Bošnjačka strategija

[BosnjackaHercegovina]

Ti si prijatelju fulnuo metu na toliko mjesta da je to sve jako teško pofatat. Nemaju “sve te” stranke UOPŠTE iste ciljeve nit se zalažu čak ni za slične stvari.

SDP i NS se u zadnjih nekoliko godina zalažu (otvoreno) za ujedinjenje sa Srbima (pa čak i sa četnicima) zajedno sa izolacijom vjerski nastrojenih Bošnjaka, pa čak i izdajom generala ARBiH (jer po njihovom - tužilaštvo će raditi svoj poso) a svi znamo ko je u tužilaštvu. Također, ne zaboravimo da je SDP na popisu stanovništva tražila da se “Muslimani” “Bosanci” “Bošnjaci” - računaju odvojeno, time postavljajući nogu Bošnjacima na jednom potpuno novom nivou. Da im je to podapinjanje uspjelo, danas bi imali skroz drugu situaciju u odnosu snaga - u svemu - a i ovako su nas zajebali. Primjera ima još stotine. Evo zadnji da je “DF” Bošnjački blok zato jer nisu htjeli ostaviti SDA same sa ustašama i četnicima. To što SDP i NS traže = čista kapitulacija Bošnjaka.

Ignorisati tu činjenicu i staviti SDP/NS u istu ravan sa SDA (ma koliko lopova ovi imali u svojim redovima - a imaju ih i ovi drugi) je za mene sasvim dovoljno da izgubiš svo moje strpljenje da čitam ostatak ovakvih tekstova - iskreno. Izvini.

A i da se razumijemo, jel to SDP/NS imaju nešto manje lopova od SDA kod sebe? Sjetimo se samo Forte Sarajlije i “paušala” - vamo jedno pred medijima a tamo drugo iza zatvorenih vrata na glasanju - po čemu je ovaj srbobalijski NSovac bolji od SDA “paušalaca”?

I ja sam za da se nađu bolji i iskreniji lideri ali ako mislimo bazirati argumente na netačnim analizama i argumentima, nikad do toga nećemo doći.

Također, ne može se ni ignorisati činjenica da Bošnjaci JESU izgubili 10% svog glasa na zadnjim izborima glasajući za stranke koje nisu prošle izborni prag (kao i ostatke procenata iznad broja zastupnika koji je preostao iz svake stranke koja jeste prošla prag) - ignorisati tu činjenicu da nam to ne šteti je također neiskreno. Šteti nam i to jako. I toga moramo biti svjesni.

Ako će Hadzikadirović zajedno sa već postojećom strankom - to je puno bolje nego da otvara još jednu.

[BosanacGorstak]

Ti si prijatelju fulnuo metu na toliko mjesta da je to sve jako teško pofatat. Nemaju “sve te” stranke UOPŠTE iste ciljeve nit se zalažu čak ni za slične stvari.

SDP i NS se u zadnjih nekoliko godina zalažu (otvoreno) za ujedinjenje sa Srbima (pa čak i sa četnicima) zajedno sa izolacijom vjerski nastrojenih Bošnjaka, pa čak i izdajom generala ARBiH (jer po njihovom - tužilaštvo će raditi svoj poso) a svi znamo ko je u tužilaštvu. Također, ne zaboravimo da je SDP na popisu stanovništva tražila da se “Muslimani” “Bosanci” “Bošnjaci” - računaju odvojeno, time postavljajući nogu Bošnjacima na jednom potpuno novom nivou. Da im je to podapinjanje uspjelo, danas bi imali skroz drugu situaciju u odnosu snaga - u svemu - a i ovako su nas zajebali. Primjera ima još stotine. Evo zadnji da je “DF” Bošnjački blok zato jer nisu htjeli ostaviti SDA same sa ustašama i četnicima. To što SDP i NS traže = čista kapitulacija Bošnjaka.

Ignorisati tu činjenicu i staviti SDP/NS u istu ravan sa SDA (ma koliko lopova ovi imali u svojim redovima - a imaju ih i ovi drugi) je za mene sasvim dovoljno da izgubiš svo moje strpljenje da čitam ostatak ovakvih tekstova - iskreno. Izvini.

A i da se razumijemo, jel to SDP/NS imaju nešto manje lopova od SDA kod sebe? Sjetimo se samo Forte Sarajlije i “paušala” - vamo jedno pred medijima a tamo drugo iza zatvorenih vrata na glasanju - po čemu je ovaj srbobalijski NSovac bolji od SDA “paušalaca”?

I ja sam za da se nađu bolji i iskreniji lideri ali ako mislimo bazirati argumente na netačnim analizama i argumentima, nikad do toga nećemo doći.

Također, ne može se ni ignorisati činjenica da Bošnjaci JESU izgubili 10% svog glasa na zadnjim izborima glasajući za stranke koje nisu prošle izborni prag (kao i ostatke procenata iznad broja zastupnika koji je preostao iz svake stranke koja jeste prošla prag) - ignorisati tu činjenicu da nam to ne šteti je također neiskreno. Šteti nam i to jako. I toga moramo biti svjesni.

Ako će Hadzikadirović zajedno sa već postojećom strankom - to je puno bolje nego da otvara još jednu.

Nisam i ne zelim biti advokat NS i SDP ali ovdje je izneseno gomilu pausalnih zakljucaka?
Po cemu SDP i NS zele ujedinjenje sa Srbima i cetnicima,nije mi jasno nikako?Pa tim Srbima je vise SDA dala ustupala za ovih 25 godina nego iko drugi.NS i SDP ne mogu staviti u istu ravan sa SDA zato sto su ovi iz SDA godinama krali ovaj narod i da ne ponavljam u svakom postu za sto su sve odgovorni.NS tu priliku nije ni imala.

Sto se tice "Forte" pausala,drago mi je da si to spomenuo jer je to najbolji primjer tih "cetnika" iz NS koji je napravio jednu veliku glupost i nakon toga se javno izvinuo,odrekao se pausala i ispravio stvar.S druge strane imas Nedzada Brankovica koji sebi dodijeli stan i kaze "pa eto po zakonu",ili Hubiljara koji opere 300 000 na kiosku i ne vidi nista sporno kao ni njegova stranka.Imas Husu Cesira koji napadne novinara,i Bakir mrtav hladan izadje pred javnost i kaze nije napao novinara nego kameru.Takvih primjera je od mjesne zajednice do drzave mali milion.

Ostaviti SDA same sa ustasama
Pa SDA je vec bila dogovorila sa njima koaliciju,Dodik javno izasao i rekao i kako su podjelili ministarstva.Od koga njih zaboga brani DF?Hrvati ce dobiti svoja ministarstva,Srbi ce dobiti svoja ministarstva,DF ce dobiti jedno ministarstvo iz SDA kao nagradu za razbijanje BH bloka i nekoliko fotelja za svoju posluznost.Ta tvoja SDA je SNSD i HDZ dala vecinu u domu naroda da sve odluke mogu donositi bez SDA I DF i oni su tu sad zajedno obicne ikabane.Prica o patriotizmu i spasavanju Bosnjaka je prica za djecicu,SDA ima jedini cilj da obori vecinu u kantonu Sarajevo.Iskreno se nadam da nece uspjeti dok sve i jedan kriminalac ne izadje pred lice pravde.Konakovic najbolje zna sa njima.Za dobro mog naroda da ih nagazi sto jace po njihovim talovima pa nek se peru laznim "patriotizmom" koliko hoce.

[natalitetlija]

Kad govorite o strategiji zaboravite stranke, u prethodnom postu sam objasnio i zašto. Jer postoji nešto što se zove geostrategija, nacionalna strategija itd.... A jasno je i zašto je prizemno govoriti o strategiji iz nivoa političko-stranačkog, politikanstkog.... Politika može biti samo instrument provođenja strategije i to joj je limit. Inače ... tema je u korneru i autu i ofsajdu istovremeno.

[Meteor]

Kad govorite o strategiji zaboravite stranke, u prethodnom postu sam objasnio i zašto. Jer postoji nešto što se zove geostrategija, nacionalna strategija itd.... A jasno je i zašto je prizemno govoriti o strategiji iz nivoa političko-stranačkog, politikanstkog.... Politika može biti samo instrument provođenja strategije i to joj je limit. Inače ... tema je u korneru i autu i ofsajdu istovremeno.

[BosnjackaHercegovina]

Kad govorite o strategiji zaboravite stranke, u prethodnom postu sam objasnio i zašto. Jer postoji nešto što se zove geostrategija, nacionalna strategija itd.... A jasno je i zašto je prizemno govoriti o strategiji iz nivoa političko-stranačkog, politikanstkog.... Politika može biti samo instrument provođenja strategije i to joj je limit. Inače ... tema je u korneru i autu i ofsajdu istovremeno.

[atif]

Moze li iko traziti od Memica ili Dragicevica da se ovo poveze?

Predsjednik Organizacionog odbora 16. kolektivne dženaze Mujo Hadžiomerović kazao je za Vijesti.ba

Hadžiomerović napominje kako je Vlasenica teška sredina, te da se zadnja otvorila za povratak.

„Sjetimo se samo da je 16-godišnja djevojčica Meliha Durić ubijena 2001. godine, odnosno snajperom zaklana. To je ništa manje strašno nego slučaj Dragičević koji se desio. Tačno se našlo i oružje iz kojeg je pucano, vještačenje u Francuskoj je dokazalo i ko je vlasnik puške, policija i psi su došli do kuće iz koje je to zlo nanešeno u jednom prigradskom povratničkom naselju, ali eto, ostali su roditelji da iščekuju tu pravdu“, podsjeća naš sagovornik.

Hadžiomerović kaže kako su se roditelji Melihe Durić i Davida Dragičevića u najmanju ruku trebali udružiti, pa zajedno raditi kako bi se pronašli ti koji su to počinili i završili iza rešetaka.

https://vijesti.ba/clanak/441468/opstru ... a-osudjena

Priebe dolazi: Je li konačno odzvonilo političkoj kontroli nad bh. pravosuđem?

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milan Tegeltija u srijedu će se sastati sa njemačkim sudijom Reinhardom Priebeom, nezavisnim pravnim ekspertom EU, čiji je dolazak u Bosnu i Hercegovinu prošle sedmice najavio evropski komesar za proširenje Johannes Hahn.

Dolazak Priebea najavljen je nakon razgovora koji je Hahn imao sa Suzanom Radanović i Murizom Memićem, roditeljima Davida Dragičevića i Dženana Memića čija ubistva još nisu rasvijetljena, pa su pojedini mediji planirani angažman ovog pravnog eksperta u BiH direktno doveli u vezu sa istragama u spomenutim predmetima. Činjenica je, međutim, da Evropska komisija nema nikakve nadležnosti da se miješa u istrage pojedinih predmeta koje vode tužilaštva u Bosni i Hercegovini te bi stoga bilo prilično nerealno očekivati da će Priebe preuzeti kontrolu nad vođenjem istraga. No, ono čime će se ekspert EU svakako pozabaviti kada su u pitanju Memić i Dragičević, ali ne samo ti slučajevi, jesu mogućnosti političkog utjecaja na rad pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini.

https://faktor.ba/vijest/priebe-dolazi- ... dem-/25479

[atif]

Ovo je pozitivno, jer male stranke se trebaju ugasiti kako bi se smanjila podjela bosnjaka pri glasanju. Posebno za manji bh entitet.

https://faktor.ba/vijest/clanovi-pet-re ... cije/26412

Članovi pet regionalnih odbora RG napustili NB: "Šepić je prodao svoj narod zbog funkcije"

Samovolju i egoizam sadašnjeg predsjednika NB Senada Šepića niko na svojoj koži nije osjetio kao povratnici u RS-u, koji su bez imalo empatije, u predizbornoj kampanji prodati (poklonjeni) Šepićevim političkim kompanjonima, kao da nismo ljudi od krvi i mesa, ističu članovi regionalnih odbora Nezavisnog bloka

[atif]

Prestrojavanje pred buru: Dayton je na samrti

Kratak i gotovo lakonski komentar Milorada Dodika na odluku Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine kojom se osporava Zakon o Danu Republike Srpske – 9. januaru, da mu je besmisleno komentirati takve odluke te da će “Republika Srpska nastaviti da obilježava Dan Republike 9. januara”, možda je ponajbolji pokazatelj koliko su ojačale secesionističke politike u Bosni i Hercegovini te kako ne postoje nikakvi mehanizmi da se one zaustave. Čak ni Dodik, koji inače koristi upravo ovakve prilike da danima jauče o ugroženom srpstvu, nemogućnosti opstanka Bosne i Hercegovine i neotuđivom pravu manjeg bosanskohercegovačkog entiteta na samostalnost, ovaj put nije našao za shodno da posebno zloupotrebljava ni povod ni medijski prostor. Razlog je jednostavan koliko i tužan, naime, Dodik je potpuno u pravu. U manjem entitetu nastavit će se s proslavama ovog neustavnog praznika i niko ne može ništa efikasno uraditi povodom toga.

Potpuno je isto i s porukama koje je Dodik uputio kao Vučićev gost u Nišu, prilikom obilježavanja dvadesete godišnjice NATO bombardiranja Srbije. Tu je priliku iskoristio da poruči kako su “godine i decenije koje dolaze, godine našeg državnog ujedinjenja”, misleći na ujedinjenje Srbije i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, pa dodao još i to da “drugog puta jednostavno nema. Ne vjerujem da je Bosna i Hercegovina moguća kao država jer je i ona rezultat ideologije i politike koja je donijela bombardovanje Republike Srpske i Srbije”.

Sve je to Dodik, naravno, izjavio uz punu Vučićevu saglasnost, jer Dodik govori ono što Vučić ne može i ne smije. Barem za sada. Najveća ironija svakako jeste ta što o raspadu Bosne i Hercegovine i ujedinjenju jednog njenog dijela s drugom državom priča čovjek koji je trenutno predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

To je još jedan odličan primjer nadrealizma u kojem se nalazi naša država i primjer ogromne drskosti separatističkih politika koje dobro znaju da više ne postoje ni snage, a kod stranaca ni volja, niti bilo kakvi mehanizmi kojima bi se sankcionirao ovaj pokušaj puzajuće podjele, odnosno teritorijalne razgradnje Bosne i Hercegovine.

A da su takve politike sasvim otvorene u onome što rade i što tek planiraju uraditi, govori i najava Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, da se planira izmjena Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima u cilju formiranja rezervnog sastava policije. Lukač tvrdi kako “moramo da imamo dodatne snage uz pomoć kojih možemo da odgovorimo sigurnosnim izazovima koji nas očekuju, a koji nisu mali. Iz tog razloga planiramo da uvedemo nove snage koje bi mogle da odgovore zadatku zaštite našeg stanovništva”.

Naravno, svi mi koji se sjećamo ranih devedesetih odlično znamo da je to ustvari samo eufemizam za legalno obučavanje dovoljnog broja ljudi, buduće Dodikove pješadije, te da se, u suštini, radi o pretvaranju policije u buduće paravojne formacije. Sve ostalo može stići iz Srbije u roku od nekoliko sati ili dana. U takvom kontekstu treba posmatrati i buduće izmjene i dopune Zakona o oružju i municiji na nivou RS-a za koje je Lukač rekao da predstavljaju liberalizaciju postojećeg zakona koji će ubuduće “svim licima koja nemaju kriminalnu prošlost omogućiti da pribave naoružanje”, te dodao: “Potpuno smo ukinuli oporezivanje lovačkog naoružanja, tako da sada svi lovci mogu raspolagati sa većim brojem pušaka.” Postoji li iko kome nije jasno da je na sceni ne samo legalizacija naoružavanja (srpskih) masa nego i legalizacija gomilanja pješadijskog oružja?

Ništa bolje nije ni u vezi s otvorenom secesionističkom politikom koju vodi Čovićev HDZ. Štaviše, ta politika, vjerovatno potaknuta ostalim centrifugalnim procesima, svakim danom postaje ostrašćenija i drskija u negiranju haških presuda i u namjeri da rehabilitira zločinačku tvorevinu Herceg-Bosnu ne samo u historijskom kontekstu nego i kao nekakav budući model političko-teritorijalnog ustroja. U tom je duhu i 27. marta održan četvrti sabor tzv. HZHB, na kojem je Dragan Čović počeo svoje izlaganje riječima: “Svi vi kojima je na srcu Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, odnosno Hrvatska Republika Herceg-Bosna, od srca vas pozdravljam”, da bi zatim i pozdravio “utemeljitelje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, odnosno Hrvatske Republike Herceg-Bosne, generale, ratne zapovjednike i oce svećenike”.

Čović je u nekoliko riječi sasvim otvoreno pokazao koliko drži do pravosnažnih presuda Haškog tribunala, ustvrdivši da treba “očuvati ono što je prevrijedno, a to je upravo ime Herceg-Bosna”, te da se “na prostorima gdje žive Hrvati i gdje je postojala i djelovala ova zajednica, odnosno republika, hrvatski narod dobrano očuvao kao konstitutivan, suveren i jednakopravan”. Ipak, najznačajnije od svega jeste to što je Čović najavio potpuni povratak u život ove zločinačke tvorevine izjavom kako je “duboko uvjeren da možemo naći dosta sredstava i logistike da Herceg-Bosna funkcionira. Isto tako, moramo se reorganizirati i prilagoditi vremenu. Jer danas mora biti uvažavanje realnog života, naše mogućnosti da kroz institucije, koristeći Ustav, Aneks 4 Daytona, mi na neki način uvežemo sve ono što danas, uz HZHB, nosi ime Herceg-Bosna.” Štaviše, Čović je ovom i sličnim izjavama potvrdio da Herceg-Bosna de facto postoji i funkcionira ne samo kroz politiku nego i kroz, kako Čović sam tvrdi, “gospodarska, informacijska, informatička društva, odnosno znanstvene, kulturne, sportske zajednice”.

Ako stavimo ovakve Čovićeve izjave u kontekst skandala s upornim pokušajima Hrvatske obavještajne službe SOA da vrbuje građane Bosne i Hercegovine, uglavnom pripadnike selefijskog pokreta, te da ih iskoristi kao trojanske konje da bi Bosnu i Hercegovinu predstavila kao terorističku bazu i prijetnju evropskoj sigurnosti, a sve radi dezavuiranja bošnjačkih političkih pozicija, prikazivanja Bosne i Hercegovine kao propale države i legitimiziranja ideje trećeg entiteta kao jedinog načina da se Hrvati, tj. kršćani, zaštite, onda dobijamo izuzetno zabrinjavajuću sliku pravih namjera našeg zapadnog susjeda. Očito je da su svojevremene izjave hrvatske predsjednice Kolinde o Bosni i Hercegovini kao uporištu desetina hiljada terorista ipak dio neke dugoročnije politike prema Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je da je takav neprijateljski politički kurs prepoznat i u trećim zemljama, pa su čak i njemački mediji, tradicionalno naklonjeni Hrvatskoj, poput lista Die Tageszeitung, ovakvu aferu nazvali nastavkom hrvatske kampanje protiv Bosne i Hercegovine, a koja za cilj ima uspostavljanje tzv. trećeg entiteta. Takvi nasrtaji odlično su na terenu sinhronizirani s velikosrpskim atacima na Bosnu i Hercegovinu, te tako dvije separatističke politike jedna drugu nadopunjuju, nadahnjuju, ispomažu i pokušavaju legitimizirati prema vani, baš kao što je to bio slučaj i teške 1993. godine.

Sasvim je očito da se takvi procesi, koji predstavljaju opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine, ali i dugoročni opstanak Bošnjaka, sve više ubrzavaju i dobijaju na snazi. Vijesti takve vrste gotovo su svakodnevne, dok ono što bi se moglo nazvati bošnjačkom javnošću luta između paraliziranosti zebnjom zbog onoga što nosi budućnost i preokupacije krajnjim marginalijama. Naravno, ova teška situacija unutar bošnjačkog kolektiva nije slučajna. Ona je dio većeg plana, što je sasvim jasno svakome ko vidi posljedice višedecenijske medijske okupacije i stalne političke subverzije, gdje se kao glavni problem u Bosni i Hercegovini konstantno postavlja i tretira pitanje političke reprezentacije Bošnjaka kao naroda.

Ipak, ne može se tvrditi da su Bošnjaci došli u današnju situaciju bez ikakve vlastite odgovornosti, tj. odgovornosti svojih političkih, intelektualnih i kulturnih elita. Te elite nikada nisu, osim floskula o suživotu, parola o pomirenju, pokliča o suverenosti, dugoročnih nadanja i dobrih želja, javno formulirale niti objasnile za kakvu se one Bosnu i Hercegovinu, u kontekstu politike mogućeg i realnog, bore i zalažu. Lijepo je pričati o toleranciji, ali šta raditi ako je ona jednostrana; moralno je biti za suživot, šta ako njega nema ondje gdje su Bošnjaci manjina; historijski je odgovorno pričati o pomirenju, šta ako se pomirenje uvjetuje kao proces mirenja žrtve s rezultatima zločina; progresivno je zalagati se za građanske principe, šta ako takva ideja živi samo na prostorima s bošnjačkom većinom; fino je biti uvijek otvoren za dogovor, šta ako se to tretira kao popustljivost pa se zahtijevaju i očekuju jednostrani kompromisi… i tako dalje, i tako dalje. Bošnjačke elite se u praksi teško nose s ovakvom situacijom jer navedene činjenice potpuno dekonstruiraju paradigmu koja dominira već četvrt stoljeća.

Ovu bi paradigmu teško bilo nazvati koherentnim stavom, a kamoli nekim političkim kursom, jer je otprilike riječ o nekoj nadi da vrijeme sve liječi. Čini se da se od Dejtonskog mirovnog sporazuma pa do danas nada polagala u to da će protokom vremena doći do nekakve promjene mišljenja kod srpskih i hrvatskih političkih elita, ali i naroda, i da će oni s vremenom odustati od secesionističke politike. Kao rezervnu varijantu, gajila se nada u volju, želju, ali i obećanja nekih zapadnih država da će one posredovati i garantirati opstanak Bosne i Hercegovine. Upravo zbog te dvije zablude, došlo je i do one treće kada se pomislilo da je vrijedno žrtvovati i vlastite bošnjačke kapacitete za samostalnu politiku pa čak i suverenost ako to znači smanjivanje kapaciteta srpske i hrvatske politike za secesionizam.

Naravno, rezultati ovakvih zabluda katastrofalni su gotovo toliko da je teško odvojiti uzrok i posljedicu. Proteklo vrijeme samo je učvrstilo srpsko-hrvatsku politiku u njihovim separatističkim namjerama, a čemu je jedan od uzroka ogromno slabljenje bošnjačkih kapaciteta da spriječe takav scenarij. Bošnjačka politika našla se nakon rata u svojevrsnom polukolonijalnom položaju vjerujući u lažna obećanja stranaca, da oni znaju šta je dobro za Bošnjake. Takva obećanja bila su, nažalost, prazna – dobra volja stranaca bila je prije svega stvar dnevne politike trenutnih administracija, koje se mijenjaju svakih nekoliko godina, a ne bilo kakav dugoročni strateški interes. Jedino šta su Bošnjaci dobili od ugađanja jesu anarhija na političkoj sceni, atak na sve pozitivne tekovine proizašle iz odbrane od agresije, demonizacija patriotizma, veliki broj klijentelističkih političkih projekata, medijska okupacija, razvlačenje pameti, napadi na vlastiti identitet, nacionalno ime i jezik te množenje beskorisnih malicioznih trutova iz tzv. NVO sektora.

Kada je vanjski interes za Bosnu i Hercegovinu opao, kada su prvu postavu slatkorječivih zapadnih političara zamijenile beskrvne trećerazredne birokrate i kada je međunarodna zajednica svoje kapacitet za bilo šta svela na simbolično prisustvo, pokazalo se da 25 godina eksperimentalnog protektorata nije nanijelo bilo kakve ozbiljne udarce srpskim i hrvatskim politikama – štaviše, one su se vratile revitalizirane u obliku Dodika i Čovića, Vučića i Kolinde – te da su jedino oslabljeni i atomizirani Bošnjaci i bošnjački kapaciteti za bilo kakvu nacionalnu politiku, pogotovo za odbranu suvereniteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

Iz današnje perspektive, lahko je prepoznavati ove zablude, međutim, one su morale biti vidljive i ranije jer su u suprotnosti svemu onome što Bošnjaci znaju o sebi i svojoj historiji. Pretenzije prema Bosni i Hercegovini i bošnjačkom životnom prostoru nisu od jučer, one su konstanta najmanje dvije stotine godine. Trebalo je biti jasno da one samo mijenjaju intenzitet u zavisnosti od historijskog trenutka i da je, pored njihovog postojanja, jedina druga konstanta to da će se pokušati realizirati samo onda kada su Bošnjaci slabi. Bošnjaci moraju biti uvijek jaki, potpuno neovisno od toga šta se dešava kod Srba i Hrvata, da li je u toku katarza ili udaranje u ratne bubnjeve. Bošnjaci ne mogu svoj i opstanak svoje države zasnivati na tuđoj dobroj volji i ne mogu graditi budućnost zaviseći od procesa koji se dešavaju u druga dva naroda. Bošnjačka snaga Bošnjacima je imperativ.

Drugo, iz bošnjačke historije valjda je sasvim jasno da niko i nikada nije odbranio Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu do Bošnjaci sami. Nikada nisu postojale vojske, osim onih sastavljenih od Bošnjaka, koje su branile i granice Bosne i Hercegovine, ali i bošnjačko pravo na opstanak. To nije bio samo slučaj s licemjernim UNPROFOR-om tokom agresije već i s NOVJ-JNA, K.u.K vojskom ili osmanskim trupama. Svaka od historijskih prekretnica kojima označavamo različite periode historije Bosne i Hercegovine završila se, a nova počela tako da su Bošnjaci u nepovoljnim uvjetima ostali sami da kako znaju i umiju brane vlastito i pravo Bosne i Hercegovine na postojanje. I 1737, i 1878, i 1918. i 1992. godine. Iako bez zajedničkih institucija nema ni zajedničke države, srpska i hrvatska politika može ih blokirati, slabiti ili zloupotrebljavati po volji. Tako je gotovo sa svakom državnom institucijom – od CiK-a preko Tužilaštva BiH, pa do VSTV – koje se ili slabe do krajnosti, ili obesmišljavaju, ili stavljaju u funkciju općeg slabljenja države i napada na bošnjačke interese. Rezultat je da je Bosna i Hercegovina očekivano slaba, ali da su sada, za razliku od 1996. godine, slabi i Bošnjaci.

Krajnje je vrijeme da se shvati da je Bosna i Hercegovina sigurna samo onoliko koliko su Bošnjaci jaki i posljednji je čas za promjenu paradigme. Bošnjačke elite, uz neminovno ulaganje u jačanje državnog integriteta, moraju se okrenuti i jačanju Bošnjaka i njihovih kapaciteta, i to u svakom društvenom segmentu, ali pogotovo u pitanju jačanju potencijala za zaštitu države i naroda. Bošnjačke elite trebaju se konačno izliječiti od “konzulskog” kompleksa i prestati saopćenja iz stranih ambasada shvatati kao sveto slovo. Krajnji je čas da se prestane s nerealnim fantazijama i prihvati realnost društvenog i političkog života u Bosni i Hercegovinu, što podrazumijeva prestanak žrtvovanja, odricanja i slabljenja samih sebe radi nečega što u ovom trenutku nije dohvatljivo.

Iz svega onoga što se dešava sasvim je očito da je dejtonski status quo na samrti i da je u toku pozicioniranje svih strana radi nadolazećeg “obračuna”. Ogromne promjene dešavaju se i na međunarodnoj političkoj sceni i nije nikakva posebna mudrost ukazati na činjenicu da će se sljedećih nekoliko godina Bosna i Hercegovina i Bošnjaci naći pred teškim iskušenjima. Bila bi veleizdaja ili kriminalna politička nesposobnost da Bošnjaci takva iskušenja dočekaju sa slabih pozicija, političkih ili bilo kakvih drugih, bez legitimnog ili uopće bilo kakvog načina da samostalno djeluju i odlučuju o svojoj sudbini i budućnosti svoje države.

http://stav.ba/prestrojavanje-pred-buru ... na-samrti/

[natalitetlija]

Ovo što je Mustafa Drnišlić pisao u STavu je živa istina i tačna dijagnoza. Narednih nekoliko godina je ključno. Ako naša politika ostane ovakva mnogo možemo izgubiti.

[amkos]

Ovo što je Mustafa Drnišlić pisao u STavu je živa istina i tačna dijagnoza. Narednih nekoliko godina je ključno. Ako naša politika ostane ovakva mnogo možemo izgubiti.

@Drina je o ovome boldiranom pričao ima dosta godina. Čestitke @Drina na tačnoj dijagnozi.

[Herceg]

Ovo što je Mustafa Drnišlić pisao u STavu je živa istina i tačna dijagnoza. Narednih nekoliko godina je ključno. Ako naša politika ostane ovakva mnogo možemo izgubiti.

Pitam se sta mi kao pojedinci možemo učinit. Mislim za vlaski fizički teror moramo bit spremni to svaki Bošnjak zna, oni samo čekaju tako njima pogana SPC naređuje.
Sta možemo mi učinit i kako se spremat na ta teška iskušenja.

[BosnjackaHercegovina]

Ovo što je Mustafa Drnišlić pisao u STavu je živa istina i tačna dijagnoza. Narednih nekoliko godina je ključno. Ako naša politika ostane ovakva mnogo možemo izgubiti.

Pitam se sta mi kao pojedinci možemo učinit. Mislim za vlaski fizički teror moramo bit spremni to svaki Bošnjak zna, oni samo čekaju tako njima pogana SPC naređuje.
Sta možemo mi učinit i kako se spremat na ta teška iskušenja.

Možemo uraditi mnogo mnogo toga:
1) Gurati Bošnjačke nevladine organizacije, kao IZ, KBS, i slično. Svak od nas mora biti aktivan u tome.
2) pozivati ljude da posjećuju Bošnjačke portale kao što je ovaj, Bošnjaci.org, itd. Također širiti svijest naroda da Klix i ostali mediji rade u interesu Beograda i Zagreba čiju propagandu odobravaju posebno na forumu i komentarima.
3) povezivati dijasporu sa BiH, bilo da je okupljanje dijaspore oko organizacija, bilo da je redovno pozivanje familije u dijaspori i održavanje veza, bilo učestvovanje u dijasporskim organizacijama (za one koji su vani).
4) ulagati u BH ekonomiju, dijaspori reklamirati male firme u BiH koje traže investicije u desetinama hiljada maraka i time jačati i poduzetništvo u BiH, ekonomiju a i vezu dijaspore sa domovinom. Već znam ljude iz dijaspore koji su investirali u male firme dole i zarađuju lijepo, a i pomogli da se zaposli narod. Zapamti - para vrti gdje burgija ne može.
5) učlaniti se u lovačka društva, kupiti oružje, obučiti svu rodbinu kako se rukuje oružjem, zlu ne trebalo.

[Zmaj]

PORUKA ČETNIČKOM RAVNOGORSKOM POKRETU - SANIN MUSA - INICIJATIVA "ISKORAK" (IML TV)

[Abidaga]

Kad smo kod stranaka i mladog kadra, šta mislite o Platformi za progres Mirsada Hadžikadića?

Nista dobro.
To je jos jedan u nizu (od vec nekoliko stotina) Bosnjackih stranaka koje Bosnjake samo cjepkaju i cjepkaju i cjepkaju ....
Na proslim izborima Bosnjaci su izgubili 10% svog glasa SAMO na stranke koje nisu presle izbornicki prag. To znaci da su Bosnjaci u vodu bacili 10% svojih glasova na neke "nove nade", upravo radi ovakvih lidera.

Neefikasno je traziti promjene uvijek s nule. Mnogo je efikasnije traziti promjenu sa nekog temelja kojeg je vec neko prije napravio. Na primjer, trebace Hadzikadicu 20 godina da napravi stranku kakvu SDA ili SDP vec imaju. Umjesto da pocinje s nule, zasto ne ide kroz jednu od njih? Bosnjaci trebaju traziti svoju buducnost u 1-2 stranke u kojima ce traziti promjene iznutra. Bolje je imati 3-4 struje u jednoj stranci nego 3-4 struje gdje je svaka u svojoj stranci. Ovako niti jedna od ovih stranaka nije efikasna, nije jaka, nije organizovana nego samo ovako ispresjecane raspamecuju narod.

Uz to, ovaj lik je elektro inzinjer i on se treba baviti digitalnim sistemima a ostaviti politiku onima koji imaju vise iskustva (a i obrazvonog materijala) u tome od njega. Inzinjeri (a posebno elektro inzinjeri) su poznati po tome da nisu dovoljno obrazovani u drustvenim naukama jer im je fokus na fizici, matematici i ostalim prirodnim stvarima, a ne na pravu, historiji, politickim naukama i ostalim drustvenim granama sa kojima nemaju nikakve (ali bas nikakve) dodirne tacke. U SADu su oko 57% svih predsjednika advokati, ostali su generali, biznismeni itd... Niti jedan inzinjer - a to je najstarija kontinuirana demokratska vlast sa nepromjenjenim ustavom.

Naravno elektro inzinjeri jednostavno nisu trenirani za takve stvari. Ovaj lik je cijeli svoj radni vijek proveo sa tehnoloskim papirima i citao je tekstove koji su totalno drugaciji od onih koje jedan drzavnik mora da cita i razumije - a to je potpuno drugi svijet od politickog, i vjerujem da se metilja u nesto u sto ne bi trebao i za sta jednostavno nije spreman - a stetu koju ce nanijeti Bosnjacima je nemjerljiva.

I Angela Merkel je doktor kvantne fizike, većina predsjednika zapadnih zemalja imaju završen fakultet prirodnih nauka, a ne "mehke" fakultete poput pravnog, političkih nauka, itd.

Zato im je jedina vizija ekonomsko blagostanje dok im autohtoni narodi izumiru. Drzava je odgovornost filozofa i pravnika poput rahmetli Alije kojem razni Ganici treba da sluze kao sredstvo za realizaciju zdravih ideala. U suprotnom slucaju ne mozemo ocekivati bolju sudbinu od svaba pod vladavinom Merkel:

"Natural" change (izumiranje) 2005-2017:
2005: -144 432
2006: -148 903
2007: -142 293
2008: -161 925
2009: -189 418
2010: -180 821
2011: -189 643
2012: -196 038
2013: -211 756
2014: -153 407
2015: -187 625
2016: -118 761
2017: -147 371

[natalitetlija]

Kad vidite učestale fašističke proteste po Srbistanu i događanja naroda i bune koje su prethodno indukovane nevjerovatnom propagandom, kad vidite utjecaj i pritiske Rusije i ruskih obavještajno bezbjednosnih snaga na vlasti u Srbistanu sa jednom porukom (Slušajte instrukcije ili vas nasilno uklanjamo), kad osjete da je momenat gdje većina evropskih država će prešutjeti na kratkoročne belaje i pokušaj teritorijalnog parčanja Bosne na ho-ruk, tad možemo računati na rat. Jesmo li spremni ili ne, jesmo li se zabavili o sebi ili ne, to je do nas. Hoćemo li praviti odbranu u zadnji čas ili ne i to je do nas. Za sad ova situacija ne obećava ništa mirno i ništa dobro.

[BosnjackaHercegovina]

Bitno je danas gurati što veći broj BH lobi grupa po svijetu i posebno SAD, Kanadi i EU i svima govoriti da se Ruski uticaj širi. Postoji dosta Američkih i Evropskih patriota koji će se tome suprotstaviti. Imati političku podršku će biti ključno nama kad dođe do belaja. A očito su četnici odlučili da hoće.

[BosnjakizDoboja299+]

Problem zapada je što su još uvijek indiferentni prema Bošnjacima, nemaju neku garanciju da ćemo se apsolutno njima pominovati i preuzeti te neke Evropske vrijednosti. Mi smo za njih previše nepovjerljivi i kao takvi čučimo i čekamo u mjestu. Nije toliko problem ni Islam koliko je bezidejna Bošnjačka politika, zbog toga nemamo Albanski tretman.

Drugi problem Evrope je što su nasjeli na hinjave Hrvate, misleći da su to katolička braća koja ima te neke zajedničke poglede. I njihova politika se može posmatrati kao gora od naše jer oni nisu bezidejni već destruktivni. Problemi sa Slovencima, nepriznavanje presude međunarodnog suda, uplitanje u BiH, vrbovanje Selefija, javno blaćenje Komšića itd itd. Nepojmljivo je da se ovako divljački ponaša jedna članica EU i nadam se će zapad uvidjeti da su ustvari Bošnjaci ovdje faktor mira i stabilnosti a ne Latini i kao što bi volili da su to i Srbi.

Međutim i to mogu shvatiti jer žele držati pod svoju palicu regionalnu silu, što smo mi daleko od toga. Pa evo umjesto njih imat će Albaniju kao svoju regionalnu silu što je i bio cilj.

[Meteor]

Problem zapada je što su još uvijek indiferentni prema Bošnjacima, nemaju neku garanciju da ćemo se apsolutno njima pominovati i preuzeti te neke Evropske vrijednosti. Mi smo za njih previše nepovjerljivi i kao takvi čučimo i čekamo u mjestu. Nije toliko problem ni Islam koliko je bezidejna Bošnjačka politika, zbog toga nemamo Albanski tretman.

Drugi problem Evrope je što su nasjeli na hinjave Hrvate, misleći da su to katolička braća koja ima te neke zajedničke poglede. I njihova politika se može posmatrati kao gora od naše jer oni nisu bezidejni već destruktivni. Problemi sa Slovencima, nepriznavanje presude međunarodnog suda, uplitanje u BiH, vrbovanje Selefija, javno blaćenje Komšića itd itd. Nepojmljivo je da se ovako divljački ponaša jedna članica EU i nadam se će zapad uvidjeti da su ustvari Bošnjaci ovdje faktor mira i stabilnosti a ne Latini i kao što bi volili da su to i Srbi.

Međutim i to mogu shvatiti jer žele držati pod svoju palicu regionalnu silu, što smo mi daleko od toga. Pa evo umjesto njih imat će Albaniju kao svoju regionalnu silu što je i bio cilj.

Slazem se sa ovim. Ali da je nasa industrija u BiH ostala pod kontrolom Beograda tj. Jugoslavije sa zemljom bi ih sastavili.
Tako lahko je svima njima kurcite se preko nasih ledja.

[natalitetlija]

Piše: EdIn Urjan Kukavica

Edin Urjan Kukavica: Velikosrpski projekat je za sve Srbe sveta preozbiljna stvar da bi ga prepustili slučaju. Ovo je pretposljednji poziv za mobilizaciju

Pomalo naivno i nevješto zvuči iznenađivanje bošnjačkih političara nad ponovnim / stalnim negiranjem genocida nad Bošnjacima u ovom zadnjem ratu. MD već godinama priča istu priču sa neznatnim varijacijama na temu... svako malo blabne glupost od koju „ni pas s maslom ne bi pojeo“ i, siguran sam, negdje umire od smijeha kako su ponovo, nevjerovatno nepogrešivo, nasjeli na isti fol.

Zar zaista postoji neko u ovoj zemlji ko ozbiljno očekuje od bilo koga od garniture političara u RS-u da kaže: „Jesmo... pobili smo vas... izvinite, omaklo nam se... otelo se kontroli... prenijelo nas... šta sad da vam kažemo... nećemo nikad više... znate kako je kad se popije (a jah, halalite, vi ne pijete pa ne znate)... evo, šta hoćete da uradimo da vam se izvinimo...?!“ Sudeći po izjavama ogromne većine bošnjačkih političara, dovoljno nevjerovatno napose ali, ima što, ozbiljno dovodi u pitanje njihovo mentalno zdravlje. Očekivanje da neko prizna genocid jednako je kao i očekivanje da politička garnitura iz Banje Luke samoinicijativno proglasi ukidanje RS-a. Ovoj tvrdnji u prilog ide i glas predstavnika te „međunarodne zajednice“ kako u zemlji tako i onih koji dolaze iz Bruxellesa i Strasbourga: „Eto... dobili ste presudu... osuđen je... idemo dalje, formirajte vlast...!“

Prije svega, velikosrpski projekat je za sve Srbe sveta preozbiljna stvar da bi ga prepustili slučaju. Siguran sam da su od 2016. kada je RK prvostupanjskom presudom osuđen na 40 godina zatvora AV – tada u funkciji premijera – sazvao je izvanrednu sjednicu svoje vlade sa samo jednom tačkom dnevnog reda – presudom i anuliranjem njenih posljedica u vidu kolektivne krivice i odgovornosti „zbog zločina koje su počinili pojedinci“ – učinili sve što je u njihovoj moći – od angažiranja diplomacije i subdiplomacije do lobiranja / kupovine najtjecajnijih ljudi koji se pitaju za bilo što. O uspjehu te akcije o kojoj nemam pojma govori i činjenica da se AV – sada u funkciji predsjednika – nakon žalbe i presude nije se ni počešao. Iz žalbene presude RK – nekako – nestala je Srbija i njeni velikodržavni teritorijalni apetiti nerazdvojivi od genocidnih ili makar, namjera preseljenja naroda, ime njenog bivšeg suicidalnog predsjednika se ne dovodi ni u kakvu vezu sa ratovima iz devedesetih godina prošlog stoljeća usprkos nenabrojivom mnoštvu dokaza – i pored onih sakrivenih i zaobiđenih – da je srbijanski režim logistički, finansijski i operativno kontrolirao srpske snage u BiH... čime je „međunarodna zajednica“ prešutno amnestirala Srbiju za sve zločine – desetine hiljada ubijenih – u njeno ime... Eto ga!

U skladu s tim, ponašanje političkih predstavnika RS ničim ne čudi: usprkos zaključcima nekih veleumova partija i frontova iz FBiH vlasti RS-a ne „pokušavaju“ nego su već učinile sve da ne samo „politiku činjenja zločina“ nego rezultate i te politike i činjenja zločina „utvrde kao javno odnosno društveno dobro tog entiteta“ – imaju teritorij, etnički čist, sa malim brojem nesrba, bez migranata... bez ikakvih izglednih mogućnosti / opasnosti(!) da se ta situacija u skorije vrijeme promijeni. To su spremni braniti „zlu ne trebalo“ ne samo rezervnim sastavom policije, nego i pripadnicima zaštitarskih agencija i članovima lovačkih društava.

No, ponašanje bošnjačkih političara i političarki(!) pa i onih probosanskih (još nisam i čini se da zadugo neću „svariti“ ovaj izraz) ono je što izaziva... Rekli su šta su znali – iznenadili se i nisu se iznenadili, izdali su saopćenja za javnost... I to je to! Objektivno, više od toga nije se moglo ni očekivati: oni zaista, niti znaju niti mogu domisliti šta osim toga učiniti. Jedino što im naumpada je tuk-na-utuk... izjava na izjavu... kupiti tri dana dok MD ne smisli neku novu opasnu glupost i plasira je u javnost da se ovi „naši“ mogu ponovo oglasiti, izjaviti i izdati saopćenje... i tako ukrug do 2020. ili 2022... ili do trenutka kad – kao što se kaže u jednom od saopćenja – postane nesuvislo pozivati međunarodnu zajednicu jer, hem je njeno postojanje krajnje upitno, hem politika koja njeguje tekovine genocida uopće mari za stav međunarodne zajednice u BiH.

Javni poziv za iznalaženje „institucionalnog odgovora na politiku siledžijstva i priprema za nova nasilja kako bi se ona spriječila“ ne samo zbog toga što nas „historija nas uči da nas svijet neće odbraniti od onih koji protivno civilizaciji poznaju samo zakon sile“, čak ni zbog činjenice da ni bošnjačke ni probosanske snage(?!) nemaju adekvatan odgovor na politiku koja – ako ćemo istinu govoriti – nailazi na prešutnu podršku svih činilaca koji se pozivaju i pitaju za „međunarodne, demokratske i civilizacijske standarde“... nego prije i poslije svega zbog činjenice koju svi pomalo previđamo da rat u Bosni i Hercegovini nije završen nego zaustavljen, odnosno prekinut... i da se mora završiti... nemalo ledi krv u žilama.

Upravo zbog toga što pojam „mobilizacija“ zvuči zloslutno u ovom trenutku je jedini adekvatan situaciji. Nije li ovo možda, pretposljednji poziv za civilnu / građansku mobilizaciju svih normalnih ljudi – naime, onih kojima se ne ratuje – i onih koji su do sada šutili, a imali su šta reći da konačno progovore. Jer će možda, posljednji poziv koji su u životu primili biti onaj za ispunjavanje njihove ultimativne građanske dužnosti i (vojnu) mobilizaciju.

Patria

OSLOBOĐENJE PORTAL

Ovo je rekao gdje je problem, a ništa konkretno nije rekao šta činiti. Čekam akcije i reakcije IZ-a i Reisa na trenutnu situaciju.

[BosniaFirst]

Ovo je rekao gdje je problem, a ništa konkretno nije rekao šta činiti. Čekam akcije i reakcije IZ-a i Reisa na trenutnu situaciju.

FBiH i kantoni koji su u mogućnosti trebaju vratiti recipročnim mjerama(osnovati svoje rezervne sastave policije) manjem entitetu, eto šta treba raditi.

Možda budžet bude u deficitu, ali sloboda, čast i sigurnost nemaju cijenu. Uz to FBiH, a pogotovo USK imaju puno više razloga za uspostavljanje rezervnog sastava policije, čak i bolje naoružane(sa transporterima, dugim cijevima, dronovima i ponekim helikopterom), nego GT.

Stvarno mi nije jasno što to dosad nije urađeno, jer već kada neće da pošalju vojsku na granice, neće povećati broj graničnih policajaca, moraju bar nešto uraditi povodom pitanja desetina hiljada migranata za koje se pretpostavlja da će doći u BiH 2019.g.