Bošnjačka strategija

[Herceg]

Da se razumijemo, stvaranje cjelovite BiH odvojene od Srbije i Hrvatske i njihovih uticaja može se postići samo ratom.

Ali zašto ići tim putem kad mi već mirom dobivamo državu? Omjer Bošnjaka + pro-BiH građana koji niau Bošnjaci naspram nacionalističkih Srba i Hrvata svake godine ide sve više u našu korist. Nacionalistički velikoSrbi i velikoHrvati su svake godine stariji i stariji. Djeca su im po zapadu i sigurno se neće vraćati u većem broju da ginu po BiH.

S druge strane, ne treba se zavaravati, Bošnjaci su prije 30 godina bili obezglavljen narod, narod čiji je identitet bio skoro pa izbrisan nasiljem Austro-Ugarske, pa prve Jugoslavije, pa nasiljem u 2 svjetskom ratu, pa druge jugoslavije. Nama je i naziv jezika bio zabranjen skoro 100 godina, naši velikani i lideri su bačeni u zaborav, naše džamije su bile prazne decenijama, naša djeca u mnogim dijelovima države su odrastala u osječaju stida i niže vrijednosti kojeg je nametala dušmanska struja kroz sve ove navedene vlasti.

Nama treba ovih 30 godina da dođemo sebi i isčistimo iz sebe taj trulež lažnog identiteta koji je mnogim Bošnjacima nametan već 3 generacije.

Pa evo i sada ako prošetate Mostarom naići će te na smrtovnice starih ljudi sa Bošnjačkim prezimenima, Srpskim imenima i sa ružom ili petokrakom na smrtovnici, umjesto mjesec i zvijezdom. Na smrtovnicama im ne stoji poziv na dženazu nego na pokop. Cijela jedna generacija Bošnjaka kojima je sada 70tak godina je odrasla u tom sistemu razmišljanja. A s druge strane, ista generacija Srba i Hrvata nije imala nikakvih problema da se preobraze u četnike i ustaše preko noći i da počine sva ona zvijerstva koja su počinili.

Ukratko - nama ovaj predah od 30 godina je dobro došao. Tokom njega uspjevamo da iščistimo ljagu i trulež koja nam je nametana. I došli smo u situaciju da je strani dušmanin 2022 godine morao da suspenduje ustav da bi nametnuo izdajničku vlast - jer 2 godine jezive propagande i laži, što o Novaliću, što o Sebijinim diplomama, što o malom milionu afera, opet nije bilo dovoljno da se ustavno silom nametne vlast.

I posljednja stvar - mi trenutno nismo dovoljno ni naoružani ni opremljeni da proglašavamo cjelovitu BiH. I srbija i hrvatska su dovoljno naoružane, mi nemamo ni vojsku pod svojom kontrolom niti imamo ljudstva - 9200 ljudi od kojih 4500 će stati na stranu Srbije i Hrvatske jednostavno nije dovoljno.

Tako da ono šro nama treba u ovom momentu jeste politički aktivizam unutar BiH da se od Bošnjačkih stranaka traži stvaranje Teritorijalne Odbrane unutar Bošnjačkih Kantona. I to da svaka ta TO ima svoju artiljerijsku jedinicu i jedinicu PZOa.

„Mi ne vodimo rat kao oni. Naš rat je legalan, strateški i moralan.“

Prijatelju, hvala ti na iskrenom i duboko promišljenom komentaru. Mnogo toga što si napisao nosi težinu iskustva i istorijske istine – posebno kada govoriš o ranjenosti bošnjačkog identiteta i višedecenijskom pritisku koji smo preživjeli kao narod.

Ali želim ti odgovoriti na centralnu tezu: da je stvaranje suverene, cjelovite i od stranog uticaja oslobođene Bosne i Hercegovine moguće samo ratom.

Mi smo već u ratu – samo to nije otvoreni rat tenkovima i granatama. To je latentan, asimetričan, strukturni rat, koji se vodi političkim blokadama, sistemskom korupcijom, ucjenama, medijskom sabotažom i stranom kontrolom institucija.

I kao što je rahmetli general Izet Nanić rekao:
„Rat ne prestaje potpisom. Svaki dan je rat, samo drugim sredstvima.“

Ali mi nismo kao oni.
Nama ne treba ubijanje, silovanje, palež i pljačka.
Nama je dovoljno pravo, zakon, moral i pravda – jer su oni na našoj strani.

Mi moramo izgraditi vlastiti de facto sistem
Gotovo 30 godina živimo u tuđem pravnom režimu – u de facto režimu zvanom Dejton, koji je nastao nakon genocida i pod ucjenom međunarodnih sila.

Vrijeme je da, bez nasilja i haosa, izgradimo vlastiti de facto režim, koji će se vratiti na izvorni de jure – na Ustav Republike BiH iz 1992. godine.

Političke strukture koje se danas predstavljaju kao legitimne, a u stvarnosti negiraju postojanje BiH – ne možemo tretirati kao legalne političke subjekte. To su kriminalne mreže, piratske tvorevine, paradržavni klanovi koje cijeli narod prepoznaje i osjeća.

Sada je vrijeme da narod to ne samo osjeća – nego i da to osvijesti.

Demografija nije dovoljna
Da, demografski tok ide u našu korist.
Ali demografija bez strategije je nada bez alata.
Mi moramo stvarati faktičke strukture već sada – pravne, institucionalne, bezbjednosne, političke – da bismo sutra imali suverenu realnost.

Vrijeme ne stoji, i ne radi automatski za nas.
Ko ne gradi, taj čeka. A ko čeka, taj gubi.

Psihološko ozdravljenje mora imati političku formu
Proces unutrašnjeg oslobađanja bošnjačkog naroda je živ – ali nije završen.
Sada je u fazi kad se mora pretočiti u političku zrelost.

Istovremeno, moramo jasno reći:
Većina današnjih „bosanskih Srba“ i „bosanskih Hrvata“ zapravo su potomci Bošnjaka, koji su kroz vjekove asimilirani, prevareni ili izmanipulisani.
Mi njima ne nudimo poniženje – mi im nudimo povratak u narodni korpus, ako prihvate ovu državu i pravni poredak.

TO ili kako sam ja pisao Republikanska garda nije instrument sile – nego garancija reda
Da, treba nam struktura teritorijalne odbrane!
Ali ne kao oružana sila za rat – nego kao republikanska žandarmerija po kantonima (okruzima), koja će:

održati funkcionalnost u prijelaznom periodu,
osigurati poštivanje odluka državnih institucija,
i pomoći u očuvanju infrastrukture.

Mi biramo vrstu sukoba koji ćemo voditi. I biramo tako da on bude u skladu s našim kapacitetima – a štetan po protivnika.

Mi nećemo ubijati.
Mi nećemo rušiti.
Ali ćemo trajati.

Naša borba za suverenitet nije agresija – nego samoodbrana
To mora biti centralna poruka našeg narativa.
Ne tražimo nasilje.
Ne tražimo osvete.
Tražimo red, zakon, suverenitet.

I spremni smo ga graditi – bez straha, ali i bez krvi.
Mi ne čekamo da neko drugi napiše našu istoriju.
Mi je pišemo – pismom zakona, sviješću naroda i arhitekturom države.

[Herceg]

Jedan Mali dodatak:

Proširenje strategije: Pokret unutar okvira Dejtona i kulturno-obnavljajuća reintegracija
Politički realizam pod Dejtonom: Pokret, ne prevrat
Dokle god formalni raskid s dejtonskim sistemom nije moguć ili realno dostižan, transformacija mora početi unutar postojećih okvira – ne kroz promjenu ustava, nego kroz formiranje pokreta koji:

svjesno isključuje etničku matricu iz političke borbe,
okuplja ljude oko pravde, ekonomskog opstanka i sigurnosti,
djeluje kao front civilnog otpora protiv korupcije, etničke ucjene i naslijeđenih političkih struktura.

Ovaj pokret ne nosi zastavu revolucije, nego zastavu Republike kao ideje. On koristi sve zakonske instrumente koje Dejton dozvoljava – ali ih ispunjava novim, građanskim i suverenim sadržajem.

Komisija za istinu kao domaća nevladina struktura – bez stranog tutorstva
Suočavanje s prošlošću mora započeti – ali ne kao državni progon, već kao moralna i društvena obaveza.

Zato se predlaže formiranje bosanske Komisije za istinu u obliku nezavisne nevladine organizacije ili lobističke platforme, koja:
okuplja nacionalno odgovorne ličnosti svih vjera i porijekla,
odbija strano finansiranje i politički uticaj,

bilježi lična svjedočanstva, zaboravljene tragedije i glasove marginaliziranih ljudi – sa svih strana.
Cilj nije osveta, već istina kao osnova za povratak povjerenja, izgradnju novog političkog tkiva i moralnu



koja je postojala prije nego što je nasilno integrisana u sistem Srpske pravoslavne crkve.
Povrat crkvene imovine u državni okvir.

Religija da – ali kao kulturno naslijeđe Bosne, a ne kao politički produžetak Beograda ili Zagreba.

[Jack]

Bez vjerskih pitanja obrisao sam dio posta ok

[atif]

https://stav.ba/vijest/dzelat-ne-moze-d ... ima-/35666

Dželat ne može dobiti imovinu ubijenih i oštećenih u genocidu i drugim zločinima

Od iznimne važnosti je komparativno iskustvo sa imovinom žrtava Holokausta. Naime, u brojnim državama (Njemačka, Austrija, Poljska, SAD), imovina osoba ubijenih u Holokaustu bez nasljednika prenesena je na Fondove jevrejske zajednice, npr. Jewish Claims Conference ili je iskorištena za memorijale, edukaciju i reparacije potomcima žrtava.
Autor:
Prof. dr. Sedad Dedić

Profitiranje iz zločina

Moralne pozicije su jasne. Neprihvatljivo je profitiranje iz zločina i mora se spriječiti efektuiranje bilo kakve koristi iz počinjenih zločina u korist počinica zločina i zaštitinika zločinaca.

Međutim, najbitnije je definisati i razmisliti o nekim od pravnih osnova za zaustavljanje ovog moralno, civilizacijski i pravno neprihvatljivog plana odgovornih u administrativnoj jedinici, entitet Republika Srpska, čije je političko i vojno rukovodstvo osuđeno za zločin genocida i druge zločine.

Ovo pitanje je izuzetno važno – etički, pravno i politički. Važno je da se kroz ustavnopravne argumente ospori zakonodavna praksa koja omogućava da imovina osoba nestalih u genocide i drugim zločinima, u nedostatku nasljednika, postane vlasništvo entiteta (npr. RS), odnosno onih koji su bili institucionalno povezani sa genocidom i drugim zločinima.

Razmotrit ćemo neke od osnova za osporavanje iz perspektive ustavnog prava, tako i iz međunarodnog prava i komparativne prakse, posebno oslanjajući se na model restitucije žrtvama Holokausta.

Ustavnopravno uporište

Kada govorimo o ustavnopravnom uporištu možemo navesti povredu člana II Ustava BiH – zabrana diskriminacije. Također, Ustav BiH inkorporira Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i njene protokole. Nadalje diskriminacija na osnovu okolnosti nestanka osobe (ako je riječ o žrtvi genocida ili drugih zločina) i dodjeljivanje njene imovine entitetu iz kojeg je proizašla struktura odgovorna za genocide predstavlja strukturiranu diskriminaciju i dodatnu viktimizaciju. Dalje možemo govoriti o povredi člana I/2 Ustava BiH – vladavina prava i međunarodne obaveze. Naime Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948). U skladu s Konvencijom, BiH ima pozitivnu obavezu da osigura da genocid ne proizvodi pravne koristi za počinitelje ili njihove političke/pravne strukture.

Iz navedenog je sasvim jasno da postoji osnov za osporavanje Zakona o stvarnim pravima RS-a i Zakona o vanparničnom postupku entiteta RS pred Ustavnim sudom BiH. Postoji pravni osnov za pokretanje zahtjeva za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi zakona koji tretiraju imovinu nestalih i imovinu bez nasljednika na način da se automatski prenosi na entitet RS. Naime, takve odredbe direktno legaliziraju posljedice genocida i omogućavaju pravnu i ekonomsku dobit dželatu.

Neustavna ja svaka zakonska odredba kojom "imovina umrle osobe žrtve genocida ili drugih zločina, a bez poznatih zakonskih nasljednika postaje imovina jedinice lokalne samouprave, odnosno entiteta RS" jer omogućava sticanje imovine od strane struktura koje su bile odgovorne za počinjenje ili facilitaciju genocida i drugih zločina (presuđeno od strane ICTY-a i ICJ-a) i danas otvoreno negiraju presuđeni genocid i zločine, predstavlja institucionalizaciju koristi iz genocida i drugih zločina, čime se krši osnovno načelo ljudskih prava – zabrana diskriminacije i sekundarne viktimizacije žrtava, omogućava pravno "efektuiranje" genocida tako što se imovina žrtava trajno prenosi na entitet iz kojeg je proizašla vlast odgovorna za njihovo uništenje, stvara pravni okvir u kojem država učestvuje u sekundarnoj eksploataciji zločina, što je nespojivo s demokratskim poretkom i pravnom sigurnošću. Navedeno predstavlja strukturiranu diskriminaciju na osnovu statusa žrtve genocida i drugih zločina, što je suprotno članu II/4 Ustava BiH i članu 14. EKLJP.

Međunarodna praksa

Neki od argumenata sa aspekta međunarodnog prava proizilaze direktno iz Konvencije o genocidu – zabrana koristi od genocida. Iako ne sadrži eksplicitnu odredbu o imovini, međunarodna praksa u presudama presude ICTY i ICJ podrazumijeva da pravne i materijalne posljedice genocida i drugih zločina ne mogu opstati. Legalizacija oduzete imovine žrtvama genocida krši duh i svrhu Konvencije.

Dosadašnje presude

Ako pogledamo praksu UN-a, Vijeća Evrope, Evropskog suda za ljudska prava naići ćemo na niz presedana u kojima je presuđeno da državne strukture ne mogu profitirati iz nepravde, niti posredno legalizirati etničko čišćenje ili genocid. Izuzetno relevantan slučaj za našu temu jeste Papamichalopoulos protiv Grčke. Naime slučaj Papamichalopoulos i drugi protiv Grčke (Papamichalopoulos and Others v. Greece, presuda Evropskog suda za ljudska prava, 24. juni 1993, aplikacija br. 14556/89) govori o povredi prava na imovinu garantovanog članom 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

Kada predmetnu pravnu argumentaciju analogno stavimo u kontekst imovine žrtava genocida i drugih zločina u BiH i u predmetnom slučaju smo imali sticanje - eksproprijaciju bez zakonskog legitimiteta, tako da u oba slučaja imovina bi prešla u ruke države (ili entiteta) bez stvarnog pravnog osnova u skladu sa međunarodnim standardima. U slučaju entita RS: entitet prisvaja imovinu žrtava genocida (koji nemaju nasljednike jer su cijele porodice ubijene) – što je de facto eksproprijacija bez valjanog pravnog osnova. Kao što je grčka mornarica "prisvojila" zemljište bez eksproprijacije i bez kompenzacije, tako RS „prisvaja“ imovinu ubijenih, ignorišući okolnosti njihovog stradanja i međunarodne norme o reparaciji i tranzicionoj pravdi.

Zloupotreba zakona

Kao što vidimo u oba slučaja nalazimo zloupotrebu zakona da se legalizuje nepravda. U slučaju Grčke, zakon je korišten da se prikrije nepravda i odugovlači povrat imovine. U slučaju RS, Zakon o stvarnim pravima i Zakon o vanparničnom postupku entiteta RS koristi se da se ozakoni nasljeđivanje imovine od žrtava genocida i drugih zločina, od strane entiteta RS koji je povezan sa izvršenjem genocida (presuđeno u slučaju Srebrenice) i presuđeno za različite zločine u velikom broju drugih presuda domaćih i međunarodnih sudova. Sud u slučaju Papamichalopoulosu ističe da pravda ne može biti svedena na formu – sadržaj radnje države (ili entiteta) je važniji i mora da bude važniji od zakonske fasade.

Dakle jasna je zabrana profitiranja iz nepravde / zločina. Evropski sud za ljudska prava u navedenom slučaju implicira da država ne smije ekonomski koristiti nepravdu, čak ni ako to čini formalno "po zakonu". U kontekstu genocida u BiH entitet ne smije imati koristi (profitirati) od genocida ili bilo kojih drugih zločina – to uključuje i imovinu žrtava bez nasljednika. Dakle na osnovu Evropske konvencije o ljudskim pravima i praksu ESLJP i u skladu sa standardima iz presude Papamichalopoulos protiv Grčke (1993), država ne može bez pravične naknade i legitimnog cilja preuzeti imovinu građana. U konkretnom slučaju, entitet RS koristi Zakon o stvarnim pravima i Zakon o vanparničnom postupku entiteta RS da bi legalizovao uzimanje imovine osoba koje su stradale u genocidu, čime direktno krši član 1. Protokola br. 1 EKLJP i pravnu logiku uspostavljenu u presudi Papamichalopoulos.

Od iznimne važnosti je komparativno iskustvo sa imovinom žrtava Holokausta. Naimeu brojnim državama (Njemačka, Austrija, Poljska, SAD), imovina osoba ubijenih u Holokaustu bez nasljednika prenesena je na Fondove jevrejske zajednice, npr. Jewish Claims Conference ili je iskorištena za memorijale, edukaciju i reparacije potomcima žrtava.

Kada je u pitanju Rezolucija UN-a o Genocidu u Srebrenici iako rezolucije Generalne skupštine nisu pravno obavezujuće, imaju normativnu i interpretativnu snagu, posebno kada potvrđuju obaveze proizašle iz presuda međunarodnih sudova (ICJ, ICTY), Konvencije o genocidu (1948) i Općih principa međunarodnog prava. U tom smislu, rezolucija o Srebrenici je autentično tumačenje obaveza država i OHRa kao reprezenta međunarodne zajednice u BiH prema žrtvama genocida. Dakle, ako Ustav BiH u članu I/2 kaže da su "općeprihvaćena pravila međunarodnog prava sastavni dio pravnog poretka BiH", onda je ova Rezolucija UN – iako formalno deklarativna – pravno relevantna za tumačenje ustavnosti domaćih zakona.

"Korist od genocida"

Rezolucija ne eksplicitno, ali implicitno zahtijeva da se spriječe svi oblici negacije i koristi od genocida. Prenošenje imovine žrtava genocida bez nasljednika na entitet koji je međunarodnopravno presuđen kao odgovoran za genocid (npr. kroz djelovanje njegovih vojnih i policijskih struktura), u direktnoj je suprotnosti sa predmetnom Rezolucijom. Usvajanjem Rezolucije Generalne skupštine UNa iz 2024. godine, koja službeno priznaje Genocid u Srebrenici i obavezuje države da promovišu sjećanje, pravdu i sprječavanje negiranja, Bosna i Hercegovina je dodatno učvrstila međunarodnu i ustavnopravnu obavezu da spriječi bilo kakav oblik koristi od genocida. U tom svjetlu, svaka zakonska odredba kojom se imovina žrtava genocida bez nasljednika prenosi entitetu RS, direktno negira duh i sadržaj ove rezolucije i predstavlja institucionalizaciju rezultata genocida.

Pravni osnov na koji se entitet Republika Srpska oslanja za preuzimanje imovine umrlih bez nasljednika, uključujući nestale osobe, nalazi se i u članu 103 Zakona o vanparničnom postupku Republike Srpske, kojim se propisuje da "zaostavštinu nasljeđuje Republika Srpska kada nema poznatih zakonskih nasljednika". Iako je ova odredba na prvi pogled formalno neutralna, njena primjena na žrtve genocida i drugih zločina predstavlja ozbiljnu povredu ustavnih i međunarodnopravnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Konkretnije, u slučajevima gdje su osobe nestale usljed genocida, a cijele porodice istrijebljene (kao što je to slučaj u Srebrenici, Prijedoru, Žepi i cijelom prostoru entiteta RS), primjena člana 103 VPP RS i pripadajućih odredbi Zakona o stvarnim pravima RS dovodi do toga da entitet – koji je institucionalno povezan sa izvršenjem genocida i drugih zločina, prema presudama međunarodnih i domaćih sudova – postaje imovinski korisnik posljedica tog zločina.

Ustavno nedopustivo

Takvo "nasljeđivanje" imovine žrtava genocida, bez obzira na to što je formalno utemeljeno u entitetskom zakonodavstvu, nije ustavno dopustivo jer:

1.Krši član II/2 i II/3 Ustava BiH, kojim se garantuje primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima, uključujući pravo na imovinu iz člana 1. Protokola br. 1.

2.Krši član I/2 Ustava BiH, koji obavezuje državu na poštovanje opšteprihvaćenih pravila međunarodnog prava, uključujući Konvenciju o genocidu (1948) i obaveze iz presuda ICJ i ICTY.

3.Suprotno je obavezama iz Rezolucije Generalne skupštine UN iz 2024. godine, kojom se potvrđuje genocid u Srebrenici i poziva na pravdu, sjećanje i zabranu negacije i koristi od genocida.

Zakonodavni okvir koji omogućava da entitet koji je institucionalno odgovoran za genocid postane korisnik imovine žrtava toga genocida – čak i ako je riječ o osobama bez nasljednika – nije samo pravno neprihvatljiv, već i moralno nedopustiv. U tom smislu, primjena člana 103 Zakona o vanparničnom postupku i njegovih izvedenica iz Zakona o stvarnim pravima RS, mora biti proglašena neustavnom u mjeri u kojoj se odnosi na žrtve genocida i ratnih zločina.

Ako ovo pitanje tretiramo kao pitanje nasljednog prava i "pravnog vakuuma"možemo jasno reći da tamo gdje nema nasljednika, država ne može postati vlasnik ako je bila sudionik u zločinu. Kod nas u BiH bi pandan mogao biti: Memorijalni centar u Srebrenici ili osnivanje Fondacije za pravdu i sjećanje kao dio JU Memorijalni Centar u Srebrenici, koja bi imala zakonski osnov da postane titular te imovine.

Prijedlozi za rješenje

Ovim tekstom nudimo i OHR-u i zastupnicima u nadležnim zakonodavnim organima i prijedlog amandmana na zakone (npr. Zakon o stvarnim pravima RS i FBiH i Zakona o vanparničnom postupku entiteta RS):

"Odredbe koje se odnose na imovinu nestalih osoba i osoba žrtava zločina bez nasljednika ne primjenjuju se na imovinu osoba koje su stradale ili bile žrtve genocida i/ili ratnih zločina na bilo koji način utvrđenio pravosnažnim presudama domaćih i međunarodnih sudova. Takva imovina ne može pripasti entitetima ili institucijama koje su na bilo koji način povezane sa izvršenjem zločina, nego se stavlja pod upravljanje Memorijalnog centra u Srebrenici u svrhu memorijalizacije, reparacije i edukacije."

Ili uspostaviti Fondaciju memorije genocida i zločina da može upravljati imovinom žrtava bez nasljednika i sredstva koristiti za stipendije, istraživanja, memorijalne aktivnosti. Potrebno je zakonski jasno definirati ovaj pravni subjekt kao zakonitog upravljača imovine nestalih – žrtava genocida i drugih zločina.

ili

(1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na imovinu nestalih osoba i imovinu umrlih osoba bez poznatih nasljednika ne primjenjuju se na imovinu osoba koje su:

1.a) stradale kao žrtve genocida, kako je utvrđeno presudama međunarodnih sudova (ICTY, ICJ);
b) stradale ili umrle oštećene kao žrtve ratnih zločina protiv čovječnosti i civilnog stanovništva, utvrđenih pravosnažnim presudama međunarodnih ili domaćih sudova.

(2) Imovina iz stava (1) ovog člana ne može postati vlasništvo entiteta, općine, grada ili bilo kojeg drugog nivoa vlasti niti pravnog lica osnovanog od strane tih struktura u entitetu RS

(3) Ova imovina stavlja se pod privremenu upravu Memorijalnog centra u Srebrenici u svrhu memorijalizacije, reparacije i edukacije u svrhu zaštite kolektivnih prava žrtava i očuvanja sjećanja na genocid.

(4)Imovina se koristi isključivo za:
a)stipendiranje potomaka žrtava,
b) finansiranje obrazovnih, memorijalnih i naučnih aktivnosti vezanih za genocide I druge zločine,
c) očuvanje mjesta stradanja i kulture sjećanja.

(5) Zabrana profitiranja: Svaka pravna ili fizička osoba, uključujući organe vlasti RS, ne može steći imovinsku korist iz zločina genocida i ratnih zločina.

Kolektivno pamćenje

Na kraju zaključujem da ovo pitanje nije samo pitanje pravde već ustavnopravne i međunarodnopravne odgovornosti BiH, ali i OHR-a i drugih međunarodnih institucija koje su u skladu sa Okvirnim sporazumom za mir u BiH odgovorne i nadležne za civilnu implementaciju pravne države, a posebno u ovako osjetljivim civilizacijskim pitanjima.

Postoje jasne osnove za osporavanje takvih zakonskih rješenja pred Ustavnim sudom BiH i pokretanje zakonodavne inicijative da se imovina žrtava genocida i drugih zločina tretira potpuno odvojeno od ostalih "nestalih osoba", te stavi u službu kolektivnog pamćenja, reparacije, mira i budućnosti.

Jer dželat ne može dobiti imovinu ubijenih i oštećenih u genocidu i drugim zločinima!

[atif]

Prioriteti BiH trebaju biti energetika, poljoprivreda, izvoz i obrazovanje, bošnjačka politika prepustila ključne resore

Bošnjačka politika prepustila je i na nivou države i entiteta finansije, a svaka politika koja se ne zasniva na finansijama je isprazna priča, kaže akademik i ekonomista Husein Muratović.

Dodaje da Bošnjaka u “Fiskalnom vijeću i UO UIO nema ni u fusnoti”.

“Prepustili smo i ministarstva pravde i na nivou države i na nivou entiteta, a hoćemo da povučemo našu imovinu koju su poklopili susjedi i komšije. Kako? Kad ti ministri rade u korist tih država, ne rade u korist Bosne i Hercegovine”, kaže Muratović za Hayat.

Ništa manje važne nije ni Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Govoreći o zaduženju Vlade FBiH, akademik Muratović kaže da se Vlada zadužuje da bi opstala na vlasti i da je emisiju obveznica trebalo emitovati na domaćem tržištu, a ne na Londonskoj berzi.

Profesor ističe da mu je neshvatljivo da entitet Rs uplaćuje ispod 30 posto na jedinstveni račun UIO, a da povlači značajno više sredstava. Iznio je podatak da je Rs do sada dobila milijardu KM više nego što joj pripada i pita se je li to cijena vlasti.

„2023. godine su uplatili svega 18,18 posto (akciza, putarina, PDV-a), a povukli su 34,85 posto što je van pameti. Ja to ne bih dopustio. A kad je u pitanju nekorektnost unutar same Federacije, podaci za prošlu godinu pokazuju da su Tuzlanski i Unsko-sanski kanton samo po osnovu putarina UIO uplatili više nego ZHK za 846 miliona KM. ZHK je uplatio svega 4,31 posto, a povukao je preko 150 miliona KM. A tamo se rade brze ceste i autoputevi, dok u TK i USK nema niti jednog metra autoputa i brze ceste”, kaže akademik.

Osim kritike enormnoj javnoj potrošnji i gomilanju administracije, ističe koji bi trebali biti prioriteti BiH: energetika, poljoprivreda, izvozne grane, te obrazovanje.

Inače, Fiskalno vijeće čine predsjedavajući/a Vijeća ministara BiH, državni ministar finansija, premijeri entiteta Rs i FBiH, entitetski ministri finansija.

Konstitutivni narodi u BiH moraju imati najmanje jednog predstavnika u Fiskalnom vijeću. Trenutna situacija je takva da od pet članova Fiskalnog vijeća Bošnjake predstavlja samo federalni premijer Nermin Nikšić. Ostali članovi su Borjana Krišto i Toni Kraljević iz HDZ-a, te Radovan Višković, Zora Vidović i Srđan Amidžić iz SNSD-a.

https://saff.ba/prioriteti-bih-trebaju- ... ne-resore/

[atif]

Ogledalce, ogledalce
Totalna ekonomska, politicka, duhovna, kulturna, patriotska pa i moralna propast u svim oblastima na teritorijama gdje su Bosnjaci vecina. Nije to naravno doslo slucajno vec potpuno zasluzeno po onoj "Sto sam zelela, to sam dobila." Kmece Bosnjaci na drustvenim mrezama, traze pravdu i pravicnost, pozivaju se na postenje, upiru prstom na sve i svakoga, traze krivce a nemaju pojma da je ISKLJUCIVI krivac u ogledalu. Odose pare onim kojih ima 10% a u do nedavno propalom manjem entitetu ekonomska strelica naglo krenula prema gore. Tokovi novca promjenili pravac, sve se slijeva prema zap. Mostaru i Banja Luci. Javljaju se Krajisnici traze brzu cestu a isto traze i ovi iz najmnogoljudnijeg TZ kantona. Kmece Mostarci sa ove "orijentalne" strane, pomazu Jablanicani, vele da su zaboravljeni. Sarajlije uglavnom sute ili mrmljaju da ih ko nebi cuo. Inace, iz bivseg sehera svi problemi i stizu. I u tom (danas prezaduzenom) bivsem gradu heroju sve propada osim privatnih gradilista. U Zenici gazda Fujdo koci izgradnju kantonalne bolnice dok privatno sa svojom hanumom trguje zemljisnim parcelama. Austrijski mediji (kao ranije portugalski) nam ismijavaju zenicki stadion, (s pravom) mora se reci. Rudnici i EP pred raspadom, rudari pusteni niz vodu, zeljezara upitna, namjenska proizvodnja u dubiozi kao i zeljeznice federacije. Vijesti o propasti stizu jedna za drugom pa se vise i ne mogu zapamtiti, niti ko pokusava. Desilo se ono sto je najavljeno pod parolom nek bude i gore samo da nije SDA i bi gore. Zasto sad kmece oni koji su pjevali sa Dubiozom i ismijavali bivsu Vladu i Fadila Novalica? Nema napretka sve dok su vam kraljOvi Fujdo, Elzina, Ramo i sinovi, Uzunovic, Ogresevic, drug Njiva, Kifla, Forto, Cudicka, Igori i Sase, Vojini i Predrazi. Nema napredka dok kmecite za Brozom i oplakujete bivsu drzavu kao niko od Vardara pa do Triglava. Nema napretka dok slavite trpanje u zatvor nevinih ljudi i dok aplaudirate politickim olosima 1. kategorije. Nema napretka/selameta sve dok tupim pogledima gledate, slusate i gutate medijske podvale javnog servisa, privatnih ovisnih televizija i raznih proYu podcasta. Nema napretka i selameta u podanistvu i klecanju na koljenima pred onim koji su politicki pa i brojcano slabiji. Ne mozes ocekivati boljitak kad svoj glas poklonis likovima koji su promjenili cak 7 stranaka. Nema napretka kad ti je preci lokalni od drzavnog nivoa. Nema selameta ni napretka dok se ne ukljuce mozdane vijuge i prihvati realnost a realnost je da su Bosnjaci obiljezeni kao neka cudna priraslica na prostorima bivse drzave a priraslica se mora odstraniti. Nema selameta bez dostojanstva a bgm. ni jedinstva. Nije da se nije na vrijeme upozoravalo ali se nije htjelo poslusati, onako iz inata. Onaj koji je aplauzom pozdravljao rusenje Ustava i nema pravo na bolje. Ako hocemo izlaz iz ovog stanja onda nema druge nego pred ogledalo, trazili ste promjene.

[Sahbaz]

Živinička i zenička policija su detaljno pretresle rumunske huligane i nacionaliste, oduzele im nedozvoljene predmete, zastave i majice sa motivima presuđenog ratnog zločinca Sratka Mladića.

Zatim smo ih nadigrali fudbalski i ponovo nakon dugo vremena od 2014. stavili ime naše države na mapu svijeta, u tom nadigravanju gol im je zabio Esmir Bajraktarević čiji su korijeni upravo iz Srebrenice.

Zatim su ponovo palicama dobili velike batine od zeničke policije nakon što su skandirali ime susjedne agresorske države Srbije.

Rumunski komentator Emil Grădinescu tvrdi da su im navijači dobili brutalne batine na tribinama od policije.

Ovo pišem na ovoj temi upravo zbog organizacije i snage koju je pokazala naša policija i zaključak je da u ovakom okviru u kojem se mi nalazimo naša snaga upravo leži u dobro opremljenoj i naoružanoj policiji.

Jedan od garanta opstanka Bošnjaka u Evropi koja sve više izražava nacionalizam i fašizam jeste moderna, brojna i opremljena policija i specijalna policija.

[Gorcin]

Svaka čast policiji ZDK i TK.

[Drina]

Trebali su napisati propisne kazne svim onima koji su imali te mladiceve slike i slcine nebuloze i 30 dana pritvora.

[BosnjackaHercegovina]

Svaki Bosnjak ispod 35 godina starosti ovo mora pregledati da shvati koliko je Bosnjacki narod bio i naivan i obezglavljen i glup 1992/3 godine.
Nikad se ne ponovilo. Ameru Djulicu veliko hvala za ovu pricu. Dobar je ovo covjek.

[Pasha]

Koliko god smo u agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu bili hrabri i neustrašivi, sada nekako više pukom srećom i našim nenormalnim merhametom i saburom, napredujemo puževim koracima, ali opet bez neke jasne strategije.

U samoj našoj državi, situacija se u posljednjih 15 godina drastično promijenila, naročito u većem entitetu i velikim padom katolika u centralnoj Bosni, Posavini..

Nakon što smo ovladili Jajcem, Busovačom, Novim Travnikom(ako ne načelnik, onda sigurno većina u vijeću), na red dolazi, nadam se uskoro i Vitez.
Ukoliko bi uspjeli zavladati politički i u Vitezu, a u poređenju sa izborima od prije 20 godina nismo toliko daleko, mislim da bi njihova tzv. hrvatska priča za srednju Bosnu bila završena.
Ostali bi u enklavama Dobretića, Kreševa, gdje bi Bošnjaci bili ohrabreni i planirali za 10-tak godina zavladati i Kiseljakom. Vitez je jako mjesto što se tiče financijskog prometa i u slučaju naše političke većine(slažem se sa @Jackom, da su Bošnjaci ovdje već u relativnoj većini), onda bi oni još više iseljavali.
Vidjeli smo na primjeru ostalih mjesta u istom kantonu; Bugojno, Fojnica, Travnik, kako klize prema <10%.
A u mjestima Gornjeg Vakufa, Jajca, Busovače, Novog Travnika, situacija je proporcionalno novom danu svakim danom sve povoljnija za Bošnjake i primjetno je u tim mjestima još veće njihovo iseljavanje.

U vezi s prethodno navedenim izrazito su pojačani napadi na Bošnjake Hercegovine Stoca i Mostara, gdje oni na ustašluk i bezobrazluk traže reciprocitet.

Mi trebamo biti jaki i onaj ko može pričati i poticati naše ljude da i u financijskom i u moralnom smislu pomažemo Bošnjake Stoca, Mostara, Čapljine, Jablanice i Konjica. Uspijemo li izdržati pritiske i poboljšati se barem malo kao narod i osvijestiti u smislu dugoročnog razmišljanja barem 10-15 godina unaprijed, imamo priliku i u HNK-u preokrenuti i ubrzati situaciju kao i u srednjoj Bosni.

Pozitivnim vidim primjer da prvi put od nezavisnosti Bosni i Hercegovini u Unsko sanskom kantonu; Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Sanski Most, Ključ, Bosanski Petrovac imamo prvi put u svakoj pojedinačnoj općini načelnika i politički sve probosanske snage.

Iznenadna prilika nam se i ukazuje i u Posavskom kantonu, gdje bi ako se ne varam, za 20-tak godina taj kanton mogao biti više mješovitiji nego Srednjobosanski kanton. Lijepa prilika se ukazuje prije svega u Odžaku.

Gradnjom Autoputa 5c koji je prežvakana priča, ali koji napreduje otvara se mogućnost Bošnjacima Tešnja za dodatni prosperitet, kao i mogućnost da Bošnjaci potencijalno u budućnosti mogu ovladati Žepčom, pa nekada i Usorom.

Ono što se može unazad 30 godina vidjeti i analizirati jeste da se sve dešava puževim koracima, da se politike na državnom nivou i dalje koriguju uz pomoć stranaca, gdje su veoma bitna i lobiranja, a da je na lokalnom nivou potrebno prije svega izabrati ljude koji neće toliko sebi trpati u džepove nego barem 20 godina gledati unaprijed i misliti o budućnosti.

Primjetan je i dolazak nekoliko bosanskih porodica iz inostranstva, prvenstveno iz Njemačke, ali o tome nekom drugom prilikom.
Ovom prilikom zahvaljujem i @Jacku na mogućnosti da na ovom portalu imamo priliku uopšte pisati o bošnjačkoj strategiji.

[Pasha]

Koliko god smo u agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu bili hrabri i neustrašivi, sada nekako više pukom srećom i našim nenormalnim merhametom i saburom, napredujemo puževim koracima, ali opet bez neke jasne strategije.

U samoj našoj državi, situacija se u posljednjih 15 godina drastično promijenila, naročito u većem entitetu i velikim padom katolika u centralnoj Bosni, Posavini..

Nakon što smo ovladili Jajcem, Busovačom, Novim Travnikom(ako ne načelnik, onda sigurno većina u vijeću), na red dolazi, nadam se uskoro i Vitez.
Ukoliko bi uspjeli zavladati politički i u Vitezu, a u poređenju sa izborima od prije 20 godina nismo toliko daleko, mislim da bi njihova tzv. hrvatska priča za srednju Bosnu bila završena.
Ostali bi u enklavama Dobretića, Kreševa, gdje bi Bošnjaci bili ohrabreni i planirali za 10-tak godina zavladati i Kiseljakom. Vitez je jako mjesto što se tiče financijskog prometa i u slučaju naše političke većine(slažem se sa @Jackom, da su Bošnjaci ovdje već u relativnoj većini), onda bi oni još više iseljavali.
Vidjeli smo na primjeru ostalih mjesta u istom kantonu; Bugojno, Fojnica, Travnik, kako klize prema <10%.
A u mjestima Gornjeg Vakufa, Jajca, Busovače, Novog Travnika, situacija je proporcionalno novom danu svakim danom sve povoljnija za Bošnjake i primjetno je u tim mjestima još veće njihovo iseljavanje.

U vezi s prethodno navedenim izrazito su pojačani napadi na Bošnjake Hercegovine Stoca i Mostara, gdje oni na ustašluk i bezobrazluk traže reciprocitet.

Mi trebamo biti jaki i onaj ko može pričati i poticati naše ljude da i u financijskom i u moralnom smislu pomažemo Bošnjake Stoca, Mostara, Čapljine, Jablanice i Konjica. Uspijemo li izdržati pritiske i poboljšati se barem malo kao narod i osvijestiti u smislu dugoročnog razmišljanja barem 10-15 godina unaprijed, imamo priliku i u HNK-u preokrenuti i ubrzati situaciju kao i u srednjoj Bosni.

Pozitivnim vidim primjer da prvi put od nezavisnosti Bosni i Hercegovini u Unsko sanskom kantonu; Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Sanski Most, Ključ, Bosanski Petrovac imamo prvi put u svakoj pojedinačnoj općini načelnika i politički sve probosanske snage.

Iznenadna prilika nam se i ukazuje i u Posavskom kantonu, gdje bi ako se ne varam, za 20-tak godina taj kanton mogao biti više mješovitiji nego Srednjobosanski kanton. Lijepa prilika se ukazuje prije svega u Odžaku.

Gradnjom Autoputa 5c koji je prežvakana priča, ali koji napreduje otvara se mogućnost Bošnjacima Tešnja za dodatni prosperitet, kao i mogućnost da Bošnjaci potencijalno u budućnosti mogu ovladati Žepčom, pa nekada i Usorom.

Ono što se može unazad 30 godina vidjeti i analizirati jeste da se sve dešava puževim koracima, da se politike na državnom nivou i dalje koriguju uz pomoć stranaca, gdje su veoma bitna i lobiranja, a da je na lokalnom nivou potrebno prije svega izabrati ljude koji neće toliko sebi trpati u džepove nego barem 20 godina gledati unaprijed i misliti o budućnosti.

Primjetan je i dolazak nekoliko bosanskih porodica iz inostranstva, prvenstveno iz Njemačke, ali o tome nekom drugom prilikom.
Ovom prilikom zahvaljujem i @Jacku na mogućnosti da na ovom portalu imamo priliku uopšte pisati o bošnjačkoj strategiji.

[saraylija]

Svaka cast ovom covjeku.

[atif]

Svaka cast ovom covjeku.

Krenulo je na bolje hvala Bogu.

https://etto.ba/clanak/biha%C4%87-pokre ... e-svoj-dio

[atif]

Kupuj sve što možeš. Naše vrijeme dolazi akobogda.

ASA banka prikupila na berzi 50 miliona BAM, širenje na Šumsku

https://indikator.ba/KOMPANIJE-I-TR%C5% ... iku-Srpsku

[Herceg]

Doslo je do mene kako Schmidt misli nametnut zakon o drzavnoj imovini, valjda radi amerikanaca... interessantan slucaj ... jos se nezna kad i kako ce se objavit ali valjda ce vako izgledat... neznam dali je ovo sto posto autenticno ali izgleda ozbiljno


OFFICE OF THE HIGH REPRESENTATIVE
Ured visokog predstavnika / Канцеларија високог представника



OHR/HR/D-[xxxx]/[xx]

DECISION
ENACTING THE LAW ON STATE PROPERTY
OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

("Zakon o državnoj imovini Bosne i Hercegovine" /
"Закон о државној имовини Босне и Херцеговине")


The High Representative for Bosnia and Herzegovina, acting in pursuance of the authority vested in the High Representative by Article V of Annex 10 (Agreement on Civilian Implementation of the Peace Settlement) to the General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, according to which the High Representative is the final authority in theatre regarding interpretation of the said Agreement on the Civilian Implementation of the Peace Settlement; and considering in particular Article II.1.(d) of the last said Agreement, according to the terms of which the High Representative shall "facilitate, as the High Representative judges necessary, the resolution of any difficulties arising in connection with civilian implementation";

Recalling paragraph XI.2 of the Conclusions of the Peace Implementation Conference held in Bonn on 9 and 10 December 1997, in which the Peace Implementation Council welcomed the High Representative's intention to use his final authority in theatre regarding interpretation of the Agreement on Civilian Implementation of the Peace Settlement, in order to facilitate the resolution of any difficulties as aforesaid "by making binding decisions, as he judges necessary" on certain issues including measures to ensure implementation of the Peace Agreement throughout Bosnia and Herzegovina and its Entities;

Recalling and reaffirming the Decision of the High Representative of 27 March 2002 enacting the Law on the Temporary Prohibition of Disposal of State Property of Bosnia and Herzegovina, as amended by the Decision of the High Representative of 13 April 2022 ("Official Gazette of BiH", No. 30/02, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08, and 30/22);

Bearing in mind the Decision of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina No. U-1/11 of 13 July 2012, in which the Constitutional Court established that Bosnia and Herzegovina is the title holder of State Property, and that the exclusive responsibility of Bosnia and Herzegovina, i.e. its Parliamentary Assembly, to regulate the issue of State Property derives from Article I(1), Article III(3)(b) and Article IV(4)(e) of the Constitution of BiH;

Considering further that the Constitutional Court of BiH reiterated these principles in subsequent decisions dealing with agricultural land (U-8/19), rivers and water resources (U-9/19) and forests and forestland (U-4/21), each of which confirmed the exclusive competence of the state level to regulate rights of ownership and management over State Property;

Noting that the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina has failed, over a period of more than two decades following the entry into force of the General Framework Agreement for Peace, to adopt legislation governing the ownership, management and disposal of State Property, notwithstanding the clear constitutional obligation to do so and repeated calls from the High Representative, the Peace Implementation Council Steering Board, and relevant international bodies;

Noting further that this legislative vacuum has produced severe and ongoing economic consequences for Bosnia and Herzegovina as a whole, including the blockage of infrastructure projects of national and regional significance — including road construction, railway development, energy transmission infrastructure, and gas interconnection projects — estimated to represent in excess of 15 billion euros in suspended investment;

Recognising that in the current political context it is not realistic to expect that a comprehensive legislative solution can be achieved at the state level through the regular parliamentary procedure with the consent of all political actors, and that it is therefore necessary for the High Representative to act so as to prevent further economic harm to the citizens of Bosnia and Herzegovina and to fulfil the objectives of the General Framework Agreement for Peace;

Recognising nonetheless that the resolution of State Property must, in the long term, be achieved through a process of inclusive dialogue among all levels of authority in Bosnia and Herzegovina, and that the present Law establishes a framework which creates the conditions necessary for such a process while ensuring the integrity of State Property in the interim;

Having considered, borne in mind and noted all the matters aforesaid, the High Representative hereby issues the following:


DECISION

1. The Law on State Property of Bosnia and Herzegovina which follows and which forms an integral part of this Decision shall enter into force on the eighth day following its publication in the Official Gazette of Bosnia and Herzegovina, on an interim basis until such time as the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina adopts this Law in due form, without amendment and with no conditions attached.

2. This Decision shall come into effect immediately upon signature and shall be published without delay in the Official Gazette of Bosnia and Herzegovina and in the Official Gazettes of the Entities and of the Brčko District of Bosnia and Herzegovina.

3. The Law on the Temporary Prohibition of Disposal of State Property of Bosnia and Herzegovina, as amended, shall cease to have effect upon entry into force of this Law, except as otherwise provided in Article 43 hereof.


Christian Schmidt
High Representative
Sarajevo, [date]




LAW ON STATE PROPERTY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
("Zakon o državnoj imovini Bosne i Hercegovine")


CHAPTER I — GENERAL PROVISIONS

Article 1 — Subject Matter
This Law regulates: the definition and scope of State Property of Bosnia and Herzegovina; the inscription of ownership rights in land registry and cadastral records; the principles and rules governing ownership, disposal and management of State Property; the establishment and maintenance of the Unified State Property Register; the conditions for disposal, management, use and grant of use of State Property; the subjects of State Property rights; the planning of disposal of State Property; the establishment of the Directorate for State Property Management; the valuation, protection and legal representation in relation to State Property; and other matters of significance for the disposal, use and management of State Property of Bosnia and Herzegovina.

Article 2 — Definitions
For the purposes of this Law:
(a) "State Property" means all immovable and movable property, natural resources, and rights of pecuniary value that fell to Bosnia and Herzegovina pursuant to the Agreement on Succession Issues of the former Socialist Federal Republic of Yugoslavia of 2001, and all property over which the right of disposal and management was held by the former Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina as of 31 December 1991, including but not limited to: rivers, lakes and water resources; forests and forestland; agricultural land; public roads, streets and squares; railway, electrical transmission, telecommunications and other networks and infrastructure; military property; and the airspace;
(b) "Directorate" means the Directorate for State Property Management established pursuant to Article 20 of this Law;
(c) "Unified Register" means the Unified State Property Register established pursuant to Article 18 of this Law;
(d) "Authorised Entities" means Bosnia and Herzegovina, the Federation of Bosnia and Herzegovina, Republika Srpska, and the Brčko District of Bosnia and Herzegovina, as well as cantons and municipalities acting within their respective constitutional competences;
(e) "Infrastructure Project" means a project for the construction, reconstruction, maintenance or operation of public roads, railways, airports, energy transmission systems, gas pipelines, oil pipelines, electrical power generation and distribution facilities, water supply systems, telecommunications networks, and other works serving public purposes, as determined by the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina;
(f) "Concession" means a time-limited right to use and exploit State Property for a defined purpose, granted in accordance with this Law and with applicable concession legislation.

Article 3 — Title to State Property
(1) Bosnia and Herzegovina is the exclusive title holder of State Property, as the legal successor of the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina. No legislative act of an Entity, canton, municipality or other sub-state authority may alter, transfer, encumber or otherwise affect the title of Bosnia and Herzegovina over State Property.
(2) The Entities, the Brčko District, cantons, municipalities, public enterprises, public institutions and other sub-state authorities (hereinafter: sub-state authorities) may hold in ownership such immovable and movable property as is necessary for the exercise of their individual constitutional competences, to the extent authorised by this Law or by specific legislation adopted by the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina.
(3) Nothing in this Law shall be construed as precluding the transfer of ownership rights over specific items of State Property to sub-state authorities, where such transfer is determined by the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina in accordance with Article 14 of this Law.

Article 4 — Constitutional Basis
The constitutional basis for this Law is found in Article I(1), Article III(3)(b) and Article IV(4)(e) of the Constitution of Bosnia and Herzegovina, under which the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina has the exclusive competence to regulate State Property, as confirmed by the decisions of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina in cases U-1/11, U-8/19, U-9/19 and U-4/21.

CHAPTER II — PROHIBITION OF DISPOSAL; TRANSITIONAL REGIME

Article 5 — Lifting of General Prohibition
(1) The general prohibition on disposal of State Property, as established by the Law on the Temporary Prohibition of Disposal of State Property of Bosnia and Herzegovina and maintained by successive decisions of the High Representative, is hereby lifted, subject to the conditions and procedures set out in this Law.
(2) Disposal of State Property — whether by way of sale, exchange, long-term lease, concession, establishment of rights in rem, or otherwise — shall be permitted only in accordance with this Law.
(3) Any transaction, administrative decision, or legislative act of a sub-state authority purporting to transfer, encumber or alienate State Property otherwise than in accordance with this Law, or previously concluded in violation of the prohibition referred to in paragraph (1), shall be null and void and without legal effect.

Article 6 — Continuation of Existing Use
(1) Sub-state authorities, public enterprises and other legal entities that on the date of entry into force of this Law are using State Property on the basis of lawful administrative decisions, contracts, or established practice, may continue such use pending registration in the Unified Register and conclusion of a use agreement pursuant to Article 16 of this Law.
(2) Within twenty-four (24) months of the entry into force of this Law, all sub-state authorities shall submit to the Directorate a complete inventory of State Property in their use, in the form and according to the procedure established by the Directorate.
(3) Failure to comply with paragraph (2) shall not extinguish the right of Bosnia and Herzegovina over the relevant property and shall give rise to the sanctions set out in Article 40 of this Law.

CHAPTER III — INFRASTRUCTURE PROJECTS; SPECIAL REGIME

Article 7 — State Interest in Infrastructure
(1) The construction and operation of Infrastructure Projects as defined in Article 2(e) is hereby declared to be in the state interest of Bosnia and Herzegovina.
(2) Where State Property is required for the execution of an Infrastructure Project, the relevant sub-state authority may proceed with the project upon notification to the Directorate and registration of the project in the Unified Register, without the requirement for prior transfer of title, subject to the conditions of this Chapter.
(3) The right of Bosnia and Herzegovina as title holder over State Property used in Infrastructure Projects is not diminished or extinguished by the grant of use under this Chapter. Title shall revert to the full disposition of the state level authority upon conclusion or abandonment of the project.

Article 8 — Infrastructure Concessions
(1) The Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina, acting on a proposal from the Directorate and following consultation with the relevant Entity or Brčko District government, may grant a concession over State Property for the construction, operation and maintenance of Infrastructure Projects, to a public or private entity.
(2) Concessions granted pursuant to this Article shall be for a defined term not exceeding fifty (50) years, and shall specify: the scope of the State Property subject to the concession; the nature and timeline of the works; the financial obligations of the concessionaire; the rights of the state and sub-state authorities; and conditions for termination.
(3) Sub-state authorities may be authorised by the Council of Ministers to administer concession procedures on behalf of the state, for projects falling within their territorial competence, subject to binding guidelines issued by the Directorate. Any such delegation does not affect the title of Bosnia and Herzegovina.
(4) Concessions granted by sub-state authorities over State Property prior to the entry into force of this Law shall be reviewed by the Directorate within eighteen (18) months. Those found to be compatible with this Law shall be registered in the Unified Register and remain valid. Those found to be incompatible shall be terminated or renegotiated in accordance with procedures established by the Directorate.

Article 9 — Emergency Infrastructure Authorisation
(1) In cases of urgency, where delay would significantly prejudice a project of national or regional significance, the Chair of the Council of Ministers may issue a provisional authorisation for the use of State Property, valid for a period not exceeding six (6) months, pending the regular procedure under Article 8.
(2) A provisional authorisation may be extended once for an additional period not exceeding six (6) months by decision of the Council of Ministers, acting on the recommendation of the Directorate.

CHAPTER IV — MANAGEMENT AND DISPOSAL

Article 10 — General Principles of Management
State Property shall be managed on the basis of the following principles: legality; transparency and public accountability; protection of state sovereignty and territorial integrity; economic efficiency and value maximisation for all citizens of Bosnia and Herzegovina; environmental sustainability; and equal treatment of all administrative levels consistent with their constitutional competences.

Article 11 — Competence of the Council of Ministers
(1) The Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina is the supreme authority for the management and disposal of State Property, acting through the Directorate established under Chapter V of this Law.
(2) Decisions of the Council of Ministers on disposal of State Property shall be published in the Official Gazette of Bosnia and Herzegovina and shall be final, subject to review by the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina.

Article 12 — Conditions for Disposal
(1) Disposal of State Property by way of sale, long-term lease, or permanent transfer of rights is permissible only where: (a) the property is no longer required for the exercise of state-level functions; (b) the disposal serves a demonstrable public interest; (c) the transaction is conducted at market value as established by independent valuation; and (d) the Council of Ministers has approved the disposal by majority decision, following a recommendation by the Directorate.
(2) Disposal of State Property that constitutes a natural resource — including rivers, forestland or agricultural land — shall, in addition to the conditions in paragraph (1), require approval by the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina.
(3) State Property may not be disposed of for a consideration that is less than the independently assessed market value, save where the disposal is in favour of another Authorised Entity for the purpose of exercising its constitutional functions.

Article 13 — Short-Term Lease and Grant of Use
(1) The Directorate may grant short-term leases or rights of use over State Property for periods not exceeding five (5) years, renewable once. Leases or grants of use for purposes other than Infrastructure Projects may not exceed five years in total duration.
(2) Sub-state authorities may enter into short-term agreements for the use of State Property within their competence, subject to notification to the Directorate and registration in the Unified Register, in accordance with guidelines issued by the Directorate.

Article 14 — Transfer of Ownership to Sub-State Authorities
(1) The Council of Ministers may propose to the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina the transfer of ownership over defined items of State Property to Authorised Entities, where such transfer is necessary for the effective exercise of the constitutional functions of the relevant authority.
(2) Such proposals shall be accompanied by: an independent valuation; an assessment of the impact on State Property as a whole; and a recommendation from the Directorate. Transfer shall not include natural resources as defined in Article 12(2), save by explicit law.
(3) Transfer of ownership shall take effect upon adoption of specific legislation by the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina in accordance with Article IV of the Constitution of BiH.

CHAPTER V — UNIFIED STATE PROPERTY REGISTER AND DIRECTORATE

Article 15 — Obligation of Registration
(1) All State Property shall be entered in the Unified State Property Register. Registration in the Unified Register is a precondition for lawful use, disposal or management of State Property by any public or private entity.
(2) The Directorate shall, within thirty-six (36) months of its establishment, conduct a comprehensive survey of State Property and complete the initial population of the Unified Register, in cooperation with all sub-state authorities and on the basis of the 2009 inventory conducted under the auspices of the Office of the High Representative.

Article 16 — Use Agreements
Sub-state authorities currently using State Property for the exercise of their constitutional functions shall, within twenty-four (24) months of entry into force of this Law, conclude a formal Use Agreement with the Directorate. Use Agreements shall specify the items of property, the purpose of use, the conditions of maintenance, and the financial contribution, if any, payable by the sub-state authority to the state budget.

Article 17 — Establishment of the Directorate for State Property Management
(1) There is hereby established the Directorate for State Property Management of Bosnia and Herzegovina (hereinafter: the Directorate), as a body of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina.
(2) The Directorate shall be headed by a Director appointed by the Council of Ministers, following a public competition, for a term of four (4) years, renewable once. The Director shall not hold any other public or political office during their mandate.
(3) The Directorate shall be composed of staff drawn equitably from the three constituent peoples and from the Others, in a manner consistent with the general framework for representation in state-level institutions.
(4) The Directorate shall be organised in the following divisions: (a) Register and Documentation; (b) Concessions and Infrastructure; (c) Valuation and Analysis; (d) Legal Affairs and Enforcement; (e) Inter-Authority Coordination.

Article 18 — Functions of the Directorate
The Directorate shall:
(a) establish, maintain and publicly publish the Unified State Property Register;
(b) prepare and submit to the Council of Ministers proposals for disposal, concession and management of State Property;
(c) conclude Use Agreements with sub-state authorities pursuant to Article 16;
(d) review and register concessions granted by sub-state authorities over State Property, pursuant to Article 8(4);
(e) conduct or commission independent valuations of State Property;
(f) institute proceedings before competent courts for the recovery of unlawfully alienated or occupied State Property;
(g) issue binding guidelines for sub-state authorities on the management and use of State Property;
(h) report annually to the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina and to the Council of Ministers on the status of State Property;
(i) cooperate with international organisations and the Office of the High Representative in matters relating to State Property.

Article 19 — Advisory Board
(1) An Advisory Board of the Directorate is hereby established, composed of two representatives of each Entity government and two representatives of the Brčko District, and two representatives of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina. Representatives shall serve for four-year terms aligned with the mandate of the Director.
(2) The Advisory Board shall be consulted on all proposals for disposal of State Property and on annual work programmes of the Directorate. Its opinions shall be advisory and non-binding, but shall be included in all submissions to the Council of Ministers.
(3) The Advisory Board shall meet at least quarterly. Meetings may be convened by the Director or by the request of any two Entity representatives.

CHAPTER VI — PROTECTION OF STATE PROPERTY; ENFORCEMENT

Article 20 — Restitution of Unlawfully Alienated Property
(1) Where State Property has been unlawfully transferred, registered, sold or otherwise alienated prior to or following entry into force of this Law, such transaction shall be void ab initio. The Directorate shall, on its own initiative or upon complaint, institute proceedings before the competent courts for restitution.
(2) Public officials, elected representatives and civil servants who authorised, executed or facilitated the unlawful alienation of State Property shall bear personal civil and criminal liability in accordance with applicable law. The Directorate shall refer all such cases to the competent prosecutorial authorities.
(3) Third parties who acquired property in good faith and for value from a sub-state authority or private party without knowledge that the property constituted State Property may apply to the Directorate for compensation in lieu of restitution. Compensation shall be assessed at fair market value.

Article 21 — Prohibition on Encumbrance
No public authority, public enterprise, institution or private party may establish any mortgage, pledge, lien or other encumbrance over State Property, unless expressly authorised by the Council of Ministers acting on the recommendation of the Directorate. Any such encumbrance established without authorisation shall be void and of no legal effect.

Article 22 — Consequences for Non-Compliance
(1) Any person, whether natural or legal, who disposes of, encumbers or unlawfully occupies State Property in violation of this Law shall be liable to administrative sanctions imposed by the Directorate, including financial penalties of between 5,000 KM and 500,000 KM per violation.
(2) Where the violation is committed by or on behalf of a public authority, the Directorate shall notify the competent supervisory bodies and, where applicable, the Office of the High Representative.
(3) The pendency of administrative proceedings shall not preclude simultaneous criminal proceedings pursuant to the applicable criminal codes of Bosnia and Herzegovina and the Entities.

CHAPTER VII — FINANCIAL PROVISIONS

Article 23 — Revenues from State Property
(1) Revenues derived from the use, lease, concession or disposal of State Property shall be paid into the budget of the Institutions of Bosnia and Herzegovina, unless otherwise specifically provided by a decision of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina adopted in accordance with this Law.
(2) The Council of Ministers may, by regulation, establish a mechanism for the distribution of a defined proportion of revenues to the Entity or sub-state authority on whose territory the relevant property is situated, in recognition of the administrative burden and local public interest arising from the use of such property.
(3) Within twelve (12) months of the establishment of the Directorate, the Council of Ministers shall adopt a Regulation on the Distribution of State Property Revenues, following consultation with the Advisory Board.

Article 24 — Financing of the Directorate
The initial establishment costs of the Directorate, estimated at 3,000,000 KM, shall be financed from the budget of the Institutions of Bosnia and Herzegovina. The Council of Ministers shall, within sixty (60) days of entry into force of this Law, adopt the necessary budgetary instruments to ensure the operationality of the Directorate.

CHAPTER VIII — TRANSITIONAL AND FINAL PROVISIONS

Article 25 — Transitional Period
(1) Sub-state authorities that, on the date of entry into force of this Law, are exercising functions over State Property on the basis of legislation subsequently found to be incompatible with this Law, shall be granted a period of twenty-four (24) months from the date of such finding to regularise their position in accordance with this Law.
(2) During the transitional period referred to in paragraph (1), existing arrangements may continue on an interim basis, provided that the relevant sub-state authority cooperates in good faith with the Directorate towards regularisation.

Article 26 — Repeal
The Law on the Temporary Prohibition of Disposal of State Property of Bosnia and Herzegovina (Official Gazette of BiH, No. 18/05, with subsequent amendments) shall cease to have effect upon the entry into force of this Law, except that provisions relating to the prohibition of disposal of natural resources under that Law shall remain in force until a Use Agreement has been concluded pursuant to Article 16 of this Law with respect to the relevant property.

Article 27 — Relationship with Entity Legislation
Any provision of Entity, cantonal or municipal legislation that is inconsistent with this Law shall, to the extent of the inconsistency, be without legal effect. The Entities and other sub-state authorities shall, within twenty-four (24) months of the entry into force of this Law, bring their legislation into conformity with this Law and notify the Directorate accordingly.

Article 28 — Entry into Force
This Law shall enter into force on the eighth day following its publication in the Official Gazette of Bosnia and Herzegovina.




— End of Decision and Law —

Published in: Official Gazette of Bosnia and Herzegovina No. [ xxx ]/[xxxx]

[saraylija]

@herceg, ja što sam stigao preletiti čini se dobro.

[Steve_Rogers]

Ovo bi trebalo biti sažeto, na bosanski

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donosi odluku na osnovu ovlaštenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i zaključaka Bonske konferencije (1997), prema kojima ima pravo donositi obavezujuće odluke radi provođenja mira. Podsjeća se da je Ustavni sud BiH više puta presudio da je država BiH jedini titular državne imovine (zemljište, šume, vode, infrastruktura, vojna imovina, itd.), ali da Parlament BiH više od 20 godina nije donio zakon o njenom upravljanju. Zbog toga su blokirani infrastrukturni projekti vrijedni preko 15 milijardi eura.

Kako politički konsenzus nije realan, Visoki predstavnik donosi Zakon o državnoj imovini BiH kao privremeno rješenje, dok ga Parlament ne usvoji.


Ključne odredbe Zakona

BiH je jedini vlasnik državne imovine; entiteti, kantoni i općine mogu je koristiti samo u okviru svojih nadležnosti.

Ukida se opća zabrana raspolaganja imovinom, ali svaka prodaja, zakup, koncesija ili prijenos mora biti u skladu sa Zakonom.

Infrastrukturni projekti (putevi, željeznice, energija, gas, telekomunikacije) proglašeni su od državnog interesa; mogu se koristiti bez prenosa vlasništva, uz registraciju.

Koncesije daje Vijeće ministara, najviše na 50 godina, uz stroge uslove.

Osniva se Direkcija za upravljanje državnom imovinom, koja vodi jedinstveni registar, sklapa ugovore o korištenju, nadzire koncesije i pokreće postupke protiv nezakonitog otuđenja.

Prihodi od imovine idu u budžet institucija BiH, uz mogućnost raspodjele dijela entitetima/općinama.

Nezakonito otuđena imovina vraća se državi; odgovorni snose krivičnu i materijalnu odgovornost.

Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u Službenom glasniku BiH.


Ukratko: Visoki predstavnik je donio zakon kojim se jasno utvrđuje da je država BiH vlasnik sve državne imovine, da se njome upravlja centralno preko Direkcije, te da se otvara put za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata, dok se dugoročno očekuje da Parlament BiH usvoji zakon u redovnoj proceduri.

[Herceg]

Ovo bi trebalo biti sažeto, na bosanski

Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donosi odluku na osnovu ovlaštenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i zaključaka Bonske konferencije (1997), prema kojima ima pravo donositi obavezujuće odluke radi provođenja mira. Podsjeća se da je Ustavni sud BiH više puta presudio da je država BiH jedini titular državne imovine (zemljište, šume, vode, infrastruktura, vojna imovina, itd.), ali da Parlament BiH više od 20 godina nije donio zakon o njenom upravljanju. Zbog toga su blokirani infrastrukturni projekti vrijedni preko 15 milijardi eura.

Kako politički konsenzus nije realan, Visoki predstavnik donosi Zakon o državnoj imovini BiH kao privremeno rješenje, dok ga Parlament ne usvoji.


Ključne odredbe Zakona

BiH je jedini vlasnik državne imovine; entiteti, kantoni i općine mogu je koristiti samo u okviru svojih nadležnosti.

Ukida se opća zabrana raspolaganja imovinom, ali svaka prodaja, zakup, koncesija ili prijenos mora biti u skladu sa Zakonom.

Infrastrukturni projekti (putevi, željeznice, energija, gas, telekomunikacije) proglašeni su od državnog interesa; mogu se koristiti bez prenosa vlasništva, uz registraciju.

Koncesije daje Vijeće ministara, najviše na 50 godina, uz stroge uslove.

Osniva se Direkcija za upravljanje državnom imovinom, koja vodi jedinstveni registar, sklapa ugovore o korištenju, nadzire koncesije i pokreće postupke protiv nezakonitog otuđenja.

Prihodi od imovine idu u budžet institucija BiH, uz mogućnost raspodjele dijela entitetima/općinama.

Nezakonito otuđena imovina vraća se državi; odgovorni snose krivičnu i materijalnu odgovornost.

Zakon stupa na snagu osmog dana od objave u Službenom glasniku BiH.


Ukratko: Visoki predstavnik je donio zakon kojim se jasno utvrđuje da je država BiH vlasnik sve državne imovine, da se njome upravlja centralno preko Direkcije, te da se otvara put za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata, dok se dugoročno očekuje da Parlament BiH usvoji zakon u redovnoj proceduri.

Hvala brate

Ja samo razmisljam i nerazumijem sto nemogu u parlamentu donijet vako nesto evo decenijama se peglamo.. a to bi otvorilo privredi dosta prilika..

[Steve_Rogers]

Hvala brate

Ja samo razmisljam i nerazumijem sto nemogu u parlamentu donijet vako nesto evo decenijama se peglamo.. a to bi otvorilo privredi dosta prilika..

Vidjet cemo hoce li ovo biti nametnuto, jer danas neki politicki ekspert na Hayatu govori da se Visoki predstavnik nece mijesati u ove stvari. Treba obratiti paznju i na ovo:

Ukida se opća zabrana raspolaganja imovinom, ali svaka prodaja, zakup, koncesija ili prijenos mora biti u skladu sa Zakonom.

Da ne dodje do zloupotreba.