijalnom stanju. No, vlasti uglavnom ne vole istinu, pa su ovakve ocjene izazvale žestoke političke reakcije.

''Bio je donesen i Izvještaj o ekonomsko socijalnom stanju u Ljubinju koji je opet otvorio rat sa ekipom u Banjaluci, što nije nimalo dobro. Načelnik je želio reći dovoljno provokativno da skrene pažnju. Bilo je onih koji ništa nisu razumjeli. Čak i ozbiljnih ljudi. Izazvali smo neku pažnju, ali da efekta nije bilo.

Ništa se nije promijenilo. Odnos je ostao isti. Medijski i politički rat postoji u granicama... Još se oružje ne vadi, a što se tiče vokabulara nema šta se ne govori. Vidite šta se posljednjih dana dešava u Hercegovini. Lokalne strukture u velikoj mjeri gledaju na stvarnost drugačije nego to gledaju iz Banjaluke. Mi se uglavnom vežemo za Banjaluku jer nemamo drugih odnosa ni sa kim drugim'', zaključuje Mihić.

Ljubinje je prije rata u BiH imalo 4.172 stanovnika. 3.748 (89,83 posto) bili su Srbi, 332 (8 posto) Bošnjaci, 39 Hrvati (0,93 posto) i 19 Jugoslavena (0, 45 posto). Ljubinje je, prema popisu iz 1939. godine imalo 15 hiljada stanovnika i prostiralo se na 840 kvadratnih kilometara.


http://www.nezavisne.com/novosti/gradov ... 03306.html

[eduardo]

29

[Jack]

Ukoliko vas zanima ova tematika.Mozete od e-dina traziti mail osobe koja dostavlja meni podatke preko privatne poruke , ali i onom skutoru Dudeku.Vezano za zivorodjene Federacije.Razlog zbog cega ovo pricam je da ja ne mogu da stignem na sve strane.Ovo oko zivorodjenih.Mozete i vi da preuzmete.Ja cu sad pokusati u Oktobru da nadjem za Osnovne skole nacionalnost

A, vi mozete da dostavljate podatke za zivorodjene ovdje, ako zelite.To je sve

To bi mogli vec od ovog mjeseca.Da se ja malo odmaram od ovog

[jabuka]

http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i- ... -tuga.html

[ABen]

RAT UZEO VELIKI DANAK
Nestaju sela u Hercegovini
B. A. 03/08/2013 10:04:00
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/15966 ... ovini.html







SARAJEVO - Ratna razaranja i progoni, ali i stalna iseljavanja izazvana nebrigom države i potragom za boljim životima, uskoro bi iz mapa mogla izbrisati brojna sela u Hercegovini, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).

Od nekada bogatih mjesta u kojima su izrastali neki od najsposobnijih i najuspješnijih ljudi Bosne i Hercegovine, ali i zemalja regiona, danas je ostalo tek sjećanje. Poput nijemih svjedoka tragedije Bosne i Hercegovine, zjape porušene i napuštene kuće i imanja, zapuštena nepregledna polja, bogomolje i groblja zarasli u travu i trnje...

Tužnu priču u kojima svoje višestoljetne živote skončavaju biseri hercegovačkog krša, najbolje ilustrira sudbina sela u istočnoj Hercegovini, nadomak Popova Polja, na razmeđu između Ljubinja i Trebinja.

Umjesto na stotine mladih prije mnogo decenija, danas u selima Kotezi, Prhinje i Strujići živi svega tridesetak stanovnika!

Najmanje ih je u životopisnim Kotezima u kojima smo zatekli svega nekoliko stanovnika. Oni sa kojima smo razgovarali vele kako u ovom selu danas stoluju samo ''jad i nevolja''.

''Nema ovdje više ništa. Rat je uzeo veliki danak. Većina imovine je porušena u ratu i napuštena. Ostala je velika tuga. Ovdje sada živi samo nekoliko stanovnika. Mahom su to stariji ljudi i bojimo se da će nakon nas selo potpuno izumrijeti'', ispričala je novinaru Anadolije jedna mještanka Koteza.

Šef kabineta načelnika Opštine Ljubinje Slavoljub Mihić priča za AA da nigdje u Hercegovini nema ''previše naroda'', jer ''mladi odavno odlaze''.

''U ovom dijelu Hercegovine nemate nijedno živo naseljeno mjesto. To je činjenica koja uznemirava. Ali, šta? Nema nam druge... Nema niko ko će to riješiti. Nema ni Kineza. Eto, oni su najspremniji, ali izgleda da i oni imaju preča posla. Neće ni oni u naše krajeve. Neće im klima ili nešto odgovarati. Iako nema više ko da se tuče ni s kim. Nestalo je više šanse da se neko tuče, nema ko'', priča u svom stilu Mihić.

U Ljubinju trenutno živi oko 4.000 ljudi. Ranije su, govori Mihić, spominjali brojku od 5.000 stanovnika u Ljubinju, ali ''to nismo mogli održati''. Prema popisu iz 1991. godine ovdje su živjela 4.172 stanovnika, od čega 3.748 Srba, 332 Bošnjaka i 39 Hrvata.

''Ali, novi popis nas može sve neprijatno iznenaditi, iako sve znamo. Ljudi odu traže posla... Omladina je na studijima u Srbiji. Neki se vraćaju, neki ne. A većina se neće vratiti. Ako budu našli mjesto u Beogradu i Novom Sadu, uglavnom to su magneti'', ističe sugovornik novirana agencije Anadolija.

Mladi se u ove krajeve, priznaje Mihić, ponegdje vraćaju još samo vikendom. Posebno mladi koji žive u Dubrovniku i drugdje u Hrvatskoj i BiH. Inače, stanovnici ovog kraja su vrsni kamenoklesari i zidari. I u samom Dubrovniku su podigli gimnaziju, gradili su tvornice, dimnjake...

Tokom vikenda i ljeta u selo dolaze i bošnjačke porodice Burina i Cigić kada selo nakratko oživi.

Kako su nam kazali mještani Koteza, među poznatijim osobama koje vode porijeklo iz ovog sela jeste i sarajevski glumac Haris Burina. Njegova rodbina se odselila iz Koteza, no tu imaju imovinu i povremeno se vraćaju.

Stanovnici Koteza vjeruju da će vrlo brzo i Dubrovčani ići iz Dubrovnika u ove krajeve, a da bi se odmarali, da nađu neki kutak mira i tišine. Pogotovo, kad ljeti u Dubrovnik uplove kruzeri koji prevoze cijeli mali grad. To je jedina nada da i ovi krajevi u budućnosti ožive.

Među napuštenim i oronulim objektima u Kotezima je i čuvena džamija Muje Kotezlije. To je jedna od najstarijih džamija u Hercegovini, koja je po mnogo čemu specifična. Sastoji se, dakle, od džamije sa munarom, mekteba, harema i ogradnih zidova.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2003. godine proglasila džamiju u Kotezima (džamija Muje Kotezlije) nacionalnim spomenikom BiH. Inače, prema raspoloživim podacima, u Kotezima je 1880. živjelo 12 muslimanskih porodica, a toliko ih je bilo i pred početak Drugog svjetskog rata 1941. godine. Za vrijeme osmanske uprave u Kotezima su sagrađeni: džamija, mekteb, dvije čatrnje, tri kule i više čardaka i stambenih zgrada. Ništa od ovih objekata u cijelosti nije sačuvano, ali su prisutni ostaci ruševina nekih objekata ili njihovi dijelovi – nijemi svjedoci vremena. Za vrijeme ustanka u Hercegovini (1875.-1878.), džamija je bila znatno oštećena i srušen joj je krov. Stradala je i 1942. godine.

Inače, u vrijeme Osmanskog carstva u Ljubinju se nalazilo sjedište hercegovačkog kadije i ajana.

Preostali stanovnici Koteza danas malo znaju o tome. Mnogo ih i ne zanima. Žive od poljoprivrede i stočarstva. Struja je dovedena u mjesto, ali vode nema. Vodu još uzimaju iz čatrnja. U ovo mjesto posjetioci su rijetki tokom većeg dijela godine.

Mještani pričaju da je u ovom kraju teško živjeti. Žale se da su odsječeni od civilizacije.

''Muka velika. Borimo se koliko možemo'', govore oni.

Teško se živi i u susjednim selima Prhinje i Strujići gdje živi skoro 20-tak mještana. U ovom mjestu malo se toga se promijenilo u posljednjem stoljeću. Stanovnici, uglavnom starci, žive kao i njihovi daleki preci.

''Težak je ovdje život. Ne bi bio da je mladost tu, da hoće da živi ovdje... Ali, za nas stare je teška i kašika. Mladost je otišla, razišla se svukuda. Naročito se stanovništvo odselilo iz Koteza. Žive u Sarajevu, Mostaru, Dubrovniku'', pričaju mještani novinaru Anadolije.

Kažu ''da se muče'' i dosta rade kako bi preživjeli.

''Sadimo malo luka, krompira, kupusa, malo loze... Teški je život ovdje. Ali, eto, tu si se rodio, šta ćeš, gdje ćeš? Navikao si da čeprljaš pomalo, pa eto... Može ovako do smrti'', ističe stariji mještanin.

Rat je u selima istočne Hercegovine ostavio velike posljedice, jer se ovaj kraj među prvima našao na udaru Jugoslavenske narodne armije (JNA). Relativno blizu je i mjesto Ravno gdje je izvršen prvi napad JNA u jesen 1991 godine.

U selu Strijući živi srpsko stanovništvo. Ostalo tek desetak staraca, dok su mlađi otišli trbuhom za kruhom u Trebinje i Ljubinje, ali u Srbiju... U ovo mjesto rijetko dolaze.

Dok pusta sela istočne Hercegovine ostaju u svojoj gorkoj tišini, neodoljivo se nameće misao koliko je bio zlokobno tačan zaključak koji slavni Rade Šerbedžija izreče u jednoj sekvenci poznatog filma ''Go West'' Ahmeda Imamovića pričajući ''kako ovdje nema sreće''.

''Dijete moje, ovdje se sve može kupiti parama, osim sreće. Ovdje sreće nema. Možda bi i bilo kad bi protjerali sve muslimane, i ovo malo Hrvata protjerati, a onda, brate, i nas Srbe, sve do jednog... A onda u ovu Bosnu naseliti neki normalan svijet koji znaju uživati u ovoj ljepoti''.

[Bosni]

http://www.24sata.info/vijesti/bosna-i- ... -tuga.html

Tokom vikenda i ljeta u selo dolaze i bošnjačke porodice Burina i Cigić kada selo nakratko oživi.

Kako su nam kazali mještani Koteza, među poznatijim osobama koje vode porijeklo iz ovog sela jeste i sarajevski glumac Haris Burina. Njegova rodbina se odselila iz Koteza, no tu imaju imovinu i povremeno se vraćaju

Zanimljivo. Nisam znao da ima Bosnjaka iz tog kraja.

Među napuštenim i oronulim objektima u Kotezima je i čuvena džamija Muje Kotezlije. To je jedna od najstarijih džamija u Hercegovini, koja je po mnogo čemu specifična. Sastoji se, dakle, od džamije sa munarom, mekteba, harema i ogradnih zidova.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2003. godine proglasila džamiju u Kotezima (džamija Muje Kotezlije) nacionalnim spomenikom BiH. Inače, prema raspoloživim podacima, u Kotezima je 1880. živjelo 12 muslimanskih porodica, a toliko ih je bilo i pred početak Drugog svjetskog rata 1941. godine. Za vrijeme osmanske uprave u Kotezima su sagrađeni: džamija, mekteb, dvije čatrnje, tri kule i više čardaka i stambenih zgrada. Ništa od ovih objekata u cijelosti nije sačuvano, ali su prisutni ostaci ruševina nekih objekata ili njihovi dijelovi – nijemi svjedoci vremena. Za vrijeme ustanka u Hercegovini (1875.-1878.), džamija je bila znatno oštećena i srušen joj je krov. Stradala je i 1942. godine.

Bosnjak izgradi, cetnik unisti. Ova prica se previse ponavlja.

Sad demografske podatke da pogledamo. U 1991 bilo je;
1. Kotezi; 22 stanovnika (16 Hrvata, 6 Srba)
2. Prhinje; 35 stanovnika (35 Hrvata)
3. Strujići; 50 stanovnika (50 Srba)

Zajedno; 107 stanovnika

Umjesto na stotine mladih prije mnogo decenija, danas u selima Kotezi, Prhinje i Strujići živi svega tridesetak stanovnika!

Najmanje ih je u životopisnim Kotezima u kojima smo zatekli svega nekoliko stanovnika

Teško se živi i u susjednim selima Prhinje i Strujići gdje živi skoro 20-tak mještana.

U selu Strijući živi srpsko stanovništvo. Ostalo tek desetak staraca, dok su mlađi otišli trbuhom za kruhom u Trebinje i Ljubinje, ali u Srbiju... U ovo mjesto rijetko dolaze.

2013;
1. Kotezi; 10 stanovnika (?)
2. Prhinje; 10 stanovnika (?)
3. Strujići; 10 stanovnika

Zajedno; 30 stanovnika

Ovdje kao da su Srbi najvise stradali u ratu, ali kad znamo da je obrnuto, onda se stvarno vidi katastrofalno stanje kod njih.

[amkos]

48
Danas 19 rođenih.

Eduardo koliko je bilo u augustu 2012 godine po Tuzlarijama i po FZS -u ?

[Drina]

U sedmom mjesecu 2013. godine, u Foči je rođeno 36 beba- 21 dječak i 15 djevojčica, podaci su opštinske Matične službe. U istom periodu umrle su 33 osobe, a sklopljeno je pet brakova.

------------------------

Ovdje se poradaju iz : Foce, Cajnica; Rudog, Visegrada, Rogatice a ima i poroda iz udaljenijih mjesta kao Kalinovik ili Gacko.

[Drina]

Meni su bas lijepa ova hercegovacka sela

[ABen]

Meni su bas lijepa ova hercegovacka sela

I meni isto zato postavi i slike.

[kliker]

Bosni ta su sela vec 1991 bila iznurena. Previse je lahko bilo odselit iz tih vrleti. Svijet je njima bio otvoren. Njih je stiglo od Beograda, Novog Sada, Trebinja , Dubrovnika , Mostara pa nadalje. Sve zbog zasluga iz 2 svj. rata. bili su na pozicijama svugdje. Nesto je djuturumaka docekalo 1991. i popis, sad su uglavnom i oni pomrli... Sad ima ovih Popovaca u Trebinju mladjih oni jos pomalo trknu do sela nesto zaceprljaju, oberu i to je to.

[kliker]

Ova prva slika je munara u Kotezima. Hvala Bogu i nekom dobrom srbinu nisu je srusili.

[ABen]

Bosni ta su sela vec 1991 bila iznurena. Previse je lahko bilo odselit iz tih vrleti. Svijet je njima bio otvoren. Njih je stiglo od Beograda, Novog Sada, Trebinja , Dubrovnika , Mostara pa nadalje. Sve zbog zasluga iz 2 svj. rata. bili su na pozicijama svugdje. Nesto je djuturumaka docekalo 1991. i popis, sad su uglavnom i oni pomrli... Sad ima ovih Popovaca u Trebinju mladjih oni jos pomalo trknu do sela nesto zaceprljaju, oberu i to je to.

Odakle si ti iz Bosne ako se smije znati?

[Jack]

Abene.Ovo je forum, a ne Gestapo

[kliker]

Bosni ta su sela vec 1991 bila iznurena. Previse je lahko bilo odselit iz tih vrleti. Svijet je njima bio otvoren. Njih je stiglo od Beograda, Novog Sada, Trebinja , Dubrovnika , Mostara pa nadalje. Sve zbog zasluga iz 2 svj. rata. bili su na pozicijama svugdje. Nesto je djuturumaka docekalo 1991. i popis, sad su uglavnom i oni pomrli... Sad ima ovih Popovaca u Trebinju mladjih oni jos pomalo trknu do sela nesto zaceprljaju, oberu i to je to.

Odakle si ti iz Bosne ako se smije znati?

Hehe pa nisam iz Bosne... Zezam se ja sam iz Trebinja.

[ABen]

Bosni ta su sela vec 1991 bila iznurena. Previse je lahko bilo odselit iz tih vrleti. Svijet je njima bio otvoren. Njih je stiglo od Beograda, Novog Sada, Trebinja , Dubrovnika , Mostara pa nadalje. Sve zbog zasluga iz 2 svj. rata. bili su na pozicijama svugdje. Nesto je djuturumaka docekalo 1991. i popis, sad su uglavnom i oni pomrli... Sad ima ovih Popovaca u Trebinju mladjih oni jos pomalo trknu do sela nesto zaceprljaju, oberu i to je to.

Odakle si ti iz Bosne ako se smije znati?

Hehe pa nisam iz Bosne... Zezam se ja sam iz Trebinja.

Vidim da dobro poznajes taj kraj, zato sam pitao. Drago mi je da ima na forumu Bosnjaka iz cijele Bosne koji mogu da daju informacije iz prve ruke.

[eduardo]

48
Danas 19 rođenih.

Eduardo koliko je bilo u augustu 2012 godine po Tuzlarijama i po FZS -u ?

Po FZS-u je bilo 439 rodenih.

[amkos]

59