Sandžak i Jugoistočna Bosna

[marli]

Zanimljiv ovaj clanak, uprkos preprekama, ima tu pozitivnih trendova. 3000-4000 muslimana u cetiri grada, angazovanje opstine Budva za kupovinu zemljista za mezarje i JEDNE KUCE. U Baru inace ima jedno naselje kad se ulazi u grad iz pravca Sutomora (zgrade su to) za koje pouzdano znam da dominiraju muslimani, medjutim koci se mogucnost izgradnje dzamije. Mislim da je tu i gradska sportska dvorana.

[ABen]

Novi Pazar: Odgovor na rehabilitaciju Draže?
http://www.rtvbn.com/344571/Novi-Pazar- ... ciju-Draze
Ponedeljak 18. Maj 2015 21:44

Nakon odluke o rehabilitaciji Dragoslava Draž Mihailovića u Novom Pazaru su osvanuli grafiti podrške Aćif-efendiji, a potpredsednik Bošnjačkog nacionalnog veća (BNV) Muhedin Fijuljanin kaže da je to "odgovor naroda".

Kod zgrade Muzeja u Novom Pazaru pre nekoliko dana pojavili su se grafiti na kojima piše "Aćif-efendija komandant".
"Sve što može da se pojavi je odgovor naroda na ono što je Viši sud u Beogradu isprovocirao odlukom o rehabilitaciji vođe Četničkog pokreta Draže Mihailovića koji je načinio velike zločine nad bošnjačkim narodom na ovim prostorima", rekao je Fijuljanin novinarima.

Upitan da li će BNV zatražiti rehabilitaciju Aćif-efendije, ratnog komandanta Novog Pazara, on je rekao da je taj postupak već pokrenut od strane pripadnika porodice Aćifa Hadžiahmetovića.

Na pitanje da li bi rehabilitacija Mihailovića mogla dovesti do radikalnijih poteza od grafita u Sandžaku, Fijuljanin je rekao:"To je u domenu pretpostavki".

U Višem sudu u Novom Pazaru ranije je pokrenuta inicijativa za rehabilitaciju Aćifa Hadžiahmetovića, poznatog kao Aćif-efendija.

Aćif Hadžiahmetović, koji je bio upravnik Novog Pazara za vreme Drugog svetskog rata, među Bošnjacima u Sandžaku poznat je kao organizator odbrane grada od četnika, a posleratne vlasti su ga osudile za saradnju s okupatorima.

Hadžiahmetović je dobio visoko nemačko odlikovanje, a vlasti posleratne Jugoslavije proglasile su ga ratnim zločincem i javno streljale 21. januara 1945. godine.
Aćif- efendija je dospeo u žižu javnosti početkom avgusta 2012. godine, kada je BNV postavilo spomen-obeležje sa njegovim likom u centar Novog Pazara.

Ministarstvo pravde i državne uprave naložilo je gradskoj upravi u Novom Pazaru da ukloni sporno obeležje, ali to nije učinjeno.

(Mondo)

[Bosni]

http://www.vijesti.me/vijesti/vebija-uz ... ina-849046

Vehbija uzgaja 600 maslina

Vehbija Abazović iz Pečurica u Mrkojevićima, domaćin je koji proizvodi maslinovo ulje „Mrkovski cekin“ koje je osvajalo nagrade za kvalitet na međunarodnim smotrama, od barske Maslinijade i Međunarodnog sajma poljoprivrede u Novom Sadu, do Sajma uljara i maslinara Mediterana u Splitu.

Sa svojom porodicom Abazović je stalno u imanju, gdje osim maslina uzgaja i paradajz, salatu, krompir, boraniju, mandarine, pomorandže, a koje plasira na trpeze najpoznatijih primorskih restorana. Bašta mu ne dozvoljava odmor ni po ovom „žaropeku“, ako ne zaliva mandarine, sa svojom vrijednom porodicom se „zanima“ oko bijelog i crvenog krompira.

“Stalno sam u poslu, insistiram na čistoj, organskoj proizvodnji bez pridavanja hemikalija, što je i razlog što moji proizvodi dobijaju nagrade. Bog nam je dao ovu ljepotu prirode, plodnu zemlju i ovoliko sunca, a u Mrkojevićima je oduvijek bilo vrijednih ljudi koji su to znali da iskoriste”, priča za „Vijesti“ Vehbija, dodajući u šali da „nema te vrste voća i povrća“ koje nema u njegovim baštama.

Sagovornik „Vijesti“ kaže skromno da živi od svojih deset prstiju, kao i da ima veliku pomoć supruge Saide i kćerke Enise, Alise, Jasne i Azre, a mezimac porodice je Adnan. Čim se rodio Adnan, Vebija koji je cijeli život posvetio maslinama, odmah je posadio 150 stabala masline.

Sada je u njegovom posjedu skoro 600 korijena, kako za stabla ove plemenite kulture kažu maslinari, uključujući i zvanično najstariju maslinu u privatnom vlasništvu u Crnoj Gori, čiju su starost stručnjaci Univerziteta Istanbul prošle godine procijenili na 2.056 godina, od nje je starija samo legendarna Stara maslina na Mirovici.

U Vehbijinoj kući je i savremeni mlin za proizvodnju maslinovog ulja, instaliran uz pomoć američke organizacije IRD u kojem Vehbija za vrijeme sezone proizvodnje maslinovog ulja naočigled maslinara koji mu donesu plod, cijedi masline i iz njih dobija ulje. Mlin je kapaciteta prerade 150 kg maslina na sat, a ulje cijedi po „hladnom postupku“ na temperaturi od 27,5 stepeni Celzijusa, da bi ulje zadržalo sve kvalitetne sastojke.

“Od 100 kilograma zelene masline može se iscijediti do 14 litara ulja. Imali smo dvije nerodne godine, ali, za ovu sam optimista za maslinu, jer joj odgovara ova visoka temperatura”, kaže Abazović.
Kao senzorski ocjenjivač maslinovog ulja, Vehbija ocjenjuje uzorke drugih proizvođača, a sam je kao proizvođač crnogorski rekorder po tome što je napravio maslinovo ulje sa najnižim procentom masnih kiselina - 0,38 odsto, kategorija ekstra djevičanskog maslinovog ulja. I tu je do izražaja došla njegova privrženost organskoj proizvodnji, ulje je napravio od masline koja nije prskana.

Masline brati sa grane za dobro ulje

Proizvodnja maslinovog ulja je jednostavna, počinje pranjem maslinki u perionici.

Onda ide miješanje koje traje do 30 minuta, a zatim cijeđenje ulja u postrojenju od rostfraja.

Ubranu maslinu morate preraditi za nekoliko sati, jer se branjem zdravih maslina sa grane a ne ubiranjem sa zemlje, i njenim ubacivanjem u proizvodnju odmah nakon berbe, ne kasnije od 24 sata dobija
vrhunsko ulje. Brzina je važna u ovom poslu da nebi došlo do oksidacije maslinki”, kaže Abazović.

[Jack]

Ulcinj,tesko ce se pravoslavni odrzati dole.Njih 90% zivi u Ulcinju i to je to.Mislim samo u gradu.Imas tu par katolickih sela Albanaca,ali sto je interesantno da u toj opcini.Najveci natalitet imaju bas Bosnjaci.I da neka naselja tipa Donji Stoj ce vec na popisu 2021 imati Ne-Albansku vecinu.A Bosnjaka je sve vise i u samom Ulcinju.Sokirat cete se kad dodju rezultati popisa 2021

Bar je druga prica,ali pozitiva je da imas dosta Muslimansih sela,juzno od Bara.Mrkojevici su regija od cirka 90 km2.Od tog cirka 75 km2 je na podrucju opcine Bar i oko 15 km2 je na podrucju opcine Ulcinj.Naseljen je s 95% Muslimanima.Najvise je tu nazalost i dalje ''Crnogoraca'' Islamske vjere,ali sve vise je i Bosnjaka

https://en.wikipedia.org/wiki/Mrkojevi%C4%87i

Tu su vam podatci o Mrkojevicima,za one koje zanima ovo

http://bosanskehistorije.com/index.php? ... &Itemid=54

Napisao sam prije o tome.Prema vjeri s popisa 2011

Imas 9% Pravoslavnih i 91% Muslimana.Muslimana je danas sve vise.Pravoslavnih je mahom u samo 3 sela.Dobra Voda,Pecurice i Kunje.Ostala naselja su sva Muslimanska

[Ciljuge1]

Vlada dala saglasnost da na grbu Petnjice budu džamija i tvrđava
http://sandzakpress.net/vlada-dala-sagl ... -i-tvrdava

[Dezidijat]

[Jack]

Ista ta ''vlada'' daje Bosnjacima ULTIMATUME da ne prolaze kroz Sahovice citaj sad se zove Tomasevo,da se podsjete na pokolj u Sahovicima i ista ta ''vlada'' dinara nije ulozila u Bosnjacke krajeve na sjeveru dok ulazu po Beranama,Kolasinu i Mojkovcu,ali zacudo.Pare ne dolaze u Rozaje,Plav,Gusinje ili Petnjicu

Slabo ce se oni sta pitati jer Petnjica je 99% Muslimanska i ''vlada'' ne moze ici kontra ljudi koji zive dole.Garant da je taj kraj 2/3 Muslimanski.Nikad ne bi tamo bila dzamija,a kamoli sta vise

No,svaka cast za upornost gradjana Petnjice

[Bosni]

http://www.vijesti.me/vijesti/emrovic-t ... oki-856470

Emrović: Teroristi neće naći utočište kod muslimana u Boki

Povodom Nove, 1437. hidžretske godine, Medžlis Islamske zajednice Crne Gore za Boku Kotorsku i Budvu, preksinoć je u velikoj dvorani Centra za kulturu Tivat priredio prigodnu svečanost.

Proslava je inače, bila i dio projekta "Bošnjaci Boke Kotorske - identitetski izazovi" koji se realizuje pod pokroviteljstvom Opštine Tivat i uz finansijsku podršku NVO "Galaxy" Tivat.

Pozdravljajući prisutne i goste među kojima su bili mitropolit CPC Mihailo Dedeić, sveštenik Kotorske biskupije don Ivo Ćorić, direktorica Turističke organizacije Tivat Bernarda Moškov, Ljerka Sindik iz Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, univerzitetski profesor dr Danilo Đurović i imam dubrovački, Salkan efendija Herić, predsjednik Medžlisa, Adem efendija Emrović, kazao je da IZ "iskreno radi za dobrobit svih ljudi, normalno očuvajući svoj vjerski identitet".

"Muslimani u Boki ništa više ne traže nego što imaju pripadnici drugih vjera. Hvala na razumijevanju svih onih koji su u nama prepoznali ljude koji nose božansku poruku, a to je da širimo vjeru u Boga, da širimo ljubav među ljudima i da pozivamo da se čini samo dobro, a nikako zlo. Na ovim prostorima dajemo čvrstu garanciju ispred naše zajednice da oni ljudi, koji su se u zadnje vrijeme u svijetu pojavili pod plaštom vjere, islama, a čine najveća zla i sebi i drugima i islamu, da takvi zlotvori, takvi kriminalci, teroristi nikad neće naći utočište među muslimanima u našoj zajednici. To je naša obaveza. Tako čuvamo i sebe i komšije", istakao je efendija Emrović.

Izalsanik reisa IZ, Rifata efendije Fejzića, imam Džemo efendija Redžematović je istakao da u odnosu na 2006. Godinu kada je IZ prvi put organizovala svoju vjersku svečanost u Tivtu, do danas dosta toga promijenilo na bolje, ali da ima još dosta neriješenih stvari među kojima je i nedodijeljena ime lokacija za muslimansko groblje. U muzičkom dijelu programa svečanosti, učestvovali su članovi hora Medrese "Mehmed Fatih" i pjevač sevdalinki Esko Merulić.

[Ciljuge1]

Bas sad gledam slike iz Petnjice I vidim da se tamo dosta gradi.Gledajuci slike vidio sam da ima dosta gradevinskog materijala i da se tamo gradi policijska stanica i zgrada za socijalne porodice.
Pogleda na Petnjicu iz vazduha
http://www.radiopetnjica.me/2015/11/17/ ... z-vazduha/
Gradanja stanova za socijalno stanovnistvo Petnjice
http://www.radiopetnjica.me/2015/11/27/ ... jici-foto/

[Bosni]

http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=58715

MEZARJA U ŠAHOVIĆIMA

Slučajni susret kod zajedničkog prijatelja u Bijelom Polju i poznanstvo sa jednim čestitim čovjekom moram podijeliti sa čitaocima portala Bosnjaci.Net.

„Ja sam Vlado iz Tomaševa (Šahovići). Rođen sam i živim u Muslićima.“
- „Drago mi je. Ja sam Ibrahim Čikić iz Bijelog Polja (Akova).“
„A, ti si onaj iz novina? Čitao sam tvoju knjigu u feljtonu u Vijestima. Dobro si ono napisao. Svaka ti čast ali, sam si. Nemaš nikoga od tvojih da te podrži. Bio sam u rukovodstvu tada jedinstvenog DPS-a kad su vas hapsili. Sve znam. Istinu si napisao. Pratio sam. Dobro se nosiš.“
- „Hvala ti Vlado. Ali reče mi da si iz Muslića?“
„Da.“
- „Meni je rahmetli majka iz Muslića. Šćer Šerif-age Muslića.“
„A, čuvenog Amir-age Muslića sinovica, jel' tako?
- „Da. Amir-aga je njen amidža.“
„Imaš li želju da dođeš kod mene da vidiš gdje su živjeli Muslići i gdje se nalaze njihovi grobovi?
- „Kako ne bolan nebio. Vrlo rado. Hvala ti na pozivu dobri čovječe.“

„Evo ti broj telefona pa zovi kad budeš mogao. Samo provjeri da li sam kući i da nisam u kakvom poslu. Dođi i obiđi groblja tvojih predaka i pokloni se njihovim sjenama. Ja ću ti pokazati gdje se nalaze groblja. Svi u Šahovićima odlično znaju gdje su bila muslimanska i turska groblja. Nije to nikakva tajna. Mi dobro znamo da su tu nekada za vrijeme otomanske imperije na ovim prostorima živjeli muslimani i Turci. Skoro u svakom selu ili zaseoku i danas postoje muslimanska i turska groblja.“

Već sutradan sam nazvao Vlada i dogovorio da sljedeći dan dođem kod njega. Lahko sam ga našao jer sam desetinama puta prošao kroz te krajeve i dobro poznajem toponime Vraneške doline. Srdačan doček od srane Vlada i njegove domaćice. Kuhani krompiri, sir, kiselo mlijeko i turšija prvoklasne kvalitete. Zaista dužno poštovanje i zahvalnost plemenitim ljudima.

Mali auto sa kojim sam zahvaljujući prijatelju došao do Vladove kuće nije bio kadar nositi se sa makadamom i brdima šahovićkog kraja te domaćin upali svog terenca i krenusmo u obilazak. Pošto se Veliko mezarje nalazi daleko od glavne saobraćajnice na samom vrhu zaseoka Strane pade odluka da prvo odemo na to mezarje. Veliko mezarje je zauzimalo ogromni prostor i na njemu su se pored Muslića kopali i Mušovići, Kalići, Ljaljevići, Drpljanini, Suljevići, Sadikovići, Šahovići, Grbovići, Nišići, Kujevići, Kajevići, Jusufovići, Babaići, Fazlovići, Hasanbegovići, Mehonjići, Sejdovići, Čokrlije, Drndari, Elezovići...

Dobar dio Velikog groblja danas je imanje Milije Kljajića i odavno je pretvoreno u obradivo zemljište a na jednom dijelu je izgrađen i stambeni objekat. Na preostalom dijelu zarasli u korov i danas su vidljivi kaburi. Devedesetidvije godine je proteklo od kako je posljednji Bošnjak iz Šahovića ukopan u to mezarje. Poslije toliko godina zahvaljujući jednom plemenitom čovjeku 06. aprila 2016.godine po prvi put Bošnjak zijareti Veliko mezarje i uči Fatihu rahmetlijama. O, Bože, hvala Ti što si me upoznao sa ovim dobrim čovjekom.

Dok smo moćnim terencom silazili makadamskim putem niz Strane Vlade prekide tišinu. Moram ti ovo ispričati Čikiću:

„U Šahovićima su živjeli muslimani koji su se prezivali Šahovići i kopali su se u groblju gdje se danas nalazi Osnovna škola. Jedna džamija i groblje bili su na imanju danas Tapuškovića. Do Drugog svjetskog rata stajale su zidine. U ratu je do temelja srušena. (Ostale tri su srušene 1924. op.a.)
Ima groblje i na mjestu gdje se nekada nalazio Omladinski dom a danas je tu crkvena komuna.
I u Turčinovcu ima groblje i pretvoreno je u obradivo zemljište. Nalazi se na imanju Krgovića danas Drljevića.
Jedno groblje je bilo i u zaseoku Strane na imanju Gavrila Boškovića i Milivoja Šiljka danas Blaža Madžgalja. Dio groblja na imanju Madžgalja je pretvoreno u obradivu zemlju a na imanju Šiljaka i danas stoji i vide se grobovi.
Groblje se nalazi i na imanju Šukovića nije uzurpirano ali ga je šuma preuzela.
Nije uzurpirano groblje ni na imanju Sava Vojinovića ali je zaraslo u korov.
Na imanju Boškovića postoji groblje i danas se zove Grobići i nije uzurpirano.
Centralno groblje je bilo i na imanju danas Milije Kljajića i Miodraga Šiljka. Ovo su opšte poznate stvari Čikiću i ovo u Tomaševu znaju i djeca.“

Naumpade mi događaj iz daleke 1986. godine kada je glavni imam u Bijelom Polju bio hadži hfz. ef. Jusuf Karaman. Bio je to zlatni period IZ u Bijelom Polju. Hafiz je plijenio držanjem i mudrošću čak i pripadnike različite kulturološke i vjerske provincijencije. Imao je ogromni uticaj u narodu. Helem, poslije podne namaza u haremu Gradske džamije momčina od nekih tridesetak godina priđe hafiz efendiji.

„Hodža ja sam Leković (zaboravio sam ime) iz Pavinog Polja. Radim u fabrici obuće Lenka. Došao sam da vam kažem i da vas povedem na groblje Hasanbegovića koje već nekoliko godina ruši i ravnja moj rođak Leko predsjednik suda u Bijelom Polju. Kamenje sa grobova lomi i baca u šiblje i Ljuboviđu. Hoće da ga prisvoji iako svi znamo da je to muslimansko groblje i da se u katastru vodi kao groblje. Molim vas dođite i učinite nešto da ga zaustavite. Ja ću vas lično odvesti i pokazati vam gdje se sve nalazi bačeno kamenje (nišani).“

Hadži hafiz Jusuf ef. Karaman uvede nenadnog gosta u kuću kako bi uz šerbet, tatlije i kahvu na miru popričao sa njim. Mudri hafiz je želio da kroz muhabet sa momkom sazna koji su suštinski razlozi njegovog dolaska. Plašio se da nisu u pitanju lični sukobi i porodične svađe te da momak iz revolta nije došao u IZ kako bi se osvetio moćnom rođaku. Ali sve je ukazivalo da je momak isključivo iz etičkih i moralnih razloga došao da nam ispriča istinu. Već sutradan sam sa hafiz efendijom otišao do katastra. U posjedovnom listu smo vidjeli da se mezarje Hasanbegovića vodi kao vakufska imovina. Otišli smo do opštinskog pravobranioca i zatražili pravnu zaštitu. Momak je u više navrata dolazio i insistirao da nam pokaže lokaciju mezarja. Hafiz je davao vremena državnim organima da preduzmu konkretne korake i smirivao momka pozivajući ga na strpljenje. Nije želio talasati. Ali momak je bio uporan. Kada smo vidjeli da od pravobranioca neće biti nikakve reakcije osim opstrukcije i zavlačenja konačno smo se dogovorili za termin našeg dolaska na lice mjesta kako bi se uvjerili u istinitost njegovih riječi. Kada smo izašli na teren tačno preko puta porodične kuće Lekovića zatekli smo stanje onako kako nam je momak ispričao. Nažalost, ni tada kao ni danas nije bilo zainteresovanosti od strane vjerskih i državnih institucija da se spriječi uzurpacija vakufske imovine. Organiziranom akcijom UDBE i IZ u CG hafiz efendija je sljedeće godine pod pritiskom morao napustiti službu u Bijelom Polju i nastaviti rad u dalekoj Zenici. Njegovim odlaskom stavljena je tačka i na uzurpaciju Hasanbegovićkog mezarja.

Definitivno uvijek je bilo i bit će istinoljubivih i čestitih ljudi u svim narodima i religijama koji su spremni podržati istinu i pravdu. Nažalost, političari i crkveni velikodostojnici svoje imperije održavaju na podjelama i širenju straha od različitosti. Zato se svim silama trude da žrtvu njihovih zlodijela natjeraju na zaborav i šutnju. Istina odgovara i nju podržavaju samo dobročinitelji i svjesni ljudi. Znaju zločinitelji da zaborav, šutnja i kontralustracija sigurno vode na put zla i ponavljanja zločina.

Ipak sam siguran i hoću da vjerujem da bi kroz civilizacijski i ljudski razgovor sa današnjim domaćinima na čijim se imanjima nalaze ostaci neuzurpiranih mezarja došlo do dogovora da se očiste, zagrade i sačuvaju od propadanja muslimanska mezarja. Onaj ko remeti mir mrtvima priziva sebi i svom potomstvu nemir za vijek vjekova. Zato bih na ovim radovima uz odgovarajuću materijalnu nadoknadu obavezno trebalo angažovati mještane. Da skupa zajedničkim snagama pokažemo da umijemo i moramo poštovati različitosti.

Iskreno se nadam da će i ovoga puta građani Vraneške doline pokazati dovoljno svijesti i uzeti aktivno učešće u ovoj plemenitoj misiji. Poznavajući ljude iz tih krajeva ubijeđen sam da neće podleći dezinformacijama i da će učestvovati u ovoj akciji.

Ima i slika na link-u.

[Bosni]

http://faktor.ba/prica-iz-zaboravljenog ... meda-foto/

Priča iz zaboravljenog grada: I muslimani i pravoslavci dolaze 27. noći ramazana vidjeti dlaku poslanika Muhammeda (FOTO)

Prije četrdeset i četiri godine postojale su prijetnje da se zbog izgradnje saobraćajnice poruši čak i sahat-kula i šadrvan te dio mezaristana, ali su nasreću spašeni.

Zahvaljujući, prije svega, ženama-muslimankama Pljevalja koje su se te 1972. godine pobunile protiv trase puta koji bi išao kroz dio dvorišta sadašnjeg kompleksa Husein-pašine džamije.

Ova džamija jedan je od najvrednijih spomenika orijentalne kulture na Balkanu, a izgrađena je od fino tesanog kamena, kao dio vakufa Husein-paše Boljanića. Gradnja je započela oko 1570. godine.

Vjernici, ali i građani svih vjera i nacija, ne samo iz Crne Gore, nego i cijele regije dolaze kako bi se divili ljepotama Husein-pašine džamije u Pljevljima. Ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla je grupu koja je došla iz Bijelog Polja u Pljevlja upravo s glavnom namjerom da posjeti Husein-pašinu džamiju.

Svaku noć u toku ramazana na teravih-namazu okupi se oko stotinu vjernika. No, posebno će u Pljevljima biti 27. noć ramazana. Tada se poslije teravih-namaza u Husein-pašinoj džamiji izlaže dlaka iz brade poslanika Muhammeda a.s. To je momenat kada kroz Husein-pašinu džamiju prođu svi muslimani iz Pljevalja, ali i veliki broj pravoslavnih vjernika u želji da je vide.

Objekat koji plijeni ljepotom

Redovi ispred džamije budu toliki da se otegnu duž dvorišta sve do sahat-kule, a čak bude i obustavljen saobraćaj.

– Husein pašina džamija u Pljevljima je značajna po tome što je jedini objekat ovakve vrste iz Osmanskog perioda u Crnoj Gori. Ona se od 1958. godine nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore kao kulturno dobro prvog reda. Uglavnom, to nije toliko velika građevina, kvadratne je osnove 10 puta 10 metara. Ima najviši minaret na Balkanu iz klase građevina ove vrste, visok 42 metra i ima 110 kamenih stepenika. Džamija ima izuzetno lijepu plavu kupolu koju je još turski putopisac Evlija Ćelebija u 17. vijeku opisao kada je prolazio kroz Pljevlja. Tada je kazao da je u Pljevljima vidio izuzetno lijepu džamiju koja liči na carske džamije, misleći na tadašnje carigradske, istanbulske džamije. Rekao je da džamija ima izuzetno lijepu plavu kupolu i izrazito visok minaret, kao i da je neimar Hajrudin zaista pokazao veliko umijeće gradeći ovu bogomolju – kaže u razgovoru za Anadolu Agency Jakub Durgut, mujezin i sekretar Islamske zajednice Pljevlja.

Iznad ulaza u Husein-pašinu džamiju je trijem širine četiri metra, koji drže četiri mermerna stuba i natkriven je sa tri velike kupole. Unutrašnji prostor džamije osvijetljen je sa 25 prozora u tri nivoa, a kupola je bogato dekorisana arabeskama, dok su zidovi kameni. U enterijeru je šestougaoni mihrab ukrašen geometrijskim motivima, a izdvajaju se četiri bogato ukrašene potkupole u uglovima. Džamija je sačuvana gotovo u izvornom obliku.

– U Dubrovačkim arhivima istoričari su našli, a prvenstveno Andrija Andrejević koji je doktorirao na islamskoj umjetnosti, da je graditelj ove džamije neimar Hajrudin, koji je gradio Stari most u Mostaru i tvrđavu u Makarskoj. To su nalazi koji su utvrđeni na osnovu nekih kupovina metalnih zatega, koji su istovremeno kupovani za pljevaljsku džamiju, Stari most u Mostaru i tvrđavu u Makarskoj – navodi Durgut.

Ono što Husein-pašinu džamiju čini posebnom jeste i da posjeduje originalni ćilim iz 1573. godine prošiven kožom i težak oko 400 kilograma, dimenzija 10 puta 10 metara. Osim starih rukom pisanih knjiga na arapskom i turskom jeziku, u džamiji se nalazi i rukopis Kur'ana iz 1571. godine, u kožnom omotu, sa 233 lista, a rađen je na zlatnoj podlozi.

Ćilim stigao iz Egipta 1573.

– Nažalost nismo u prilici da vidimo ćilim jer je poslat na restauraciju. Ćilim je svojevremeno Husein-paša poslao za ovu džamiju, kada je prešao na dužnost namjesnika Misira – Egipta 1573. godine. Ćilim je došao lađama do Kotora, a od Kotora je zapregama dovezen do Pljevalja i do ove džamije. Kur'an je rukopis iz 1571. godine koji je specijalno prepisivač, nepoznati autor, pisao za Husein-pašu, a profesor Kasim Hadžić, koji je svojevremeno bio profesor Gazi-husrev begove medrese, u listu Zem-Zem pisao je o ovoj džamiji i tom Kur'anu. On tvrdi da je autor tog rukopisa izvjesni Džafer na osnovu njegovih istraživanja obzirom da je poznavao osmanski jezik – naglasio je Durgut.

Jakubov otac, Mehmed Durgut je imam u Pljevljima još od 1968. godine. Na službi imama u Bukovici je bio do kraja 1992. godine, kada je većina muslimana protjerana, nakon čega je počeo da služi u jednoj od četiri aktivne džamije u Pljevljima gdje i sada obavlja dužnost imama.

Sekretar Islamske zajednice Pljevlja Jakub Durgut navodi kako je nekadašnji vakuf Husein-paše bio veoma značajan, ne samo za Pljevlja već i za širi prostor, ne samo Crne Gore nego i regije.

– Svi ovakvi reprezentativni objekti građeni su u jednom kompleksu, naročito u Pljevljima pošto je taj grad nakon izgradnje džamije bio sjediše Hercegovačkog sandžaka punih 257 godina. Pljevlja su bila od 1576. do 1833. godine upravno i administrativno sjedište Hercegovačkog sandžaka, a u to vrijeme su bila drugi grad po veličini, poslije Mostara. Kompleks džamije kao i u većini tradicionalnih gradova činili su karavan-saraj, imaret, hamam, medresa, brojni dućani koji su izdavani u zakup, a od koji su praktično službenici džamije mogli da se izdržavaju, ali i da džamija funkcioniše – navodi Durgut.

Sa sjeverne strane džamije bio je izrazito lijep i uredan hamam kojeg svi opisuju, pa čak i neki francuski putopisci, da se sa zapadne strane nalazio han sa vakufskim dućanima, sa jugozapadne strane bio je smješten veliki karavan-saraj, dok se sa južne strane nalazila Osman-pašina medresa kao i bezistan – bazar okarakterisan u to vrijeme kao najmoderniji prostor za trgovinu i zanatstvo.

– Obzirom da su u to vrijeme, posljednjih decenija 19. vijeka, u Pljevljima bila i austrougarska i osmanska vojska, u ovom gradu se odvijala trka za neki prestiž. Tu su bile skupocjene robe koje nisu mogle da se nađu nigdje osim u Pljevljima – pojašnjava Durgut.

Mezari kadija, begova, muftije…

Navodi kako se sa istočne strane džamije nalazio se mekteb. Na prostorima koji je nekada sačinjavao vakuf Husein-paše sada su hotel, zgrada opštine Pljevlja i drugi objekti koji se koriste u razne namjene.

U veoma očuvanom mezarju u kompleksu Husein-pašine džamije ukopane su brojne ugledne i važne ličnosti. Tu se nalaze nišani begovske porodice Selmanović, ugledne porodice Korjenić, Ćulahović, Rizamulić, Trhulj.

U haremu Husein-pašine džamije je i mezar kadije Saliha Rašidkadića, kao i jednog bimbaše – zapovjednika koji je komandovao sa tadašnjih 100 vojnika. Nedavno su, kaže Durgut, pronašli i dio mezara Mehmed-paše koji je sklonjen kako bi se spriječilo njegovo daljnje devastiranje. Inače, veliki broj dijelova mezara ugrađen je u vanjski dio džamije, pa će za vrijeme njegove obnove, koja se planira za mjesec-dva, oni biti izvađeni i vraćeni u mezarje.

U haremu je i mezar Derviša efendije Šećerkadića, okružnog muftije i šerijatskog sudije u Skoplju.

– Oko džamije se nalazi staro groblje koje se sada ne koristi, u koji su ukuopani brojni ugledni građani Pljevalja, vojni zapovjednici. Imamo mezar posljednjeg pljevaljskog muftije Derviša efendije Šećerkadića, koji je umro 1943. godine, kao i brojnih uglednih porodica kao što su oni Selmanovići. Pretspostavlja se da je ovdje mezar Ismaila Hakkija komandanta bosanske vojske koji se pominje iz perioda muftije Šemske Kadića da su zajedno krenuli da se suprotstave austrougarskoj okupaciji, ali nemamo tačno podatak, jer nema zapisa – navodi Durgut.

Nekadašnje sjedište sandžaka

U razgovoru za Anadolu Agency Durgut je pojasnio i dešavanja iz 1972. kada su spašeni sahat-kula i šadrvan.

– Od opštinskih vlasti 1972. godine poslat je dopis tadašnjoj Islamskoj zajednici u Pljevljima da će između džamije i šadrvana i sahat-kule napraviti saobraćajnicu od šest metara tako da bi morala biti sahat-kula uklonjena zajedno sa šadrvanom. Pitanje je da li bi bili ugroženi temelji same džamije. Pošto su ljudi tada zbog posla i raznih drugih privilegija, znamo kako je to vrijeme bilo komunističkog perioda, nisu smjeli da se suprotstave. Onda su žene iz mahale obično, obzirom da je ovo bila muslimanska mahala, zabranile da se to uradi. Stale su ispred građevinskih mašina kada se radilo. Nisu dozvolili da se devastira ovaj prostor. nakon toga je napravljena krivina ispod sahat-kule kroz grad – kaže Durgut.

Sekretar Islamske zajednice Pljevlja navodi kako su Pljevlja, od nekadašnjeg Hercegovačkog sandžaka postala grad i mjesto zaboravljeno od svih.

– Pljevlja su zaboravljen grad od svih. Mi smo 1965. godine u Pljevljima imali broj muslimana koji je bio 65 posto ukupnog stanovništva, da bi se potom naglo smanjivao. Muslimani su odlazili tada prema Sarajevu, Zagrebu… Prije deset godina bilo je u opštini 32.000 stanovnika, a prema posljednjem 27.000. Dakle, pet hiljada osoba je nestalo između dva popisa. Muslimana je u Pljevljima oko osam posto i uglavnom žive se kao i svuda u okruženju, ne baš dobro – zaključio je Jakub Durgut, sekretar Islamske zajednice Pljevlja.

[Bosni]

xCaN_6SP3xc

[Zmaj]

4eWSpuiYA50