Sultan Mehmed Fatih najznačajnija ličnost za historiju Bošnjaka
10.11.2012
Novi roman bh. književnika Isnama Taljića "Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke - Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni" naišao je na nezapamćeno zanimanje u BiH, ali i inozemstvu. Iako je objavljen tek prije mjesec i po, roman je do sada doživio čak 11 promocija i već je rasprodat prvi tiraž. U intervjuu za "Dnevni avaz" Isnam Taljić pojasnio je šta ga je ponukalo da se upusti u pisanje o ovako zahtjevnoj temi.
- Muslimanski učenjaci saglasni su da je sultan Fatih najavljen vjerodostojnim hadisom o osvojenju Carigrada i da je to potvrđeno događajem u budućnosti. Na tu veličinu nadovezuje se sudbinska povezanost opstanka Bosne i Bošnjaka sa životom sultana Fatiha. Također, sultan Fatih izrazito je omiljen među Bošnjacima, ali nam je ta ljubav vremenom postala više instinktivna nego što se o njemu zaista zna. U nedostatku pisanih tragova koji bi bili tačni, sjećanje među Bošnjacima na njega sačuvano je brojnim legendama. Legende su, pak, izmišljene. Nažalost, u primjeru sultana Fatiha ništa nije bolje ni s podacima kojima se manipulira kao historijskim - kaže Taljić.
Na knjizi ste radili četiri godine. Upustili ste se u obračun s brojnim proturječnostima, neistinama i nametnutim predrasudama vezanim uz lik sultana Fatiha. Možete li ukazati na njih, na cilj kojim su se vodili kreatori neistine o sultanu Fatihu?
- Sultan Fatih bio je i ostao trn u oku zapadnog svijeta. S toliko ostrašćene mržnje nije pisano ni o jednoj drugoj muslimanskoj ličnosti. Navodi se da je uzrok to što je osvojio Carigrad, prijestonicu Istočnog Rimskog carstva, a iz toga proističu mnogobrojne posljedice koje su umnogome promijenile svijet. Da apsurd bude potpuniji, i dalje mu se ne oprašta ni to što, zapravo, nije srušio tada trošnu crkvu Aja Sofiju. Osvjedočeno je, pak, da je lakše uzgajati mržnju nego biti zahvalan. To je već i literarna činjenica, a moj pristup ovoj temi bio je književni. Međutim, postaje sve izvjesnije da će se historija životom sultana Fatiha baviti još dugo - savremena Turska počinje se otvarati i iznutra, a to treba značiti i da će se historija pisati i na osnovu autentičnih dokumenata koji su tamo sačuvani o životu sultana Fatiha, a ne samo o osvojenju Carigrada. Moj roman pokazuje da je, i sistematičnim istraživanjem i iščitavanjem kršćanskih izvora, moguće steći i drukčiju sliku o sultanu Fatihu. Parafrazirat ću maksimu: Oni žele svojim ustima utrnuti svjetlo Istine, a Bog će učiniti to svjetlo vidljivim, makar to mnogima ne bilo po volji.
Tvrdite da je sultan Fatih najznačajnija ličnost za historiju Bošnjaka i same Bosne. Na čemu temeljite takve tvrdnje?
- Od njega nema ni općenito značajnije ličnosti koja je boravila na teritoriji Bosne u njenoj dugoj historiji. Ne postoji ni značajnija ličnost za Bosnu i Bošnjake. U to vrijeme privođeni su kraju krajnje surovi križarski ratovi na konačnom istrebljenju Bošnjaka. Da sultan Fatih nije došao kad je došao, nestalo bi i Bosne i Bošnjaka. Jer, upravo u to vrijeme križari su završavali s posljednjim muslimanima na Pirinejskom poluostrvu. Od moćnog Endelusa/Andaluzije ostalo je samo takvo ime maloj pokrajini. I ovdje bi ostala rijeka Bosna, ali i ona s drugim imenom, baš kao što su na naše oči nestala imena gradova u manjem entitetu. Cilj je bio - i, evo, ostao - uništiti i sve što podsjeća na Bosnu i Bošnjake.
Koliko je puta sultan Fatih bio u Bosni?
- Bio je dva puta kao sultan. Prvi put je kao sultan došao 1463. godine. I, suprotno razvikanom mišljenju, nije vodio nijednu bitku u Bosni. Niti ima istine u tome da je došao s 250 ili sa 300 hiljada vojnika. S njim je tada, računajući i sve što ide uz vojsku, bilo najviše 30 hiljada ljudi. To potvrđuju i kršćanski izvori. Drugi put je došao već sljedeće godine, povodom stravičnih zločina koje su, nakon prodora iz Ugarske, kršćani počinili u Jajcu u decembru 1463., kad su poklali sve koje su zatekli u džamiji na džumi, i preuzeli grad. I, kada je započeo novu opsadu Jajca, sultanu Fatihu stigne vijest da je ugarski kralj Matija Korvin ponovo udario, tada na Zvornik, pa sultan Fatih prebacuje vojsku na sjeveroistok Bosne, jer je Jajce ionako bilo opkoljeno, usred Bosne. Zvornik je tada odbranjen.
Zanimljiv je i neobičan prvi dio naslova Vašeg romana. Koja je njegova simbolika?
- Ona proističe iz temeljne ideje starih Hazara, a simbolizirana je bila zlatnom jabukom na koplju iznad vladarevog šatora. Ta jabuka bila je izrađena od crvenog zlata...
Zanimljivo je da je naslovna strana Vaše knjige ilustrirana portretom sultana Fatiha koji može odgovarati vremenu kad je on boravio u Bosni. Međutim, ostali portreti predstavljaju ga, uglavnom, kao starca. Je li takvo predstavljanje sultana Fatiha još jedna od mnogobrojnih podvala o njemu?
- Za tih pohoda po Bosni sultan je imao 31-32 godine. Mogao je upravo tako izgledati. On, ne samo da se razumio u slikarstvo, već se njim i bavio. Na dvoru su ga portretirali najbolji kršćanski slikari tog vremena i nevjerovatno je da bi najmoćnijeg vladara tadašnjeg svijeta predstavili kao onemoćalog starca, kakav je na slikama koje nam se prezentiraju. To je jedna od mnogobrojnih podvala. Jer, sultan Fatih nije ni ostario - otišao je s ovog svijeta s 49 godina.
Tokom pripremanja knjige došli ste i do dokumenata koji su, inače, nedostupni široj javnosti. Šta ste iz njih saznali?
- Mnogo. Da se, naprimjer, zadržimo na džamiji u Sarajevu koja je, vremenom, nazvana Carevom. Originalni dokument ne ostavlja sumnje da je ta džamija završena 1457. godine. Podatak je i, inače, bio sasvim javan. Kada sam počeo pisati roman, prije više od četiri godine, mogao se naći na mnogo mjesta i na internetu. Sada na internetu stoji da je ova džamija završena 1462. godine!?! Ali, čak je i tako na godinu prije nego što je u Bosnu došao sultan Fatih, za kojeg se tvrdi da je ovamo donio islam. Tako se davna prošlost Bosne i dalje, i ovih godina, monstruozno prekraja.
U knjizi navodite da je sultan Fatih osnažio islam u Bosni, ali i da je u njegovo vrijeme vladala tolerancija prema ostalim vjerama. Može li se reći da je sultan Fatih rodonačelnik multireligioznosti i multikulturalnosti na kojima stoljećima bivstvuje BiH?
- Upravo tako. Ahdnama je katolicima omogućila ne samo da ne bježe od zaslužene osvete, nego im je dala sva prava. Počeli su se doseljavati i Jevreji koji su morali pobjeći pred kršćanima iz Endelusa. Uslijedilo je i naseljavanje pravoslavnih. Za razliku od Bošnjaka, svi ostali su oslobođeni vojske i odlaska u ratove, pa ih je sljedovao porez. On je, kako to danas ističu u Srbiji, bio manji nego u sadašnjem tzv. manjem entitetu ili u današnjoj Srbiji. I nije samo u Bosni uspostavio te multiprincipe. Godine 1453., kada je pravoslavnim omogućio obnavljanje njihove crkve, patrijarhu Genadiju izdao je, također, čuvenu Ahdnamu o pravima i slobodama. Jednako je tada postupio i prema Jevrejskoj zajednici te Ermenskoj crkvi u Istanbulu.
S obzirom na to da je, kako to izgleda, sudbina Bosne i Hercegovine i Bošnjaka Vaša preokupacija, kako vidite budućnost ove zemlje i Vaših sunarodnjaka?
- Da nije ovakav nevakat, kudikamo bi bilo nagodnije i lagodnije ispisivati umjetnost radi same umjetnosti. Legendaran je san sultana Fatiha pri dolasku u Bosnu i on se potvrđivao kroz vrijeme. U njemu se kaže da je Bosna osuđena na nepravdu i da u njoj nikad nije bilo, niti će biti pravde. Ali, taj san govori o Bosni i kao izrazito bogatoj zemlji i Bošnjacima kao o najpredanijim vjernicima i najhrabrijim ratnicima. Uz sav sadašnji pesimizam, važnija je oporuka riječi sultana Fatiha za koju se pouzdano zna da je to izrekao u Bosni 1463. godine: "Ova zemlja Bosna trajat će do Kraja svijeta!" Ako Bog da, pa da tako i bude, bilo to kome pravo ili ne. Prijateljima na veliku radost, dušmanima na još veću žalost.
Je li Vaš roman neka vrsta opomene Bošnjacima koja je dobrodošla i pred predstojeći popis stanovništva u Bosni i Hercegovini?
- Roman sam pisao i zato što je previše sličnosti između položaja Bosne i Bošnjaka prije 550-600 godina i ovoga stanja sada - opet treba uništiti sve što podsjeća na Bosnu i Bošnjake. Zato valja, napokon, izvući pouke iz prošlosti kako se ona ne bi nemilosrdno ponavljala. Predstojeći popis je vrlo ozbiljan test u "statističkom preživljavanju" Bošnjaka, čime će se utvrditi i to do koje su faze dogurali Bošnjaci u vlastitom nestajanju i hoće li načiniti zaokret.
Zanimljivo je da je nekoliko značajnih osoba u BiH, nakon čitanja Vašeg romana, svojim novorođenim sinovima dalo ime Fatih. Smatrate li da bi ime najvećeg među sultanima trebalo popularizirati u BiH?
- Lijepo je da sinovi Bosne nose to ime kao i dužnu uspomenu na sultana Fatiha, pogotovo što je ono zatureno. Osim rijetkih izuzetaka, ni autoškola ili neki trg ili sokak, niti bošnjačke institucije ne nose njegovo ime!? Više se cijeni po svijetu, a i katolici iz Bosne po Ahdnami, nego što Bošnjaci trebaju držati do njega. A to ime ima i izrazito lijepo značenje. Izvedeno je iz istog korijena kao Fatiha. Fatiha znači - ona koja otvara, kojom se otvara Kur'an. Fatih je onaj koji je otvarao vrata novih vizija, nove horizonte. Podvala je, dakle, i to što se Fatih prevodi kao Osvajač ili kao Silni.
Tvrdite i to da Isa-beg Ishaković nije osnivač Sarajeva?
- Ništa ja ne tvrdim. Odavno je sve utvrđeno, samo je "sklanjano od očiju" da bi bilo izbrisano iz povijesnog pamćenja. Dakle, Isa-beg (a čak i da je bio Ishak-begov sin, nikako nije mogao biti Ishaković kad je elementarno da muslimani nisu imali prezimena na takav način?!) postavljen je za beglerbega u Bosni 1454. godine i odmah je počeo graditi Hünkar-džamiju, poslije prozvanu Carevom. Zar bi se na pustom prostoru gradila džamija koja je sve do unazad nekoliko godina bila među najvećim u BiH?! Građena je zato što je, osim džamija po mahalama, šeheru trebala prostrana džamija, već zbog pravila klanjanja džume na jednom mjestu onda kad to nije moguće na musali. Izvjesno je da je Sarajevo imalo status šehera i za njegovog prethodnika Nasuh-bega, a prvi beglerbeg Ishak-beg, koji za namjesnika u Bosni postavljen 1415. godine, prenio je svoje sjedište 1436. na prostor sadašnjeg Sarajeva i tu zasnovao grad. "Podesna" je valjda ta "mala razlika" u slovu "h" da ne bi bilo onako kako je bilo.
http://www.avaz.ba/vijesti/teme/sultan- ... ja-svijeta