Ratni zločinci

[Zmaj]

Loše zdravlje odgađa višegodišnja suđenja za ratne zločine
Autor: Emina DizdarevićDatum: 14.01.2020

Pred Sudom Bosne i Hercegovine niz predmeta za ratne zločine se već nekoliko mjeseci ne održava planiranom dinamikom a ročišta se često odlažu zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženih ili svjedoka, pojašnjeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz ove institucije.

Početkom oktobra 2019. godine saslušana je doktorica koja je, kao stručni svjedok, govorila o zdravstvenom stanju Zulfikara Ališpage. Prema arhivi tekstova BIRN-a BiH, Tužilaštvo BiH je u martu prošle godine posljednji put izvodilo dokaze u ovom predmetu, saslušavajući svjedoke.

“Ročišta u ovom predmetu se ne održavaju zbog pogoršanog zdravstvenog stanja optuženog i s tim u vezi medicinskih intervencija”, kazali su iz Suda BiH.

Ališpago, bivši komandant Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), bio je optužen za zločine počinjene u selu Trusina zajedno s još pet osoba. Međutim, zbog njegove bolesti postupak je razdvojen u martu 2014.

Nakon što je tim vještaka zaključio da je Ališpago sposoban da prati tok procesa, u maju 2018. suđenje je nastavljeno.

Suđenja za zločine počinjene u Prijedoru, Bosanskom Novom i Kotor-Varoši se također ne održavaju od jeseni prošle godine, zbog bolesti nekih od optuženih.

U septembru prošle godine suđenje Savi Tepiću, Dušku Maksimoviću, Iliji Kurušiću i Dušku Vujičiću, optuženim za zločine u Kotor-Varoši, održano je posljednji put. Kako su naveli iz Suda BiH, dinamika odvijanja suđenja je veoma usporena u ovom predmetu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja jednog od optuženih, a za kojeg se još nisu stekli uslovi za razdvajanje postupka.

Suđenje je počelo 26. maja 2014. godine.

Ročišta u predmetu “Slobodan Taranjac i ostali” su posljednja tri puta otkazana zbog bolesti drugooptuženog Milodraga Glušca, čije zdravstveno stanje je već jednom vještačeno.

“Sud BiH se vodio nalazom i mišljenjem koje je ukazivalo na potrebu mirovanja ovog lica i nemogućnost pristupa sudu”, odgovoreno je iz ove institucije.

Ranije je BIRN BiH pisao o odugovlačenju postupanja, kao i fazi “mirovanja” predmeta zbog bolesti optuženih. Tada su iz Državnog suda rekli da trenutno postoji deset predmeta koji “miruju” zbog bolesti optuženih, ali da ne vode evidenciju da li su postupci zbog toga razdvojeni.

“Sud ne radi sporo, bez odlaganja postupa po svim podignutim optužnicama Tužilaštva BiH i ima kapaciteta za njihovo procesuiranje. No dinamika i vrijeme podizanja optužnica su u isključivoj nadležnosti Tužilaštva BiH”, kazali su iz Državnog suda.

Posljednji glavni pretres u predmetu Dušana Spasojevića, optuženog da je kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO) u Malešiću 27. maja 1992. silovao zaštićenu svjedokinju “A”, održano je u aprilu prošle godine. Iz Suda BiH su rekli da je razlog odgađanja medicinsko vještačenje oštećene svjedokinje koja se nalazi u inostranstvu.

“Tužilaštvo BiH zatražilo je medicinsko vještačenje zaštićene svjedokinje ‘A’, koja se nalazi u Švajcarskoj, tako da se radi o međunarodnoj pravnoj pomoći koja ide veoma sporo, iz tog razloga se odlaže nastavak glavnog ročišta”, kazali su iz Državnog suda za BIRN BiH.

Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava ranije je za BIRN BiH navela da u sudskoj praksi optuženi treba biti u dobrom zdravstvenom stanju i sposoban da prati suđenje koje se vodi protiv njega, ali isto tako, prema njenim riječima, mora postojati i neka nezavisna komisija koja će se baviti procjenom koliko su te stvari istinite ili se odugovlači s procesom.

“Kada bismo stvarno nešto htjeli da uradimo, onda bi se država trebala odrediti prema tome, mobilizirala sve moguće resurse koji su potrebni da se efikasno, brzo i pravično vode postupci. Na sceni je sada odugovlačenje tih procesa, mrcvarenje vremenom i mrcvarenje svjedoka koji čekaju da daju svoj iskaz, to je čisto jedno mrcvarenje i izigravanje jednog pravnog sistema koji je nefunkcionalan”, rekla je Letić.

U Državnom sudu su u fazi mirovanja postupci protiv Maneta Đurića, Mehmeda Sadikovića, Dragana Ninkovića, Nedžada Hodžića, Dragoslava Bojića, Radojka Keverovića, Mehmeda Aleševića i Aleta Hodžića zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženih.

http://detektor.ba/lose-zdravlje-odgadj ... e-zlocine/

[Zmaj]

Mići Jurišiću potvrđeno 11 godina zatvora za zločine u Prijedoru
Autor: Haris RovčaninDatum: 09.01.2020

Apelaciono vijeće Državnog suda potvrdilo je presudu kojom je Mićo Jurišić osuđen na 11 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti 1992. na području Prijedora.

Iz Suda Bosne i Hercegovine su saopćili da je Apelaciono vijeće kao neosnovane odbilo žalbe Tužilaštva i Odbrane na prvostepenu presudu iz aprila 2019. godine.

Mićo Jurišić, bivši pripadnik rezervnog sastava milicije Tukovi pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, proglašen je krivim po optužbama da je učestvovao u ubistvu Mehmeda Brkića i još jedne osobe u naselju Čarakovo, potom da je učestvovao u ubistvu Ermina Behlića i Muharema Osmanovića, da je pokušao ubiti grupu civila bošnjačke i romske nacionalnosti na koje je pucao dok su bježali, te za nečovječno postupanje i stavljanje noža na vrat petogodišnje djevojčice.

U obrazloženju prvostepene odluke Sudsko vijeće je navelo kako je utvrđeno da je Jurišić djelo počinio u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske usmjerenog protiv nesrpskog stanovništva u Rizvanovićima, Hambarinama, Čarakovu i drugim selima i naseljima u okolini Prijedora, znajući za takav napad i da njegove radnje predstavljaju dio tog napada.

Istom presudom Jurišić je oslobođen po tri tačke optužnice za progon, zlostavljanje i ubistvo.

S Jurišićem je ranije bio optužen i Dragomir Tintor, ali je postupak u odnosu na njega obustavljen zbog smrti optuženog.

Na ovu odluku ne postoji mogućnost žalbe.

http://detektor.ba/mici-jurisicu-potvrd ... prijedoru/

[Zmaj]

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove

Presuda od: 20. marta 2019.
TUŽILAC
protiv
RADOVANA KARADŽIĆA

https://www.irmct.org/sites/default/fil ... ium=Clanak

[Zmaj]

Paprica i Ognjenović: Dugo zbog stida nije govorila da su je silovali Neđo, Papro i Mačak

Autor: Haris Rovčanin Datum: 24.02.2020

Na suđenju za zločine u Foči, zaštićenja svjedokinja A-1 je izjavila da su je 9. juna 1992. silovali Neđo, Papro i Mačak koje je tada poznavala iz viđenja po nadimcima i čija je imena saznala kasnije.

Svjedokinja je izjavila da je više žena sjedilo u jednoj sobi kada su u večernjim satima u maskirnim uniformama došli Mačak, Neđo i Miško, da su tražili neku rakiju i potom otišli. Kako je ispričali vratili su se bez Miška i nju odveli u stan komšinice koji je bio prazan.

“Ništa mi nisu rekli, samo su me odveli. Mačak me utjerao unutra i izašao iz te sobe. Neđo se vratio, stavio je pištolj i nož na šporet”, kazala je svjedokinja.

Prema njenim riječima, Neđo joj je tada poderao odjeću i silovao je, te joj rekao da ako bude vrištala da će je zaklati te da je to trajalo 10-ak minuta.

“Ustao je, obukao se i izašao na hodnik. U tom momentu je ušao Mačak. Ošamario me dva-tri puta”, rekla je svjedokinja i navela da joj je potom Mačak poderao odjeću i silovao je, da mu je govorila da je ne dira, ali da je odgovorio da “ako ikome bude rekla da će doći i ubiti je”

Mačak je, prema njenim riječima, uzeo pištolj i nož te izašao, za njim je krenula i svjedokinja, ali da je na hodniku bio Papro koji je natjerao da se vrati u sobu te da je i on silovao.

“Papro mi je zatim rekao da ne smijem izlaziti, da će se on vratiti. Kada je otišao, iskočila sam kroz prozor i pobjegla”, kazala je svjedokinja.

Nakon bjeksta, kako je rekla, spavala je kod svjedokinje A-2, po tavanima, a zatim je jedna žena sprske nacionalnosti odvela kod sebe i kod nje je bila do razmjene.

Papru je, kako je pojasnila, prije rata poznavala iz viđenja kada je dolazio kod svoje sestre, da je tada imao dugu kosu i bradu te je nosio kožni povez preko oka, dok je za Mačka rekla da je prolazio pored mjesta gdje je stanovala kada je išao na posao.

“Čula sam i Neđu kada ga je zovnuo ‘Mačak’”, dodala je svjedokinja i pojasnila da joj je kasnije jedna starija žena rekla da se oni prezivaju Paprica i Ognjenović, dok je opisujući Neđu navela da je bio Crnogorac.

Radovan Paprica zvani Papro i Slavko Ognjenović zvani Mačak optuženi su da su 9. juna 1992. godine, s još jednom osobom, na grub način silovali svjedokinju A-1 u Miljevini. Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sistematskog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedokinja je rekla da su sva trojica bili u uniformama sa oznakama srpske vojske, da su na šporet ostavljali po pištolj i nož, kao i da su se ponašali isto i da je svaki od njih silovao po 10-ak minuta.

Odbrana je predočila dio iskaza iz istrage u kojem je navela da je “Neđo dao Mačku pušku da je čuva”, ali je svjedokinja rekla da se toga ne sjeća, te je rekla da je Mačak tada bio mršaviji i nije izgedao kao sad.

O događaju, dodala je ona, dugo nikome nije govorila jer je bilo stid i sram.

Optuženi Paprica je rekao da je čista laž sve što je svjedokinja ispričala.

Nastavak suđenja je 17. marta.

http://detektor.ba/paprica-i-ognjenovic ... o-i-macak/

[atif]

Ratni zločinac Duško Tadić zbog novih činjenica traži istragu i reviziju presude

Prvi srpski haški osuđenik Duško Tadić sprema se da pokrene reviziju presude jer je došao do novih činjenica koje dokazuju da on nije izvršilac ubistva dvojice Bošnjaka u Kozarcu, kao i da su ključni svjedoci haškog tužilaštva bili pripremani da lažno svjedoče protiv njega.

https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=372548

[atif]

U Sumskoj OGORČENI ŠTO RATNI ZLOČINAC RADOSLAV BRĐANIN OSTAJE IZA REŠETAKA: „Sudija Carmel Agius se ponaša kao socijalni radnik…“

Odluka predsjednika Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale Carmela Agiusa da odbije zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu nekadašnjeg šefa Kriznog štaba Srpske Autonomne oblasti Krajina Radoslava Brđanina, koji je u julu prošle godine odslužio dvije trećine izrečene kazne za ratne zločine, naišla je na negodovanje u RG

Bijeljinski advokat Miodrag Stojanović kaže da ovakva odluka Mehanizma postaje zabrinjavajuće pravilo u posljednje vrijeme.

- Nakon što je tribunal u slučaju generala Radivoja Miletića odbio da postupi po ustaljenoj praksi i da poslije dvije trećine izdržane kazne odobri njegovo prijevremeno puštanje na slobodu, ovo postaje zabrinjavajuća praksa. Bili smo uvjereni da će se ta praksa konačno prenijeti i na osuđenike koje je osudio Sud BiH, ali sada vidimo da stvari idu u suprotnom smjeru - kaže Stojanović.

Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić kaže da je odluka Karmela Agiusa posebno šokantna zato što se ukida praksa da se poštuje stav stručnih lica o stepenu rehabilitacije osuđenika.

- Ako su nadležni iz ustanove u kojoj je Brđanin služio kaznu zaključili da “nema razloga da se puštanje na slobodu smatra neprihvatljivim” na osnovu čega se onda sudija Ađijus koji je pravnik stavio u ulogu socijalnog radnika, odnosno stručnog lica iz službe tretmana koje je osposobljeno da odlučuje da li se neko dovoljno rehabilitovao – kazao je Kojić za „Glas Sumske“.

http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/145 ... adnik.html

[Zmaj]

Potvrđena kazna: Radomiru Šušnjaru 20 godina zatvora za zločine u Višegradu

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegoovine potvrdilo je dvadesetogodišnju kaznu Radomiru Šušnjaru za zločine počinjene u višegradskoj Pionirskoj ulici, potvrdio je za Balkansku istraživačku mrežu u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH) Dejan Bogdanović, njegov branilac.
"Odbijena je žalba odbrane i potvrđena prvostepena presuda. Meni je ta presuda stigla 20. marta", kazao je Bogdanović.

Prvostepenom presudom iz oktobra 2019. godine Šušnjar je proglašen krivim što je zajedno s Milanom i Sredojem Lukićem u junu 1992. učestvovao u napadu, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine stanovnika sela Koritnik koji su prethodno dovedeni u kuću Jusufa Memića, te je u susjednoj prostoriji kuće vršio pretres civila, naređujući im da skidaju odjeću.

Nakon što su civili pretreseni, prema presudi, naređeno im je da izađu iz kuće Memića i da u koloni pređu u kuću Adema Omeragića, te su uvedeni u prizemlje objekta, poslije čega je Milan Lukić ubacio zapaljivu eksplozivnu napravu, izazvavši požar, dok je Šušnjar ubacio ručnu bombu te su svi istovremeno pucali, onemogućavajući civilima da pobjegnu, a napad je za posljedicu imao ubistva 26 civila.

[Zmaj]

Tokom cijele 1995. godine velike borbe između bosanske vojske i srpskih snaga vođene su na platou Treskavice, na visovima od 2000. metara, u skoro neprohodnim dijelovima.
Srpska televizija je 09.jula 1995. objavila prilog o učešću „Belih vukova“, elitne jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS na trnovskom dijelu Treskavice.

U tom prilogu poslije komandanta jedinice Srđana Kneževića, izjavu daje i vojnik Dobrivoj Radaković Kundak iz Foče. Kundak u izjavi kaže:“Bilo je žestoko. U prvi momenat prići Turcima do rovova, onda ide sve lakše. Onda koja haubica, tenk. Uskačemo u rovove, hvatamo žive, ubijamo.To je naš posao dok se rat ne završi. I nema ljepšeg osjećaja kad vidim Turčina zavaljenog dole, a čeka me sledeći njega da zavalim.To je idealno. Srce mi raste do neba.“
Kundak u oovm prilogu naime priznaje da je izvršio više ratnih zločina nad zarobljenicima. Navodno, on danas živi u Kraljevu u Srbiji.
Treba li jasniji dokaz Posebnom odjelu Tužilaštva za ratne zločine Bosne i Hercegovine?
Posebno, što još nije tretiralo ratni put ove jedinice, a u mnogima izjavama zarobljenih pripadnika upravo se spominju "Beli vukovi" kao okrutna jedinica koja je zarobljavala, mučila, a vjerovatno i ubijala zarobljenike.

[Zmaj]

Paprica i Ognjenović: Iživljavanje nad ženama u Foči

Na suđenju za zločine počinjene u Foči, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH je naveo da je osoba pod imenom Paprica nekoliko puta odvodila njegovu majku iz stana.

Zaštićeni svjedok A-5 je kazao da je s porodicom do septembra 1992. živio u Miljevini kod Foče, te da je tada imao šest godina. Kako je rekao, njegov otac je odveden u Kazneno-popravni dom u Foči i nikada ga više nije vidio.

Posvjedočio je da je u tom periodu bilo odvođenja žena i iživljavanja nad njima, te da je njegovu majku nekoliko puta odvodila osoba pod imenom Paprica.

“Moja majka je par puta odvođena. Koliko sam ja vidio, odvodio ju je Paprica. Ne znam gdje. Ne znam na koji način je zlostavljana”, naveo je svjedok A-5.

Ispričao je da je Papricu poznavao lično i da ga je viđao dok je ovaj prije rata išao ili se vraćao s posla u rudniku. Opisao je da mu je jedno oko bilo zatvoreno i da je imao crni povez preko lica, kao i da je imao konja.

A-5 je svjedočio na suđenju Radovanu Paprici zvanom Papro i Slavku Ognjenoviću zvanom Mačak, koji su optuženi da su, s još jednom osobom, 9. juna 1992. godine u Miljevini na grub način silovali svjedokinju A-1.

Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga genocidne tvorevine.

Abdulah Kučukalić, vještak neuropsihijatar koji je po naredbi Tužilaštva BiH uradio nalaz i mišljenje, kazao je da je oštećena A-1 trpjela duševnu bol jakog intenziteta tokom boravka u Foči, te da joj je utvrđen posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).

Po njegovim riječima, opća životna sposobnost joj je umanjena za 50 posto.

Tokom unakrsnog ispitivanja vještak je naveo da oštećena uzima terapiju koja može imati pozitivan efekat, ali da nije došlo do izlječenja niti redukcije bolesti.

Nastavak suđenja je zakazan 23. juna, kada bi se trebala održati statusna konferencija na kojoj će Odbrana iznijeti svoje dokazne prijedloge.

https://detektor.ba/2020/06/08/paprica- ... ma-u-foci/

[Zmaj]

Pogledajte trenutak kada je Ratku Mladiću izrečena doživotna robija



Ratku Mladiću izrečena je pravomoćna presuda koja potvrđuje doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH, odlučilo je danas u Hagu petočlano Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za kaznene sudove.

Proglašen je krivim po 10 od ukupno 11 tačaka optužnice. Sud je i konačnom presudom presudio da Mladić nije kriv za genocid u šest općina u Bosni i Hercegovini Vlasenici, Foči, Prijedoru, Ključu, Kotor Varoši i Sanskom Mostu.

Današnje izricanje presude po mnogo čemu je bilo specifično. Zbog pandemije koronavirusa i otežanih putovanja izricanju nije prisustvovao veliki broj osoba kao što je slučaj u ovako važnim presudama. Mehanizam je izricanje presude, uz brojne tehničke poteškoće, emitirao s pola sata odgode. U videu ispod pogledajte momenat izricanja kazne doživotnog zatvora ratnom zločincu:

U narednim mjesecima bit će poznato u kojem zatvoru će Mladić provesti ostatak života, a do tada će ostati u pritvorskoj jedinici u Hagu.

[Zmaj]

Stanišić i Simatović za ratne zločine osuđeni na po 12 godina zatvora

Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) osudio je bivše šefove Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovicu Stanišića i Franka Simatovića na po 12 godina zatvora.

U presudi se konstatuju zločini koji su srpske snage počinile na području Hrvatske, uključujući brutalna ubijanja nesrpskih civila. Vijeće navodi da su neka od ubistava počinili pripadnici “Arkanovaca”.

Sličan obrazac se odvijao i u BiH, u opštinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Trnovo i Zvornik.

Sudija navodi da su Bijeljini teror su zavele Arkanova i Mauzerova “Garda”. Pripadnici tih grupa vršili su ranje velikih razmjera. Pljačkali su ubijali i silovali i zatvarali nesrbe na području opštine. Na kraju, veliki broj Muslimana napustio je opštinu. Vijeće konstatuje brojna zlodjela i u opštinama Zvornik i Bosanski Šamac, uključujući masovna zatvaranja.

Stanišić, bivši šef Službe državne bezbjednosti Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), terete se da su od aprila 1991. do decembra 1995. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem čiji je cilj bio uklanjanje većine Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske.

Postupak protiv Stanišića i Simatovića je posljednji u kojem će sudije MMKS-a utvrđivati da li su bivši zvaničnici Srbije krivi za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Žalbeno vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici, prenosi BIRB

Žalbeno vijeće Haškog tribunala odlučilo je da prvi put za zločine u BiH u potpunosti obnovi suđenje.

Prema podacima iz treće izmijenjene optužnice, Jovica Stanišić rođen je 30. jula 1950. u Ratkovu u Srbiji. Godine 1975. počeo je da radi u Službi državne bezbjednosti Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Do kraja 1991. godine nalazio se na položaju zamjenika načelnika Državne bezbjednosti (DB), a de facto je bio prvi čovjek DB-a i prije zvaničnog imenovanja na dužnost načelnika, odnosno šefa, na kojoj se nalazio od 31. decembra 1991. do 27. oktobra 1998. godine.

Franko Simatović zvani Frenki rođen je 1. aprila 1950. u Beogradu. Počeo je da radi 1978. u DB-u, gdje je na raznim poslovima radio do 2001. godine. Najprije je radio na kontraobavještajnim poslovima, a zatim je prešao u novoosnovanu Upravu za obavještajne poslove, takozvanu Drugu upravu, gdje je bio komandant Jedinice za specijalne operacije Državne bezbjednosti. Tokom cijelog perioda na koji se odnosi optužnica, kako se navodi, Simatović je djelovao po ovlaštenju Jovice Stanišića.

Simatović i Stanišić su uhapšeni 13. marta 2003. godine u Srbiji. Simatović je prebačen u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 30. maja, a Stanišić 11 dana kasnije.

Obojica su se izjasnili da nisu krivi ni po jednoj tački optužice.

Prva optužnica u ovom predmetu je potvrđena još 2003. i mijenjana je u nekoliko navrata, dok im se trenutno sudi po trećoj, posljednjoj optužnici iz 2008. godine.

Prema optužnici, UZP, u sklopu kojeg su vršeni progoni, ubistva, deportacije i prisilna premještanja, nastao je najkasnije u aprilu 1991. i trajao barem do 31. decembra 1995. godine, a Tužilaštvo je tvrdilo da su Stanišić i Simatović doprinijeli postizanju ciljeva tog poduhvata svojim činjenjem ili nečinjenjem.

Stanišić i Simatović su, prema navodima optužnice, bili odgovorni za specijalne jedinice SDB-a, koje su uključivale grupe ili pripadnike grupa poput Jedinica za posebne namjene Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, Jedinice za antiteroristička dejstva (JATD) i Jedinice za specijalne operacije (JSO) poznate i kao “Crvene beretke”, “Škorpiona”, Srpske dobrovoljačke garde odnosno “arkanovaca” i “Arkanovih Tigrova”.

"Jovica Stanišić i Franko Simatović rukovodili su finansiranjem, obukom, logističkom podrškom i drugim vrstama značajne pomoći ili podrške specijalnim jedinicama SDB-a Srbije i drugim srpskim snagama koje su učestvovale u činjenju zločina u Hrvatskoj i BiH tokom perioda na koji se odnosi optužnica", stoji u optužnici.

[momak]

Nek kerovi laju.
Za istoriju ce ostati,da su zlocinci i tacka.

[apilk5]

https://faktor.ba/vijest/mucni-detalji- ... jom/134939

Mučni detalji presude Gariću: Begu su objesili, pa skinuli s vješala, sjekirom mu odrubili glavu i igrali lopte s njom

Rade Garić osuđen je jutros na 20 godina zatvora za progon na području Vlasenice 1992. te za zločine nad Srebreničanima u julu 1995. godine. Proglašen je krivim za ubistva, zatvaranja, mučenja, prisilne nestanke i druga djela počinjena 1992. na području Vlasenice, kao i nakon pada Srebrenice 1995. godine.

Vijeće je ocijenilo da su Garićeve radnje bile beskrupulozne, brutalne i bez empatije te da su ostavile dalekosežne posljedice.

Presudom je Garić proglasšen krivim jer je u maju 1992. kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Vlasenica učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju muškaraca zarobljenih u prostorijama SJB-a.

Garić je optužen da je od juna do kraja septembra 1992. iz objekta "Sušica" u više navrata izveo grupe od deset do 12 Bošnjaka, koji su odvezeni u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi trag.

Na teret mu je stavljeno i da je u novembru 1992. u selu Grabovica, u svojstvu komandira Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Drinjača, učeštvovao u vezivanju i udaranju tri osobe. Prema presudi, Vejsilu Ahmetoviću je udarcem nogom u vojničkoj čizmi, izbio zube, drugom zarobljeniku je nožem rasjekao lice, dok je Hasana Ahmetaševića kundakom udario u srce, nakon čega mu je potekla krv na nos i uši, te je neposredno nakon toga preminuo.

Garić je proglašen krivim i što je 13. jula 1995. kao komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi došao u mjesto Luke, a da je prethodno bio upoznat da su u školi zadržana 22 muškarca i da će biti ubijeni, te više puta s pripadnicima Interventnog voda ulazio u prostorije oduzimao novac i druge dragocjenosti, te učestvovao u premlaćivanju zarobljenika.

Tokom noći su svi zarobljenici odvezeni na Mršiće i pogubljeni po kratkom postupku, a samo jedna osoba je preživjela.

Garić je proglašen krivim i za ubistvo Bege Sulejmanovića, koji se predao nakon pada Srebrenice 1995. godine.

Njemu je odrubljena glava sjekirom, te je bila šutana, dok je tijelo bačeno u Drinjaču i nikad nije nađeno.

Tužilaštvo je tokom suđenja pročitalo iskaz preminulog zaštićenog svjedoka MK-4, koji je rekao da se u drugoj polovini septembra 1995. godine vratio sa ratišta u Vlasenicu i da je od komandanta Vlaseničke brigade dobio zadatak da uzme izjavu od zarobljenika koji se predao.

MK-4 je kazao da je u mjestu Luke ispitao Begu Smajlovića, rođenog 1968. u Konjević Polju, koji se bio predao.

U iskazu je svjedok naveo da je naredio Radetu Gariću da sprovede momka van minskog polja i da može ići. Kako je dodao, Garić je uzeo konopac i stavio ga oko vrata Smajloviću, a drugi kraj prebacio preko lipe.

Prema MK-4, Garić je nastavio igrati karte, a izvjesni Mirović je podigao Smajlovića, koji je "visio i pjenio na usta". Kada su ga spustili, Smajlović je došao sebi, a vojnici su ga pitali da li zna kako je poginuo Miloš Obilić.

Svjedok je kazao da je Smajlovića jedan uzeo za kosu, a da su ga dvojica držala za noge, dok mu je četvrti sjekirom odsjekao glavu. MK-4 je naveo da su tijelo bacili u potok, a da je sedam do osam njih igralo lopte s glavom Smajlovića.

On je naveo da su tada bili prisutni Rade Garić, koji je bio komandir specijalnog voda, Spomenko Garić, Mirović zvani Pirgo, četvorica koja su ga ubila a kojima ne zna imena, te da je sve gledao kuhar Radiša Đurić.

- Ovakav odnos prema živom čovjeku rijetko je zabilježen u predmetima ratnih zločina - kazala je predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović, dodavši da takvo ponašanje ilustruje odnos optuženog prema pripadnicima bošnjačke nacionalnosti.

Garić je proglašen krivim i za zlostavljanje i ubistvo Safeta Alikadića, koji je zarobljen između sela Turalića i Đurića.

Prema presudi, Garić je Alikadića psihički i fizički zlostavčljao, tukao, stavljao mu so na rane, a zatim su ga odveli na jednu stijenu, gdje su ga ubili i bacili niz liticu, gdje je kasnije i pronađeno i ekshumirano njegovo tijelo.

U zlostavljanju Alikadića učestvovao je i maloljetni Adil Omerović, kojeg je Garić od juna 1992. godine držao u zarobljeništvu, za što je također osuđen.

- GR6 je bio prisutan kada je Safet doveden, a optuženi mu je nožem isjekao lice tako da mu je tekla krv iz zuba i niz lice, te ga je nastavio udarati. On je natjerao dječaka Dražu da mu soli rane, što je ovaj i uradio, solio mu je rane, stavljao so u usta i udarao ga - pročitao je na jednom od suđenja tužilac Predrag Tomić, dodajući da je to trajalo oko pola sata.

Prema iskazima svjedoka, bio je stalno sa Garićem, on mu je naređivao da mu pere noge i šamarao ga, tjerao ga da mu pjeva četničke pjesme.

Dječak je ubijen, zajedno sa šest vlaseničkih Bošnjaka koji su prethodno natjerani da iskopaju veći rov. Za svega nekoliko minuta Garićevi vojnici sve su ih pobili u novoiskopanom rovu. Nekoliko minuta ranije, Adila su poslali da donese vode sa obližnjeg izvora.

Kad se vratio, naredili su mu da prerovi džepove ubijenih vlaseničkih Bošnjaka. Po kazivanju jednog od pripadnika Garićeve jedinice, kad je Adil završio sa pretresom džepova ubijenih ljudi i predao ono što je našao, Rade je rekao svom bratu Zori da ga ubije. Zoro naređuje Adilu da ponovo siđe u iskopani rov i puca u njega.

Garić je prvostepenom presudom oslobođen samo jedne tačke optužnice, a koja se tiče zarobljavanja desetak žena u mjestu Luke 1992. godine.

Optužnicom mu se stavljalo na teret da je više puta silovao R. Č. i N. L., koje su prema kazivanjima svjedoka odvedeno u Pelemiše, od kada im se gubi svaki trag.

Slučaj trinaestogodišnje djevojčice Nihade Lelo izdvojio je i tužilac Tomić prilikom iznošenja završne riječi, kada je zatražio od Suda da Gariću izrekne maksimalnu kaznu. Tomić je kazao da su svjedoci posvjedočili da ju je Rade Garić silovao i da ju je odveo u bolnicu kada joj je pozlilo i otad je niko više nije vidio.

Sutkinja Ćosić - Dedović je objasnila zbog čega je Vijeće ocijenilo da je Tužilaštvo u optužnici napravilo proceduralnu grešku u formulaciji "pod nadzorom komandira", a u vezi sa ovom i tačkom vezanom za silovanje zarobljenih žena, u odnosu na koju je Garić oslobođen.

Vijeće je ocijenilo nedokazanim odgovornost Garića za silovanje žena i djevojčica iz grupe koju su pripadnici njegove jedinice zarobili i zatvorili u selu Luke, odakle su odvođene i na radove.

Sutkinja je kazala da je Garić oslobođen optužbi za silovanje, jer Tužilaštvo u tom pravcu nije ponudilo dokaze.

Kada je završeno izvođenje svjedoka odbrane, Gariću je 19. oktobra 2020. ukinut pritvor i određene mu mjere zabrane, kojima mu se kretanje ograničava isključivo na njegov dom. Tad dolazi i do prekida suđenja zbog Garićeve bolesti. Nakon pet mjeseci, iz Tužilaštva BiH zatražili su da se Garić ponovo zatvori. Tužilac Predrag Tomić kazao je 18. marta 2021. pred sudom da postoji mogućnost da Garić pobjegne u Rusiju. Tomić je tada rekao da je Tužilaštvo dostavilo Sudu i fotografije na kojima se vidi da je Garić napustio mjesto boravka i sastao se s čovjekom koji je bjekstvom u Rusiju izbjegao suđenje pred bosanskohercegovačkim pravosuđem.

- Garić se raspitivao kako je došao do Rusije, kako je nabavio lažne dokumente... - kazao je tada Tomić. On je dodao i da je Garić, kako je to potvrdio jedan svjedok, u više navrata napuštao mjesto boravišta, sastajao se s uposlenicima policijske stanice, doktorom koji ima privatnu ordinaciju i koji je radio nalaze za odgađanje suđenja, zbog čega dolazi do odlaganja postupka. Sud je 19. marta 2021. ukinuo Gariću mjere zabrane i ponovo mu odredio pritvor.

Samo šest dana nakon što je Garić ponovo zatvoren dolazi do neočekivanog obrta – izgledalo je da je napokon proradila savjest. Na ročištu održanom 25. marta 2021. Petko Pavlović, branilac Rade Garića, kazao je da je inicirao postizanje sporazuma o priznanju krivice, te da je o tome razgovarao s tužiocem koji se u načelu saglasio, a i optuženi je spreman na to, ali do sporazuma nije došlo i priznanje krivice nije se više pominjalo.

Sutkinja Ćosić-Dedović je jutros prilikom izricanja presude kao otežavajuće okolnosti izdvojila beskrupuloznost, brutalnost, odsustvo empatije, patnje i posljedice koje trpe preživjeli, raniju osuđivanost, dok je navela da Vijeće nije našlo olakšavajućih okolnosti.

Gariću je produžen pritvor, a na danas izrečenu presudu dozvoljena je žalba.

[apilk5]

U Mostaru preminuo ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta

Osuđeni ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta, nekadašnji zapovjednik Kažnjeničke bojne, koja je ratovala na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, preminuo je danas u 75. godini, potvrđeno je za Hinu.

Naletilić je preminuo na odjelu Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru, gdje je smješten ranije ove sedmice zbog posljedica srčanog udara.

Izvor iz vojnih struktura potvrdio je za Hinu kako je Naletilić preminuo prije nekoliko sati, kao i da je već nekoliko dana bio u komi.

Rođen je 1. decembra 1946. godine u Širokom Brijegu. Haški sud ga je 2003. godine u postupku s njegovim pomoćnikom Vinkom Martinovićem Štelom osudio na 20 godina zatvora zbog zločina koje je počinio nad Bošnjacima na području Hercegovine.

Naletilić je 2. augusta 1992. naredio svojoj jedinici da izvrši atentat na Blaža Kraljevića generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Izdržao je dvije trećine kazne, a odmah nakon što je izašao iz zatvora, u Hrvatskoj je protiv njega pokrenut proces zbog poticanja na ubistvo Damira Brekala te je prošle godine pravomoćno osuđen na još tri i po godine zatvora.

[atif]

Potvrđena izmijenjena optužnica za zločine u Prijedoru

Državni sud potvrdio je izmijenjenu optužnicu protiv Daneta Bajića i Mijodraga Kneževića koja ih tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. godine na području općine Prijedor.

Kako se navodi u optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Bajić i Knežević su, svjesno i značajno doprinoseći udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) civilnih i vojnih vlasti općine Prijedor, kojem su i sami pripadali s namjerom izvršenja progona Bošnjaka i Hrvata, učestvovali u nezakonitom lišavanju slobode preko 120 civila nesrpske nacionalnosti koji su bježali od progona i u zaseoku Praštalo, u selu Miska Glava, lišeni slobode, a kasnije zatvoreni i mučeni prvo u Domu u Miskoj Glavi, a potom i na stadionu Fudbalskog kluba “Rudar” u Ljubiji.

“Oko 15 maloljetnih civila bošnjačke nacionalnosti je zadržano na stadionu, gdje su mučeni, a potom organizovanim prevozom od FK ‘Rudar’ Ljubija prevezeni do logora ‘Trnopolje’, a ostalih najmanje 100 civila su sa stadiona FK ‘Rudar’ odvedeni do lokaliteta Kipe-Redak, gdje su i pobijeni”, navodi se u optužnici, kao i da su njihova tijela nakon likvidacije sakrivena u masovne grobnice “Redak I” i “Redak II” u cilju prikrivanja zločina, a tijela jednog broja civila ubijenih u zaseoku Panići, nakon što su izvedeni iz Doma u Miskoj Glavi, pronađena su tek 2016. godine.

Bajiću se stavlja na teret da je, kao nekadašnji komandir civilne policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ljubija, te član Kriznog štaba u ovom mjestu i “time član grupe za izvršenje UZP-a”, planirao, organizovao, naređivao, podsticao i na drugi način pomagao progon civila bošnjačke nacionalnosti.

Prema optužnici, on je progon pomagao kroz zatvaranje, mučenje, ubistvo i prikrivanje tragova ubistva.

Knežević zvani “Zemunac”, “Ljubo Zemunac” ili “Vojvoda” optužen je da je kao pripadnik vojno-policijskih snaga Republike Srpske učestvovao u progonu kroz mučenje i zatvaranje, kao i ubistvo.

Kako je ranije navedeno iz Tužilaštva, optuženi se nalaze teritoriji Republike Srbije, a saslušani su putem međunarodne pravne pomoći sa Republikom Srbijom, o čemu je pisala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Prva optužnica u ovom predmetu podignuta je u decembru prošle godine.



Lamija Grebo- Detektor.ba

[atif]

Okružni sud u Prijedoru potvrdio je optužnicu protiv Rajka i Draška Aleksića koja ih tereti da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestu Kozarac kod Prijedora, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru tereti Aleksiće da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), po prethodnom dogovoru, zajedno sa Ljubomirom Aleksićem koji je preminuo 2018. godine, lišili života lice nesrpske nacionalnosti koje nije neposredno učestvovalo u neprijateljstvima i u vojnim operacijama.

Prema optužnici, oni su 24. juna 1992.godine u prijepodnevnim časovima, u zaseoku Jakupovići, traktorom došli do kuće lica bošnjačke nacionalnosti, obučeni u vojne uniforme i naoružani. Potom su postrojili sve prisutne bošnjačke civile, žene i djecu, i tražili ženu bošnjačke nacionalnosti govoreći da je njen sin ubio Ljubomirovog sina Dragu, prijeteći da će ih sve pobiti ako ne kažu gdje se ona nalazi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon što im je neko od postrojenih civila rekao da se nalazi u kući, Ljubomir Aleksić je naredio svom sinu Rajku i unuku Drašku da provjere da li je pomenuta žena u kući. Pronašli su je u porodičnoj kući drugog lica bošnjačke nacionalnosti.

“Potom su ženu doveli ispred prvopomenute kuće, tako što su je vukli za ruke i pokušali je podići na zadnji dio njihovog traktora. Kako nisu uspjeli u tome jer se ona opirala i vrištala, Ljubomir Aleksić je držeći bombu u ruci naredio sinu i unuku da je natjeraju da bježi ispred njih, te su Rajko i Draško sa uperenim vatrenim oružjem ispred sebe dogurali ženu na makadamski put koji se nalazi neposredno ispred prvopomenute kuće”, navodi se u optužnici.

Optuženi su je potom ubili, te se vratili pred kuću, gdje su zaprijetili postrojenim bošnjačkim civilima da o tome nikom ne pričaju, nakon čega su se popeli na traktor i odvezli se u nepoznatom pravcu, navodi se u optužnici koju je podiglo Okružno javno tužilaštvo u Prijedoru.

[Zmaj]

Jovan Tintor će kaznu za zločine u Vogošći izdržavati u Srbiji

Jovan Tintor zvani Joja ostatak kazne će izdržavati u Srbiji, nakon što je u susjednoj zemlji priznata presuda Suda Bosne i Hercegovine kojom je osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene u Vogošći.

Iz Višeg suda u Beogradu su potvrdili da je u ovom predmetu donesena odluka kojom je priznata presuda Suda BiH, a koja je postala pravosnažna.

“Nakon pravnosnažnosti presude odluka se dostavlja Ministarstvu pravde radi realizacije transfera osuđenog u Republiku Srbiju”, naveli su u odgovoru za Detektor.ba iz beogradskog Višeg suda.

Iz Ministarstva pravde BiH navode da je po zahtjevu osuđenog Jovana Tintora presuda Suda Bosne i Hercegovine priznata u cijelosti od strane nadležnog suda u Republici Srbiji, u činjeničnom stanju i u pogledu visine kazne.

“Sljedeća faza je realizacija transfera u kojoj, suglasno Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, sudjeluju Ministarstvo pravde BiH, INTERPOL i Granična policija BiH, a do tada se osuđeni i dalje nalazi na izdržavanju kazne u Bosni i Hercegovini”, pojasnili su iz Ministarstva pravde BiH.

U skladu sa ugovorom između BiH i Srbije o međusobnom priznanju i izvršenju sudskih odluka, Tintor je prije nekoliko mjeseci podnio molbu za transfer radi daljnjeg izdržavanja kazne zatvora u susjednoj državi, o čemu je BIRN ranije pisao.

Pravosnažnom presudom Suda BiH u februaru 2019. Tintor je, u svojstvu predsjednika Kriznog štaba i člana Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS), proglašen krivim po nekoliko tačaka optužnice za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo Vogošće u periodu od aprila do kraja jula 1992. godine.

Presudom je uvrđeno kako je Krizni štab donio naredbu o formiranju logora “Kon-Tiki” i “Bunker”, kao i da je Tintor odgovoran za zatvaranje civila u “Nakinoj garaži” i “Planjinoj kući” te nehumane uslove koji su u njima vladali.

Tintor je, kako se navodi u presudi, neutvrđenog dana u prvoj polovici maja 1992. godine osobu C-3, koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, u logoru “Bunker” udario u stomak, a vojnik joj je strgnuo odjeću, nakon čega mu je optuženi naredio na joj odreže dojku. Presudom je utvrđeno da je vojnik zarezao dojku, odakle je potekla krv, kao i da je u prostorijama policije ispitivao zatočene policajce, a jednog od njih je davio i udarao rukama, te mu stavljao nož pod vrat.

U kaznu je Tintoru uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od februara 2016., kada je po potjernici uhapšen na Graničnom prijelazu Rača.

Dokumenti do kojih je BIRN BiH došao u jednom od ranijih istraživanja pokazali su da je Tintor 2013. i 2014. bio predsjednik Vojvodskog savjeta – “Ujedinjenog ravnogorskog pokreta Srbije, Republike Srpske, Crne Gore i dijaspore”, a osobe s kojima su tada razgovarali novinari nisu željele otkriti da li se on još uvijek nalazi na čelu ovog tijela.

[Pita sirnica]

Nažalost, još jedna strašna vijest za sve žrtve rata.

Navodno otići u zatvor u zemlji, koja je rat/ubistva/silovanja/paljenje dijece/...naredila, da nakon 2-3 mijeseca iz "zdravstvenih" razloga bude otpušten kao slobodan čovjek!

SVI NA IZBORE!!!

[Zmaj]

Oko za oko, zub za zub. Jedina istinska pravda.

[Pita sirnica]

https://vijesti.ba/clanak/565427/zabora ... -i-doljani

Neko je od vas pisao nešto uvezi Jablanićki sela Sovići I Doljani.

Da se nezaboravi!!!!

Još jednom svi na izbore!!!!! Nema izgovora!!@!