Ratni zločinci

[Juzni_Doboj]

Nazalost, pro-srpski sud BIH nastavlja sa ponizenjem Bosnjaka.

8 godina zatvora za ubistvo 2 bosnjackih civila. Dakle, jedan bosnjacki zivot vrijedi samo 4 godine zatvora. Dokle ce nas vise ovako ismijavati...

https://balkaninsight.com/2019/06/27/bi ... u/?lang=sr

[Zmaj]

Milomiru Davidoviću potvrđeno sedam godina zatvora za zločin u Foči



Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Milomiru Davidoviću kojom je osuđen na sedam godina zatvora zbog silovanja u julu 1992. godine u Foči.

Prvostepenom presudom iz februara ove godine Davidović je proglašen krivim što je od 3. do 18. jula 1992. godine, nakon što je Dragan Zelenović izveo zaštićene svjedokinje S-1 i S-4 iz fočanskog Srednjoškolskog centra, gdje su bile zatočene, i odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, prisilio S-1 na s**** odnos, nakon čega su je silovali i drugi vojnici.

Zbog nedostatka dokaza, Davidović je prvostepenom presudom oslobođen optužbe da je u istom periodu silovao S-1, S-4 i još jednu ženu bošnjačke nacionalnosti, u napuštenoj kući u mjestu Dobro Polje, nakon što ih je Zelenović prethodno doveo iz Srednjoškolskog centra.

Apelaciono vijeće je potvrdilo i ovaj dio prvostepene presude.

Oštećenoj S-1 je dosuđen dio imovinskopravnog zahtjeva zbog pretrpljenog straha, fizičke i duševne boli, povrede slobode, dostojanstva, morala i prava ličnosti, kao i umanjene životne sposobnosti, a Davidović je obavezan da joj plati 10.000 konvertibilnih maraka (KM). Za ostvarivanje ostatka iznosa, oštećena se upućuje na parnicu.

Davidović je obavezan platiti i naknadu sudskih troškova u osuđujućem dijelu.

Na ovu presudu ne postoji pravo žalbe.

http://detektor.ba/milomiru-davidovicu- ... in-u-foci/

[JuzniDoboj]

asf

[BosnjackaHercegovina]

Nema ti šta biti nevjerovatno.
Oni ovaj stav i razmišljanje drže ima 25 godina i upravo radi toga i nestaju iz BiH. Treba ih pustiti da nastave ovako i nestanu. Nema šta tu biti nevjerovatno. Dok god ovo rade treba im vraćati majorizacijom, kupovanjem njihovih nekretnina i mahanjem kad iseljavaju. To je to. Dok se ne opamete ili nestanu.

[JuzniDoboj]

Nema ti šta biti nevjerovatno.
Oni ovaj stav i razmišljanje drže ima 25 godina i upravo radi toga i nestaju iz BiH. Treba ih pustiti da nastave ovako i nestanu. Nema šta tu biti nevjerovatno. Dok god ovo rade treba im vraćati majorizacijom, kupovanjem njihovih nekretnina i mahanjem kad iseljavaju. To je to. Dok se ne opamete ili nestanu.

Kako je moguce da postoji 'nacionalni kljuc' u istrazivanju ratnih zlocina kada su Srbi i Hrvati pocinili 98% zlocina tokom cijelog rata

[BosnjackaHercegovina]

Nije moguće. Stoga i moj odgovor.

[JuzniDoboj]

Dobro ali ne treba odbaciti pravdu samo tek tako, šta porodice ubijenih imaju od toga da će se neki ujko iz Širokog Brijega iseliti u Njemačku? Ništa. Svejedno mi je da li se ustaški ratni zločinac nalazi u Irskoj ili u zapadnoj Hercegovini, treba taj završiti u KPD Zenica. Stoga se trebamo boriti da dovedemo ovaj sud u red jer već godinama radi užasan posao po pitanju ratnih zločina.

[Gost1]

www.theintercept.com/2019/09/01/bosnian ... shootings/

From El Paso to Sarajevo

[atif]

Sanski Most: Mučenje i javno pogubljenje Karmen Kamenčić

U proljeće 1992. godine Karmen Kamenčić iz Trnove pored Sanskog Mosta morala je matursku haljinu zamijeniti uniformom, a olovku puškom. Tako se našla u grupi od oko 150 Sanjana i Ključana koji su pokušali pružiti otpor Karadžićevim jedinicama koje su krenule da etnički očiste sela i gradove u dolini Sane. Opkoljeni i slabo naoružani, nisu imali velikih izgleda. Razdvojili su se u dvije grupe.

Piše: Izet PERVIZ

Naposljetku, jednoj grupi uspjelo je da zarobe četrdeset vojnika i među njima nekoliko oficira JNA. To je Karadžićeve poslušnike, ondašnje vladare nad životom i smrću u dolini Sane, natjeralo na pregovore. Dogovor je glasio da im osiguraju autobus kojim će ih pretjerati do Bihaća, na slobodnu teritoriju, a zauzvrat zarobljeni oficiri i vojnici bit će oslobođeni. U grupi koja je uspjela da se prebaci nadomak Bihaća bila je i osamnaestogodišnja djevojka Karmen Kamenčić.

Dalju sudbinu Karmen Kamenčić iščitavamo iz dvije presude za ratne zločine. Prva je izrečena 26. februara 2015. godine pred Kantonalnim sudom u Bihaću, a potvrđena je i postala pravosnažna 6. oktobra 2016. godine. Njome su Bora Kuburić i Radmila Banjac osuđene na po tri godine zatvora. Druga je izrečena pred Višim sudom u Beogradu 26. novembra 2018, a potvrđena je i postala pravosnažna 16. jula 2019, s tim da je Ranki Tomić kazna smanjena s pet na tri godine.

Iz izjava svjedoka otkucanih na bjelini papira izvire sunčan junski dan na obroncima Grmeča. Dio grupe vojnika koja je uspjela da se iz Sanskog Mosta prebaci nadomak Bihaća krenula je u izviđanje. Ima ih 25. Među njima je i Karmen Kamenčić. Preko ramena ima prebačenu torbu s bijelim krugom u kojem je ucrtan crveni krst. U izviđačkoj su grupi i Mirsad Musić i Aziz Gromilić. Oni će preživjeti rat. Kao svjedoci pred sudom, oni otvaraju dramu.

“Upali smo u zasjedu. Naš vodič je u tom napadu poginuo, a Karmen je teško ranjena u glavu, u ruku, u noge. Izvukli smo je u jednu udolinu jer se pucalo i padale su bombe. Bili smo opkoljeni, nismo imali municije. Na leđima sam otpuzao prema šumi, a kada su mi se pridružili drugi, pitao sam ih gdje je Karmen. Rekli su da je mrtva i da ćemo se kasnije vratiti po nju”, svjedoči Aziz Gromulić.

Drugi svjedok, Mirsad Musić, daje još preciznije podatke o ranjavanju Karmen Kamenčić, on opisuje gotovo svaki detalj. “Mi smo bili iskusniji i, kada je zapucalo, legli smo na leđa. Ona je ostala da stoji i vidio sam kada ju je prvi metak pogodio u glavu, drugi u ruku, treći u nogu. Pala je i tiho zvala u pomoć. Otpuzao sam i dovukao sam je u udolinu. Već je mijenjala boju lica. Molila me da je ubijem, da je ne ostavljam, da ne dozvolim da im živa padne u ruke”, ispričao je Musić.

Povukli su se, a sutradan kada su došli, više je nije bilo. “Kako su linije bile blizu i kako smo se dovikivali s neprijateljskim vojnicima, oni su počeli govoriti kako imaju jednu našu, kako će joj svašta raditi i tako”, kazao je Musić.

Od onih koji su preduhitrili njene saborce i pronašli ranjenu Karmen niko se nije pojavio na sudu. Zbog toga u presudi nema glasa koji bi opisao način na koji je Karmen iz Grmuše, gdje je ranjena, prevedena u Radić. Na osnovu svjedočenja Mirka Nedimovića, tadašnjeg rezervnog policajca u MUP-u RG-a, može se zaključiti da rane kod Karmen Kamenčić nisu ni izbliza bile tako teške kako se to pričinilo njenim neiskusnim saborcima, ali i njoj samoj.

“Došli su po mene i rekli da idemo i da odvedemo tu curu. Imala je uniformu, na jednom oku nosila je flaster, šepala je. Kad smo sjeli u auto, pitala me je da joj dam cigaru. Dao sam joj… Prošli smo pored moje kuće. Kolega je imao pištolj. Rekli smo joj da ćemo je pustiti. Kolega je ispalio dva hica da se čuje, a ona je otišla prema Grmuši. Nismo je ubili.”

Mirko Nedimović, koji je Karmen prepoznao na fotografiji prilikom istrage 2010. godine, svoje svjedočenje završava ovako: “Sutradan se pričalo u selu da nije došla do svoje jedinice, da su je uhvatili i doveli do škole.” Njegovu priču potkrijepio je i svjedok Jovo Uzelac. “Ne znam gdje je zarobljena ni ko ju je zarobio, ali navodno je uhvaćena i puštena, pa opet uhapšena od nekog vozača i da je navodno maltretirana, i od ženskih osoba, i na kraju…”, kazao je na sudu Uzelac.

Vozač iz Uzelčeva svjedočenja, koji je ponovo uhvatio Karmen, ne pojavljuje se na suđenju. Tako ostaje nepoznata osoba, ili više njih, koja je ponovo zarobila Karmen i predala je Frontu žena, jedinici u sastavu Petrovačke brigade VRG, kojom je komandovala Ranka Tomić, a bila je sastavljena od žena iz Bosanskog Petrovca. Pripadnice te jedinice bile su i osuđene Bora Kuburić i Radmila Banjac.

Od desetine osoba, pripadnica Fronta žena, drugih vojnika VRG-a i mještana Radića, koji su se okupili pred školom da gledaju mučenje, dvije su osobe pristale da se dvadeset dvije godine kasnije pojave pred sudom i posvjedoče okrutnosti koja je pokazana prilikom iživljavanja nad zarobljenicom. Prvi se zove Marinko Kerkez, nekadašnji inžinjerac u Petrovačkoj brigadi. Detaljno je opisao kako je mučena i ubijena Karmen:

“Jednog dana vidio sam pred školom u Velikom Radiću zarobljenicu. Mislio sam da je onda ona otišla u razmjenu, ali drugi dan nedaleko od škole vidio sam gužvu. Pripadnice Fronta žena napravile su krug, u kojem je bila ona, i igrale su zaloga. Na kraju je ona ostala gola i počelo je maltretiranje. Tukli su je lopatama, štapovima, između nogu joj stavljali trnje, a u svemu je prednjačila kapetan Rada. Kuburić i Banjac bile su u tom krugu. Bora joj je zarezala uho, a Rada odsjekla kosu i urezala krst na leđima.”

Tjerale su je da sama sebi iskopa grob. Tukle su je ljeskovim štapovima sve dok se nisu polomili. Natjerale su je da pjeva srpske pjesme i da klanja, pri tom joj čizmom prikliještivši glavu i pritiskujući je u balegu i lopatom je mlateći po slabinama. I na kraju su je odveli u jednu udolinu.

“Opet su je tjerali da sebi kopa grob”, kazuje u svom svjedočenju Kerkez. “Kako je bila iscrpljena i nije mogla, Veselko je završio i iskopao rupu, nakon čega je uzeo pušku i ispucao u nju. Jedan stariji čovjek i ja išli smo da vidimo šta će s njom biti. Vidjeli smo da je mrtva. Stavio sam joj kesu na glavu i zakopali smo je. Pošto sam vidio da su joj prilikom tuče strgali zlatni lančić, nakon dva dana vratio sam se na to mjesto i uzeo ga. Želio sam ga sačuvati jer sam znao da će jednog dana sve izaći na vidjelo. Imao sam namjeru taj lančić dati njenim roditeljima.”

Veselko iz Kerkezovog svjedočenja preziva se Đukić, a 1992. godine imao je šesnaest godina. Dakle, bio je dvije godine mlađi od Karmen. Iako je ustanovljeno da je on na kraju pucao u Karmen, ispalivši joj u grudi i stomak pet do sedam metaka, sud je odustao od postupka protiv njega jer je u vrijeme izvršenja zločina bio maloljetan. Na suđenju se pojavio i on u ulozi svjedoka tužilaštva. Pošto je u svom iskazu u potpunosti potvrdio Kerkezov iskaz, ulazeći smjelo u detalje mučenja, on je u cijelu priču uveo izvjesnog Milana Mitrovića, koji, po njegovom kazivanju, dolazi nakon mučenja i odvodi Karmen u drugu udolinu.

“Ja sam kao dijete bio znatiželjan i krenuo sam da vidim šta će se desiti. Zatražio je od nje opet da sebi kopa grob, ali ona je bila iscrpljena i izmučena i nije imala snage. Onda je uzeo pištolj i ispucao četiri ili pet metaka u nju. Nakon što ju je ubio, okrenuo se i ugledao mene. Pitao me je šta radim tu. Kasnije je svima rekao: ‘Mali je riješio problem.’ Tada nisam razmišljao o težini tih riječi, bio sam dijete, ali evo šta je sada ispalo”, kazao je Đukić na suđenju.

Bora Kuburić i Radmila Banić branile su se sa slobode. Na statusnoj konferenciji od 7. novembra 2014. godine najavile su da će otpočeti pregovore o priznanju krivice. Jasminka Karabegović, predsjedavajuća Vijeća, dala im je rok od petnaest dana da je obavijeste o ishodu pregovora, ali sporazum o priznanju krivice nije potpisan. Pa, ipak, Bora Kuburić je tokom ispitivanja svjedoka priznala svoje zlodjelo. U jednom trenutku je kazala: “Uradila sam to što sam uradila, odrezala uho”, dodajući kako je to uradila iz revolta jer je Karmen bila pripadnica diverzantske grupe. I svjedočeći u svoju korist, priznala je krivicu, ali je kazala da je to uradila po naređenju kapetanice Ranke Tomić.

“Kapetanica Rada je bila opasna žena i svi smo je se bojali. Kad su nam predali zarobljenicu, naredila je da je tučemo. Bilo nas je puno. Ja sam je udarila nekoliko puta štapom i zarezala joj uho. Čim sam uhvatila pogodan trenutak, pobjegla sam iz gužve u školu, gdje smo bile smještene. Kasnije sam čula da je zarobljenicu ubio Đukić”, ispričala je Bora Kuburić.

I Marinko Kerkez izjavio je da je Ranka Tomić bila opasna. Kada su ga prilikom unakrsnog ispitivanja advokati odbrane upitali zašto nije pokušao spasiti Karmen, on je odgovorio: “Ona je bila zloglasna, opasna žena”, misleći na kapetanicu Radu.

Teško je shvatiti zašto niko nije ni pokušao spasiti Karmen i zašto su mnogi vojnici i mještani mirno posmatrali stravično zlostavljanje osamnaestogodišnje djevojke. Dok pokušava sve to pojmiti i posložiti emocije, čovjeku se odnekud iz podsvijesti javlja jedna fotografija nastala u ovim krajevima u februaru 1943. godine. Na fotografiji je jedna osamnaestogodišnja djevojka. Zove se Radisava Lepa Radić. Ruku svezanih na leđima, glave pognute, s neočešljanom kosom čiji joj vršci jedva dotiču ramena, stoji ona na nekom postolju. Svojom lijevom rukom gotovo dotiče ne baš tako debelo stablo koje jednu granu izbacuje tačno ponad njene glave. Za tu granu njemački oficir veže omču koja je prebačena preko njenog golog vrata. Iza njega se vide dva vojnika, oni mirno posmatraju ovaj čin. Tik do njegovih nogu naziru se ruke druge dvojice vojnika koji podržavaju postolje na kojem stoji i koje će za koji trenutak biti izmaknuto djevojci ispod nogu. Iza se naziru siluete nekolicine vojnika. Prije nego će se omča stegnuti oko njenog vrata, Lepa Radić je pozvala narod da se bori za svoju slobodu. Proglašena je narodnim herojem SFRJ. Lepa Radić rodila se ovdje, u selu Gašinci pored Bosanske Krupe. U njeno prezime upisan je naziv sela Radić, u kojem će 59 godina kasnije mnogi mještani, među njima i potomci njenih djedova, hladnokrvno gledati kako dugo i bez imalo samilosti svirepo muče djevojku njenih godina. Ko će to razumjeti?

https://www.krajina.ba/sanski-most-muce ... -kamencic/

[Zmaj]

Beogradski sud Željku Budimiru izrekao dvije godine zatvora za zločin u Ključu

Sud u Beogradu osudio je Željka Budimira na dvije godine zatvora zbog napada i pljačkanja jednog civila u novembru 1992. u opštini Ključ.

Beogradski Viši sud je proglasio Budimira krivim jer je u selu Rejzovići (opština Ključ) u novembru 1992. godine pretukao jednog civila i ukrao mu novac.

Sud je, međutim, Budimira oslobodio optužbi za učešće u ubistvima supruge i majke tog Bošnjaka.

Prema optužnici, Budimir i još dvojica vojnika su 21. novembra 1992. godine oko 23 sata provalili u kuću Aleta Štrkonjića u Rejzovićima, te ga potom pretukli i nanijeli mu ozljede nožem. Štrkonjić je, prema optužnici, vojnicima dao novac koji su tražili – tačnije nekih 5.800 njemačkih maraka – a potom je pobjegao. Jedan od dvojice vojnika koji su bili s Budimirom, prema optužnici, prišao je Štrkonjićevoj supruzi Fatimi, izvukao pištolj i pucao joj u glavu, a onda nožem ubio njenu majku Fatu Koljić.

Sud je oslobodio Budimira optužbi za učešće u ovim ubistvima, pri čemu je sutkinja Vinka Beraha Nikčević rekla da nema dovoljno dokaza da ga osudi.

“Tužilac nije opisao koje je radnje Budimir poduzeo s ciljem da liši Fatimu Štrkonjić i Fatu Koljić njihovih života, tako da se ne može utvrditi koje je radnje poduzeo koje su doprinijele njihovom lišavanju života”, kazala je Beraha Nikčević.

Sutkinja je rekla da je određena dvogodišnja kazna zatvora jer je Budimir bio mlad u momentu počinjenja zločina, a sada ima troje djece, te zato što je od događaja proteklo mnogo vremena.

U optužnici nije navedeno kojoj je vojnoj grupi ili jedinici optuženi pripadao.

Kantonalni sud u Bihaću je 2014. godine drugu dvojicu učesnika – Predraga Bajića i Mladenka Vrtunića – osudio za ubistva dvije žene i napad na Štrkonjića.

Pošto Budimir živi u Srbiji, njegov je predmet prebačen u Beograd, gdje mu je suđenje započelo u aprilu 2018. godine.

Ovo je prvostepena presuda, protiv koje je dozvoljena žalba.

http://detektor.ba/beogradski-sud-zeljk ... -u-kljucu/

[Zmaj]

U Beogradu osuđen pripadnik “Crvenih beretki” za ratno silovanje u Brčkom

Viši sud u Beogradu osudio je Nikolu Vidu Lujića, bivšeg pripadnika Jedinice za specijalne operacije (JSO) Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, elitne jedinice specijalnih snaga poznate i pod nazivom “Crvene beretke”, za silovanje žene u Brčkom 20. juna 1992., te ga osudio na osam godina zatvora.

Prema optužnici, Vida Lujić je zajedno s još dvojicom neidentifikovanih vojnika, u uniformi i naoružan pištoljem, ušao u jednu kuću u Brčkom. Nakon ulaska, pred ženom koja je bila u kući, a čiji identitet nije otkriven u optužnici, izvadio je oružje, ubacio u njega metke i ponovo ga vratio u džep.

Kada mu je žena predala svoj novac i nakit, Vida Lujić joj je rekao: “Pođi sa mnom”, i odveo je u kupatilo te zaključao vrata. Tamo ju je silovao dva puta, a zatim ju je odveo u spavaću sobu i ponovo je silovao, navodi se u optužnici.

Dodaje se da je tokom napada žrtva tražila od Lujića da je ubije, na što je on odgovorio da “nije zadužen za to”. Dok ju je silovao, ostala dvojica vojnika razbili su sve po kući.

Sudija Dejan Terzić izjavio je da ne postoje olakšavajuće okolnosti i da je Vida Lujić – koji nije bio prisutan u sudnici na izricanju presude – i ranije osuđivan za slično krivično djelo.

“Iskoristio je svoju dominaciju nad žrtvom i njenu bespomoćnost s obzirom da je ona već bila dovoljno uplašena, jer je njen suprug bio uhapšen”, kazao je Terzić.

Tokom suđenja Vida Lujić je tvrdio da u ratu nije bio pripadnik nijedne naoružane jedinice i da ne poznaje žrtvu.

Ali drugi svjedoci, među kojima i pripadnik “Crvenih beretki”, svjedočili su da je Vida Lujić bio pripadnik JSO-a.

Na suđenju je svjedočio i suprug žrtve. On je izjavio da je navedenog dana u njegovu kuću došla grupa srpskih vojnika, koji su ga odveli na ispitivanje. Kada se vratio, komšija mu je rekao da mu je supruga silovana.

Optužnicu je prvobitno podiglo Tužilaštvo Brčko distrikta u januaru 2018., ali pošto je Vida Lujić državljanin Srbije, Okružni sud u Doboju ustupio je predmet Višem sudu u Beogradu.

Suđenje je počelo u decembru 2018. godine.

Ovo je prvostepena presuda i na nju je moguće podnijeti žalbu.

http://detektor.ba/u-beogradu-osudjen-p ... -u-brckom/

[Zmaj]

Silovao maloljetnice u Foči: Odbijena žalba ratnog zločinca Gojka Jankovića

Ustavni sud BiH odbio je kao nedopuštenu žalbu Gojka Jankovića, vođe paravojne formacije iz Foče osuđenog na 34 godine zatvora zbog zločina protiv čovječnosti.
"Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Jankovića", navodi se u odluci Ustavnog suda BiH od 19. septembra ove godine, javlja BIRN BiH.

Janković, koji se nalazi na izdržavanju kazne dugotrajnog zatvora u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) Foča, podnio je žalbu Ustavnom sudu nakon što je Sud BiH 2017. godine odbio ponavljanje postupka pravosnažno okončanog pred Sudom BiH.

Janković je ponavljanje postupka tražio, prema njegovom mišljenju, zbog novih relevantnih činjenica i dokaza koji su obuhvaćeni i treba da su sadržani u vezi s radnjama iz optužnice, te da se za djelo za koje je osuđen trebao primijeniti krivični zakon bivše Jugoslavije, koji je blaži za njega. Ovu apelaciju je podnio 10. oktobra 2017., nakon što je 29. augusta iste godine Državni sud odbacio njegov zahtjev za ponavljanje postupka.

Dopunu apelacije Ustavnom sudu je dostavio 16. septembra ove godine.

On je u dopuni apelacije Ustavnom sudu naveo kako smatra da je došlo do kršenja njegovog prava na odbranu i pravično suđenje.

Janković je odlukom Apelacionog vijeća Suda BiH 19. novembra 2007. godine osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu od 34 godine zbog zločina protiv čovječnosti.

On je od aprila 1992. godine bio na čelu manje paravojne formacije koja je djelovala u sklopu IV bataljona Fočanske taktičke grupe Vojske genocidne (VRS).

Odlukom Apelacionog vijeća, Janković je oslobođen krivice po jednoj tački optužnice, u kojoj ga je Tužilaštvo teretilo da je, zajedno s drugom osobom, u periodu između 7. aprila i kraja maja 1992. godine više puta silovao ili učestvovao u silovanju zaštićene svjedokinje “E”, koja je živjela na području općine Foča.

U toku dokaznog postupka, Tužilaštvo je ovu tačku naknadno dodalo na već postojeću optužnicu, u kojoj se Janković teretio u devet tačaka.

Odlukom Apelacionog vijeća potvrđena je prvostepena presuda izrečena 16. februara 2007. godine, kojom se Gojko Janković proglašava krivim za silovanja, mučenja i držanje u s**** ropstvu. Među najtežim zločinima za koje je oglašen krivim nalaze se silovanje 12-godišnje AB u “Karaman kući” u selu Miljevina kraj Foče, te višestruko silovanje nekoliko maloljetnica u dobi od 15, 16 i 17 godina.

Zaštićenu svjedokinju “186” Janković je više mjeseci držao u s**** ropstvu na više lokacija u i oko Foče, zbog čega je i proglašen krivim.

Proglašen je krivim i za prisilno preseljenje stanovništva, protivzakonito zatvaranje, ubistva i mučenja Bošnjaka s područja općine Foča, koja je počinio kao vođa paravojne formacije.

Optužnica protiv Gojka Jankovića prvobitno je podignuta pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Nakon osam godina skrivanja, Janković se u martu 2005. predao, potom je prebačen u pritvorsku jedinicu u Scheveningenu, ali je 8. decembra 2005. cijeli slučaj ustupljen Sudu BiH.

Predmet Gojka Jankovića je drugi slučaj koji je Haški tribunal ustupio vlastima Bosne i Hercegovine na daljnje procesuiranje.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/silovao ... /190927117

[Zmaj]

Umro optuženik za zločine u Srebrenici Milan Bogdanović, sudski proces obustavljen

Državni sud je postupak protiv Milana Bogdanovića, koji je prvostepenom presudom oslobođen optužbi za zločine počinjene na području Srebrenice, obustavio zbog smrti optuženog, saopćeno je iz tog suda.
Prvostepenom presudom iz marta 2019. godine, Bogdanović je oslobođen krivice da je, kao nekadašnji komandir Šeste čete Posebnih jedinica policije (PJP) Stanice javne bezbjednosti (SJB) Zvornik, odgovoran za zarobljavanja muškaraca Bošnjaka nakon pada Srebrenice u julu 1995. i njihovo odvođenje na razne lokacije, te omogućavanje drugima da ih zlostavljaju i ubijaju.

Vijeće je tada zaključilo da niko od svjedoka nije vidio ni čuo da je optuženi preduzeo neku radnju iz optužnice niti da je nešto tako naredio pripadnicima Šeste čete, odnosno da Tužilaštvo nije dokazalo da su pripadnici te čete učestvovali u zarobljavanju, sprovođenju i omogućavanju drugima da ubijaju muškarce.

Istom presudom je oslobođen krivice i za drugu tačke optužnice, koja ga je teretila da je, kao bivši komandir Policijske stanice u Skelanima, odgovoran za zatvaranje i nestanak bošnjačkih civila.

Protiv Bogdanovića je bio u toku postupak pred Apelacionim vijećem, javlja BIRN BiH.

[atif]

Raspisana potjernica za Nenadom Bubalom zbog zločina na području Bihaća

Za Nenadom Bubalom, državljaninom Srbije kojeg je Tužilaštvo BiH optužilo za zločine počinjene na području Bihaća, raspisana je potjernica zbog njegove nedostupnosti organima gonjenja u BiH, potvrdili su Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) u Državnom sudu.Fotografija Stranica.Fotografija Stranica.Fotografija Stranica.
Ranije objavljeno

Civilna zaštita USK će osigurati vodu za migrante na Vučjaku

Obraćanje Bišćanke Azre Dedić, evropske prvakinje. Bravo…

Optužnicu protiv Bubala za zločin protiv čovječnosti Državni sud je potvrdio u septembru 2017., a iz Tužilaštva je tada saopćeno da je on državljanin Srbije.

“U predmetu je održano ročište za izjašnjenje o krivnji, na koje optuženi nije pristupio. Raspisana je potjernica za optuženim, koji je još uvijek nedostupan organima gonjenja BiH”, kazali su u Državnom sudu.

Bubalo se optužnicom tereti da je u junu i julu 1992. godine, u svojstvu zamjenika komandira Vojne policije 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRG), učestvovao u široko rasprostranjenom i sistematičnom napadu te počinio ubistva i progon civilnog bošnjačkog stanovništva.

Tereti se da je, zajedno s drugim pripadnicima Vojne policije VRG-a, učestvovao u odvođenju najmanje pet zarrobljenih civila bošnjačke nacionalnosti s područja Ljutočke doline, iz logora ‘IMT Traktorski servis Ripač’, kao i njihovim ub***vima u mjestu Hrgar, nakon čega su tijela žr*ava bačena u prirodnu jamu Bezdana – saopćeno je ranije iz Tužilaštva.

Prilikom eksumacije 1997. godine, kako su tada naveli u Tužilaštvu, pronađeni su posmtrni ostaci 83 osobe, među kojima i posmrtni ostaci navedenih zarobljenih civila.

https://usn.co.ba/usn-novosti/raspisana ... ca/161444/

[Zmaj]

Ustavni sud odbio apelaciju Gorana Vujovića

Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovanu apelaciju Gorana Vujovića, koji je osuđen na šest godina zatvora za zločine počinjene 1992. u Bileći.

“Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje budući da su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava proisteklog iz izvedenih dokaza, na osnovu čega su izveli zaključak da je Vujović ‘nečinjenjem’ počinio djelo koje mu je stavljeno na teret”, navodi se u odluci Ustavnog suda.

U odluci stoji da je Sud BiH detaljno obrazložio na temelju kojih dokaza je došao do zaključka i detaljno objasnio proces njihove ocjene pojedinačno i u vezi s drugim dokazima.

“Nije ostalo niti jedno nerazjašnjeno pitanje, uz jasne i argumentirane razloge, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na proizvoljnu primjenu materijalnog prava”, navodi se u odluci.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u maju 2017. potvrdilo prvostepenu presudu iz jula 2016. kojom je Vujović osuđen na šest godina, Miroslav Duka na 12 godina, a Željko Ilić na pet godina zatvora za zločine počinjene 1992. u Bileći.

Vujović, Duka i Ilić proglašeni su krivim za mučenja, premlaćivanja i zlostavljanje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Đačkom domu u Bileći. Jedan od zatočenih, kako stoji u presudi, od posljedica premlaćivanja je podlegao.

Vujović i Duka su osuđeni za počinjenje progona protivpravnim zatvaranjima, nečovječnim postupanjem, deportacijom, ubistvima i mučenjem.

Vujović je osuđen da je zločine počinio kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bileća, a Duka – za kojim je raspisana Interpolova potjernica nakon što je pobjegao u susjednu Srbiju – kao komandir u SJB-u. Ilić je, kao policajac, osuđen za progon, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem zatočenika.

http://detektor.ba/ustavni-sud-odbio-ap ... -vujovica/

[Zmaj]

Šušnjaru 20 godina zatvora za ubistva u Pionirskoj ulici

Državni sud osudio je Radomira Šušnjara na 20 godina zatvora za učešće u zločinima počinjenim na području Višegrada 1992. godine, uključujući ubistva civila koji su bili zatvoreni u kući u Pionirskoj ulici.

Šušnjar je proglašen krivim da je sredinom juna 1992. učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine bošnjačkog stanovništva iz sela Koritnik, koji su bili zatvoreni u jednoj kući u Pionirskoj ulici.

Kako se navodi, civile su natjerali da pređu u drugu kuću, na koju su pucali i zapalili je, ubivši zatvoreno stanovništvo.

“Šušnjar je ubacio ručnu bombu, a istovremeno je iz automatskog oružja pucao po kući kako bi spriječio civile da pobjegnu. U kući je bilo zatočeno 57 civila, među kojima su žene, djeca i starci, koji su živi zapaljeni. Nekoliko ih je uspjelo pobjeći i spasiti se, a posmrtni ostaci ubijenih do danas nisu pronađeni”, navodi se u optužnici.

Šušnjar je uhapšen u aprilu 2014. godine u Parizu, nakon što je BiH zatražila njegovo izručenje.

Izručen je BiH u junu 2018. godine, a suđenje mu je počelo krajem avgusta iste godine.

U završnim riječima iznesenim prošlog mjeseca, Državno tužilaštvo zatražilo je “maksimalnu kaznu” za Šušnjara, dok je Odbrana istakla je kako tužioci nisu dokazali navode optužnice te zatražila da njihov branjenik bude oslobođen.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

http://detektor.ba/susnjaru-20-godina-z ... koj-ulici/

[Zmaj]

Cvetkoviću potvrđena kazna od 12 godina za zločine u Srebrenici i Bratuncu
Autor: Denis Džidić
Datum: 06.11.2019

Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je presudu kojom je Saša Cvetković osuđen na 12 godina zatvora zbog učešća u ubistvima u Sasama kod Srebrenice i silovanju u Bratuncu 1992. godine, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Cvetković je proglašen krivim za učešće u ubistvima Alage i Mejre Halilović, civila romske nacionalnosti, u mjestu Kolonija kod Srebrenice, kao i za silovanje dvije osobe počinjeno u junu 1992. u Bratuncu.

Presudom je utvrđeno da je Cvetković silovao maloljetnu E.K., kao i R.D., koja je u vrijeme zločina imala nepunih 20 godina.

Apelaciono vijeće je potvrdilo presudu iz marta 2019., kojom je Cvetkoviću za ove zločine izrečena zatvorska kazna u trajanju 12 godina.

Presudom je djelimično usvojen imovinskopravni zahtjev oštećene E.K., te je optuženom naloženo da joj isplati 15.000 konvertibilnih maraka (KM) zbog pretrpljene boli. Druga oštećena R.D. se presudom upućuje na parnicu jer se nije izjasnila o visini naknade.

Pravna savjetnica organizacije TRIAL International Lamija Tiro kaže za BIRN BiH da ova organizacija pozdravlja odluku Suda koja je “još jedan pokazatelj da se počinioci teških krivičnih djela, bez obzira na vremenski period koji je prošao od rata, ipak moraju suočiti s licem pravde”.

“Ovakva presuda predstavlja i satisfakciju za preživjele, a posebno za oštećenu, s kojom je TRIAL radio dugi niz godina kako bi pravosudni organi procesuirali ovaj predmet i kojoj je u konačnici dosuđena naknada nematerijalne štete”, kaže Tiro i dodaje kako TRIAL International nastavlja raditi na poboljšanju prava žrtava, uključujući borbu protiv nekažnjivosti i dosuđivanje naknade štete u krivičnim postupcima.

Suđenje Cvetkoviću počelo je u julu 2017. godine.

Na ovu presudu ne postoji mogućnost žalbe.

http://detektor.ba/cvetkovicu-potvrdjen ... -bratuncu/

[Zmaj]

Bivši pripadnici VRS-a osuđeni za ubistva zatvorenika

Autor: BIRNDatum: 15.11.2019

Viši sud u Beogradu osudio je bivše pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) za ubistva 11 civila u zatvoru u Bosanskoj Krupi.

Viši sud u Beogradu osudio je danas Joju Plavanjca na 15 godina, a Zdravka Narančića na sedam godina zatvora, zbog toga što su 3. avgusta 1992. učestvovali u ubistvima 11 civila u zatvoru u Bosanskoj Krupi u Bosni i Hercegovini.

Plavanjac je osuđen za ubistva zarobljenika, a Narančić jer mu je u tome pomagao.

Prema optužnici, civili su bili držani u vojnom zatvoru formiranom u Osnovnoj školi “Petar Kočić” u Bosankoj Krupi.

Narančić, pripadnik 11. krupske lake pješadijske brigade, bio je stražar u zatvoru i pustio je Joju Plavanjca da uđe u zatvor s mitraljezom.

Plavanjac je prvo tražio Predraga Praštala, koji je navodno ubio njegovu majku, ali pošto je Praštalo već bio odveden u pritvor u Banju Luku, Plavanjac je ubio 11 civila bošnjačke nacionalnosti.

Te večeri Narančić je pomogao da se tijela uklone iz škole. Ona su ekshumirana 2006. godine iz masovne grobnice u Zvečki (opština Sanski Most).

I Plavanjac i Narančić su izjavili da je zarobljenike ubio Jojin otac, Lazo.

Oni su tvrdili da su na dan ubistava Plavanjac i njegov otac Lazo došli u školu i da je Lazo insistirao da vidi čovjeka koji je ubio njegovu ženu.

Narančić ih je pustio unutra, ali im je kazao da je Predrag Praštalo već prebačen u Banju Luku.

Joja i Narančić su, kako je navedeno, otišli da ovo potvrde, ali su zatim čuli pucnjavu, istrčali i vidjeli da je Lazo pucao na zarobljenike.

Predsjedavajuća sutkinja Mirjana Ilić rekla je da Sud nije prihvatio ove tvrdnje jer su “suprotne iskazima svjedoka, u kojima Lazu Plavanjca niko nije spominjao u vezi s ovim događajima”.

Lazo Plavanjac je umro 1999. godine.

Predmet protiv Plavanjca i Narančića prebačen je iz Bosne i Hercegovine. Optužnica je podnijeta u decembru 2017. godine.

Današnja presuda je prvostepena i na nju se može uložiti žalba.

http://detektor.ba/bivsi-pripadnici-vrs ... tvorenika/

[Zmaj]

Dvojici bivših pripadnika Vojne policije VRS-a po 12 godina zatvora

Autor: BIRNDatum: 15.11.2019

Sud u Beogradu osudio je dvojicu bivših pripadnika Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) za ubistva počinjena na području Ključa u Bosni i Hercegovini.

Apelacioni sud u Beogradu osudio je Dragana Bajića i Marka Paukovića, bivše pripadnike Vojne policije VRS-a, na po 12 godina zatvora zbog ubistava civila bošnjačke nacionalnosti u oktobru 1992. u selu Kamičak u opštini Ključ.

Ova trećestepena odluka donijeta je 29. oktobra, ali je na stranici Suda objavljena tek u srijedu, 13. novembra. Presuda je konačna i na nju se ne može uložiti žalba.

Prema presudi, Bajić i Pauković su 10. oktobra 1992. godine ubili pet civila – Hasana Rahića, Minku Jusić, Muniru Hotić, Đemilu Behar i Safetu Behar.

Sud je kao otežavajuće okolnosti uzeo u obzir činjenicu da su žrtve uglavnom žene, kao i jedno dijete, i da su to bila “nezaštićena lica koja nisu doprinijela ovakvom ponašanju okrivljenih, niti su kod njih mogla izazvati osjećaj ugroženosti”.

U vrijeme zločina Bajić je imao 21, a Pauković 24 godine.

Bajića i Paukovića je Viši sud u Beogradu dva puta oslobodio krivice.

Prva oslobađajuća presuda donijeta je u decembru 2017., ali je Apelacioni sud poslao slučaj na ponovno suđenje u junu 2018. godine.

Druga oslobađajuća presuda izrečena je u decembru 2018. godine. Međutim, Apelacioni sud je, nakon ponovnog razmatranja presude, optužene proglasio krivima.

http://detektor.ba/dvojici-bivsih-pripa ... a-zatvora/

[atif]

Sud BiH: Ukinuta presuda kojom je Sretko Pavić osuđen na 13 godina zatvora za zločin u Prijedoru

Apelaciono vijeće Državnog suda ukinulo je presudu kojom je Sretko Pavić osuđen na 13 godina zatvora za zločin protiv čovječnosti počinjen u ljeto 1992. na području Prijedora, te odredilo novo suđenje.

U Sudu BiH su potvrdili da je prihvaćena žalba Odbrane, te da će se postupak protiv Pavića provesti pred Apelacionim vijećem.

Prvostepenom presudom od 24. juna 2019. godine Pavić je, kao bivši pripadnik Volarske čete 6. ljubijskog bataljona Vojske Republike Srpske (VRS), proglašen krivim za učešće u ubistvima pet civila iz porodice Čaušević u prijedorskom selu Rizvanovići.

U prvostepenoj presudi je navedeno da su civili u drugoj polovini jula 1992. pronađeni u šumi i zatvoreni u objekat pored punkta u Rizvanovićima, a dan nakon njihovog odvođenja, kako je tada utvrdilo Sudsko vijeće, Pavić i preminuli Pero Stevandić izveli su civile i ubili ih nedaleko od obližnje škole. Prema toj presudi, Pavić je nakon ubistava rekao: “Zbog ovakvih je Crni poginuo.”

Pavićeva Odbrana je žalbu na ovu presudu uložila zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o visini kazne.

BIRN

http://www.mojprijedor.com/sud-bih-ukin ... prijedoru/