Pokrstavanje Bosnjaka

[Bosni]

joQzY4_DmGQ

[ABen]

Meni je ovo ponizavanje nase dijece. Ja svojoj dijeci nebi ovo dozvolio.

[Abidaga]

Samir Huskić: "To koliko sam ja lojalan i normalan čovjek potvrđuje i činjenica da sam oženjen za katolkinju, Hrvaticu, moja djeca nose hrvatska imena, krštena su i idu na vjeronauk, moja se kuća svake godine posvećuje...

http://www.dnevno.hr/domovina/hrvatski- ... noc-822492

[BosnjackaHercegovina]

Samir Huskić: "To koliko sam ja lojalan i normalan čovjek potvrđuje i činjenica da sam oženjen za katolkinju, Hrvaticu, moja djeca nose hrvatska imena, krštena su i idu na vjeronauk, moja se kuća svake godine posvećuje...

http://www.dnevno.hr/domovina/hrvatski- ... noc-822492

Sjajan primjer Bošnjaka čiji je mozak uspješno ispran decenijama anti-Bošnjačke i anti-Muslimanske propagande.

Eto on je normalan čovjek jer slavi Božić i jer su mu djeca krštena. Znači mi koji postimo Ramazan i klanjamo namaze smo nenormalni. On je plakao što ga je Ustaša blokirao. On je toliko uništen tom propagandom da bi vrlo rado se i roditelja odrekao da ima malo više muda.

E to je Hrvatska. To su Hrvati. I to je ono što oni žele. Svak ko misli da su oni manje zlo od Srba nek zamisli Samira kao svog sina.

A Samiru želim da uživa u blagodatima Hrvatstva svaki dan svog života - daleko mu kuća bila od moje.

[Abidaga]

Almir Pehlić protestantski svećenik u Karlovcu:
http://www.jutarnji.hr/nekad-pio-i-mlat ... u/1416074/

Almir je rođen u radničkoj obitelji, mama radnica u posrnulom karlovačkom DIP-u bila je, priča nam pastor, katolička ateistica, a otac, majstor za šivaće strojeve, musliman koji nije previše držao do vjere..

[Abidaga]

SAFF: Tuzlanski Bošnjaci na katolički blagdan "svih svetih" obilaze mezarja i pale svijeće
http://saff.ba/tuzlanski-bosnjaci-na-ka ... jaublOFNjo

To što Srbi i Hrvati ne uče Fatihu, manje je bitno za ovaj multikulturni specijalitet iz Tuzle, po kome je normlano da se Bošnjaci odriču svoga identiteta, prihvataju kršćanske običaje, kako bi bili manje muslimani, a više kompleksaši. Nije to daleko od onog pokojnog bošnjačkog pisca koji je poručio da za ramazan iftari čvarke.

[Bosni]

http://saff.ba/da-li-roditelji-vode-rac ... -i-bajram/

Da li roditelji vode računa šta im djeca čitaju: Vesela sveska i bajram

U decembarskom broju časopisa za djecu Vesela sveska obraćena je tema “Državni simboli i praznici”. Kao što se vidi na priloženoj fotografiji, djeci su ponuđeni svi državni i vjerski praznici, osim islamskih vjerskih praznika, tj. bajrama. Tako će bošnjačka djeca ( bošnjačka djeca skoro jedini kupuju ovaj časopis) moći birati između katoličkog ili pravoslavnog božića ili će shvatiti da bajram nije praznik. Vesela sveska se izdaje u Sarajevu, a redakciju čine većinom Bošnjaci. Pomislili smo da se radi o tehničkom propustu koji je nastao prilikom preloma i štampanja časopisa. Međutim, jedan od roditelja je nazvao redakciju i zatražio objašnjenje. Spomenuti roditelj je dobio potvrdu da se ne radi o propustu, već da je uredništvo Vesele sveske planski izostavilo bajram.
Ovo je samo jedan od pokazatelja koji upućuje da se mnogi Bošnjaci stide svog identiteta i da to nameću i drugima.

[ABen]

Sarajevo radi organizirano na rasturanju Bosne i unistenju Bosnjacke nacije.

[Bosni]

http://saff.ba/vesela-sveska-odgovorila ... raznicima/

Vesela sveska odgovorila zašto nema bajrama među praznicima

Poštovani,
Obraćamo Vam se u ime Redakcije Vesele sveske shodno tekstu na portalu Saff.ba „Da li roditelji vode računa šta im djeca čitaju: Vesela sveska i bajram“, koji je vezan za temu Državni simboli i praznici, objavljenu u navedenom časopisu.

Naime, u okviru teme Državni simboli i praznici, obrađene u januarskome broju Vesele sveske, u jednom od zadataka je navedeno da se povežu nazivi praznika sa datumima kada se obilježavaju, kao i pripadnošću. Među navedenim praznicima nije naveden Bajram. No, to nije urađeno namjerno, a ni zato što se stidimo svog identiteta! Naime, poznato je da je Bajram (Ramazanski i Kurban-bajram) praznik sa pokretnim datumom, odnosno praznik čiji se datum obilježavanja svake godine pomjera, te u zadatku nismo mogli navesti adekvatan datum sa kojim bi naš čitatelj (učenik II i III razreda) povezao taj praznik. I samo iz tog razloga ovaj praznik nije naveden.

U nadi da smo objasnili razlog zbog kojeg naša saradnica, obrađujući navedenu temu, nije navela Bajram u datom zadatku, želimo Vam svako dobro.

Redakcija Vesele sveske

Odgovor Saffa

Vaša reakcija je samo izgovor za nedozvoljene propuste koje činite u uređivanju svoga časopisa. Ako niste znali kako da uredite temu, niste je trebali ni raditi. Ovako ste napravili nedopustiv propust, bez ikakvog obrazloženja djeci podvaljujete nepotpune informacije koje ih u konačnici pogrešno educiraju. Pozivamo vas da poštujete činjenicu da su Bošnjačka djeca vaši najbrojniji čitaoci. Poštedite našu djecu vašeg neznanja i nemarnosti.

[atif]

Masallah drago mi je da imamo ovako naprednih bosnjaka a njegov magistarski rad bi nam itekako bio znacajan.
Ako se moze nabaviti bilo bi super.

Završio hifz, dva fakulteta i magistrirao

Na fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, 16. novembra 2015. godine, magistarsku tezu na temu „Mapiranje društvenog angažmana kršćanskih međureligijskih i mirotvornih organizacija u postratnoj Bosni i Hercegovini“odbranio je hfz. Saudin Gobeljić.

Komisiju za odbranu činili su prof. dr. Adnan Silajdžić, prof. dr. Rešid Hafizović i doc. dr. Samir Beglerović. Ovim je hfz. Gobeljić proglašen magistrom islamskih nauka u oblasti akaida.

Hafiz Saudin Gobeljić rođen je 1987. godine, u Kula Gradu, općina Zvornik. Nakon završenog osnovnog obrazovanja, upisao je i uspješno završio Behram-begovu medresu u Tuzli, a potom se upisao 2005. godine na Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, na kojem je diplomirao 2009. godine, stekavši zvanje profesora islamske teologije. Potom je upisao i postdiplomski studij na Fakultetu islamskih nauka, te u predviđenom roku položio sve planom i programom predviđene ispite. Pred kraj završetka osnovnog studija, hafiz Gobeljić je 2008. godine upisao još jedan studij, i to na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, te je 2011. godine stekao bakalaureat političkih nauka.

Ubrzo nakon upisa na postdiplomske studije, hafiz Saudin Gobeljić završio je s učenjem hifza te je u mjesecu februaru 2013. godine položio ispit i stekao časno zvanje hafiza Kur'ana. Neposredno nakon početka postdiplomskih studija, hafiz Gobeljić je proveo jedan semestar na specijalizaciji iz arapskog jezika na Katarskom Univerzitetu. Pored arapskog, aktivno vlada engleskim jezikom, te se služi njemačkim jezikom.

Od 2011. godine, hafiz Gobeljić radi kao imam u Medžlisu Islamske zajednice Tuzla, a član je i nevladine organizacije „Proaktiva“ iz Tuzle. Hafiz Saudin Gobeljić objavio je više prijevoda i autorskih radova, među kojima i nekoliko stručnih članka.

http://preporod.com/index.php/drustvo/k ... agistrirao

[Bosni]

http://www.slobodnaevropa.org/media/pho ... 40292.html

Srebrenica okićena za praznike

Jelke, lampioni i drugi svijetleći efekti ukrasili su ovih dana ulice Srebrenice. Opština Srebrenica i komunalci stvorili su ugodan pretpraznički ambijent. Ne pamti se kada je Srebrenica bila ovako ukrašena i sijala tokom noći. I trgovine su snabdjevene prazničnim poklonima kojim će biti obradovani najmlađi.

Moglo se sve ovo za Bajram uraditi. Ko donosi ove odluke?

[ABen]

Gledam ove slike na tom linku i kicenje grada, novo godisnje paketice. Nije ni cudo kako nam je.

[amkos]

Gledam ove slike na tom linku i kicenje grada, novo godisnje paketice. Nije ni cudo kako nam je.

Ovi iz slobodne Europe jedva dočekali da ovako nešto napišu. Mir, mir, mir niko nije kriv.

[Drina]

Izvještaj iz Matične službe za 25. januar PDF верзија Верзија за штампу
Rođeni: Ksenija Irić, kći Dragana i Gordane; Miljana Bugeza, kći Mile i Željke; Isidora i Andrija Kolundžija, kći i sin Vladimira i Marije; Aleksej Đerman, sin Milana i Svjetlane; Gorana Pejaković, kći Miljane; Božana Kozomara, kći Milorada i Anđelke; Sofija i Stefan Džombić, kći i sin Marka i Ivane; Mirjana Katja Suhonić, kći Edina i Sande; Andrej Vesić, sin Draženka i Cvijete; Stefan Samardžija, sin Vladimira i Dragane; Iskra Đukić, kći Mladena i Željke.

Vjenčani: Bojan Zorić, ugostiteljsko-kulinarski tehničar i Marijana Volaš, dipl. inž. geodezije.

Najveci procenat pokrstavanja otpada na ove mjesane brakove u sredinama gdje smo mi debela manjina. Ovo je izvjestaj iz Banja Luke. To je mjesto gdje je proces najizrazeniji.

[Bosni]

http://www.klix.ba/vijesti/bih/gabriele ... /160125021

Gabriele Muller, Njemica s adresom u Goraždu: Moto moje generacije je bio "Nikad više rat..."

Gabriele je Njemica i već godinama živi i radi u Goraždu u Kući SEKA, centru za obrazovanje, terapijski rad i rekreaciju žena i djece, sa kojim je stigla s otoka Brača u Hrvatskoj. I tamo su radili iste stvari, jednako tragajući za odgovorima.

Zašto bi neko godine života proveo daleko od kuće, u zemlji srušenoj ratom, sa svim njenim traumama i teškim ožiljcima koje je rat ostavio iza sebe. Gabriele za Klix.ba otkriva kako je odrastala u porodici obilježenoj nasiljem, uz oca teško traumatiziranog ratom.

Nikad više rat, nikad fašizam

"Nakon sloma njemačkog fašizma on je i dalje ustrajao na ideologiji nacizma, a svoje traume i fašističke ideje nastavio prenositi i na svoju djecu. Kao dijete sam razvila smisao za pravednost i potrebu da pomažem slabijima. Znam šta znači biti bespomoćan i izložen. Studentski pokret 1968., kada sam bila gimnazijalka, ojačao je moj otpor prema nasilništvu i nacističkoj ideologiji mog oca. Ženski pokret u koji sam se uključila kao studentica bio mi je velika podrška“, ispričala je Gabriele, a dio njenih iskustava iz života i rada opisan je u stručnoj knjizi koju je je napisala s kolegicom Editom Ostojić "Vratiti svoju djelotvornost i samopoštovanje“, a koja najviše govori o terapiji traume metodom psihodrame.

Gabriele je kao diplomirana pedagoginja dugo radila na ženskim projektima angažiranim protiv s**** i rasističkog nasilja, pružajući podršku ženama i djeci, žrtvama.

"To mi je pomoglo u borbi s osjećajima bespomoćnosti i krivnje koji su me pratili, a u jednom periodu života spoznala sam da te duhove ne mogu samo tako pobjediti. Traganje za odgovarajućom psihoterapijskom pomoći me dovelo do metode psihodrame koja me oduševila svojom djelotvornošću i kretaivnim mogućnostima i optimističnom filozofijom na kojoj počiva“.

Svoj rad usavršavala je na Institutu za edukaciju iz feminističke psihodrame nedaleko od Bremena.

"Bila sam sigurna da će ta metoda mnogo pomoći u radu sa traumatiziranim ženama i djecom u Kući za žene i djecu u Hamburgu, gdje sam tada radila, a istovremeno sam se počela suočavati s vlastitim iskustvima nasilja i odnosom s ocem“, priča Gabriele.

Veza sa BiH počela je ratom na prostoru bivše Jugoslavije. Svoja iskustva podjelila je najprije u Zagrebu, metoda psihodrame je oduševila njene kolegice, a Gabrilele je bila sretna.

"Moto moje generacije u Njemačkoj bio je 'Nikad više rat, nikad više fašizam'. To je bio bedem koji nas je štitio od nacističke prošlosti naših roditelja i generacije njihovih roditelja, ali i od naših najdubljih osjećaja krivice“, kaže Gabriele kojoj je novi užasan rat u Evropi ojačao angažman da se bori protiv ratova i nasilja i daje podršku žrtvama.

Godine 1994. prvi put se našla u ratu, na području srednje Bosne, u Zenici. Radila je s kolegicama iz Medice, a ovo iskustvo ju je potpuno promjenilo.

"Nikada ranije nisam imala osjećaj da sam na pravom mjestu i da činimo ono pravo. Bilo je bolno pratiti ljude u njihovom najdubljem bolu, ali je bilo prelijepo doživjeti da se mijenjaju, da nakon tuge ponovo dolazi radost. Teško je to bilo objasniti po povratku u Njemačku. Za mene to nije imalo veze s nekim junaštvom, taj rad mi je omogućio i bolje razumijevanje sebe i svog puta“, pojašnjava Gabriele.

Iskustva iz Zenice zapravo su i dovela do osnivanja ženskog mirovnog projekta Kuća SEKA. Ona je odgovor na rat, mržnju i naslje nad ženama. Osnovana je 1997. godine, sa sjedištem na jadranskom otoku Brač, da bi nakon deset godina preselila u Goražde.

U osnovi projekta je pružanje psihološke podrške i edukacije. U deset godina rada na Braču u programima SEKE je učestvovalo ukupno 1.638 žena i djece iz više od 150 organizacija iz Hrvatske, BiH (Federacije i RS), Slovenije, Srbije, Makedonije i Albanije.

"Čak dvije trećine žena i djece s kojima smo radili na Braču bili su iz BiH. Bilo je tih područja, bože sačuvaj... Kada su nam dolazile Bosanke to je bilo posebno za mene, možda i zbog njihovog humora i volje za životom, iako sam znala šta su sve prošle. Ma kako smo mi samo pjevale, plesale... Radilo se nekad i po 16 sati dnevno, a onda se nakon rada one rasterete, dolazi olakšanje, ne mogu se sjetiti da sam se kasnije toliko smijala kao tu na Braču. Ne bih voljela da toga nema u mom životu, jer sam puno dobila i sama. Zimi sam mogla da putujem i uglavnom sam obišla sva ta mjesta iz kojih su one dolazile iz cijele BiH, iz Zenice, Tuzle, Mostara i okoline Banje Luke, Goražda...“

Prelazak u Goražde je za Gabriele bio novi izazov.

"Prvi put sam ovdje došla kad smo provele pilot projekat sa borcima 2003. godine, tada smo došli u posjetu, a SEKA se kao projekat preselila u ljeto 2007. godine. Ja sam tada još uvijek putovala nekih godinu i po dana od Brača do Goražda, tražila sam mjesto gdje ću ovdje živjeti, ambijent koji meni treba, jer bez prirode i vrta ja ne bih mogla funkcionirati. Moj posao zahtijeva da se fokusiram na druge i zato mi treba nešto suprotno, da ne trebam ništa ni slušati ni pričati, volim prirodu i cvijeće“, priča Gabriele.

Brač na kojem je provela deset godina života bio je prelijep za Gabriele koja je kao dijete sanjala o moru.

"Otok je lijep, na moru za mene nema lošeg vremena. I zimi sam se kupala sve do februara, mart je bio previše hladan. Ali na Braču nismo više mogli ostati, jer to je ipak turističko mjesto. Bilo je teško pronaći stručne kolegice koje bi trajno radile posao, neke su probale, ali im je posao bio i dosadan i izoliran i ujedno težak. Goražde je specifično, a ovdje nije bilo poznato šta je to rad s traumatiziranim osobama. Započeli smo raditi s borcima, oni su očajnički željeli da neko dođe i radi s njima. U početku sam mislila da ću samo educirati kolege u načinu rada i biti podrška, ali to je nešto drugo, posebno jer muških kolega nije bilo, jedina koja se prihvatila tog posla i fantastično radi od početka je Gordana Šapčanin".

Gabriele dodaje kako joj je pri prvom susretu Goražde 'leglo'.

"Tada je još prilično strašno izgledalo, ali ovo mjesto u dolini, pa Drina, sve to ima sličnosti sa mjestom iz kojeg ja dolazim, mislim na predgrađa koja me podsjećaju na južnu Njemačku, kada sam ja bila dijete. Zato je meni bilo lako ovdje preseliti, a imala sam dovoljno vremena putujući da se oprostim od Brača. Njemačka mi nedostaje, volim da idem tamo, ali i ovdje je moj dom“, kaže Gabriele.

Pojašnjava kako teškim životnim odlukama uvijek treba dati prostora.

"Trebamo sebi dati prostor u kojem se opraštamo i žalujemo, kao ja od Brača. Sad ovdje uređujem svoj vrt i to je peti vrt koji iz temelja pravim kao ekološki vrt, to je moja specijalnost. Živim čak na Dubištu, to mi je puno više odgovaralo i zdravstveno, jer to je moj resurs za posao koji je nekad zahtjevan i težak, a rad u vrtu me relaksira i pomogne mi, bavim se biljkama, bez toga ne bih mogla funkcionisati“, kaže Gabriele.

Obožava prirodu, ali i bosanski humor u kojem istinski uživa.

"Ne volim kada se ljudi smiju drugima, to je recimo nekako prisutno i u Njemačkoj, pa i u Hrvatskoj. Ja volim engleski humor, ali bosanski je zaista specifičan, obožavam ga, Bosanci se smiju na svoj račun, nekad baš crno, ali veoma duhovito. Posebni su po humoru“, kaže Gabriele.

Božanska iskra

Najvažnija u načinu rada i terapije je filozofija psihodrame koja pomaže ljudima koji su preživjeli strahote.

"Ja mislim da svaka osoba duboko u sebi ima nešto kao Božansku iskru, to je kao temeljni potencijal, mudrost i sposobnost za samoiscjeljenje jer negdje duboko u nama to postoji. Prolazimo kroz teška iskustva, odgoj i te tradicionalne norme, posebno za žene i djevojčice, to nas zna dosta udaljiti od te iskre, ali ja znam da to postoji i cilj je da ljudima pomognemo da se spajaju sa unutrašnjim potencijalom. To funkcioniše kad je neko spreman da radi na sebi. Mi imamo metode da ih usmjerimo i nekad se dešava da sve napreduje i onda se desi nešto što vrati stvari na početak, kako se već zna desiti nepravda, deložacija, gubitak posla ili oduzimanje penzije, ma strašne stvari. Kad se to desi ljudima koji su radili na sebi, puno brže se mogu stabilizirati i pronaći neki put“, priča Gabriele.

A onima koji posjećuju SEKU njeno postojanje je životno važno, poput utočišta u koje mogu pohraniti sve ono što ih boli, a što ostatak svijeta možda ne bi razumio.

"Kad ljudi uspiju prebroditi traume mogu lakše i bolje živjeti s njima i to je veoma bitno za odnose u porodici. Također, ako osoba ne vjeruje kako to može prevazići, onda samo propada. Važno je steći samopoštovanje, djelotvornost i vjeru u sebe i to omogućava kvalitetan i čak sretan život“, pojašnjava Gabriele.

Kao psihoterapeutkinja ima priliku puno toga saznati.

"Povjerljivost je veoma bitna, mi moramo voditi računa o tome i zato sam ograničena, posebno u maloj sredini, da učestvujem u društvenom životu. Zbog intenziteta posla trebam vremena da bih neke stvari 'prežvakala', veoma mi je teško i kad vidim ljude da se moraju tako boriti i da teško uspijevaju. To je ono čime ovdje nisam zadovoljna“, kaže Gabriele.

Ističe kako je nakon rata došlo olakšanje i da su riječi 'Bit će bolje' izgovarane u narednih deset godina.

"Ali sad više niko to ne kaže, ljudi ne osjećaju taj optimizam. Jesu neke stvari urađene, ceste, zgrade... sjajno je to da imamo, kao i toliko firmi, ali ovdje također imamo i divlji kapitalizam. Ljude izrabljuju, žive u nekom stresu i strahu. Strašno je da nam ovdje dolaze mladi očevi i majke s teškim problemima, a koji hoće da počnu neki život. Oni su u stresu, rade dan i noć, vikend, kako oni mogu formirati porodicu, na kraju će se samo razboljeti“, smatra Gabriele.

Ističe kako ima utisak da živimo na kraju 19. stoljeća pa je zabrinjava i arogancija Međunarodne zajednice prema ovom prostoru.

"To su velike teme, od kredita MMF-a pa dalje, s jedne strane podržavaju takve zakone, a s druge afirmišu ljudska prava kao da ljudi ovdje nisu imali pojma šta su to ljudska prava. To je arogancija zapada, arogancija bogatih zemalja. Ta nepravda u svijetu je stravična, ali to su velike teme. Fali mi svuda da se sjetimo neke etike u politici, etike u gospodarstvu, etike u svim segmentima života. Jer ljudi su centar svega, zašto sve drugo postoji ako ne zbog ljudi. Ljudi moraju biti u centru svega, ako se to ne promijeni, onda je sve uzaludno“, ističe Gabriele.

Nagrada "Aleksandar Fridman“, koju je krajem prošle godine Psihološki centar Esra iz Beča dodijelio Kući SEKA, za Gabriele je velika lična satisfakcija.

"Ova nagrada meni puno znači u mojoj struci. Ovdje smo razvile posljednji pristup metode psihodrame i pokazale zašto je ona dobra metoda. Zato mi je nagrada kada tamo daleko neko prepozna vrijednost i ozbiljnost našeg rada. Ne želim reći da on ovdje nije cjenjen, ali ponekad nisam sigurna da li je dovoljno shvaćena težina i dimenzija našeg rada. Nadam se da će nagrada imati efekta i ovdje i da će naš rad biti podržan, jer mi se već 18 godina finansiramo kroz projekte i bez privatnih donacija u ovim godinama ja ne znam gdje bismo mi bili“, dodaje Gabriele.

Dobro upakovano. Goražde je postalo pravi centar za ove ljude, valjda misle da tu ima najviše napačenih kojima mogu prilaziti sa ovakvim idejama.

Ko ih finansira? "Ekumenska inicijativa žena" - http://www.eiz.hr/who-we-work-with/meet ... e/?lang=hr

Pogledajte finansijere "Ekumenske inicijative žena" (raznorazne protestanske crkve) - http://www.eiz.hr/about-us/donors/?lang=hr

Evo par slika sa facebook-a - https://www.facebook.com/pages/CENTAR-Z ... 66?fref=ts

[atif]

Sad ce Amir Haleb doci i reci to nije nista opasno jer su bosnjaci isto krscani. Krstite nas i uzduz i poprijeko. pih
Bez I nema B! Bez Islama Nema Bosnjaka!

[ABen]

To je Bosnjacki mentalitet, "haj sta ima veze". To se cesto vidi i u dijaspori. To tako bude kad ti ostane ona pamet iz Juge, da se udovoljis nekom drugo. Misleci da ce te neko cijeniti i voliti ako mu se uvuces duboko. A bas je suprotno, ako sam nepostujes sebe i svoje nece ni drugi.

[Bosni]

http://faktor.ba/zavidovici-mladi-iz-wo ... teci-foto/

Zavidovići: Mladi iz World Wision Centra u posjeti Gradskoj biblioteci (FOTO)

World Wision Centar Zavidovići, u saradnji sa JU "Gradska biblioteka Zavidovići", organizirao je danas, za mlade ovog centra, posjetu pomenutoj biblioteci.

Osim velikog broja korisnih informacija, mladi ovog Centra imali su priliku vidjeti i Zavičajnu zbirku Zavidovića, a ujedno i priliku za besplatno članstvo.

Uz prijatno druženje i opuštenu atmosferu, mladima su predočene ideje kako u narednom periodu posvetiti više pažnje i značaja knjizi i pisanoj riječi.

Kad vidim knjigu od tog Pašalića tu, odmah znam da nešto smrdi.

Ko su ovi iz World Vision: http://www.wvi.org/bs/bosnia-and-herzegovina/o-nama
Ovdje spominjuju da su kršćanska organizaciju: http://www.wvi.org/bs/node/366#6

[Abidaga]

Zatvorena katolička škola u Bihaću
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... ola/187856

"Sve veći broj Bošnjaka u Bihaću želi upisati svoju djecu u Katolički školski centar.. Na broj njihovih učenika (482) imaju 43 uposlenih.. Problemi su nastali kada je ova ustanova, bez saglasnosti Skupštine USK-a, uspostavila nastavne linije.. Osim toga, u školi smo čuli i za priču kako je kod jednog njihovog učenika pronađena marihuana..

Protekle sedmice u Bihaću je boravio banjalučki biskup Franjo Komarica. Kako nam je kazao direktor Katoličkog školskog centra don Slavo Grgić, Komarica je upravo zbog ovog problema dolazio.
- Fino smo razgovarali, dobili uvjeravanja da će problem biti riješen, da bi on sada eskalirao, kazao nam je Grgić.

Nakon ispunjavanja obveza Vlade, nastavit će se rad KŠC-a, a o čemu će učenici i njihovi roditelji biti blagovremeno informirani, saopćeno je iz KŠC-a “Ivan Pavao II”.

[atif]

Zatvorena katolička škola u Bihaću
http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... ola/187856

"Sve veći broj Bošnjaka u Bihaću želi upisati svoju djecu u Katolički školski centar.. Na broj njihovih učenika (482) imaju 43 uposlenih.. Problemi su nastali kada je ova ustanova, bez saglasnosti Skupštine USK-a, uspostavila nastavne linije.. Osim toga, u školi smo čuli i za priču kako je kod jednog njihovog učenika pronađena marihuana..

Protekle sedmice u Bihaću je boravio banjalučki biskup Franjo Komarica. Kako nam je kazao direktor Katoličkog školskog centra don Slavo Grgić, Komarica je upravo zbog ovog problema dolazio.
- Fino smo razgovarali, dobili uvjeravanja da će problem biti riješen, da bi on sada eskalirao, kazao nam je Grgić.

Nakon ispunjavanja obveza Vlade, nastavit će se rad KŠC-a, a o čemu će učenici i njihovi roditelji biti blagovremeno informirani, saopćeno je iz KŠC-a “Ivan Pavao II”.

Abidaga zaboravio si ono najbitnije.

Ni nakon dva dana se nije oglasilo Ministarstvo, ali je zato putem anonimnih portala kakvi su bliski i već nekoliko mandata Vlade uobičajeni u USK-u, oštro kritikovana škola.
Navodi se da je još jedan u nizu projekata Hamdije Lipovače dobio svoj epilog na nimalo lijep način, potom da KŠC ide ucjenjivačkom metodom i obustavlja nastavu, što nije niti etički niti moralno. Informaciju smo potražili i u Ministarstvu obrazovanja.

- Kako bismo spriječili politizaciju i širenje dezinformacija o problemima koji su nastali u vezi sa (ne)isplatom plaća Katoličkom školskom centru, priopćavamo je da Skupština USK-a 2014. godine ugovorom preuzela obavezu finansiranja samo jedne nastavne linije - isključivo srednje škole Opća gimnazija. Problemi su nastali kada je ova ustanova, bez saglasnosti Skupštine USK-a, uspostavila nastavne linije u predškolskom, osnovnom obrazovanju, kao i srednju medicinsku školu, što je nedavno otkriveno od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Ministarstvo i Vlada USK-a trenutno intenzivno rade na iznalaženju zakonitog rješenja za ovaj problem sa ciljem zaštite prava djece, učenika i zaposlenika KŠC-a. U danima koji slijede Ministarstvo će izvijestiti javnost USK-a i BiH o svim relevantnim detaljima, kao i pravnim posljedicama neovlaštenog otvaranja nastavnih linija, rečeno nam je u Ministarstvu.