Bošnjačka dijaspora i povratak dijaspore

[Drina]

Dijaspori BiH sve primamljivija za investiranje



U više bh. gradova pa tako i u Bihaću predstavljen je USAID projekat “Diaspora Invest”, što je prilika da se privrednici upoznaju sa mogućnostima i načinom dobijanja tzv. grant sredstava za poslovne pojekte koje su pokrenuli.

Radi se o specifičnom programu putem kojeg se povezuju investitori iz bh. dijaspore sa privrednicima u domovini. Tako se stvaraju uslovi za čvršće veze bh. zajednica širom svijeta sa poduzetnicima u BiH, odnosno zanove investicije.

Oko dva miliona ljudi porijeklom iz BiH živi i radi van njenih granica. Prema podacima Centralne banke BiH više od tri milijarde konvertibilnih maraka (KM) bh. dijaspora iz 54 države svijeta pošalje godišnje u svoju državu. Predstavnici Svjetskog saveza dijaspore BiH smatraju da je ta cifra dvostruko veća.

Ali, osim novčanih doznaka rodbini i prijateljima, bh. dijaspora posljednjih godina sve više prepoznaje BiH kao zemlju pogodnu za investiranje.

Porodica Bajrić prije nekoliko godina se vratila iz Njemačke u rodni Bihać i otvorila firmu koja se bavi obradom metala na CNC mašinama. Aida Bajrić govori o tome kako je ova odluka donesena:

„Moj suprug i djever su u Njemačkoj, osnovali firmu 2010. godine, ustvari, kupili su firmu i radili su pet godina. Onda su se njih dvojica odlučili da serijsku proizvodnju prenesu u Bosnu i Hercegovinu, u Bihać. Suprug i ja smo došli u Bihać, a moj brat ostao u Njemačkoj. Osim ove naše međusobne saradnje na poslovnom planu, imamo i brojne njemačke kupce“.




Porodica Bajrić prije nekoliko godina se vratila iz Njemačke u rodni Bihać i otvorila firmu koja se bavi obradom metala

Amir Kurić, koji se prije godinu dana vratio iz Holandije u rodnom Bihaću odlučio se baviti turizmom.

„Ja sam se vratio prošle godine, u ljeto. Sve je to za mene novo, ali imam povjerenja i mislim da se isplati. Ovo je novo tržište, moram ga osvajati polako. Vidjet ćemo“, kaže.

Projekat „Disapora Invest“, koji je nedavno prezentiran u Bihaću, ima za cilj ohrabriti i finansijski podržati sve one koji razmišljaju o pokretanju poslova i o ulaganju u svoju domovinu. U manje od dvije godine kroz projekat su podržane 34 kompanije, za koje je odobreno preko milion konvertibilnih maraka grant sredstava.

„Naš poziv podržava projektne prijedloge do 50.000 KM. Poziv je usmjeren uglavnom dijasporskim kompanijama, kompanijama koje su pokrenute od strane naših ljudi, koji su se ovdje vratili, pokrenuli svoje poslovanje i tako, na neki način, stvorili nova radna mjesta i doprinose privredi. Mi želimo da dobijemo aplikacije od firmi ne starijih od tri godine, da sufinansiramo uglavnom nabavku opreme, alata, mašina itd“, kaže Armin Alijagić, partner u projektu “Naša perspektiva”.

„S obzirom na to da se radi o širokom dijapazonu djelatnosti, mislim da ćemo imati jako uspješnih projekata sa našeg područja, koje je pogotovo prepoznatljivo po tome što imamo jaku i prilično bogatu dijasporu“, kazao je Enes Ružnić iz Privredne komora Unsko – Sanskog kantona.

Iako ulaganja ima, da bi ona bila puno značajnija, u Bosni i Hercegovini se neke stvari moraju promjeniti, ističe Aida Bajrić:

„Ima dovoljno mladih ljudi koji dolaze u Bosnu i Hercegovinu, koji investiraju, koji vide ovdje pozitivne stvari, kao što smo mi vidjeli, ali ipak mislim da je njihov broj mali, da bi ih trebalo biti više. Najveći problem je birokratija, ova naša, ovdje. Ta papirologija bila je otežavajuća. Također, školovanje radne snage, to je isto jedna tačka koja nam predstavlja problem. Mi zapošljavamo momke iz te naše struke, ali nažalost, oni kad dođu kod nas, nemaju dovoljno iskustva u toj branši, tako da mi, manje-više, opet moramo da počnemo od neke nule, da ih gradimo i formiramo, da im naše znanje mi prenesemo.“

Slično govori Amir Kurić, koji je pokrenuo posao u oblasti turizma:

„Najveći problem je administracijski dio. Duge su procedure, čekanje, dobijanje dozvola. Mislim da je to najveća prepreka, a puno toga je nejasno, kroz različite institucije idu te dozvole, to nije uvezano. Ljudima koji bi izvana dolazili ovdje i pokretali firme, mislim da bi to bila najveća prepreka – da oni sami sve to moraju uvezati da bi došli do potrebnih dozvola. To se mora što prije mijenjati kako bi investicija bilo više“.

http://tip.ba/2019/03/10/dijaspori-bih- ... estiranje/

[Drina]

Veceras sam gledao ARTE. Informativnu emisiju 28 minuta. Gost kriticar je bio Enki Bilal. Covjek se cesto pojavljuje na francuskim medijima ali sve do veceras nisam znao da je ovo nas covjek. Doduse nisam neki fan stripa ali ipak sam za njega jer pratim francuske medije

One je Enes Bila. Roden je u Beogradu ali otac mu je Bosnjak a majka Slovakinja. Roditelji mu se iselili iz jugoslavije 1960


https://fr.wikipedia.org/wiki/Enki_Bilal


Jedan od najpoznatijih strip autora

[abu seid]

Veceras sam gledao ARTE. Informativnu emisiju 28 minuta. Gost kriticar je bio Enki Bilal. Covjek se cesto pojavljuje na francuskim medijima ali sve do veceras nisam znao da je ovo nas covjek. Doduse nisam neki fan stripa ali ipak sam za njega jer pratim francuske medije

One je Enes Bila. Roden je u Beogradu ali otac mu je Bosnjak a majka Slovakinja. Roditelji mu se iselili iz jugoslavije 1960


https://fr.wikipedia.org/wiki/Enki_Bilal


Jedan od najpoznatijih strip autora

Enes Bilal je fantastičan.

Ima i tetralogiju "San monstruma"

Jedan od njegovih najznačajnijih radova je i SF (naučno fantastični) strip serijal u četiri knjige pod naslovom Tetralogija monstruma, odnosno Tetralogija Hatzfeld, koju Bilal objavljuje između 1998 i 2007, i na neki način je posvećuje Sarajevu s obzirom da je inspirirana strahotama opsade grada tokom rata '90-ih u Bosni i Hercegovini. Junaci priče su četiri sarajevska ratna siročeta, pa se i radnja, izmešu ostalog, odvija i u Sarajevu u budućnosti. Tetralogija monstruma se sastoji od četiri priče: San monstruma (1998) (francuski: Le sommeil du monstre; engleski: The Dormant Beast), 32 Decembar (2003) (francuski: 32 Décembre; engleski: December 32), Rendez-vous u Parizu (2006) (francuski: Rendez-vous à Paris ) i Četiri? (2007) (francuski: Quatre?; engleski: Four?). Sva četiri izdanja su objavljena i na bosanskom jeziku u izdanju sarajevske izdavačke kuće Publika, pri čemu se Bilal odrekao svoje zarade.

[Drina]

Cuo sam njegovo ime 1000 puta ali nikad nisam mogao shvatiti da je nas covjek. On je jedan od najpoznatijih u Europi u svom domenu. Meni je strip prilicno stran pa nisam nikad dalje istrazivao koje mu je porijeklo

Inace zanima se za desavanja u Bosni. Ovo je informativna emisija i davao je komentare na desavanja u Iranu itd i bas je rekao da cita i nase medije i pricao o povecanom ruskom uticaju na Balkanu

U Francuskoj imaju veliki respekt prema njemu.

[Zmaj]

Priča o ljudima čije je porijeklo iz BiH, a žive u turskom selu, čuvaju bh. tradiciju i bosanski jezik



Sarajlija Haris Buljubašić, producent TRT World kanala posjetio je Turankoy selo koje se nalazi blizu Burse i napravio veoma zanimljivu reportažu.
Ovo selo specifično je po tome što u njemu već 130 godina žive Bosanci koji su uspjeli sačuvati svoj jezik i dio bosansku tradiciju.

Buljubašić je razgovarao sa stanovnicima Turankoy sela kako bi saznao više o njihovoj povezanosti s Bosnom i Hercegovinom.

"Mi smo iz Bihaća porijeklom i solidno govorimo bosanski, naša djeca malo slabije pričaju. Kad sam bio u Bihaću, nisam se baš mogao dobro razumjeti s ljudima tamo, oni kažu da pričam stari bosanski jezik", kazao je jedan od stanovnika Turankoya.

Odmah se nadovezuje drugi sagovornik, najstariji stanovnik sela, 86-godišnjak koji kaže da je najstariji muškarac u selu, dok je od žena među najstarijima 90-godišnja nena Rukiya, čiji je suprug također Bosanac.

"Niko od nas nije znao turski jezik, ali morali smo naučiti. Selam ćete u Bosnu", poručila je nena Rukiya.

Jedan od stanovnika sela Turankoy išao je u BiH tokom rata kako bi se borio na strani bosanske armije. Imao je, kaže, 22 godine kada je počeo rat u BiH.

Nakon što je avanturu priveo kraju, Buljubašić je zaključio da je jako lijep osjećaj doći u stranu zemlju u kojoj ljudi pričaju bosanski jezik i njeguju bosansku kulturu, tradiciju i običaje.

[Zmaj]

Abdulah Skaka u Istanbulu: Sarajevo je snažnije, bolje, slobodnije i otvorenije nego ikada

Ovo je veliki dan za Bošnjake u Turskoj, poručio je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka na otvorenju Kulturnog centra Bosna Sandžak u Istanbulu.

Riječ je o reprezentativnom objektu na više od 2.500 kvadratnih metara u općini Bayrampasha, gdje inače živi više od 60.000 Bošnjaka, a koji je danas presjecanjem vrpce svečano otvoren.

Gradonačelnik Skaka je i kao izaslanik predsjednika SDA Bakira Izetbegovića prenio važne poruke bošnjačkoj zajednici u najvećem turskom gradu.

- Danas smo ovdje da otvaranjem kulturnog centra Bosna Sandžak učvrstimo naše bratske veze. Želimo vam čestitati na ovom velikom i važnom projektu koji čuva bošnjački identitet, ime, jezik i baštinu. Želim zahvaliti i našim domaćinima, posebno Republici Turskoj, njenom lideru, potpredsjedniku Parlamenta Republike Turske koji je danas ovdje, te institucijama koji i na ovaj način pokazuju naše bratstvo. Grad Sarajevo kao institucija i kao glavni grad BiH vam stoji na raspolaganju. Čut ćete često da Sarajevo nije kao prije. I to je tačno. Sarajevo je snažnije, bolje, slobodnije i otvorenije nego ikada. Vi ste dio nas i naša su vam vrata uvijek otvorena – rekao je gradonačelnik Skaka.

Otvorenju objekta istanbulskog Udruženja za kulturu i solidarnost "Bosna Sandžak", koje okuplja Bošnjake porijeklom iz Bosne i Hercegovine i Sandžaka, prisustvovao je i zamjenik ministra odbrane BiH Sead Jusić, ministri u vladi Crne Gore, zatim ambasadori BiH i Srbije, predstavnici brojnih udruženja iz BiH, Srbije, Crne Gore i drugih država regije, među kojima i predsjednik BZK Preporod Sanjin Kodrić.

Tokom svečanosti predstavljene su aktivnosti Udruženja, prije svega na polju humanitarnih akcija za pomoć Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995. godine i poplava 2014. godine. Zanimljivo je da arhitektonsko rješenje centra simbolizira Stari most u Mostaru.
Među brojninm aktivnostima ovog Udruženja je i pomoć porodicama sa djecom koja dolaze na liječenje u Tursku. U sklopu kulturnog centra osiguran je i smještaj za takve porodice.

https://faktor.ba/vijest/abdulah-skaka- ... kada/56660

[Drina]

Sa suprugom i troje djece se vratio u BiH nakon dvije decenije u inostranstvu

SARAJEVO - Dino Žuđelović, koji je u ratu kao dječak izbjegao iz Sarajeva u Francusku, danas živi i radi u Sarajevu, gdje se vratio sa suprugom i troje djece nakon gotovo dvije decenije života u inostranstvu.

https://www.nezavisne.com/novosti/drust ... tvu/582755

[Drina]

Vratio se iz Njemačke u Brčko i prozvodi skupocjene tepihe od alpakine vune
13.02.2020. 09:36 / Izvor: Akta.ba

Povratak u domovinu, nakon skoro dvadeset godina provedenih u Njemačkoj nije nimalo jednostavna odluka. U određenoj starosnoj dobi poduzetniku dobra poslovna inicijativa, podržana stranom investicijom, samo pomogne da bi se savladao strah od neozvjesnosti, poslovnog i egzistencijalnog rizika i svega ostalog što jednog povratnika čeka. Ovo kaže vlasnik firme Teutonia Alpacas, Edin Mehmedović koji se prije dest godina vratio u Bosnu i Hercegovinu, kako bi realizovao poslovnu inicijativu australskih farmera tj, otvaranja farme i karantena za Alpake u Brčko distriktu. Za neupućene, Alpaka je je jedna vrsta male lame, prelijepa životinja sa najcjenjenijom vunom na svijetu.

"Poslovna ideja je bila napraviti farmu na pragu Europe, i prodavati direktno manjim uzgajivačima mladunčad uzgojenu na našoj farmi. Vlada Distrikta je ovo podržala, okarakterisala kao dobru poslovnu investiciju i za rekordno vrijeme obezbijedila 60 hektara zemlje za famu po najboljim uslovima u blizini grada. Nažalost, to se nije uspjelo realizovati isljučivo zbog pravnih ograničenja da izvozimo žive životinje iz BiH u EU", priča Mehmedović, koji je morao uraditi reroganizaciju firme i 2013. godine počinje umijesto uzgoja životinja baviti će preradom alpakine vune.

(Edin Mehmedović)

"Prvo smo počeli proizvoditi jorgane, jastuke i nadmadrace, koje i danas najviše izvozimo u nekoliko zemalja EU. Sa tepisima smo počeli nešto kasnije i radi se o 100 posto ručnoj, kvalitetnoj izradi u tri tehnike: ručno-čvorani tepisi, ćilimi i berberi, tj. ponjave. Izrada tepiha i ćilima je crpila bogatu tradiciju tkanja i ručnog čvoranja tepiha na ovom području", priča Mehmedović, pojašnjavajući nam da upravo kod ovih proizvoda prilikom dodira do potpunog izražaja dolazi sva divna, svilekansta mekoća alpakine vune.



Njihove proizvode možete kupiti u regionu u Lesnina centrima Slovenije, Hrvatske i Srbije pod vlastitim brendom Gold Alpaca. Maloprodaju za Bosnu i Hercegovinu još nemaju te su kako kaže Mehmedović u potrazi za adekvatnim maloprodajnim mjestom u Sarajevu.

„Proizvodni asortiman upravo proširujemo dekom za rasne konje ispunjenom alpaka vunom, te zaštitnom dekom za kućne ljubimce, za početak pse“, kaže Mehmedović, navodeći kako je ponosan na svoj dosadašnji rad, kao i na učešće na prestižnom sajmu Maison&Objet u Parizu 2018. godine.

https://www.akta.ba/vijesti/vratio-se-i ... une/113421

[Mehmed beg Catic]

Od Gorenja do vlastite firme u BiH


Na vratima kompanije „Autotech“ dočekuje nas Seudin Softić. Ideja njega i njegovog mladog tima učinile su ih prepoznatljivim licima i pionirima razvoja i inovacija u svijetu robotike i automatizacije u BiH.

Put do Ilijaša i BiH kreće iz Velenja.

– Još kao svježe diplomiranom inženjeru elektrotehnike, tokom prvog zaposlenja u slovenskoj kompaniji Gorenje d.o.o., javila se želja da pokrenem nešto što će donijeti neku novost u praksu, te ispuniti i mene kroz nova znanja i iskustva, ali i otvoriti vrata novim klijentima – započinje svoju priču Softić.

Tako je krenulo uvođenje robotike i automatizacije u proizvodne procese.

– Zvuči sasvim jednostavno, je li da? Nije nimalo bilo. Bilo je tu mnogo neprospavanih noći, razgovora sa kolegom Matic Dražnikom, razvijanje strategije poslovanja. Mnogo smo rizikovali. Izašli smo iz zone komfora. Kad sam izašao iz zone komfora, onda sam i magistrirao. To je jedan lanac, koji, prosto, vuče, kariku za karikom – kaže Softić.

Niko neće izgubiti posao

Imali su stabilne poslove, ali htjeli su ostvarivati vlastite ciljeve.

– Ništa nije jednostavno plasirati na tržište, zamislite koliko je teško plasirati robote, gdje je već neko unaprijed ”pustio” tu vijest da će roboti ”ukrasti” radna mjesta. Najteže se boriti sa ljudskom sviješću, što smo, opet, s druge strane i shvatili. Nismo riječima uvjeravali, djelima smo uvjerili da niko neće izgubiti posao nego samo da će se posao ubrzati, olakšati. Kada smo se počeli širiti na bh. tržište, bilo je momenata kada nisam znao gdje sam kada se probudim, jesam li u Banjoj Luci, Sarajevu, Brčkom, Tuzli. Isplatilo se – priča Softić.

Na svojim počecima, „Autotech“ je bio mala obrtnička djelatnost, koju su polako i oprezno širili. Prepoznati su u Sloveniji, gdje su sarađivali sa velikim kompanijama poput „Skaze“, „Odela“, „Gorenja“ i „Siemensa“.

– Nedugo nakon toga smo se proširili na bh. tržište te tamo otvorili poslovnu jedinicu AutotechBH d.o.o. u Ilijašu, sasvim nedaleko od Sarajeva, kako bismo uvijek bili na raspolaganju bh. klijentima. Sada počinjemo da dobivamo projekte u Austriji. Postali smo poznat brend. Cijeli tim se mnogo zalaže. Stalo nam je održati ono što smo stvorili i što ćemo tek stvoriti. Pored tog, na prvom mjestu su nam naši klijenti – dodaje Softić.

Njegov put nije bio lak. Kao mladi student iz malog grada, došao je u veliki grad sa koferom punim ambicija bez novca.

Podrška obrazovnom sistemu

– Htio ili ne, morao sam učiti. Učio sam gdje sam stizao, kako bi sebi dokazao da mogu u tom trenutku završiti elektrotehniku. Upornost, želja, odricanje su ključni faktori za uspjeh i, kasnije, lagodniji život. Smatram da je formalno obrazovanje mnogo bitno. Ono nas oblikuje. Stvori navike, koje kasnije itekako dobro dođu, a da izađemo sa fakulteta kao znalci: ni slučajno. Potrebno je mnogo, mnogo samostalnog učenja i, doslovno, moljenja da te neko nauči nečemu. I dan danas učim. Svojim kolegama stalno govorim da je lično usavršavanje bitno. Od svakog čovjeka možemo nešto naučiti, kakav treba biti ili kakav ne treba biti – napominje Softić.

Radeći u Bosni i Hercegovini, uvidjeli su problem da ne postoji ”most” između teorije i prakse. I tu je „Autotech“ postao most u oblasti robotike i automatizacije. Pružaju edukacije, nude podršku obrazovnim ustanovama i razvijaju nove modele praktične nastave.

Kompanija “Autotech BH” je prepoznata i od strane USAID Projekta “Diaspora Invest” koji je pomogao u sufinansiranju nabavke nove opreme, s kojim su uspješno realizirali program saradnje i podrške. Za Softića i mladi tim „Autotecha“ svaki novi dan je izazov.

– Moja poruka je učite, trudite se, dokazujte se tamo gdje osjetite da je vrijedno, čuvajte porodicu, uvijek odvojite vrijeme za prijatelje, saslušajte, odvojite vrijeme za porodicu, igrajte se sa svojom djecom. Kad se hoće, sve se može. Tako dobijete još veću motivaciju, a rezultat svega toga je uspjeh, ponos, lični mir i zadovoljstvo – zaključuje Softić.

[Mehmed beg Catic]

Uspio u Evropi, u rodni kraj uložio 3 miliona KM


Po završetku srednje škole u izbjeglištvu u Zavidovićima, Safet Alić (39) iz Žutice kod Srebrenice, kao i mnogi njegovi sugrađani, otišao je u svijet trbuhom za kruhom. Polovinom 2002. godine skrasio se u Švicarskoj, gdje je dobio posao u preduzeću za sakupljanje i prodaju sekundarnih sirovina.

Nakon što je savladao jezik, dao je otkaz na poslu i osnovao firmu za prodaju nekretnina, čime se i danas bavi. Kaže da je u proteklih 15 godina u poslovne, stambene i druge objekte u rodnoj Srebrenici uložio tri miliona maraka.

– Kupio sam zgradu u centru Srebrenice, napravio motel s restoranom i 18 soba, dva apartmana i toliko poslovnih prostora. Nažalost, zbog malog broja građana i posjetilaca u Srebrenici, motel je privremeno zatvoren. Usto, na jezeru Perućac izgradio sam još jedan motel, a u toku je izrada projekta za podizanje etno-sela na tom lokalitetu. U gradu sam kupio i obnovio kuću, kao i onu porodičnu u rodnom selu – govori Alić za Dnevni avaz.

Ovaj mladi poslovni čovjek nastavio je i dalje ulagati u svoj kraj, pa je tako u selu Meraje, nedaleko od rodnog doma, kupio devet dunuma zemlje i započeo izgradnju farme brojlera.

Površina farme je 3.750 kvadratnih metara, a kapacitet je 70.000 tovljenih pilića po jednom turnusu. U ovu investiciju do kraja godine uložit će još dva miliona maraka i zaposliti desetoricu mladića iz svog sela.


Farma brojlera: Višemilionska investicija

Osim što u Srebrenici ulaže novac, Alić je u okruženju poznat kao veliki humanista. Donira sredstva za izgradnju seoskih puteva, školovanje odličnih učenika, pomaže siromašnima, mnogim udruženjima, vjerskim zajednicama i sportskim klubovima. Svaki godišnji odmor s porodicom provodi u Srebrenici, rodnom selu, jer ga, kako kaže, druge zemlje ne privlače.

[Mehmed beg Catic]

Prvi dio je zanimljiv i pozitivan za nas, pogotovo mjesto gdje se vracaju

[BH-HZ]

Sad imamo situaciju da se u državu uglavnom vraćaju visokoobrazovani s namjerom pokretanja nekog vida biznisa. Obična radna snaga masovno odlazi. Ovako kad posmatram Prijedor da se primijetiti ogroman rast privredne aktivnosti kod Bošnjaka. Rekao bih da su Bošnjaci spasili Prijedor od većeg iseljavanja i ekonomske propasti. Bošnjaci su u Prijedoru vlasnici nekolicine jakih kompanija:
- Cimss (oko 200 radnika)
- Cromex (60)
- Arifagić Investment (40)
- Edna Metalworking (30)
- Lim profi (30)
- Norbos (20)
- Interugo (15)

Također, uglavnom povratnici iz inostranstva i istovremeno zaslužni za ulazak stranog kapitala u našu zemlju su rukovodioci sljedećih kompanija:
- Austronet (200 radnika)
- EH Solution (15-20)
- SB Laser (10)

I ova posljednja u nizu Raundlajner čiji će direktor biti povratnik iz Rakovčana.

[atif]

Aldin Glumčević - Samo zajedno možemo usporiti odlazak mladih iz BiH

Aldin Glumčević prošle godine je završio dodiplomski studij Saobraćajnog fakulteta, prilikom čega je dobio i Plaketu za izuzetan uspjeh Univerziteta u Istočnom Sarajevu i priznanje za studenta generacije na matičnom fakultetu.

Glumčević je posljednje tri godine ljetne pauze između predavanja i ispita koristio radeći kao poštar u Deutsche Postu u Hamburgu. Svake godine se opet vraća u svoj Doboj, gdje vjeruje da može doprinijeti pozitivnim promjenama u društvu, saopćeno je iz Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica.

- Samo zajedno možemo usporiti odlazak mladih iz BiH. Postoji niz faktora koji na to utiču, međutim, izdvojio bih samo nekoliko ključnih elemenata koje bi trebali što prije optimizovati. Izuzetno je važan napredak u odnosu poslodavaca prema zaposlenicima, kako po pitanju plata, tako i drugih prava- kazao je Glumčević.

Ističe kako je druga bitna stvar okretanje diskusije u javnom prostoru u pravcu nekih pozitivnih i uspješnih priča koje novoj generaciji mogu ponovo vratiti vjeru u moralan život u BiH.

Poručuje kako moramo zaustaviti pad vrijednosti znanja i kriterija u školama, kako bi se cijenilo ono što mladi ljudi nauče i napor koji ulože u periodu svog obrazovanja.

Također smatra da članovi bošnjačke povratničke zajednice trebaju studirati u visokoškolskim ustanovama u entitetu šumske, jer ih odlazak u druge sredine odvaja od mjesta u kojem su odrasli, što dugoročno rezultira sa gubitkom najboljih kadrova.

- Često ljudi smatraju da je školovanje u šumskoj za Bošnjake izazov. Međutim, učenjem, vrijednim radom i zalaganjem možemo biti najbolji, te time ohrabriti i nove generacije da možda baš sutra izaberu Saobraćajni fakultet u Doboju ili neku drugu visokoškolsku ustanovu u šumske kao mjesto gdje će stečeno znanje nakon dobijanja zvanja uspješno primijeniti na teritoriji naše BiH - napominje Glumčević.

Ističe da su programi stipendiranja povratnika, poput onog koji realizuje Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, podrška koja znači mnogo za studente.

(Preporod.info)

https://www.preporod.info/bs/article/19 ... dih-iz-bih

[Mehmed beg Catic]

Hajde u komunjarskom Oslobodjenju,vlaskom Avazu , ili pogotovo onom dnu dna klitoriksu procitaj ovakvu ili slicnu vijest, samo truju narod sa defitizmom i crnim hronikama.

Izvozi u 35 zemalja! Vratio se iz Holandije i pokrenuo proizvodnju bosanskog dizajnerskog namještaja



Zlatko Tanović je od tinejdžerskih godina imao želju da se vrati u rodno Sarajevo iz Holandije i započne biznis.

Vođen samo idejom, ambicijom i velikom željom nekoliko godina poslije je to i uspio, pokrenuvši prepoznatljivi brend bosanskog dizajnerskog namještaja Gazzda.

-Stvorio sam neku želju od svoje 16. godine, da čim završim fakultet da ću se sljedeći dan vratiti. I tako je bilo. Nakon zadnjeg ispita na fakultetu, sljedeći dan sam otišao na avion i onda došao u Sarajevo – prisjeća se Zlatko u emisiji Hoću kući Al Jazeere Balkans.

-Ja sam došao tamo (Holandija) kao dijete i apsolutno nisam skontao gdje se nalazim. Bio sam stranac, al’ sam uvijek mislio da ćemo se jako brzo vratiti. I onda nakon par mjeseci, kad je sve jasnije i jasnije bilo da nećemo, onda sam se navikavao tamo. Postao sam nakon nekoliko godina pravi Holanđanin. Iz toga razloga mi je bosanski jezik malo lošiji od holandskog.

-Mi trenutno imamo tim od 37 ljudi… indirektno, mislim, dnevno radi 200-250 ljudi na našim proizvodima. Izvozimo u 35 država.

Tanović je govorio i o promjeni, u našoj zemlji ustaljenog, pristupa u poslovanju.

-Mi smo mislili da mi prodajemo namještaj, a onda smo skontali, u stvari, da prodajemo više jeftinu radnu snagu. Pošto, proizvodi koje smo tada radili su većinom bili jako jeftini. Imali smo malu maržu, što znači da čim imaju neku drugu fabriku koja bi radila za pola eura manje, oni bi otišli negdje drugo. Nismo imali stvar u rukama, zbog cijene.

-Misleći na budućnost mislio sam da bi se taj dio trebao skroz izbaciti iz strategije i da se više fokusiramo na razvoj. Kad imamo unikatan proizvod, tu se onda ne radi toliko o cijeni nego o proizvodu. I na taj način smo počeli da razmišljamo o nekom brendu koji bi sve to radio. I razvoj u Bosni i Hercegovini i proizvodnju, prodaju odavde, marketing. Čitavu priču u suštini oko brenda da se razvije u Bosni i Hercegovini, gdje je čitav lanac vrijednosti zastupljen ovdje.

-Mi smo do sada prodali negdje od 120-150 hiljada proizvoda u zadnjih šest/sedam godina. Naš je promet 10-11 miliona godišnje. U mojim očima, mi smo tek krenuli sa stvarnom prodajom – ističe ovaj mladi biznismen.

Njegov biznis partner Salih Teskeredžić smatra da mladi ljudi, koji su kreativni, koji su od akcije, imaju jako dobru perspektivu i velike razvojne šanse u našem okruženju.

Sa Zlatkom sarađuje i njegov holanski prijatelj iz djetinjstva Kenny Van Halderen. On je podsjetio na posebnost ovog mladog čovjeka, koji je još s 14 godina razmišljao o poslovnim aktivnostima u Bosni.

http://miruhbosne.com/?p=64096

Ovdje je i ta emisija sa Al Jazeera

http://balkans.aljazeera.net/video/hocu ... i-medicine

[Mehmed beg Catic]

Moj povratak u domovinu moja je osveta

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi razlog jeste onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj

https://stav.ba/moj-povratak-u-domovinu-moja-je-osveta/

[Mehmed beg Catic]

Iz Švedske u Bosnu: Šerif Gradašević u rodnoj Janji proizvodi jarbole za zastave

Nezadovoljan hladnom Švedskom i vođen velikom željom za povratkom u svoju Janju, Šerif Gradašević je odlučio pokrenuti neobičan, ali uspješan biznis pravljenja jarbola sa kojih se sada vihore zastave brojnih velikih firmi i državnih institucija u regiji.

-Jednostavno, imaš unutarnju prazninu. Koju ne možeš popuniti ni dobrom ekonomskom situacijom ni bilo čim. To su stvari koje je malo i teško objasniti, ali većina naših ljudi tamo to osjeća – govori ovaj povratnik o motivima povratka u domovinu i rodni kraj.

Iz Janje je prognan tokom rata. Živio je u Srebreniku i Lukavcu. Nakon odslužene vojske, bez posla, odlučio je napustiti Bosnu i Hercegovinu. Prvo je kratko bio u Njemačkoj, potom je otišao u Švedsku.

-U Švedskoj sam se skrasio to neko određeno vrijeme.. I nakon šest godina odlučio sam da se vratim u svoju Janju, priča Šerif za emisiju Hoću Kući regionalne televizije AJB.

http://miruhbosne.com/?p=65300

[bilbo]

Moj povratak u domovinu moja je osveta

Razloge mog povratka možemo razumijevati u individualnom i kolektivnom kontekstu. Individualno sam priželjkivao da živim u državi gdje sam rođen i gdje su mi korijeni. To je moj lični otpor velikosrpskoj i velikohrvatskoj ideologiji, koje su imale cilj da ja kao Bošnjak, ako već nisam u masovnoj grobnici, budem daleko od Bosne. Moj je povratak u tom smislu moja osveta i dokaz da nisu uspjeli u svom cilju. Drugi razlog jeste onaj kolektivni, gdje želim svojim angažmanom doprinijeti da naša država Bosna i Hercegovina bude što bolja, jača i prosperitetnija, kao i bošnjački narod u njoj

https://stav.ba/moj-povratak-u-domovinu-moja-je-osveta/

Puno mi srce, momku svaka čast

[Burek]

MJESTO POVRATKA: GIRE ĆE DOBITI PUT, A KNEŽINA OBJEKAT MEDŽLISA IZLAMSKE ZAJEDNICE

https://hayat.ba/?page_id=274487

[Mehmed beg Catic]

AJ rastura sto se tice emisija !

Iz Njemačke u Bosnu: Zarađene milione uložio u građevinski biznis

Nehada Kardovića, uspješnog biznismena iz Njemačke, u Bosnu i Hercegovinu je dovela želja da probudi uspavanu ekonomiju, što je veoma uspješno uradio u Begovom Hanu otvorivši firmu za proizvodnju betonskih armatura.

Kardović je rođen u Skoplju. Tu je njegova porodica ostala nakon što su iz Sandžaka krenuli za Tursku. Nakon školovanja otišao je u Njemačku. Svoju firmu otvorio je 1988.

Firmu u Njemačkoj je imao 16 godina.

-Radili smo objekte ‘ključ u ruke’, ali uvijek je bilo težište na željezu. Bavili se građevinskim čelicima, kazuje za emisiju Hoću kući AJB.

http://miruhbosne.com/?p=65421

[atif]

Mevludin Smajlović, imam iz Glumine: Ponosni smo na veliki broj djece i što povratnici otvaraju firme

Džemat Glumina u sastavu je Medžlisa Islamske zajednice Zvornik i najmnogoljudniji je u entitetu šumskoj. U džematu je oko 500 domaćinstava, a Bošnjaci su se, nakon agresije na našu zemlju, na svoja imanja počeli vraćati 2001. godine.

Prema riječima Mevludina ef. Smajlovića, imama, Glumina je jedan od rijetkih džemata u kojem nije počinjen zločin i genocid jer su se, kako kaže, ljudi na vrijeme organizirali.

- Nažalost, u svim džematima oko nas ljudi su sistematski ubijani samo zato što su Bošnjaci. Za dva dana u džematu Zvornik ubijeno je 750 ljudi, u Grbavcima za dan više od 70, a u džematu Snagovo 36. Skrnavljenje njihovih tijela posebna je priča koja kod svakog normalnog čovjeka izaziva užas – kaže Smajlović.

Diskriminacija djece

U Glumini nije pronađena nijedna masovna grobnica jer je džemat pored magistrale i nije se, kako kaže Smajlović, nalazio na "maršruti kretanja" agresorskih vojnih jedinica.

- Ali u svim okolnim džematima pronađene su grobnice, od Kamenice, Snagova…, Agresor, kada je planirao kako se riješiti onoga što se zove dokaz u sudskom procesu, a to su tijela nevino ubijenih žena, djece, staraca, gledao je da se to rješava na najlakši, najbrži i najtrajniji mogući način, a to je bacati tijela u masovne grobnice u što bližim selima i što dublje u zemlju, po mogućnosti u smetljišta.

Ono čime se kao jedan od rijetkih džemata ponose je veliki broj djece.

- Naš džemat trenutno od rođenja do devetog razreda osnovne škole ima više od 140 djece. Imamo 87 osnovnoškolaca, a otprilike je i toliko mektepskih polaznika.

Ponosni su i na činjenicu što povratnici sami otvaraju firme.

Mekteb u Tulićima

- Imamo nekoliko ljudi koji su sami pokrenuli vlastite biznise. Naveo bi primjer firme "Voćar" koja se bavi proizvodnjom i preradom voća i povrća, te nekoliko firmi u kojima se izrađije plastična stolarija. Uglavnom su to zanatska zanimanja te nekoliko ugostiteljskih objekata. Mi kao vjerski predstavnici tu smo da pratimo sudbinu našeg naroda i da u vjerskom smislu pratimo njihove potrebe. Do sada smo u zaseocima Arnauti i Tulići izgradili vjerske objekte, a ono što nam je ostalo jeste da uredimo centralnu džamiju u Glumini onako kako jedan ovakav objekat zaslužuje. Džematlije su već skupile određen broj sredstava, a pokrenute su i proceduralne stvari u smislu dobijanja građevinske dozvole jer želimo da ono što pravimo i radimo ostane kao trajni trag na ovim prostori.

Kao gorući problem Smajlović ističe nastavak diskriminacije djece bošnjačke nacionalnosti kada je u pitanju izučavanje bosanskog jezika u obrazovnom sistemu šumske.

- Više od 80 naše djece, koja idu u Osnovnu školu "Grbavci", nastavu ne pohađaju po nacionalnoj grupi predmeta jer po političkom osnovu ne postoji kvorum koji je neophodan da bi se to ostvarilo. Naša djeca umjesto bosanskog jezika uče srpski, a vrlo često, kroz literaturu koju koriste, određeni historijski događaji potpuno su iskrivljeni.

Ponašanje lokalne vlasti

Kako bi ostali u svojim domovima povratnicima je neophodan posao, ali i sigurnost koja bi se, kaže, mogla opisati kao pristojna.

- Bilo je incidenata, a sve u cilju kako bi se povratnici zaplašili. Posljednji se dogodio prije dvije godine. Hvala Bogu oni koji rade u MUP-u u Zvorniku, u čijim redovima ima i naših džematlija, svjesni su i odgovorni ljudi i "znaju spustiti loptu" Imali smo i nekoliko skrnavljenja vjerskih objekata, a jedan od njih je i džamija "Glumina" u čiji su harem bacani i dijelovi svinje.

Džamija u Glumini

Sa lokalnim srpskim vlastima nađen je zajednički jezik, ali je on, kaže Smajlović, na daleko nižem nivou nego što ga općinske vlasti Zvornika imaju sa mjesnim zajednicama sa većinskim pravoslavnim stanovništvom.

- Kod njih je taj jezik puno veći i čvršći, dok je saradnja sa područjima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom svedena na minimum u bilo kom smislu. Najbolji primjer za to je naš džemat, koji je prigradski, a godinama nema riješeno pitanje vodosnabdijevanja. Voda je došla do samog ulaza u džemat, i na tome se stoji evo već pet godina. Njihova opravdanja su kako je projekat prevelik i kako nemaju sredstava. Imamo problema i sa putnom infrastrukturom. Godinama čekamo asfaltiranje, dok se u međuvremenu u područjima sa većinskim srpskim stanovništvom stavlja asfalt na asfalt. No, to nas neće pokolebati jer naša ljubav prema rodnoj grudi jača je od svega – poručuje ef. Smajlović.

https://faktor.ba/vijest/mevludin-smajl ... rme/102294