Intervjui - Prof. dr. Nedžad Mulabegović
Bošnjaci još uvijek nisu zaokružili temeljne elemente svog nacionalnog identiteta, mada je započet niz kapitalnih projekata kojim bi to trebali zaokružiti.
Ostaje nam da u narednom periodu otvorimo pitanje potrebe uspostave javne ustanove bošnjačke provenijencije, čija bi nadležnost bila ono što je nadležnost matica u Srbiji i Hrvatskoj.
Poručio je ovo u opširnom intervjuu za Vijesti.ba predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI) prof. dr. Nedžad Mulabegović.
Razgovarao: Delvin Kovač
VKBI je organizacija čiji je član bio i rahmetli Alija Izetbegović. Kolika je razlika u današnjim liderima u kontekstu saradnje i savjetovanja sa VKBI u odnosu na prvog predsjednika RBiH?
MULABEGOVIĆ: Radi historijske istine potrebno je istaći da je rahmetli Alija Izetbegović bio jedan od inicijatora okupljanja intelektualaca, posebno onih bošnjačke provenijencije. Ova inicijativa, ideja i molba dolazila je u vremenu kada se Bosna i Hercegovina, kao i Bošnjaci, nalazila u veoma nezavidnom položaju, izložena neviđenoj agresiji, razaranju, provođenju genocidnog projekta nad bosanskim muslimanima Bošnjacima.
U toj i takvoj situaciji, predsjedavajući Predsjedništva RBiH traži okupljanje intelektualaca. Iako je, na koncu, odluke donosio predsjednik, odnosno Predsjedništvo tadašnje RBiH, predsjednik Alija Izetbegović nije propuštao priliku da se konsultira sa rukovodstvom i članovima VKBI. Posebno je volio diskutovati sa onima koji se nisu slagali sa nekim njegovim pogledima, prijedlozima. Institut savjetovanja je bio izrazito prisutan kod rahmetli Alije, i to ne samo sa VKBI, već i sa drugim osobama iz akademske zajednice, koji su bili stručni u svojim oblastima. Nije ga zanimala politička pripadnost sagovornika već njegova stručnost, znanje, iskustvo. Bio je iznad stranačkih partikularizama i političkog populizma.
Posljednjih petnaestak godina stvari su se mnogo promijenile. Institut savjetovanja gotovo da je iščezao od strane nosilaca najznačajnijih funkcija u državi, entitetima, kantonima. Nažalost, oni koji obnašaju vlast potpuno su iz društvenih procesa istisnuli predstavnike civilnog društva, reprezente akademske zajednice, značajne bh. književnike, historičare, pravnike, općenito priznate ličnosti iz kulture, tako da su u našim društveno-političkim procesima ostale samo političke stranke kao subjekti koji oblikuju društvo, a to nije dobar put za integracijske i demokratske procese u Bosni i Hercegovini.
Potrebu za savjetovanjem iskazao je potpredsjednik RS-a iz reda bošnjačkog naroda g. Ramiz Salkić. Visok stepen saglasnosti oko temeljnih elemenata nacionalnog identiteta i projekata Vijeća usaglašen je prilikom susreta sa članom Predsjedništva BiH g. Šefikom Džaferovićem.
Veoma korektan odnos, sa pozitivnim novitetima na našoj društveno- političkoj sceni, da se javne funkcije ustupaju „nestranačkim“ stručnim pojedincima, iskazao je gosp. Fahrudin Radončić, donedavni ministar sigurnosti BiH, kao i kantonalni ministar kulture u prethodnom mandatu Mirvad Kurić.
Koja je danas uloga VKBI i da li državne institucije koriste usluge VKBI?
MULABEGOVIĆ: I danas VKBI baštini programske ciljeve koji su utemeljeni na osnivačkoj Skupštini VKBI, održanoj 22. decembra 1992. godine u opkoljenom Sarajevu. Okupljanje referentnih pojedinaca iz reda akademske zajednice, koji putem organa i stručnih savjeta Vijeća, javnih tribina, saopćenja i nastupa u bh. medijima nude odgovore i prijedloge za unapređenje ključnih procesa u jačanju institucija Bosne i Hercegovine, demokratskih procesa, vladavine prava, ostvarivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, projekti koji su od iznimne važnosti za zaokruženje temeljnih elemenata nacionalnog identiteta Bošnjaka.
VKBI nikada se nije bavio dnevnopolitičkim pitanjima, niti populizmom. Stavovi Vijeća često ne korespondiraju sa javnim djelovanjem naših političkih predstavnika u vlasti, pa je to vjerovatno razlog neadekvatne podrške radu i aktivnostima Vijeća od strane gotovo svih nivoa vlasti. Međutim, naš cilj i misija nije da kritiziramo vlast radi kritike ili nekih političkih pristrasnosti, već upravo suprotno, nuđenje rješenja za koja cijenimo da su dobra za BiH, sve njene građane, pa samim tim i za Bošnjake. Naravno, ima još uvijek pojedinaca, koji su nažalost u manjini, koji imaju potrebu da porazgovaraju i preispituju svoje stavove u resorima ili na funkcijama koje obnašaju. Činjenica da državne institucije, kao ni institucije Vlade Federacije u posljednjih nekoliko godina nisu podržali kapitalne projekte VKBI pokazuju odnos prema onome što Vijeće jeste u bh. društvu.
U VKBI je prisutno više od 150 doktora nauka, akademika, profesora, emeritusa... Zašto se ta snaga ne koristi za izradu strateških projekata u BiH?
MULABEGOVIĆ: Nažalost, nemam racionalan odgovor zašto našim funkcionerima ne trebaju savjetovanja niti žele uključiti VKBI u ozbiljne razgovore prilikom izrade strategija iz oblasti i resora koje su u nadležnosti državnih organa i institucija. Čini se da, nažalost, nemamo strateških politika, već mandatne politike i uskostranačke interese, pa onda nije ni suvislo da pozivaju istaknute članove VKBI. Jednom prostom i jednostavnom analizom - koje su osobe u statusu savjetnika u kabinetima najznačajnijih funkcionera u državnim i entitetskim institucijama u dobroj mjeri daje odgovor na Vaše pitanje. Kvalitetne kadrovske politike, koja bi podrazumijevala stručnost, znanje, iskustvo, izvrsnost - uglavnom nema. Čast izuzecima.
Kakav je odnos VKBI sa ANUBiH i drugim organizacijama civilnog društva?
MULABEGOVIĆ: Vijeće ima korektan odnos sa ANUBiH, jer određeni broj naših članova su članovi i ANUBiH. Većinsko promišljanje je da ANUBiH hitno treba ojačati svoje članstvo istaknutim naučnicima i istraživačima. Naučnici, istraživači, profesori, kao što su npr. Omer Ibrahimagić, Kasim Trnka, Dževad Jahić, Smail Čekić, Galib Šljivo, Enver Imamović, Hilmo Neimarlija, Hasnija Tuna-Muratagić, Esad Zgodić, ali i mnogi drugi, nisu članovi ANUBiH, a po svim referencama bi to trebali biti. Veliki broj naučnika, sa neprocjenjivim naučnim i istraživačkim doprinosom, posebno u društvenim naukama, zaslužuju biti u krovnoj bh. akademskoj ustanovi.
Bitno je napomenuti da je Vijeće, putem Fondacije "Pravda za BiH", iniciralo da se izrada Studije izvodljivosti Opće enciklopedije Bosne i Hercegovine vodi pod ingerencijom ANUBiH. Čini se da smo rijetka država u Evropi pa i regiji, koja nema svoju „ličnu kartu“, što opća enciklopedija jedne zemlje uistinu jeste.
Vijeće ima višedecenijsku korektnu saradnju sa Hrvatskim narodnim vijećem Bosne i Hercegovine, Srpskim građanskim vijećem, Krugom 99, naravno sa BZK "Preporod", Bošnjačkim institutom "Adilbeg Zulfikarpašić", MDD "Merhamet", Društvom za ugrožene narode - sekcija BiH, Vijećem nacionalnih manjina FBiH, sa kojima smo uostalom parafirali i Deklaraciju za kakvu državu i društvo se zalažemo. Korektnu saradnju imamo i sa Islamskom zajednicom BiH, koja se sigurno može unaprijediti.
Koje biste projekte izdvojili u prošlosti kao strateške, a koji su to danas? Kakva je podrška tim projektima?
MULABEGOVIĆ: VKBI je bio inicijator, naravno sa drugim organizacijama i pojedincima, organiziranja i održavanja I i II bošnjačkog Sabora, koji su održani 1993. i 1994. godine, u jeku agresije na RBiH. Na saborima su bile otvorene diskusije, nuđeni različiti koncepti i vizije, ali upravo zahvaljujući intelektualcima i njihovim diskusijama, iz današnje perspektive, donesene su pozitivne odluke.
Tokom 1997. godine pokrenut je zajednički društveni projekat, zajedno sa Srpskim građanskim vijećem, Hrvatskim narodnim vijećem i Krugom 99, kojim se namjeravala postići ustavna ravnopravnost srpskog naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine i bošnjačkog i hrvatskog u Republici Srpskoj. Tadašnji član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je prihvatio ovaj projekat i uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH. Taj projekat postizanja ustavne ravnopravnosti bosanskohercegovačkih naroda na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine svoje ishodište dobija u odlučivanju i donesenoj konačnoj odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2000. godine. U stručnoj literaturi i demokratskoj javnosti odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesena u julu 2000. godine, nazvana je odluka o konstitutivnosti srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Koncem 2001. godine Vijeće je iniciralo uspostavu Fondacije "Pravda za BiH", čiji su suosnivači HNV i Društvo za ugrožene narode, putem koje su prikupljana sredstva za proces tužbe BiH protiv Jugoslavije (kasnije Srbije). Kao što je javnosti poznato, 2007. godine donesena je presuda u stalnom Sudu pravde u Hagu kojom je Srbija presuđena za nesprečavanje genocida Srebrenici. Sredstva su korištena po nalozima člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
Tokom 2012. godine Vijeće je iniciralo, a onda i uspostavilo Fondaciju "Popis 2013", čiji su suosnivači "Preporod", Bošnjački institut i "Merhamet", a koja je provodila monitoring nad prvim poslijeratnim Popisom stanovništva u BiH. Održano je preko 1.000 različitih tribina i angažiran veliki broj volontera. Nezamjenjiv doprinos dala je IZBiH. Ovim popisom Bošnjaci su se, nakon višestoljetnog negiranja i potiskivanja, vratili u porodicu europskih naroda. Napominjem da se 50,1% građana BiH izjasnilo da su Bošnjaci, a njih 54% da im je maternji jezik bosanski. Na ovaj način ispravljena je vjekovna nepravda prema matičnom narodu Bosne i Hercegovine i njegovom bosanskom jeziku.
Koncem decembra 2017. godine, nakon nekoliko godina aktivnosti i analiza, parafiran je Protokol o saradnji bošnjačkih nacionalnih vijeća iz BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Kosova, i ovo je prvi institucionalni oblik saradnje Bošnjaka regiona, nakon raspada SFRJ. Uspostavljen je Ured za koordinaciju bošnjačkih vijeća u kojem se nalaze predstavnici bošnjačkih vijeća iz pobrojanih država.
U februaru 2018. godine parafirana je Deklaracija za kakvu državu i društvo se zalažemo, čiji su potpisnici HNV, SGV, "Preporod", "Merhamet", Krug 99, Vijeće nacionalnih manjina FBiH, Društvo za ugrožene narode, La Benevolencija. Deklaracija predstavlja osnov saradnje organizacija civilnog društva, od kojih su neke nacionalne provenijencije, dok su druge građanske.
Vijeće već nekoliko godina na sebe vodi „brigu“ o izradi Enciklopedijskog rječnika bosanskog jezika, autora prof. dr. Dževada Jahića, jer niti jedna javna ustanova ili institucija nije „stala“ iza ovog projekta. Ovo je kapitalni projekat od nacionalnog interesa za Bosnu i Bošnjake. Rječnik će se, prema procjeni autora, sastojati od najmanje XVI tomova, što predstavlja najobimniji rječnik bilo kojeg od južnoslavenskih naroda. Do sada je odštampano IX tomova, X tom je u završnoj fazi, a započela je izrada XI toma. Finansiranje ide otežano i zavisi od dobre volje, savjesti i svjesti onih koji upravljaju javnim sredstvima. Osim verbalne, jako je malo konkretne finansijske podrške.
Vijeće je iniciralo projekat postavljanja postera Bosanske kraljevske dinastije Kotromanića, autora prof. dr. Envera Imamovića, u svim osnovnim i srednjim školama. Profesor Imamović ovaj naučno-istraživački poduhvat radio je više od 30 godina, naravno bez institucionalne podrške. Incijativu smo uputili Gradu Sarajevo i Ministarstvu obrazovanja KS još prije dvije godine. Nikakvih konkretnih odgovora nema. Bitno je istaći da se profesor Imamović odrekao svih autorskih honorara za ovaj projekat.
Nažalost finansijska podrška projektima i radu VKBI zavisi od dobre volje funkcionera na različitim nivoima vlasti. Podrška je mizerna, neredovna i još uvijek, iako smo insistirali, nismo uspjeli obezbijediti da se u budžetima nalazi jasna pozicija VKBI sa odgovarajućim iznosom sredstava, tako da svake godine imamo neizvjesno finansiranje. Paušalnim pregledom ustanovili smo da se za finansiranje različitih udruženja od nivoa općina/gradova, kantona, entiteta do države BiH izdvaja više od 30 miliona KM. VKBI je od različitih nivoa vlasti iz BiH prikupilo cca. 105.000 KM, od čega 90.000 KM ide za hladni pogon rada Vijeća (zakupnina, režijski i administrativni troškovi, plaće dva zaposlenika u stručnim službama). Svi članovi u organima VKBI djeluju na volonterskoj osnovi.
Novi Upravni odbor VKBI ima novi mandat. Kako mijenjati paradigmu u društvu da se okupi naša pamet iz BiH i svijeta?
MULABEGOVIĆ: VKBI tu nema dileme. Nastavljamo sa prijemom članova iz BiH sa akcentom na mlađu akademsku generaciju, iz svih dijelova BiH, naravno prema kriterijima izvrsnosti, uspješnosti, iskustva, znanja. Posebnu pažnju u narednom periodu posvetit ćemo uspostavi regionalnih odbora za regiju srednje Bosne (koja obuhvata Zenicu i Travnik) i Tuzle. Trenutno postoje regionalni odbori za Hercegovinu, srednje Podrinje, Bosansku Krajinu, kao i Inicijativni odbor za Banjaluku.
Naš fokus bit će usmjeren na ostvarivanje kontakata sa enormnim brojem naših uspješnih pojedinaca u svijetu. Nažalost, za te aktivnosti neophodna su sredstva, kojih za sada nemamo, međutim postoje drugi oblici komunikacije (društvene mreže, prije svega). U planu imamo održavanje konferencije bošnjačkih organizacija i institucija iz domovine i svijeta, što će se realizirati kroz Ured za koordinaciju bošnjačkih vijeća.
Inače, VKBI traje već dugi niz godina, uskoro ćete obilježiti i 30 godina djelovanja. Da li su Bošnjaci zaokružili temeljne elemente svog nacionalnog identiteta?
MULABEGOVIĆ: Još uvijek nisu, mada je započet niz kapitalnih projekata koji bi to trebali zaokružiti. Jedan značajan projekat vodi BZK "Preporod" - "Edicija bošnjačke književnosti u 100 knjiga", koji se radi više od dvije decenije, koji je na pola puta. Drugi je Enciklopedijski rječnik bosanskog jezika, koji se također radi gotovo dvije decenije, i treba još 5-6 godina da bi se zaokružio.
Ostaje nam u narednom periodu otvoriti pitanje potrebe uspostave javne ustanove bošnjačke provenijencije, čija bi nadležnost bila ono što je nadležnost matica u Srbiji i Hrvatskoj. U BiH imamo "Preporod", VKBI, Bošnjački institut, "Merhamet" i neka druga udruženja bošnjačke provenijencije, s tim što naši odnosi trebaju biti intenzivirani.
Naši sugrađani Hrvati i Srbi u BiH imaju svoje kulturne i prosvjetne institucije Napredak i Prosvjetu, ali imaju i Maticu Srpsku i Maticu Hrvatsku, sa kojima intenzivno sarađuju na projektima koji su temeljni elementi nacionalnog identiteta (simboli naroda, jezik, književnost, kultura u širem smislu, istorija, geografija). Pored matica, koje imaju status javnih ustanova, u Srbiji i Hrvatskoj postoje javne ustanove za srpski i hrvatski jezik, srpsku i hrvatsku historiju, srpska i hrvatska akademija, leksikografski zavodi, koje su i državne i nacionalne ustanove, dakle obuhvataju i potrebe Hrvata, odnosno Srba, van Srbije i Hrvatske.
U VKBI ima članova svih ideoloških profila i stranaka - od SDA do SDP. Kako to na bazi vaše organizacije može funkcionirati, dok u "političkoj areni" niko ni s kim ne može?
MULABEGOVIĆ: Pa jednostavno, jer je temelj naših odnosa baziran na naučnim istinama, društvenim potrebama svakog od nas pojedinačno, kućnim odgojem i međusobnim uvažavanjem, ali i statutarnim ciljevima koji su integrirajući. Naš istinski cilj je unapređenje stanja u bh. društvu i državi, a ne naš individualni društveni status. Postoji i statutarno ograničenje da predsjednik VKBI ne može biti predsjednik bilo koje političke stranke ili funkcioner u najvišem organu bilo koje stranke. Političke stranke su ipak partikularne i njih motiviše uglavnom borba za vlast i interes, dok se mi okupljamo na drugim - strateškim pitanjima koji su bitni za našu državu i narod.
Posebna vrijednost jeste što je VKBI otvorena platforma, dakle poželjno je kritičko mišljenje i osvrt na društvenu pa i političku zbilju, ali na bazi argumenata i činjenica. Samo kroz intenzivan dijalog, suprotstavljanjem mišljenja i stavova, na bazi argumenata, možete doći do kvalitetnih odluka i zaključaka. U Vijeću je neprimjenjiv princip neke podobnosti ili poslušnosti kao što je slučaj u političkim strankama. Svakog od nas pojedinačno predstavlja individualni naučnoistraživački rad, objavljene knjige, publikacije, naučne reference, koje su podložne javnim provjerama. Kod nas se uvažava lični integritet svakog člana. Svako od nas je ipak unikatno stvoren, ali svi imamo identične ljudske potrebe. Na koncu, ljepša i mirisnija je avlija u kojoj ima raznolikog cvijeća.
(Vijesti.ba)
