Masovne grobnice u Bosni

[ABen]

Postavljajte sve clanke o masvonim grobnicama na ovu temu.

[ABen]

Intenzivirane aktivnosti na ekshumaciji posmrtnih ostataka iz jame Radača
http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/28023 ... adaca.html
A. A. 08/07/2015 11:04:00

SARAJEVO - Intezivirane su aktivnosti na ekshumaciji posmrtnih ostataka iz jame Radača. U aktivnostima sudjeluju specijalistički alpinistički timovi Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUPRS) i Federalne uprave policije (FUP), a došlo se do dubine od 60 metara.

Aktivnosti se nastavljaju i u narednim danima, kada bi se trebalo doći do dubine od 70-80 metara, gdje se očekuje pronalazak posmrtnih ostataka više osoba, žrtava ratnih zločina, čija tijela su bačena u tu prirodnu jamu, koja je nakon toga, radi prikrivanja zatrpana građevinskim otpadom, raznim materijalima i eksplozivnim napravama.

Proces pretrage jame, vodi se pod nadzorom Tužiteljstva BiH a na lokaciji je bio prisutan i šef Odjela za istrage i podršku svjedocima Tužiteljstva BiH, Aleksandar Faladžić, kao i postupajući tužitelj šef odsjeka u Posebnom odjelu za ratne zločine Stanko Blagić, sa svojim suradnikom.

U pretrazi jame, koja je vrlo zahtjevna i složena lokacija za pretragu, sudjeluju alpinistički timovi specijalnih policajaca iz SIPA-e, FUP-a i MUPRS-a, koji se rotiraju u petodnevnim smjenama, s obzirom da se radi o timovima, koji rade vrlo složen posao.

Prema prikupljenim dokazima i saznanjima, na ovaj lokaciji se nalaze posmrtni ostaci većeg broja žrtava, uglavnom srpske i bošnjačke nacionalnosti, ubijenih '92., '93., i '95. godine. S obzirom da su tijela, prema dostupnim saznanjima, radi skrivanja dokaza, bacana u jamu, te nakon toga posipana građevinskim otpadom i raznim drugim materijalima, kao i eksplozivnim napravama, a dubina jame je najmanje 80 metara. Ta situacija izuzetno otežava potragu za posmrtnim ostacima.

Ovaj složeni proces zbog angažmana većeg broja osoba, zahtijeva velika sredstva, pa se vode aktivnosti s ciljem da se sredstva doznačena za ekshumacije prema tužiteljstvu HNK-a, u iznosu od oko 60.000 KM, preusmjere Tužiteljstvu BiH, kako bi se ovaj proces ekshumacije uspješno okončao, saopćeno je iz tog tužilaštva.

Tužiteljstvo BiH u narednom periodu nastavit će intenzivne aktivnosti na pronalasku i identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava.

(Vijesti.ba/Fena)

[ABen]

Na ekshumaciji jame Radače timovi SIPA-e, MUP-a RS i FUP-a
http://www.klix.ba/vijesti/bih/na-ekshu ... 50708036#8

Klix je postavio dosta slika.

[ABen]

Važna i dirljiva izložba Muzeja Sarajeva "Masovne grobnice u BiH"
http://www.klix.ba/vijesti/bih/vazna-i- ... /150708123

U sklopu obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici, JU Muzej Sarajeva će u Brusa bezistanu postaviti izložbu "Masovne grobnice u Bosni i Hercegovini".

Ova izložba je nastala u julu 2009. godine, a u povodu obilježavanja Evropskog dana sjećanja na genocid u Srebrenici. Prije šest godina, bila je postavljena u auli, još uvijek razrušene Vijećnice.

Na ovoj izuzetno važnoj i dirljivoj izložbi posjetioci su imali priliku da pogledaju brojne potresne fotografije i ostale, do tada neviđene, materijale sa istraživanja i iskopavanja masovnih grobnica širom BiH koje je na raspolaganje stavio fotograf Muhamed Mujkić uz stručnu pomoć Amora Mašovića, a na kojima su zabilježena stradanja Bošnjaka u Srebrenici, Foči, Višegradu, Zvorniku, Bratuncu, Hercegovini i svim drugim bh. stratištima u periodu '92-'95. godine.

Centralnu poziciju izložbe zauzima mapa na kojoj su obilježena sva stratišta širom Bosne i Hercegovine.

Postavka ove dirljive izložbe u srušenoj Vijećnici, izazvala je veliki interes, o čemu svjedoče brojne poruke iz knjige utisaka.

Nakon toga, izložba je gostovala u Parlamentu Crne Gore, na poziv predsjedavajućeg crnogorskog parlamenta Ranka Krivokapića, u ambasadi Bosne i Hercegovine u Briselu i u Zavičajnom muzeju Visoko u prisustvu majki Srebrenice.

Autori izložbe su kustosi Muzeja Sarajeva, a autor fotgrafija Muhamed Mujkić. Izložba će u Muzeju, u prostoru Brusa bezistana biti otvorena od 9. do 17. jula.

[ABen]

Pred jamom Hrastova glavica ubijena su 124 logoraša, a zatim bačeni u bezdan
http://www.mojusk.ba/usk/23273/pred-jam ... -u-bezdan/



Na lokalitetu jame Hrastova glavica, u blizini sela Podvidača, petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, danas je obilježena 23. godišnjica zločina u kojem su ubijena 124 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Ovome događaju, u organizaciji Saveza logoraša u BiH, udruženja logoraša iz Sanskog Mosta, Prijedora i Kozarca, prisustvovali su članovi porodica ubijenih žrtava, predstavnici društveno političkog života te drugi građani, javlja Anadolu Agency (AA).

– Na ovom mjestu je počinjen jedan od najstrašnijih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ono što boli jeste da za brojne zločine, pa tako i za ovaj, nema odgovornosti kreatora i naredbodavaca. Iza ovog zločina su stajale institucije tadašnje politike, jer ne može pojedinac izvesti 124 čovjeka, organizirati njihov prevoz do ovog mjesta i potom ih likvidirati na jedan brutalan način. Vrijeme je da počnemo javno govoriti o odgovornosti sistema za ove zločine – istakao je predsjednik Saveza logoraša BiH, Jasmin Mešković, dodavši kako velika odgovornost leži i na onima koji su godinama prikrivali zločin.

Obilježavanju ovog događaja prisustvovao je i britanski novinar Ed Vulijami. Zahvaljujući njegovim izvještajima za britansku ITN televiziju u ljeto 1992. godine, svjetska javnost je upoznata sa strahotama prijedorskih logora Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Ubijeni iz logora Keraterm i Omarske

– Uvijek je tako nestvarno dolaziti poslije toliko vremena na ova mjesta. Raduje me što su možda naši izvještaji pomogli da se spase ljudski životi, ali sam žalostan što nismo uspjeli spasiti još više ljudi. Možda bi, da smo ranije otišli u Keraterm i Omarsku, ovi ljudi bili živi. Uvijek sam tužan kad na to pomislim – rekao je Vulijami.

Prisutni na ovom događaju danas su se prisjetili imena ubijenih žrtava. Nosili su papire s njihovim imenima te položili ruže na spomen obilježje izgrađeno na tom mjestu prije nekoliko godina.

Na današnji dan, 1992. godine žrtve Hrastove glavice odvedene su iz prijedorskih logora Keraterm i Omarska prema Sanskom Mostu, kako bi navodno bili razmijenjeni za zarobljene srpske vojnike. Međutim, umjesto na razmjenu dovedeni su na nepristupačan teren, na lokalitet gdje se nalazi pomenuta prirodna jama čija dubina iznosi oko dvadesetak metara. Logoraši su poredani u redove, a potom su ih srpski vojnici po trojicu vezali žicom. U grupama su ih dovodili pred otvor jame čija širina iznosi tek nešto više od jednog metra, ubijani su metkom u glavu i potom su njihova tijela bacana u prirodni bezdan.

Strijeljanje je uspio preživjeti logoraš Ibrahim Ferhatović, koji se nekako izvukao iz jame te uspio doći do rodnih Hambarina, u blizini Prijedora, gdje je ispričao ovu strašnu priču. Ferhatović je ubijen nešto kasnije, tokom etničkog čišćenja tog dijela prijedorske opštine, ali je njegova priča preživjela. Nakon okončanja rata, upravo na osnovu tih informacija, pokrenuta je potraga za ovom masovnom grobnicom, te je ona otkrivena potkraj 1998. godine. Lovac Esad Džafić, iz obližnjeg sela Gaj, odveo je istražitelje na mjesto gdje se nalazila grobnica.

Ekshumacija tijela počela 1998. godine

– Kao mali dječak, kada sam s ocem odlazio u lov, upoznao sam ovo mjesto. Otac mi je pričao da jama krije tijela naših rođaka koji su ubijeni neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata. Kada su mi opisali mjesto za kojim tragaju, znao sam da je riječ o Hrastovoj glavici – ispričao je Džafić.

Ekshumacija tijela započela je tokom decembra 1998. godine, a na čelu tima bio je Jasmin Odobašić, tadašnji šef Komisije za traženje nestalih lica FBiH.

– Hrastova glavica je bila jedan od najtežih poslova koje smo radili. Na dnu jame zatekli su desetine tijela, kao i čahure od metaka, mine te ostatke eksplozivnih sredstava, što znači da su zločinci učinili sve kako ne bi bilo preživjelih. Zločin je bio planski, temeljito pripremljen i organiziran – istakao je Odobašić.

Posmrtni ostaci ubijenih logoraša, među njima i poznatog prijedorskog ljekara i eksperta Ujedinjenih nacija Esada Sadikovića, te dva skeleta žrtava iz Drugog svjetskog rata pronađeni su tokom ekshumacije ove masovne grobnice. Utvrđeno je kako pomenuta dva tijela pripadaju Bošnjacima iz susjednih sela koji su ubijeni neposredno po okončanju Drugog svjetskog rata.

Haški tribunal je u presudi nekadašnjem predsjedniku Kriznog štaba Prijedor, Milomiru Stakiću utvrdio da je 5. augusta 1992.godine policajac Radovan Vokić došao sa spiskom u logor Keraterm i odatle je odvedena grupa od 124 logoraša.

Spomen obilježje podsjeća na ubijene Bošnjake

– Radilo se o ljudima koji su preživjeli poznato strijeljanje u takozvanoj „sobi tri“ logora, kada je ubijeno više od dvije stotine ljudi. Oni su predstavljali nezgodne svjedoke za prijedorske vlasti. Kako bi ih se riješili, zločinci su došli na ideju da ih dovedu u ovu nedođiju i likvidiraju – kazao je Edin Ramulić, predsjednik prijedorskog Udruženja „Izvor“ koje okuplja porodice nestalih i ubijenih Prijedorčana.

Na lokalitetu Hrastova glavica prije nekoliko godina izgrađeno je spomen obilježje. Na mermernoj ploči ispisana su imena ubijenih logoraša, dok je otvor prirodne jame zatvoren stilizacijom tradicionalne bosanske čatrnje na čijem su otvoru rešetke.

Prema podacima Saveza logoraša u BiH, prirodna jama Hrastova glavica predstavlja mjesto likvidacije i masovnu grobnicu gdje su najbrutalnije i mučki ubijena 124 logoraša, koji su prethodno preživjeli najstrašnije trenutke svog života u prijedorskim logorima smrti Keraterm i Omarska, a koji su nakon ove likvidacije bačeni u ovu jamu duboku oko 20 metara.

[atif]

Srđan Šušnica na obilježavanju godišnjice logora Manjača: „Ja kao čovjek sam duboko postiđen i duboko žalim zbog toga što se desilo.“
Po prvi put nakon 23. godine od otvaranja ovog i drugog logora, likvidacije nesrba nad ovom i drugim prirodnim jamama u Bosanskoj Krajini i Bosni i Hercegovini, ova mjesta sa bivšim logorašima i njihovim porodicama pohodio je i jedan Srđan.

14. novembra 2015. godine bivši logoraši obilježili su početak raspuštanja koncentracionog logora Manjača, zloglasnog logora kroz koji je preko 5,000 logoraša sistematski mučeno. Na isti dan postavljena je i spomen ploča na masovnu grobnicu Bunarevi, mjesta gdje su u septembru 1992. godine 24 civila iz Sanskog Mosta i Ključa likvidirana i bačena prirodnu jamu duboku preko 30 metara. Po prvi put nakon 23. godine od otvaranja ovog i drugog logora, likvidacije nesrba nad ovom i drugim prirodnim jamama u Bosanskoj Krajini i Bosni i Hercegovini, ova mjesta sa bivšim logorašima i njihovim porodicama pohodio je i jedan Srđan.

Srđan Šušnica je jedan od rijetkih koji argumentovano i sa činjenicama hrabro progovara o počinjenim zločinima za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, istaknuvši i ovaj put da je u Bosni i Hercegovini počinjen zločin genocida, te da su ratni zločini počinjeni u ime Republike Srpske bili cilj a ne posljedice rata, što je, kako je istakao, jedna bitna razlika u odnosu na ostale zločine počinjene u ratu u BiH.

U svom obraćanju unutar kompleksa nekadašnjeg koncentracionog logora izrazio je žaljenje i stid zbog onoga što se nevinim civila na tom mjestu dogodilo.

„Ja kao čovjek, kao Banjalučanin, kao Bosanac i Hercegovac sam duboko postiđen i duboko žalim zbog toga što se desilo. Još više boli i ljuti, politika zaborava i politika negiranja. Sa tom politikom, sa tom kulturom još jednom se ubija čovjek, još jednom se ubija žrtva, još jednom se ponižava. Nažalost, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, politika zaborava i negiranja zločina je oficijelna politika. To ne treba da čudi. Republika Srpska kao teritorijalno-politička tvorevina je upravo nastala na toj kampanji genocida. Dokle će ona opstati, to niko ne zna. Ali, sramotno je također da država Bosna i Hercegovina, još uvijek nije smogla snage, volje i načina, da popiše sva mjesta i datume sjećanja, da za sva mjesta obezbijedi protokol, da za sve žrtve civilne, logoraše, obezbijedi prava, obezbijedi dostojno sjećanje i dostojan život. Ja se nadam da će u godinama koje slijede, da ćemo svi zajedno iznaći načina da ovo postanu univerzalne i državne komemoracije, kojima ćemo vratiti dostojanstvo svih žrtava, u ovim i sličnim mjestima zločina.“

Također, po prvi put nekadašnji logor Manjača posjetili su i predstavnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracionih logora iz Hrvatske. Došli su ispred logoraša hrvatske nacionalnosti koji su zajedno sa svojim sapatnicima Bošnjacima protupravno držani u štalama Manjače u okviru kampanje unaprijed planiranog istrebljenja nesrpskog stanovništva.

http://thebosniatimes.ba/clanak/1933

[Bosni]

http://faktor.ba/ekshumacija-u-kozluku- ... -bosnjaka/

Ekshumacija u Kozluku: Na deponiji strijeljano oko 1.000 Bošnjaka!

Aktivnosti na ekshumaciji na deponiji u Kozluku pokrenute su nakon što je prije 10-ak dana glavni tužitelj Tužilaštva BiH dobio informaciju o mogućim lokacijama masovne grobnice, nakon čega je naredio intenzivan proces ekshumacije na tom lokalitetu.

Do sada su pronađeni posmrtni ostaci najmanje 15 žrtava a situacija se mijenja iz sata u sat. U narednom periodu bit će pretraženo još nekoliko mikrolokacija na ovom području.

Istražitelj Tužilaštva BiH nalazi se na lokaciji ekshumacije, gdje već nekoliko dana koordinira rad ovlaštenih službenih osoba u procesu ekshumacije.

Po prikupljenim dokazima, na lokalitetu deponije strijeljano je oko 1.000 žrtava bošnjačke nacionalnosti, muškaraca i dječaka s područja Srebrenice, a to strijeljanje niko nije preživio.

Tokom ekshumacije pretražuje se lokalitet za koji postoje saznanja da se na više mikrolokacija na tom području nalaze posmrtni ostaci većeg broja žrtava.

S obzirom da su s tog lokaliteta vršena izmještanja posmrtnih ostataka strijeljanih žrtava na druge lokacije, još uvijek se traga za najmanje 200 posmrtnih ostataka žrtava ubijenih na toj lokaciji.

Po nalogu Tužilaštva BiH nedavno je lišen slobode jedan osumnjičeni za krivično djelo genocida, koji se dovodi u vezu s ubistvom žrtava na lokalitetu deponije u Kozluku.

S obzirom da je ova ekshumacija važna i za predmete koji se vode u Haškom sudu, istražitelju Tužilaštva BiH priključile su se i kolege iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, jer će dokazi iz ovog procesa ekshumacije biti korišteni i u predmetima Haškog tribunala.

Po nalogu istražitelja Tužilaštva BiH, ekshumaciju provode stalni sudski vještak sudske medicine, policijski pripadnici MUP-a RG, predstavnici Instituta za nestale osobe BiH i Međunarodne komisije za traženje nestalih ICMP-a.

Proces ekshumacije intenzivno će biti nastavljen i u narednim danima, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

[ABen]

Po nalogu istražitelja Tužilaštva BiH, ekshumaciju provode stalni sudski vještak sudske medicine, policijski pripadnici MUP-a RG, predstavnici Instituta za nestale osobe BiH i Međunarodne komisije za traženje nestalih ICMP-a.

Zlocinac provodi ekshumaciju zrtve?

[Bosni]

Po nalogu istražitelja Tužilaštva BiH, ekshumaciju provode stalni sudski vještak sudske medicine, policijski pripadnici MUP-a RG, predstavnici Instituta za nestale osobe BiH i Međunarodne komisije za traženje nestalih ICMP-a.

Zlocinac provodi ekshumaciju zrtve?

Da, i meni je to upalo u oko. Nama se stalno nameče luda košulja.

[ABen]

Mozemo se Bakiru i SDA zahvaliti. Sto kod nas Niko ne provali da su oni zarobljenici poubijali sami, sto se tereti geeneralu 3. Korpusa.

[ABen]

Grobnica u Kozluku još jedna nada da će pronaći kosti najmilijih
http://www.klix.ba/vijesti/bih/grobnica ... /151212052

Koliko god je emotivno težak, bolan i razarajući osjećaj ići od jedne do druge masovne grobnice, snagu preživjelim žrtvama rata daje nada da će baš na tom mjestu pronaći članove svoje porodice nestale tokom tortura, ubistava, masovnih strijeljanja i genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine.

Krajem rata i u postratnim godinama, većina nas je očekivala da će svog sina, muža, daidžu, amidžu, tetka, djevera ili komšiju ponovo ugledati živog. Kako su godine prolazile, nadu da će se oni jednog dana nekom javiti ili pojaviti, zamijenila je nada da ćemo pronaći barem dio skeleta stradalih i da ćemo ga dostojanstveno ukopati. S druge strane, mi majke, supruge i sestre koje smo ukopale dio posmrtnih ostataka svojih voljenih, ni nakon dženaze ne gubimo nadu da će se pronaći još koja njihova kost", kazala je u razgovoru za AA Ramiza Gurdić iz Potočara.


Ramiza traži kosti sina Mehrudina


Nada u srcima majki prisutna je preko 20 godina, i iako su mahom ostarjele i bolesne, one posjećuju masovne grobnice za koje se pretpostavlja da u svojim tamnim i hladnim utrobama kriju djelić tijela njihove djece.

Tako je bilo i ove sedmice u Kozluku, nakon vijesti da su timovi za traženje nestalih po nalogu Tužilaštva BiH počeli otkopavanje na lokalitetu za koji se sumnja da krije tijela većeg broja Bošnjaka ubijenih 1995. godine, nakon pada Srebrenice.

Gurdić je u Potočarima ukopala dvojicu sinova i muža, a u Kozluk je došla čim je čula da se ovdje otkopava masovna grobnica na mjestu gdje je, prema tvrdnjama preživjelih žrtava genocida, 13. i 14. jula 1995. strijeljano 1.000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti. Riječ je o većoj primarnoj masovnoj grobnici iz koje su tijela naknadno prevožena na druge lokacije, a da bi se zločin prikrio, mjesto je zatrpano deponijom smeća.

"Sa ovog su mjesta tijela vozili u Kamenicu. U kameničkim grobnicama 5 i 3 dovučeni su, između ostalih, posmrtni ostaci mog mlađeg sina, 18-godišnjeg Mehrudina. Ukopala sam ga 2011. godine bez glave i ruku, a došla sam u Kozluk, jer se nadam da bi ostatak kostiju mog Mehrudina mogao biti ovdje. Vidim onu šarenu košulju tamo u grobnici i čini mi se kao da je njegova. Uzela bih je sebi ako bi mi dali. Stalno bih je držala i čuvala. Inače, dvije godine starijeg Mustafu, koji je ubijen u Branjevu, ukopala sam cijelog 2005. godine. Muževe posmrtne ostatke pronašli su u Jadru i ukopan je prije pet godina, ali bez stopala", priča Gurdić, dok uz težak uzdah dodaje: "Da mi je da im kosti smirim, pa da i ja umrem".

Kada Hotić, potpredsjednica "Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa", ističe da je 20 godina nakon genocida predug period tokom kojeg se majke nisu smirile.


Savjest je najveći sudija


"Važno je da se pronalazi što više masovnih grobnica i da se žrtve identificiraju, pa da se pokopaju kao što to priliči ljudskom biću, da se stave nišani i napišu ime i prezime. Savjest je najveći sudija i nadamo se da će ona proraditi kod onih koji kriju informacije o lokalitetima gdje su zatrpana tijela ubijenih Bošnjaka", poručila je Hotić.

Prilikom posjete kozlučkoj masovnoj grobnici, gdje je ekshumacije krajem 1990-ih godina vršio Haški tribunal, a ovih dana Tužilaštvo BiH, kazala je da se nada da će pronaći ostatak tijela svog sina, od kojeg je, nakon što su njegovi posmrtni ostaci identificirani, ukopala samo dvije nožne kosti.

"Odvozili su ih sa ovog prostora u Kozluku u druge grobnice. Gdje su mom sinu ruke, leđa, glava? Ne znam, možda su ovdje skriveni. Ja se još nadam da ću ih pronaći. Nije moje dijete od jedne kosti rođeno", kazala je Hotić, dodajući da ne zna je li teže onima koji su ukopali dvije dječije kosti ili majkama i sestrama od čijih voljenih ni koščica nije pronađena.


Kadefa traga za 16 bližih srodnika


Preko 20 bližih srodnika Kadefe Rizvanović ubijeno je tokom srebreničkog genocida 1995. godine, a ukopano ih je tek četvero.

"Pronašla sam muža, djevera, daidžu i amidžu, a ostale tražim i dolazim na sve masovne grobnice, nadajući se da su tu negdje sakriveni. Nekima to zvuči morbidno, ali svaka nova grobnica za nas je radosna vijest. Tijela negdje postoje, ali osoba nema. Dok su naši najmiliji pod crnom zemljom, ratni zločinci se slobodno šetaju", ispričala je Rizvanović, koja je nakon pada UN-ove zaštićene zone Srebrenice, u julu 1995. godine, sa trogodišnjom kćerkom i 14-mjesečnim sinom, uspjela doći u Tuzlu, a život je nastavila u Sarajevu.

Ekshumacija posmrtnih ostataka iz novootkrivene masovne grobnice u Kozluku očekuje se i narednih dana, nakon čega će uslijediti proces identifikacije, koja će se moći izvršiti samo pod uslovom ako je barem jedan od bližih srodnika preživio genocid, što u nekim podrinjskim porodicama nije slučaj. Dosad je na ovoj lokaciji, prema podacima Tužilaštva BiH, nađeno 30 skeletnih ostataka.

[Jack]

Mozemo se Bakiru i SDA zahvaliti. Sto kod nas Niko ne provali da su oni zarobljenici poubijali sami, sto se tereti geeneralu 3. Korpusa.

[ABen]

Na lokalitetu Kozluka strijeljano najmanje 805 osoba
http://vijesti.ba/clanak/290075/na-loka ... -805-osoba

Glavni tužilac Tužilaštva BiH Goran Salihović obišao je danas lokaciju deponije u Kozluku na kojoj se vrši ekshumacija tijela žrtava ubijenih u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.



Glavni tužilac se upoznao sa tokom ekshumacije, koja se već oko 15 dana provodi na tom lokalitetu, a svakog dana, istražitelji iz Tužilaštva BiH koordiniraju rad ovlaštenih službenih osoba na ovoj ekshumaciji.

Do sada su na ovom lokalitetu pronađeni posmrtni ostaci oko 50 žrtava, od čega je oko 20 kompletnih tijela, a ostalo su pojedinačni posmrtni ostaci.

Očekuje se da će se na ovom lokalitetu naći posmrtni ostaci većeg broja žrtava, a pronađene su i čahure i povezi koji ukazuju da su na ovoj lokaciji vršene masovne egzekucije zarobljenih žrtava, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Do sada je ekshumacija vršena na samo jednoj mikrolokaciji, a u narednom periodu, nastavit će se provjere i na dodatne dvije lokacije.

Dosadašnji rezultati ekshumacija i DNK identifikacija ukazuju da je na lokalitetu Kozluka strijeljano najmanje 805 žrtava, a zbog postojanja informacija da je na ovom lokalitetu strijeljano više od 1.000 osoba te da nije bilo preživjelih žrtava, u narednom periodu očekuje se pronalazak i identifikacija većeg broja žrtava.

Ekshumacija se na lokalitetu deponije u Kozluku nastavlja se i u narednom periodu.


(Vijesti.ba / AA)

[ABen]

U ponedjeljak identifikacija četiri sestre iz Kozluka pronađene u masovnoj grobnici Crni Vrh
http://www.klix.ba/vijesti/bih/u-ponedj ... /151218125

Identifikacija četiri djevojčice, odnosno četiri sestre Ribić iz kozlučkog naselja Skočić, koje su ubijene zajedno sa roditeljima, bratom i još dvije sestre, a pronađene 2003. godine u masovnoj grobnici Crni Vrh, zakazana je za ponedjeljak u Komemorativnom centru u Tuzli, potvrdila je Lejla Čengić, glasnogovornica Instituta za nestale BiH.

"Riječ je o članovima ubijene romske porodice Ribić. Djevojčice su starosti od tri do dvanaest godina, a u ovoj porodici ubijeni su roditelji koji su ranije identificirani i ukopani, šest kćerki i sin koji je i najmlađi među njima ubijen u drugoj godini života", istakla je Čengić.

Još uvijek se kao nestale iz porodice Ribić vode dvije sestre i brat.

Identitet djevojčica utvrđen je na temelju DNK analize, a u ponedjeljak će zvanično njihov identitet potvrditi brat Zijo, jedini preživjeli član ove porodice. U mjestu Skočić ubijeno je 27 žrtava romske nacionalnosti.

Zijo danas živi u Tuzli, a imao je samo osam godina kada je preživio strijeljanje u kojem mu je ubijena cijela porodica. Strijeljanje se dogodilo 1992. godine u obližnjem selu Malešići.

[ABen]

MASOVNE GROBNICE 1. dio - GENOCID U BOS. KRAJINI
SSaWoUFnZZ8

MASOVNE GROBNICE 2. dio - GENOCID U BOS. KRAJINI
_sYFE5WxKks

GENOCID U BOSANSKOJ KRAJINI - Jakarina Kosa
-_LPKqyp-gs

[Bosni]

http://faktor.ba/nevidena-tuga-u-podrin ... stre-foto/

Neviđena tuga u Podrinju: Zijo Ribić u kabure spustio svoje četiri sestre (FOTO)



U zvorničkom naselju Skočić, danas je uz prisustvo oko 200 građana, klanjana dženaza sestrama Ribić, Zlatiji (13), Zijadi (7), Suvadi (5) i Almasi (4), koje su ubijene tokom genocida u Zorniku u julu 1992. godine.

Tabuti sa kostima zvorničkih djevojčica ispraćeni su, nešto ranije, ispred Komemorativnog centra u Tuzli, a u poslijepodnevnim satima su dovezeni na mezarje u Skočiću.

Nakon ikindije klanjana je dženaza namaz koju je predvodio Bekir ef. Šabić, izaslanik muftije tuzlanskog.

Tabute sve četiri svoje sestre u kabure je spustio brat Zijo, što je do sada nezabilježen slučaj u Podrinju.

One su ukopane pored majke Šefke i oca Ismeta, koji su ranije pronađeni u masovnoj grobnici Crni Vrh.

Podsjećamo, 12. jula 1992. godine, monstrumi i ljudski ološ iz paravojne formacije, koji su sebe nazivali “Simini četnici”, Ziji su ubili šest maloljetnih sestara, maloljetnog brata, majku i oca. Prije likvidacije porodice Ribić i njihove rodbine i komšija, silovali su 13-godišnju Zlatiju, kojoj je danas klanjana dženaza.

Ziju su odveli do jame, gađali ga nožem, pucali u njega i bacili na tijela ubijenih. Osmogodišnji dječak je nekim čudom preživio. Ovaj mladić, kojem su zločinci uzeli sve, a država nije dala ništa, još će tragati za sestrama Ismetom i Zlatom, te bratom Sabrijom, zvorničkim dvogodišnjim maksumom, koji je u julu 1992. godine tek napravio prve korake.

Dženazi su, između ostalih, prisustvovali Ramiz Salkić, potpredsjenik RS-a, Edin Ramić, federalni ministar za izbjeglice, Dževad Mahmutović, savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, kao i Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda.

Ovo su temelji genocidnog entiteta, da niko ne zaboravi.

[ABen]

Da ne otvaram novu temu, zamolio bih sve forumase da na ovu temu dostavljaju sve clanke iz novina i ostale informacije vezane za masovnu grobnicu Tomasica postavljaju ovdje.

Ove informacije su potrebne nekim clanovima ovog portala za jedan projekat. Postavljajte i starije clanke, sve sto nadjete i vezano za masovnu grobnicu.

[ABen]

Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora: Pronađeni posmrtni ostaci 333 osobe
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... -333-osobe

30.10.2013. | PIŠE: ANADOLIJA

U masovnoj grobnici na lokalitetu Tomašica kod Prijedora do sada su pronađeni posmrtni ostaci tačno 333 osobe, od čega je 210 kompletnih tijela žrtava, a ostatak su dijelovi posmrtnih ostataka još 123 žrtve, potvrdio je za Anadoliju Mujo Begić, supervizor forenzičkog tima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

Direktor Instituta za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine Amor Mašović kazao je za Anadoliju da se ekshumacija nastavlja i da kraj ''nije ni na vidiku''. Forenzičari vjeruju da je pronađena jedna od najvećih, a možda i najveća masovna grobnica u BiH, koja se prostire na čak 3.000 kvadratnih metara. Kako se pretpostavlja, u grobnici su tijela Bošnjaka i Hrvata ubijenih tokom kampanje etničkog čišćenja u sjeverozapadnoj Bosni.

Svjedoci tvrde da je izvorno na lokalitetu Tomašica bilo pokopano oko 1.000 tijela, no postoje indicije da su neka potom otkopana i sahranjena na drugim mjestima, kako bi se prikrili tragovi zločina.

Begić pojašnjava da je, uz do sada pronađene ostatke u Tomašici, kao i one koji su ranije otkriveni na lokalitetu Jakarina Kosa, na ovom lokalitetu sigurno bilo najmanje blizu 700 osoba.

''Sada želimo pronaći posmrtne ostatke i preostalih od ukupno 1.000 osoba za koje, na osnovu izjava svjedoka, vjerujemo da su ovdje bili ukopani. Želimo otkloniti sve sumnje oko toga koliko se osoba nalazi na ovom lokalitetu, odnosno da pronađemo sve osobe koje su ovdje ukopane'', kazao je Begić, dodajući kako istražitelji žele uraditi što više posla do hladnijih dana i početka padavina.

Prema njegovim riječima, ovi ljudi su ubijani na kućnom pragu, na ulicama, njivama...

''Nije se biralo je li riječ o muškarcima, ženama, djeci, starcima... Svi su redom ubijani bacani u ovu grobnicu. Većina njih je strijeljana'', rekao je Begić.

S tim u vezi, potvrdio je da njegov tim očekuje da će pronaći ostatke 17-ero djece, od kojih je najmlađa bila 18-mjesečna beba, koja je ubijena zajedno sa njenom majkom, djedom i daidžom.

Institut za nestale osobe (ICMP) je godinama znao za grobnicu u Tomašici, ali ne i tačno mjesto. Otkopavanjima je prethodila istraga koja je trajala više od dvije godine.

Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora.

Najveća do sada otkrivena masovna grobnica je Crni Vrh u istočnoj Bosni, u kojoj je pronađeno 629 tijela. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.

[ABen]

Tomašica: Najveća masovna grobnica u BiH koja je razotkrila mračne tajne
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... acne-tajne
02.11.2013. | PIŠE: ANADOLIJA

Tomašica kod Prijedora, gdje su do sada pronađeni posmrtni ostaci 397 osoba, od čega je 247 kompletnih tijela, najveća je masovna grobnica na ovim prostorima.

Lejla Čengić, portparol Instituta za nestale osobe (INO) Bosne i Hercegovine u izjavi za Agenciju Anadolija potvrdila je da masovna grobnica u Tomašici ''zasigurno najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovim prostorima''.

Do Tomašice iz Prijedora vodi makadamski put kroz šumu. Nakon pola sata vožnje iz Prijedora, ekipa Agencije Anadolija stigla je na mjesto ekshumacije. Kod Tomašice se osjeća miris posmrtnih ostataka nevinih žrtava. Vjetar donosi još snažniji miris.

Dok smo boravili na lokalitetu Tomašica, pronađeno je šest kompletnih tijela, sve iz iste masovne grobnice. Kako su nam rekli antropolozi koji rade tu, dnevno iz zemlje prosječno bude izvučeno 15 tijela.

Osim tijela žrtava, također, često su iz zemlje vadili i njihove privatne stvari poput satova, obuće, odjeće, upaljača, kutija za naočale...

Kako je dodala Čengić, uz posmrtne ostatke žrtava pronađeni su i lični dokumenti.

''Tako da možemo zaključiti da je riječ o stanovnicima Prijedora i okolnih mjesta, tamo gdje su u suštini ljudi i najviše i ubijani, u mjestima Rizvanovići, Čarakovo, Sredice, Bišćani i sam centar grada, te logori Keraterm i Omarska. Nismo došli još do stanovnika Kozarca, ali ekshumacija će se nastaviti i u narednom periodu. Ovom trenutku zasigurno možemo reći da je ovo najveća masovna grobnica koja je otkrivena na ovim prostorima'', rekla je Čengić.

Lični dokumenti

Najprije je, podsjetila je, na ovom lokalitetu pronađeno 26 tijela žrtava, a potom 2006. godine još deset. No, sve do sada nije se znala prava istina o Tomašici i tajna koju ovu mjesto krije. Sve dok nije prigovorio jedan bivši pripadnik Vojske Republike Srpske koji je dao informaciju o ovom lokalitetu.

''Do ovog trenutka, dakle, u posljednjem dva mjeseca, ekshumirano je 397 slučajeva, od toga 247 kompletnih tijela. Treba podsjetiti da je dio ove masovne grobnice već bio je izmješten na lokalitet Jakarina Kosa, koji je, također, na području Prijedora. Otud su 2001. godine ekshumirani posmrtni ostaci 373 žrtve. Tu su pronađena nekompletna tijela. Radilo se o sekurdarnoj grobnici. Dio žrtava iz Tomašice izmješten je na lokalitet Jakarina Kosa s ciljem da se žrtve nikada ne pronađu i zločin nikada ne dokaže'', ističe Čengić.

Podsjetila je da na području Prijedora još uvijek traga se za velikim brojem žrtava, i da se taj broj, prema njihovim evidencijama, kreće između 1.000 i 1.200 žrtava.

''Mi smo do ovog trenutka pronašli, dakle ekshumirali i identificirali 2008 žrtava. Dakle predati su obiteljima kako bi ih dostojanstveno ukopali'', govori Čengić, podsjetivši da će žrtve biti identificirane DNK metodom, iako su pored nekih pronađeni i lični dokumenti.

Čengić, nadalje, objašnjava da se prekopavanje grobnice najprije vrši mašinski, a onda i ručno. Kako nam je rekla, jedan od tri bagera plaćaju čak i porodice žrtava sa područja Prijedora. Na taj način i oni pomažu da se ubrza proces ekshumacije iz ove masovne grobnice. Ekshumacijom, inače, rukovodi Tužilaštvo BiH.

Na ekshumaciji radi kompletan tim od šest antropologa Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP).

Osim njih, ekshumaciji je prisutna i kriminalistička policija iz Prijedora, te istražitelji iz Instituta za nestale osobe (INO), Terenski ured Sanski Most, Područni ured Bihać, a zatim vještak sudske medicine.

Više stotina ubijenih

Prostor u kojem se vrši ekshumacija prostire se na oko 3.000 kvadratnih metara. Ali, kako nam je rekla Čengić, oni su već krenuli sa širenjem ove masovne grobnice.

''Do sada je bio oko 3.000 metara kvadratnih. Mi sada pretražujemo i druge lokalitete. Žrtve su pronađene u dubini od 10 metara. Na drugom lokalitetu smo, također, pronašli jedan broj žrtava. Sigurno će se pretražiti kompletan ovaj lokalitet, jer mi očekujemo da bi se ovdje moglo naći više stotina ubijenih žrtava iz Prijedora. Riječ je o civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti koji su ubijeni na pragu svojih kuća ili u logorima koji su postojali u toku proteklog ratana području Prijedora.

Vjeruje da će ekshumacija na lokalitetu trajati duži vremenski period. Istraživat će se sve dok to dozvoljavaju vremenske prilike.

Institut za nestale osobe (INO) je godinama znao za grobnicu u Tomašici, ali ne i tačno mjesto. Otkopavanjima je prethodila istraga koja je trajala više od dvije godine.

Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora.

Najveća do sada otkrivena masovna grobnica je bila Crni Vrh u istočnoj Bosni, u kojoj je pronađeno 629 tijela. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.

[ABen]

Najveća masovna grobnica na Balkanu: Zbog čega se čekalo dvadeset godina
http://www.slobodnaevropa.org/content/g ... 68170.html
Dženana Karabegović 14.11.2013

Na području Tomašice, u okolini Prijedora, još traje ekshumacija ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz nekoliko prijedorskih sela, ali i logora Keraterm 1992. U najvećoj masovnoj grobnici na Balkanu, do sada je pronađeno 388 tjelesnih ostataka. Na ekshumaciju su porodice žrtava čekale 20 godina, iako je švedski novinar Bengt Norborg odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma napravio reportažu u kojoj lokalni mještani svjedoče o zakopavanju tijela na dubini i do nekoliko metara.

Na oko dvadesetak kilometara od Prijedora već dva i po mjeseca traje iskopavanje skeletnih ostataka ubijenih Bošnjaka i Hrvata 1992. iz nekoliko prijedorskih sela.

U najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici na Balkanu, na tri do pet metara dubine, do sada je ekshumirano 275 kompletnih i 113 nekompletnih tjelesnih ostataka.

Tijela ubijenih i sahranjenih na ovom lokalitetu bila su na hrpama, tri do četiri gomile, a na dnu su se nalazila kompletna tijela, kaže za naš program Eldar Jahić, istražilac Tužilaštva BiH koji se od početka ekshumacije nalazi u Tomašici. Pretpostavka je da je riječ o osobama iz okolnih prijedorskih sela - Bišćani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani i Zecovi, ali i posmrtni ostaci ljudi iz logora Keraterm.

„Radovi na provjeri novih informacija koje smo u toku ekshumacije dobili traju još uvijek i nadamo se da ćemo u narednih nekoliko dana provjerom novih mikrolokacija moći govoriti da li je do sada ekshumiran broj žrtava konačan i da li se na ovom lokalitetu nalazi još izvjestan broj žrtava koje nam nedostaju iz navedenih sela“, navodi Jahić.

U bivše kopove rudnika Tomašica svakodnevno dolaze preživjeli članovi porodica ubijenih osoba. Među njima su i Fikret Bačić, kome su ubili trideset i jednog člana familije i Amir Demirović koji traga za ubijenim ocem.

„Dolazim tu ne bih li pronašao svog oca kojeg tražimo već dvadeset godina. Obilazim grobnice, tražim, molimo da ljudi kažu te neke informacije.“

„Tu je ubijen moj sin od dvanaest godina i kćerka od šest godina, zajedno s majkom, mojom ženom. Ja očekujem i mislim – svaka ona vreća kad pođe odozdo, da će biti neko moj.“

„Najvjerojatnije je da se radi o grobnici koja je zapisana u dnevniku optuženika za zločin genocida i druge ratne zločine protiv čovječnosti, Ratka Mladića, koji je opisao jedan sastanak u Bosanskoj Krajini, gdje je prijedorska policija zatražila od njega da da logistiku za uklanjanje, kako u njegovom dnevniku piše, oko 5.000 tijela sa područja Tomašice“, navodi Amor Mašović, direktor Instituta za nestale BiH.

Svjedočenja

Za otkrivanje najveće masovne grobnice u ovom dijelu svijeta trebalo je 20 godina. Bosanskohercegovačka javnost se pita zbog čega, s obzirom da je još 1996. godine švedski novinar Bengt Norborg napravio reportažu, nakon što je čuo glasine o masovnim ubistvima i grobnici Tomašica. Norborg je prilog snimio odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

“Pričao sam sa mještanima, koji, uglavnom, nisu bili raspoloženi za razgovor o onome što se dešavalo tokom rata. Ali, ne zato što su nešto krili, već zato što su se bojali. No, bilo je i onih koji su pristali pričati, pod uslovom da im ne bude otkriven identitet. Rekli su mi kako su vidjeli ili čuli da na lokalitet rudnika Tomašica dovoze ljude, da su čuli pucnje, a potom i zvuk mašina koje su zakopavale tijela”, kaže Norborg.

"To je bilo u augustu. Dotjerali su ih kamionima 110 (vojni kamion TAM 110). Tako je meni to pričano, tako isto i ja vama pričam. Jeste, masovna grobnica. Ima ih 1.000 i više. Samo su došli buldožerom i zagrnuli", ispričao je Norborgu jedan stanovnik iz okoline Tomašice.

"Vidjela sam gdje se tuče, gdje pucaju, gdje dovoze, istovaraju tu kamionima”, navela je jedna mještanka u reportaži ovog švedskog novinara.

Zbog čega je trebalo više od 20 godina za ekshumaciju, pitali smo Eldara Jahića, istražioca bh Tužilaštva.

„Da se grobnica na Tomašici nalazi, nije bila tajna, međutim, ni švedski novinari ni bilo ko ranije, nije mogao sa sigurnošću pokazati na mikrolokaciju gdje se nalazi masovna grobnica“, kaže Jahić.

Prije nekoliko dana Tomašicu je posjetio i gradonačelnik Prijedora Marko Pavić, izrazivši duboko žaljenje zbog svega što se dogodilo. Čovjek koji je zabranio podizanje spomenika u gradu u spomen prijedorskim žrtvama, izjavio je da je Grad Prijedor spreman pružiti svaku vrstu pomoći da bi se proces ekshumacija završio na dostojanstven način.

Novo lice nekadašnjeg načelnika bezbjednosti, koga Prijedorčani dovode u vezu sa brojnim egzekucijama početkom devedesetih godina prošlog vijeka, Edin Ramulić iz prijedorskog udruženja “Izvor”, objašnjava ovako:

„Neko je ovdje u Prijedoru procijenio da bi trebalo skinuti taj pritisak sa Prijedora. I sama ta ćutnja pokazuje da je strategija da se umire, da pretpe ovo neko pola godine dok će ovo biti aktuelno, dok se to završi, kako Prijedor poslije toga ne bi imao taj balast nestalih osoba.“

Podsjećamo: 31. maja 1992. vlasti Republike Srpske u Prijedoru, putem lokalnog radija, naredile su nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Bio je to početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije i brojni zločini. Ubijeno je preko 3000 osoba sa teritorije opštine, a preko 30.000 je završilo u logorima Omarska, Keraterm i Manjača. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine do sada je otkriveno više od 130 masovnih grobnica, a samo na na području Prijedora pronađeno ih je preko 60.