Iran

[Abidaga]

[Abidaga]

Iranci obecavaju osvetu. Zna li se kako njihova tradicija propisuje da se osveta servira?

[Abidaga]

Vodja Hizbollaha im predlaze da likvidiraju Trumpa ili njegovog ministra odbrane.

[Abidaga]

Trenutno najhrabrija nacija na planeti. Ni ovaj ludjak nije toliko lud da ne vidi sa kakvim narodom ima posla.

[Jack]

Zamolio bih te da prestanes ovdje velicati teroristicku drzavu Iran koja je pobila na 100 000 hiljada Muslimana Sirije Svedjanine.

Ja znam da vijesti sporo iz Svedske dolaze ali ako zelis misljenje nekih dovoljno ti je da odes u Idlib i upitaj napacene i gladne izbjeglice koji su protjerani odatle bas zbog teroriste Suleimanija i njihove paravojne formacije

Ovaj server se nalazi u Americi a ne u Svedskoj ili Iranu.Tako,kao moderator ti bi trebao makar da budes NEUTRALAN

Ako znas sta je to

[Abidaga]

Uopste ne velicam Iran kada kazem da je to trenutno najhrabrija nacija na planeti. Kao sto ne velicam ni Ameriku kada kazem da je trenutno najjaca nacija na planeti. A sto se tice "neutralnosti" ja za razliku od tebe velikog Amerikanca ne proglasavam ni Iran ni Ameriku "teroristickim drzavama" iako se obadvije redovno bave prljavim poslovima.

[Abidaga]

ljudi nema gorih dušmana muslimanima od šija rafidija. nema šta ne rade iračanima i sirijcima ženama i djeci kamoli muškarcima. a radili bi i drugim da mogu. pogledajte kroz historiju šta su sve bili spremni uradit. bil ikom palo na pamet reći za srbistan da je hrabra nacija? onako "opkoljeni natoom"? -.-

Ne siri vjersku mrznju. Svi su muslimani braca pa tako i sije. Ako neko ima muda udariti na nekoga ko je 10 ili 100 puta jaci onda je taj neko po definiciji hrabar pa cak i da je vlahonja.

[bilbo]

molim te pročitaj malo šta to njihova vjera sadrži o čemu se radi. pa se pitaj da li ti je neko takav brat.

Nisi ni prvi ni zadnji koji iskazuje mrznju prema sijama (eventualno i prema sufijama) iako ih nikad nisi vidio u Bosni niti se druzio sa njima da mozes iz licnog iskustva posvjedociti o njihovom navodnom zlu. Razumijem te, i ja sam prosao istu fazu iza rata. Poslusaj savjet brata, izbaci vjersku literaturu iz saudijske arabije, kloni se samoprozvanih sejhova i daija "pravovjernih" koji navode na mrznju prema drugome i drugacijem, ne slusaj njihove dersove i pamet u glavu, zavrsi skolu, zaposli se i zasnuj porodicu te budi koristan sebi i drugima, Allah ce biti zadovoljan s tobom.

[abu seid]

molim te pročitaj malo šta to njihova vjera sadrži o čemu se radi. pa se pitaj da li ti je neko takav brat.

Nisi ni prvi ni zadnji koji iskazuje mrznju prema sijama (eventualno i prema sufijama) iako ih nikad nisi vidio u Bosni niti se druzio sa njima da mozes iz licnog iskustva posvjedociti o njihovom navodnom zlu. Razumijem te, i ja sam prosao istu fazu iza rata. Poslusaj savjet brata, izbaci vjersku literaturu iz saudijske arabije, kloni se samoprozvanih sejhova i daija "pravovjernih" koji navode na mrznju prema drugome i drugacijem, ne slusaj njihove dersove i pamet u glavu, zavrsi skolu, zaposli se i zasnuj porodicu te budi koristan sebi i drugima, Allah ce biti zadovoljan s tobom.

[Elma]

ljudi nema gorih dušmana muslimanima od šija rafidija. nema šta ne rade iračanima i sirijcima ženama i djeci kamoli muškarcima. a radili bi i drugim da mogu. pogledajte kroz historiju šta su sve bili spremni uradit. bil ikom palo na pamet reći za srbistan da je hrabra nacija? onako "opkoljeni natoom"? -.-

Ako je iko najveci neprijatelj muslimana to su vehabije tzv selefije

[Zmaj]

ljudi nema gorih dušmana muslimanima od šija rafidija. nema šta ne rade iračanima i sirijcima ženama i djeci kamoli muškarcima. a radili bi i drugim da mogu. pogledajte kroz historiju šta su sve bili spremni uradit. bil ikom palo na pamet reći za srbistan da je hrabra nacija? onako "opkoljeni natoom"? -.-

Ako je iko najveci neprijatelj muslimana to su vehabije tzv selefije

Nakon 7 godina pauze vratila si se?

[Zmaj]

Jedan od primjera vojne pomoći Irana Armiji Republike Bosne i Hercegovine – posjeta bosanskohercegovačke delegacije Iranu
Januar 12, 2020


Susret iranske i bosanskohercegovačke delegacije u Mostaru, juli 1995. godine

Dana 25. septembra 1991. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija uvodi embargo na uvoz naoružanja zemljama Jugoslavije, koja je bila u procesu raspada. Nekoliko mjeseci kasnije, započinje agresija na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Njezina oružana sila, Armija Republike Bosne i Hercegovine, uslijed tog embarga cijeli rat je bila inferiorna u odnosu na agresora u pogledu vojne opreme i ostalih materijalno tehničkih sredstava. Pod takvim okolnostima vlasti RBiH bile su primorane kršiti embargo i na sve moguće načine doći do neophodnih sredstava za odbranu. Pored rijetkih arapskih zemalja i Pakistana gotovo niko nije bio spreman podnijeti taj rizik i dostaviti naoružanje ARBiH. Iznimka je bio Iran koji je kontinuirano, kroz cijeli rat, ne tražeći ništa zauzvrat, opskrbljavao ARBiH vojnom opremom i neophodnim materijalno tehničkim sredstvima. Prema različitim izvorima udio doturenog iranskog naoružanja ARBiH iznosi od 70 pa sve do 90%. Danas se mogu ispričati mnogo priča i anegdota o iranskom doturu naoružanja ARBiH, a mi donosimo priču zabilježenu u knjizi “Lice i naličje rata” od generala Rasima Delića.

Tako sam 1. jula 1995. godine na sastanku sa iranskom delegacijom koju je predvodio general Ismail saznao da su vijesti o ratu u BiH udarne u Iranu te da je iranski narod veoma naklonjen Bošnjacima; kako Iranci smatraju svojom obavezom da pomognu Bošnjacima; da će Iran lobirati i kod drugih islamskih zemalja da pomognu pravednu borbu ARBiH te kako mi moramo biti optimisti u svom opredjeljenju i borbi. Slično mi je rekao i nakon sedam dana na ponovnom sastanku nakon što je obišao slobodne teritorije i neke od jedinica ARBiH. Bio je impresioniran oranizovanošću ARBiH naglašavajući da će Iran maksimalno podržati našu borbu konkretnom vojnom pomoći u naoružanju, municiji i opremi, ali i repromaterijalom za namjensku industriju čijim je mogućnostima bio impresioniran. Također, tražio je da im što prije dostavimo spisak neohodnog naoružanja i opreme razvrstane po prioritetima kako bi oni mogli organizovati doturanje.

Tih dana je upriličen i veoma značajan susret sa novom iranskom delegacijom. Na sastanku u Mostaru 31. jula 1995. godine u sastavu bosanskohercegovačke delegacije koju je predvodio Alija Izetbegović pored mene su bili i Muhamed Šaćirbegović, Bakir Alispahić, Kasim Trnka, Safet Oručević i Edhem Bičakčić. Iransku delegaciju je predvodio ministar vanjskih poslova Velajati, a u delegaciji su bili ambasador Irana u RBiH Taherijan, general Vahidi i Hamid, kao i dužnosnici Ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava dr. Vahid, dr. Hansai, dr. Sandžan, dr Saidi i dr. U svom izlaganju Izetbegović je naglasio neophodnost bliže saradnje sa Iranom kako bi se izbjegla tragedija poput one u Srebrenici, da ja nastavim razgovor sa generalom Vahidijem, da je iranska diplomatska inicijativa u svijetu, naročito u Rusiji i Kini, doprinjela poboljšanju odnosa međunarodne zajednice prema borbi RBiH protiv agresije, da Iran pokuša ojačati front islamskih zemalja u podršci borbi RBiH protiv agresije te da u taj front uključi Siriju, Jordan, Maroko, Alžir, Indoneziju i druge zemlje te da će delegacija BiH uskoro posjetiti Iran.

Ministar Velajati se zahvalio Izetbegoviću na sastanku, naglasivši, između ostalog, da će Iran i dalje svestrano podržavati i pomagati BiH, da će Iran i dalje kontaktirati sa Hrvatskom čija je saradnja u pružanju vojne pomoći RBiH nezaobilazna, da se nastavljaju letovi iranskih aviona sa naoružanjem za RBiH, ali i da je ispolovio i brod sa 3 000 tona naoružanja koji je zaustavljen u Turskoj. Velajati je posebno naglasio neophodnost održavanja sastanka koji se između njega, Šaćirbegovića i Ganića trebao održat toga dana u Splitu. On se upitao: kako osigurati rekonstrukciju RBiH u budućnosti; hoće li Hrvatska biti protiv dolaska mirovnih snaga iz islamskih zemalja; ima li Hrvatska privredne interese za saradnju sa islamskim zemljama, na što je Iran iskazao punu spremnost; koliko se i kako može uticati na korekciju nekih političkih stavova Hrvatske prema RBiH; da li je potrebno, u interesu BiH, uključiti Hrvatsku i u vojnu saradnju te zaključio da imam Hamnei i premijer Rafsandžani i dalje insistiraju na punoj i nesebičnoj pomoći RBiH.

Izetbegović se zahvalio Iranu na pomoći, istakavši kako je za RBiH veoma važno da nije sama u natčovječanskoj borbi protiv srpskog agresora te da Iran prednjači u podršci našoj zemlji. Velajati je još jednom istakao da sav iranski narod suosjeća sa patnjom Bošnjaka i RBiH te da bi skoro svaki Iranac želio i lično pomoći RBiH, što daje legitimitet i opredjeljenje iranskim vlastima u vojnoj, političkoj i humanitarnoj pomoći našoj zemlji.

Ja sam naglasio probleme i potrebe ARBiH u naoružanju i vojnoj opremi jer je slijedio moj sastanak sa generalom Vahidijem. Sastali smo se 1. avgusta prije podne. Na sastanku u Kaknju upoznao sam generala Vahidija sa stanjem na ratištu i tražio od njega: da se izvrši isporuka MTS-a po već dostavljenoj listi na kojoj su bili: PAT-ovi i municija za PAT, lanseri i projektili za bestrzajni top SPG – 9, topovi 130 mm i municija, raketni projektili 107 mm, prijenosni PVO sistemi; da se pripremi tovar za brod kako je to ranije dogovoreno sa iranskim sagovornicima; da se poveća dotur artiljerijskih i tenkovskih projektila neophodnih za ofanzivna djelovanja ARBiH; da se pokuša doturiti određen broj motornih vozila specijalne namjene (terenska, sanitetska, vozila veze i sl.)

Vahidi je naglasio, izmeđi ostalog, da je u Iranu već spremna veća količina naoružanja za ARBiH, da će Iran nastaviti sa upućivanjem 4 aviona vojne pomoći sedmično, da će biti upućeni i bestrzajni topovi 106 mm. Pored svega pozvao je bosanskohercegovačku delegaciju da posjeti Iran, što je prihvaćeno.

Naravno da sam pristao i posjeta je uslijedila od 29. do 31. avgusta 1995. godine. Na put u Iran su, pored mene, krenuli i Mustafa Hajrulahović, Vahid Karavelić, Erol Džebo, Rašid Zorlak, Bakir Izetbegović, a u Iranu nam se pridružio Hasan Čengić. Do Splita smo išli kolima, a od Splita do Zagreba avionom. Od Zagreba do Pule putovali smo vozilima iranske ambasade, a odatle avionom za Teheran. U Iranu smo doživjeli srdačan doček na najvišem nivou.

Tokom boravka u toj gostoljubivoj i prijateljskoj zemlji sreli smo se sa svim političkim i vojnim prvacima, počevši od premijera Rafsandžanija i minstra vanjskih poslova Velajatija do komandanata vojnih snaga Irana, ministra odbrane i čelnih funkcionera njihove namjenske industrije. Posebno je bio impresivan naš susret s vjerskim vođom Irana Alijem Hamneijem. S njim se, inače, rijetko susreću strane delegacije. Nas je pozvao da s njim i njegovim saradnicima klanjamo akšam – namaz, što je bila velika čast, koju su rijetko doživljavali ministri u vladi, naučnici i javni radnici u Iranu. Nakon što smo prošli uobičajenu kontrolu i klanjali akšam – namaz, ja sam imamu Hamneiju uručio umjetničku sliku s Begovom džamijom kao osnovnim motivom. Pogledavši sliku, imam Hamnei je rekao: “Bio sam u ovoj džamiji 1990. godine. Tada sam rekao da će bosanski muslimani doživjeti teško vrijeme, ali da će iz njega izaći jači i složniji.” Nakon kratkog komentara okrenuo se svojim saradnicima, rekavši im da ne smiju zaboraviti BiH i bosanske muslimane te da im moraju neprekidno pomagati. Nisam mogao ni pretpostaviti šta te riječi znače za prisutne – za njih je to bilo naređenje.

Tokom boravka u Iranu obišli smo više tvornica namjenske proizvodnje a na svakom mjestu smo osjećali dobrodošlicu i iskreno interesovanje da se što više pomogne našoj zemlji. Dogovorili smo nastavak pomoći Irana ARBiH te modelitet zajedničkog nastupa na konferenciji islamskih zemalja u Kuala Lumpuru sa ciljem što većeg stepena mobilizacije islamskih zemalja za pomoć ARBiH. Imali smo priliku obići i zatvoreni dio aerodroma u Teheranu na kome su bili stacionirani naoružanje, oprema i municija namijenjena našoj armiji. Bilo nam je srce puno jer smo znali da nećemo više ostati bez municije imajući u vidu da smo sa Hrvatskom, odnosno Hrvatskom vojskom u vojnom savezu.

Na dan odlaska iz Teherana čekalo nas je veliko iznenađenje. Na aerodromu je bilo mnogo novinara i više TV kamera. Pitali smo se koga to čekaju. Čekali su nas. Naime, nakon sastanka sa Hamneijem i njegove preporuke da se i dalje pomaže RBiH, saznali smo, premijer Rafsandžanije je održao vanrednu sjednicu iranske vlade. Na toj sjednici je donesena odluka da se RBiH, odnosno ARBiH ponudi ugovor o opremanju naoružanjem i opremom u vrijednosti od 150 miliona dolara. Iran je u ugovoru predviđao potpuno opremanje tri divizije ARBiH (oko 40 000 vojnika). Bili smo prijatno iznenađeni. Ugovor je bio pripremljen na perzijskom i bosanskom jeziku a potpisali smo ga general Rezai i ja. Bio je to najznačajniji ugovor, ne samo vojni, koji je potpisan u ime RBiH tokom rata. Nažalost, taj ugovor je samo dijelom realizovan, jer je nakon mjesec i po dana došlo do potpisivanja prekida sukoba u RBiH.

http://bosnae.info/index.php/jedan-od-p ... cije-iranu

[Elma]

nažalost naš narod većinom ne zna šta je rafidija pa pada na njihove fore o bratstvu. al baš čudno da sve i jedan nekako implicirate da ko upozorava na šiitske zločine mora da je vehabija šta god to značilo. :/ ma da problem sa šijama nisu samo zločini nego prvenstveno širk i njihova vjerovanja o ashabima itd..

A to si sve naucio od vehabija,moram priznati i ja sam to vjerovala a onda sam citala sta zapravo sijje misle.

Sto je problematicno ako smatras da je Alija r.a trebao biti nasljednik a ne Ebu Bekr r.a? to ih ne cini nemuslimanima! u Iranu postoji zakon koji zabranjuje vrijedjanje ashaba ,to nisi vjerovatno znao

[Elma]

Jedan od primjera vojne pomoći Irana Armiji Republike Bosne i Hercegovine – posjeta bosanskohercegovačke delegacije Iranu
Januar 12, 2020


Susret iranske i bosanskohercegovačke delegacije u Mostaru, juli 1995. godine

Dana 25. septembra 1991. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija uvodi embargo na uvoz naoružanja zemljama Jugoslavije, koja je bila u procesu raspada. Nekoliko mjeseci kasnije, započinje agresija na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Njezina oružana sila, Armija Republike Bosne i Hercegovine, uslijed tog embarga cijeli rat je bila inferiorna u odnosu na agresora u pogledu vojne opreme i ostalih materijalno tehničkih sredstava. Pod takvim okolnostima vlasti RBiH bile su primorane kršiti embargo i na sve moguće načine doći do neophodnih sredstava za odbranu. Pored rijetkih arapskih zemalja i Pakistana gotovo niko nije bio spreman podnijeti taj rizik i dostaviti naoružanje ARBiH. Iznimka je bio Iran koji je kontinuirano, kroz cijeli rat, ne tražeći ništa zauzvrat, opskrbljavao ARBiH vojnom opremom i neophodnim materijalno tehničkim sredstvima. Prema različitim izvorima udio doturenog iranskog naoružanja ARBiH iznosi od 70 pa sve do 90%. Danas se mogu ispričati mnogo priča i anegdota o iranskom doturu naoružanja ARBiH, a mi donosimo priču zabilježenu u knjizi “Lice i naličje rata” od generala Rasima Delića.

Tako sam 1. jula 1995. godine na sastanku sa iranskom delegacijom koju je predvodio general Ismail saznao da su vijesti o ratu u BiH udarne u Iranu te da je iranski narod veoma naklonjen Bošnjacima; kako Iranci smatraju svojom obavezom da pomognu Bošnjacima; da će Iran lobirati i kod drugih islamskih zemalja da pomognu pravednu borbu ARBiH te kako mi moramo biti optimisti u svom opredjeljenju i borbi. Slično mi je rekao i nakon sedam dana na ponovnom sastanku nakon što je obišao slobodne teritorije i neke od jedinica ARBiH. Bio je impresioniran oranizovanošću ARBiH naglašavajući da će Iran maksimalno podržati našu borbu konkretnom vojnom pomoći u naoružanju, municiji i opremi, ali i repromaterijalom za namjensku industriju čijim je mogućnostima bio impresioniran. Također, tražio je da im što prije dostavimo spisak neohodnog naoružanja i opreme razvrstane po prioritetima kako bi oni mogli organizovati doturanje.

Tih dana je upriličen i veoma značajan susret sa novom iranskom delegacijom. Na sastanku u Mostaru 31. jula 1995. godine u sastavu bosanskohercegovačke delegacije koju je predvodio Alija Izetbegović pored mene su bili i Muhamed Šaćirbegović, Bakir Alispahić, Kasim Trnka, Safet Oručević i Edhem Bičakčić. Iransku delegaciju je predvodio ministar vanjskih poslova Velajati, a u delegaciji su bili ambasador Irana u RBiH Taherijan, general Vahidi i Hamid, kao i dužnosnici Ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava dr. Vahid, dr. Hansai, dr. Sandžan, dr Saidi i dr. U svom izlaganju Izetbegović je naglasio neophodnost bliže saradnje sa Iranom kako bi se izbjegla tragedija poput one u Srebrenici, da ja nastavim razgovor sa generalom Vahidijem, da je iranska diplomatska inicijativa u svijetu, naročito u Rusiji i Kini, doprinjela poboljšanju odnosa međunarodne zajednice prema borbi RBiH protiv agresije, da Iran pokuša ojačati front islamskih zemalja u podršci borbi RBiH protiv agresije te da u taj front uključi Siriju, Jordan, Maroko, Alžir, Indoneziju i druge zemlje te da će delegacija BiH uskoro posjetiti Iran.

Ministar Velajati se zahvalio Izetbegoviću na sastanku, naglasivši, između ostalog, da će Iran i dalje svestrano podržavati i pomagati BiH, da će Iran i dalje kontaktirati sa Hrvatskom čija je saradnja u pružanju vojne pomoći RBiH nezaobilazna, da se nastavljaju letovi iranskih aviona sa naoružanjem za RBiH, ali i da je ispolovio i brod sa 3 000 tona naoružanja koji je zaustavljen u Turskoj. Velajati je posebno naglasio neophodnost održavanja sastanka koji se između njega, Šaćirbegovića i Ganića trebao održat toga dana u Splitu. On se upitao: kako osigurati rekonstrukciju RBiH u budućnosti; hoće li Hrvatska biti protiv dolaska mirovnih snaga iz islamskih zemalja; ima li Hrvatska privredne interese za saradnju sa islamskim zemljama, na što je Iran iskazao punu spremnost; koliko se i kako može uticati na korekciju nekih političkih stavova Hrvatske prema RBiH; da li je potrebno, u interesu BiH, uključiti Hrvatsku i u vojnu saradnju te zaključio da imam Hamnei i premijer Rafsandžani i dalje insistiraju na punoj i nesebičnoj pomoći RBiH.

Izetbegović se zahvalio Iranu na pomoći, istakavši kako je za RBiH veoma važno da nije sama u natčovječanskoj borbi protiv srpskog agresora te da Iran prednjači u podršci našoj zemlji. Velajati je još jednom istakao da sav iranski narod suosjeća sa patnjom Bošnjaka i RBiH te da bi skoro svaki Iranac želio i lično pomoći RBiH, što daje legitimitet i opredjeljenje iranskim vlastima u vojnoj, političkoj i humanitarnoj pomoći našoj zemlji.

Ja sam naglasio probleme i potrebe ARBiH u naoružanju i vojnoj opremi jer je slijedio moj sastanak sa generalom Vahidijem. Sastali smo se 1. avgusta prije podne. Na sastanku u Kaknju upoznao sam generala Vahidija sa stanjem na ratištu i tražio od njega: da se izvrši isporuka MTS-a po već dostavljenoj listi na kojoj su bili: PAT-ovi i municija za PAT, lanseri i projektili za bestrzajni top SPG – 9, topovi 130 mm i municija, raketni projektili 107 mm, prijenosni PVO sistemi; da se pripremi tovar za brod kako je to ranije dogovoreno sa iranskim sagovornicima; da se poveća dotur artiljerijskih i tenkovskih projektila neophodnih za ofanzivna djelovanja ARBiH; da se pokuša doturiti određen broj motornih vozila specijalne namjene (terenska, sanitetska, vozila veze i sl.)

Vahidi je naglasio, izmeđi ostalog, da je u Iranu već spremna veća količina naoružanja za ARBiH, da će Iran nastaviti sa upućivanjem 4 aviona vojne pomoći sedmično, da će biti upućeni i bestrzajni topovi 106 mm. Pored svega pozvao je bosanskohercegovačku delegaciju da posjeti Iran, što je prihvaćeno.

Naravno da sam pristao i posjeta je uslijedila od 29. do 31. avgusta 1995. godine. Na put u Iran su, pored mene, krenuli i Mustafa Hajrulahović, Vahid Karavelić, Erol Džebo, Rašid Zorlak, Bakir Izetbegović, a u Iranu nam se pridružio Hasan Čengić. Do Splita smo išli kolima, a od Splita do Zagreba avionom. Od Zagreba do Pule putovali smo vozilima iranske ambasade, a odatle avionom za Teheran. U Iranu smo doživjeli srdačan doček na najvišem nivou.

Tokom boravka u toj gostoljubivoj i prijateljskoj zemlji sreli smo se sa svim političkim i vojnim prvacima, počevši od premijera Rafsandžanija i minstra vanjskih poslova Velajatija do komandanata vojnih snaga Irana, ministra odbrane i čelnih funkcionera njihove namjenske industrije. Posebno je bio impresivan naš susret s vjerskim vođom Irana Alijem Hamneijem. S njim se, inače, rijetko susreću strane delegacije. Nas je pozvao da s njim i njegovim saradnicima klanjamo akšam – namaz, što je bila velika čast, koju su rijetko doživljavali ministri u vladi, naučnici i javni radnici u Iranu. Nakon što smo prošli uobičajenu kontrolu i klanjali akšam – namaz, ja sam imamu Hamneiju uručio umjetničku sliku s Begovom džamijom kao osnovnim motivom. Pogledavši sliku, imam Hamnei je rekao: “Bio sam u ovoj džamiji 1990. godine. Tada sam rekao da će bosanski muslimani doživjeti teško vrijeme, ali da će iz njega izaći jači i složniji.” Nakon kratkog komentara okrenuo se svojim saradnicima, rekavši im da ne smiju zaboraviti BiH i bosanske muslimane te da im moraju neprekidno pomagati. Nisam mogao ni pretpostaviti šta te riječi znače za prisutne – za njih je to bilo naređenje.

Tokom boravka u Iranu obišli smo više tvornica namjenske proizvodnje a na svakom mjestu smo osjećali dobrodošlicu i iskreno interesovanje da se što više pomogne našoj zemlji. Dogovorili smo nastavak pomoći Irana ARBiH te modelitet zajedničkog nastupa na konferenciji islamskih zemalja u Kuala Lumpuru sa ciljem što većeg stepena mobilizacije islamskih zemalja za pomoć ARBiH. Imali smo priliku obići i zatvoreni dio aerodroma u Teheranu na kome su bili stacionirani naoružanje, oprema i municija namijenjena našoj armiji. Bilo nam je srce puno jer smo znali da nećemo više ostati bez municije imajući u vidu da smo sa Hrvatskom, odnosno Hrvatskom vojskom u vojnom savezu.

Na dan odlaska iz Teherana čekalo nas je veliko iznenađenje. Na aerodromu je bilo mnogo novinara i više TV kamera. Pitali smo se koga to čekaju. Čekali su nas. Naime, nakon sastanka sa Hamneijem i njegove preporuke da se i dalje pomaže RBiH, saznali smo, premijer Rafsandžanije je održao vanrednu sjednicu iranske vlade. Na toj sjednici je donesena odluka da se RBiH, odnosno ARBiH ponudi ugovor o opremanju naoružanjem i opremom u vrijednosti od 150 miliona dolara. Iran je u ugovoru predviđao potpuno opremanje tri divizije ARBiH (oko 40 000 vojnika). Bili smo prijatno iznenađeni. Ugovor je bio pripremljen na perzijskom i bosanskom jeziku a potpisali smo ga general Rezai i ja. Bio je to najznačajniji ugovor, ne samo vojni, koji je potpisan u ime RBiH tokom rata. Nažalost, taj ugovor je samo dijelom realizovan, jer je nakon mjesec i po dana došlo do potpisivanja prekida sukoba u RBiH.

http://bosnae.info/index.php/jedan-od-p ... cije-iranu

na stranu politika Irana prema svijetu,nemam stav o tome i ne zanima me,ali oni su nam pomogli oruzjem i konkretno dok su saudijci placali da se stampaju brosure o tome kako je ajvatovica novotarija

[bilbo]

nažalost naš narod većinom ne zna šta je rafidija pa pada na njihove fore o bratstvu. al baš čudno da sve i jedan nekako implicirate da ko upozorava na šiitske zločine mora da je vehabija šta god to značilo. :/ ma da problem sa šijama nisu samo zločini nego prvenstveno širk i njihova vjerovanja o ashabima itd..

Kad zovnes majstora da ti nesto napravi ili popravi, priznajes li time njegovo znanje i strucnost pa ces ga bespogovorno poslusati i uciniti sve sto ti kaze?

Je li Islamska zajednica BiH krovna institucija muslimana u Bosni i jedina kompententna da objasnjava i tumaci vjeru? Ako priznajes da jeste, onda znaj da IZ zajednica nikad nije sije prozvala rafidijama niti nevjernicima. Pa ko si ti onda i ko ti daje pravo nekoga prozivati?

Velis narod ne zna ko su rafidije... nebitno sta narod zna ili ne zna, bitno je znas li ti da ces na Sudnjem danu odgovarati za sve izreceno ili napisano, pa ako si nekoga indirektno prozvao nevjernikom (to cinis etiketirajuci nekoga rafidijom) morat ces to dokazati. Ne dokazes li...tesko tebi. Znas za hadis o onome ko je prozvao drugog nevjernikom i koje su posljedice ukoliko se ispostavi da nije istina?

[Mehmed beg Catic]

Olahko zaboravljamo pomoć Irana

Tokom tri i po godine duge agresije na Bosnu i Hercegovinu Iran je poslao na hiljade tona oružja i municije, kao i instruktore koji su pomagali Armiji Republike Bosne i Hercegovine.



Ubistvo i dženaza iranskog generala Sulejmanija izazvali su lavinu reakcija svuda u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Društvene mreže i forumi užareni su od rasprava o opravdanosti atentata na moćnog generala, kao i posljedicama koje će taj akt koji je odobrila administracija Donalda Trumpa izazvati.

Nažalost, mnogo je onih koje je obradovala Sulejmanijeva smrt, i to samo iz jednog razloga – zato što je bio šiit. Raspravljati na mrežama o tome šta je Sulejmani radio u Iraku, ali i tokom svoje vojničke karijere, ili o politici Donalda Trumpa dokolica je koja može biti i zabavna. Odvratno postaje onda kada u takvim diskusijama prevladaju izljevi mržnje prema državi i narodu zbog načina na koji prakticiraju vjeru.

A riječ je o državi i narodu koji su u najtežim trenucima u historiji Bošnjaka bili njihovi najveći prijatelji, koje nije zanimalo jesu li Bošnjaci suniti. Olahko zaboravljamo da je Iran zemlja koja je od prvog dana podržavala BiH i Bošnjake i da je Bosna i Hercegovina kao država opstala zahvaljujući uveliko oružju i opremi koji su nam stizali iz Irana, onda kada je Zapad Bosni i Hercegovini i nametnuo embargo na uvoz oružja i opreme.

Ako ni zbog čega drugog, onda bi se barem zbog te činjenice trebalo suzdržati poganih komentara o Iranu i njegovim državljanima.

Tokom tri i po godine duge agresije na Bosnu i Hercegovinu Iran je poslao na hiljade tona oružja i municije, kao i instruktore koji su pomagali Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Jedan od brojnih dokaza da je Iran obilato naoružavao branitelje BiH zabilježen je u Zagrebu u maju 1994. godine, kada je u glavni grad Hrvatske sletio teretni iranski “Boeing 747”, u kojem je bilo oko 60 tona vojnog materijala.

Dva dana kasnije, tadašnji iranski ministar vanjskih poslova Ali Akbar Velayati došao je u službenu posjetu BiH i Hrvatskoj. Nakon susreta s Velayatijem, Alija Izetbegović, tada predsjednik Predsjedništva BiH, kazao je kako borba za slobodu ne bi bila tako uspješna “bez Irana i njegove pomoći”.

Slijetanje iranskog aviona bilo je jedno u nizu isporuka oružja iz Irana zemlji koja se morala braniti dok su joj ruke bile svezane embargom na uvoz oružja i vojne opreme. Iranske pošiljke sadržavale su pješadijsko naoružanje, ali i prijeko potrebna protuoklopna sredstva koja su polahko mijenjala tok rata. Dokaz za to bile su vojne pobjede na ratištima oko Teočaka, Kladnja i Olova, gdje su odbačene ofanzive srpskih snaga.

U Zagreb su slijetali iranski avioni s eksplozivom, opremom i sirovinama neophodnim za proizvodnju municije. Problema s isporukama više nije bilo nakon što je potpisano osnivanje Federacije BiH. Hrvatski premijer Nikica Valentić u Teheranu potpisuje sporazum s Iranom o olakšavanju isporuke “humanitarne i tehničke pomoći bosanskom narodu”. Već 4. maja BiH preuzima dvije trećine iranske pošiljke, a Hrvatima odlazi jedna trećina.

Bh. vlasti su insistirale da Hrvatska sarađuje u operaciji naoružavanja Armije BiH, ali Hrvatska nije bila sigurna šta želi. Neki dužnosnici bili su za saradnju dviju država, dok su drugi bili protiv te ideje. Miroslav Tuđman, tada šef hrvatske obavještajne službe, htio je blokirati pošiljke oružja, a protiv je bio i ministar vanjskih poslova Mate Granić. Ministar odbrane Gojko Šušak snažno se založio za isporuke oružja.

Pripremajući ofanzivu na tzv. Krajinu, Šušak je htio od Irana kupiti rakete kojima je mogao gađati Beograd. Tako se htio osigurati u slučaju vojnog odgovora iz Srbije na ofanzivu hrvatskih snaga. Ključnu ulogu u lobiranju za dopuštanje iranskih isporuka odigrao je američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith, koji je bio frustriran time što Clintonova administracija nije učinila više za BiH. /N. Hasić/

https://stav.ba/olahko-zaboravljamo-pomoc-irana/

[Abidaga]

nenormalno licemjerno je branit zločinca sulejmanija zbog pomoći bosni prije 25 godina. nema jedno veze s drugim.

Ako to pitanje posmatramo iz patriotske umjesto s**** perspektive vise je logicno braniti saveznika Bosne nego saveznika Srbije

Sta su to saveznici Srbije uradili za Bosnu da bi mi njih podrzavali u odnosu na Iran??

[Jack]

Ja cu pobrisati 20 tak poruka laganini.Jer trolate

[Abidaga]

brate hajmo se onda dogovorit da oba nevaljaju? sadam je baco hemijsko oružje po svom narodu. ovaj je huško šije da kolju siriju i irak. bojim se ako iz nekakvog interesa budemo podrzavali takve bande, da ce nas strefit baš ono što oni rade drugim. Bošnjak je među zadnjim na svijetu koji bi smio uljepšavat nečija zlodjela. pa makar mu "išlo u korist".

Po toj logici bi se trebali odreci i Amerike koja je u Iraku uzrokovala 1.000.000(?) zrtava. Problem je samo sto bi rezultat takvog poteza bio jacanje pozicije rusofila. Fino je imati simpatije prema zrtvama zlocina nezavisno od vjere i nacije ali nacionalni interes Bosne je saveznistvo sa Amerikom i Iranom dok god cetnici disu bosanski zrak.

[Abidaga]

Ja cu pobrisati 20 tak poruka laganini.Jer trolate

Takve stvari narusavaju citavu ideju slobodnog bosnjackog foruma. Ako ti smeta tema nemoj je citati.