Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitābu-l-kebāir islamskog učenjaka Šemsuddina ez-Zehebija)
1. Širk (pripisivanje Allahu druga ili saučesnika). Širk je najteži grijeh i, po slovu Kur'ana, to je neoprostiv grijeh: Uistinu, Allah neće oprostiti da Mu se čini širk (neko drugi smatra ravnim), a oprostit će, kome hoće, ono što je mimo toga. (En-Nisa', 48. i 116. ajet) Ovaj ajet, u istoj formi, ponavlja se dva puta u Kur'anu a o širku i mušricima govori se, inače, u stotinama kur'anskih ajeta s obzirom da je to najveći grijeh i da su njegove posljedice pogubne. U islamskoj literaturi se navodi da se širk dijeli na veliki i mali. Veliki širk (eš-širku-l-ekber) je obožavanje nekoga pored Allaha ili činjenje bilo koje vrste ibadeta nekom drugom pored Njega (kao npr. prinošenje žrtve, činjenje dove i sl.) Širk, dakle, ne podrazumijeva nijekanje Allahovog postojanja jer Kur'an jasno ističe da su arapski mušrici vjerovali u Allaha ali su istovremeno vjerovali i u kipove, smatrajući da oni približavaju Allahu, odnosno pribavljaju određenu korist ili nanose štetu. Kur'an je upravo takvo vjerovanje kvalifikovao širkom, naglašavajući da je to neoprostiv grijeh.
Mali širk (eš-širku-l-asgar ili er-rijā') je pretvaranje i neiskrenost u djelima, tj. činjenje dobrih djela radi toga da bi se pred nekim pokazalo i time ostvario određeni dunjalučki ineteres a ne Allahovo zadovoljstvo. Allahov Poslanik, a.s., veli da je Allah Uzvišeni rekao: "Ja nemam nikakve potrebe da Mi se drugi pripisuju ravnim, pa ko bude uradio djelo i u njemu Mi pridruži još nekoga, ostavljam njega i njegovo djelo". (Prenose Muslim i Ibn Madže)
Potrebno je istaći da je kufr (nijekanje i nevjerovanje u Allaha, dž.š., na način kako je to pojašnjeno u Kur'anu i poslaničkoj misiji Muhammeda, a.s.) sastavni dio širka, što znači da je svaki kafir istovremeno i mušrik. Allah, dž.š., u suri El-Kāfirun (Nevjernici) kaže: Reci: "O nevjernici! Ja ne obožavam ono šta vi obožavate, niti ste vi obožavatelji onog šta ja obožavam! I nisam ja obožavalac onog šta obožavate, niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam! Vama vjera vaša, a meni vjera moja!“ Ovaj kur'anski tekst na početku oslovljava one koji poriču istinitost Kur'ana kao Božije objave sa: ejjuhe-l-kāfirun! (O, vi koji ne vjerujete!), a na kraju kaže: Lekum dinukum ve lije din! (Vama vjera vaša, a meni vjera moja!) Dakle, i pored činjenice da oni ne vjeruju da je Kur'an uistinu Božija objava i da je Muhammed, a.s., Božiji poslanik, Allah Uzvišeni je to njihovo nevjerovanje nazvao dinom, tj. vjerom. To ukazuje ne veoma bitnu karakteristiku čovjeka: on je stvorenje koje mora u nešto vjerovati. Ukoliko odbije vjerovati u Allaha Uzvišenog i poslanstvo Muhammeda, a.s., to ne znači da će on biti slobodan i da neće vjerovati u neko drugo, lažno božanstvo. Vjerovanje u Allaha na način kako je to dostavio vjerovjesnik Muhammed, a.s., oslobađa čovjeka od vjerovanja u sva lažna božanstava. Upravo zbog toga se pripadnost islamu očituje kroz dva šehadeta (svjedočenja): da nema boga osim Allaha (tj. da je samo Allah bog) i da je Muhammed, a.s., Allahov poslanik. Kada neko želi postati musliman od njega se ne traži da posvjedoči da bog postoji, već da kaže: lā ilāhe illellāh (nema boga osima Allaha).
Na osnovu navedenog jasno je da je kufr (nevjerovanje), zapravo, sastavni dio širka. Kufra, u suštini, i nema. On postoji samo kao jedna deklarativna forma, tj. ljudi se mogu tako izjašnjavati, ali onaj ko za sebe kaže da je kāfir, to ne znači da je on ne vjeruje, jer postoje brojna lažna božanstva u koja će on, zasigurno, vjerovati. Vjerovanje u Allaha oslobađa ljude od robovanja bilo kojem lažnom idolu ili božanstvu. Stoga je ispravno reći da je svaki kāfir istovremeno i mušrik, i ako se prije smrti ne pokaje, onda on spada u kategoriju onih kojima neće biti oprošteno jer je širk neoprostiv grijeh. Zbog ovog razloga imam Ez-Zehebi nije tretirao kufr kao zaseban grijeh s obzirom da je on obuhvaćen širkom.
2. Bespravno ubijanje. Ovaj grijeh spada, također, u mubiqāte – uništavajuće ili najveće velike grijehe. Allah Uzvišeni je Onaj koji daruje život i samo On ima pravo da ga (od)uzme. Naravno, u islamu postoji smrtna kazna za određene prijestupe ali to nije prepušteno pojedincima već je u nadležnosti vlasti, zakonodavne, sudske i izvršne. U ovaj veliki grijeh svakako spada i abortus, koji je u današnje vrijeme izuzetno raširen. Zapravo, abortus spada u najgnusnije oblike bespravnog ubijanja jer se uzima život stvorenja koje je potpuno bespomoćno. Islamski učenjaci kažu da je abortus dozvoljen jedino u slučaju kada je u pitanju život majke, nakon što to potvrdi grupa pouzdanih ljekara.
3.Sihir (magija). Bavljenje sihirom spada u najteže grijehe (mubiqat), kao što se navodi u poznatom hadisu: "Čuvajte se sedam uništavajućih grijeha…", gdje je nakon širka i bespravnog ubijanja, na trećem mjestu, spomenut sihir. To dovoljno govori o pogubnosti ovog grijeha. Zbog toga je za onoga ko se bavi sihirom u islamu predviđena izuzetno teška kazna. Sihira ima više vrsta, a zajedničko im je to da sihirbaz (osoba koja se bavi sihirom) komunicira sa svijetom džina i šejtana, kojima prinosi žrtve i čini druge oblike širka kako bi zadobio njihovu naklonost i podršku. Zbog toga je sihir spomenut u hadisu Allahovog Posalnika odmah neposredno nakon širka jer je u bliskoj vezi s njim. Nažalost, bavljenje sihirom postalo je danas veoma unosan posao, pa se mnogi time bave. Veoma česta pojava je i pravljenje tzv. zapisa i hamajlija, koje sihirbazi prave tako što, uz kur'anske ajete, ispisuju i određene simbole s kojima veličaju džine i šejtane koji su im u službi. To je otvoreni širk i bavljenje tim prljavim poslom spada u najteže grijehe. Odlazak takvim osobama je, također, veliki grijeh.
4.Ostavljanje namaza. Uzvišeni Allah je rekao: A njih zamijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za strastima (požudama) pođoše; oni će sigurno zlo proći, osim onih koji se budi pokajali, i vjerovali i dobro činili. (Merjem, 59, 60) Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Između čovjeka, širka i nevjerstva je ostavljanje namaza." (Prenose Muslim i drugi) U drugoj predaji stoji: "Ono sto je između nas i njih (nevjernika) je namaz, pa ko ga ostavi postaje nevjernik." (Prenose Ahmed i drugi, vidjeti Sahihu-l-Džāmi', br. 4.143) Svi islamski učenjaci su saglasni da je namaz jedna od temeljnih i najvažnijih islamskih dužnosti. Te dužnosti nije niko oslobođen, čak ni putnik niti bolesnik. Obavljanjem namaza čovjek stalno osvježava vezu sa svojim Stvoriteljem a učestalost namaskih vremena ima za cilj da čovjek nikada ne zaboravi svrhu i zadatak svog života u vrtlogu ovosvjetskih kretanja i aktivnosti. Zato je ostavljanje namaza izuzetno velik i težak grijeh.
5.Nedavanje zekata. Davanje zekata je treći islamski šart. Allah, dž.š., u Kur'anu govori u brojnim ajetima o zekatu a u pojedinim ajetima se prijeti strahovitom ahiretskom kaznom onima koji ne budu davali zekat: Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih. Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili. (Ali 'Imran, 180)
6.Nepostiti dane ramazana bez opravdanog razloga. Dakle, evidentno je da je imam Ez-Zehebi u velike grijehe ubrajao izostavljanje bilo kojeg islamskog šarta. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Islam se temelji na pet stvari: svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana." (Prenose El-Buhari, Muslim i drugi)
7. Ostavljanje hadža i pored mogućnosti da se obavi. Allahov Poslanik je upozorio da, kada musliman koji je bio u mogućnosti da obavi hadž a on to nije učinio, kada takav bude umirao onda neka odabere da li će umrijeti kao jevrej ili kršćanin! Ovo je veliko upozorenje svim muslimanima da povedu računa o ovom islamskom propisu. Postoje brojni hadisi u kojima se naglašava važnost obavljanja hadža, koji je jedan od pet temelja islama i koji je obaveza svima onima koji imaju materijalnu mogućnost da podnesu njegove troškove. U slučaju da čovjek ne može, zbog lošeg zdravstvenog stanja, lično otići na hadž, tada će poslati bedela, osobu koja će za njega obaviti hadž.
8.Neposlušnost prema roditeljima. Poslušnost i dobročinstvo roditeljima je strogi vjerski imperativ. U Kur'anu časnom se, nakon naredbe da se robuje samo Allahu Uzvišenom, ističe: ..ve bi-l-validejni ihsana, tj. roditeljima dobro činite! To se odnosi na sve ono što, po islamskom učenju, nije zabranjeno. Prema roditeljima se ne smije postupati grubo i osoro (Kur'an zabranjuje da im se kaže čak i "Uh!"), niti im se smije učiniti bilo kakva neprijatnost. Čovjek mora, kako se ističe u Kur'anu, pored zahvale Allahu biti zahvalan i svojim roditeljima. Djeca su dužna izdržavati svoje roditelje i voditi brigu o njima onda kada oni iznemogu i ostare. U vjerodostojnim hadisima se navodi da je Allahov Poslanika, a.s., rekao da Allah, dž.š., za svaki grijeh može odgoditi kaznu za Budući svijet (ahiret) osim za neposlušnost roditeljima, za taj grijeh kažnjava još na ovom svijetu!
9.Kidanje rodbinskih veza. Et-Tirmizi u svome Sunenu prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "U Džennet neće ući onaj ko bude kidao rodbinske veze!" Ovaj hadis se prenosi i u drugim hadiskim zbirkama. Održavanje rodbinskih veza je u islamu strogo naređeno. Imam Ez-Zehebi pojašnjava da to, pored posjećivanja, podrazumijeva i materijalno pomaganje, naročito bližnih srodnika kao što su brat, sesta, dajdža, amidža, tetka po ocu i majci itd., ukoliko im je potrebna pomoć i, naravno, kada je čovjek u mogućnosti i posjeduje imetak kojim može materijalno pomagati svoju rodbinu. U jednom hadisu se poručuje "da onaj ko želi da mu se poboljša opskrba i produži životni vijek, nek održava rodbinske veze".
10.Blud (zinā, zinālūk). Po islamskom učenju bludom se smatra svaki nezakonit, vanbračni spolni odnos. Za ovaj prijestup je predviđene šerijatska kazna još na ovom svijetu, s obzirom da je to grijeh koji ostavlja pogubne posljedice u životu ljudi. U hadisima se govori o strahovitom kažnjavanju bludnika i bludnica i na Budućem svijetu. Da bi se sačuvalo od bluda islam je zabranio sve ono što vodi ka njemu kao što je ragolićavanje, gledanje golotinje, osamljivanje, bestidan govor, promoviranje nemorala itd. Iako to nije spomenuto u Ez-Zehebijevoj knjizi o velikim grijesima smatramo bitnim napomenuti da je spolno općenje sa životinjama, također, gnusan veliki grijeh. To je strogo zabranjeno i o tome treba govoriti jer je ta anomalija prisutna i u današnjem vremenu. Štaviše, to se čak i promovira putem određenih filmova i interneta.
11.Homoseksualizam, lezbijstvo i općenje za ženom u njen analni otvor (analni s***). Sve navedene radnje su veliki grijesi. Homoseksualizam i lezbijstvo su strašne nastranosti i razvrat najgore vrste, i za njihove počinioce u islamskom zakonodavstvu je predviđena sankcija još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, a.s., je prokleo osobe koje upražnjavaju analni s***,. U više hadisa se poručuje: "Proklet je onaj ko spolno opći sa ženom u njen analni otvor." (Prenose Ahmed i Ebu Davud)
12.Kamata. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorava da kamata ima 70 vrsta grijeha, najblaži je kao kad bi čovjek činio blud sa svojom majkom! (Ovaj hadis je sahih, verifikovao ga je poznati hadiski stručnjak Ibn Hadžer el-'Askalani u svom rezimeu Munzirijevog djela Et-Tergibu ve-t-terhib). Današnji haos i ekonomska kriza koja je pogodila ljude u svim dijelovima svijeta uzrokovani su upravo kamatnim sistemom poslovanja. Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom (sura El-Bekare, ajeti 278, 279) nagoviještava rat onima koji odbijaju da se povinuju Njegovoj zabrani kamate. Interesantno je, primjećuje imam Ez-Zehebi, da je Allah Uzvišeni "objavio rat" samo za dva grijeha ili dvije vrste prijestupa: prvi je kamata a drugi je vrijeđanje i neprijateljstvo prema Allahovim čestitim robovima.
13.Jedenje imetka siročeta i nepravda (zulum) prema jetimu. Naravno, s ovim se ne misli samo na "jedenje" već svako bespravno korištenje i otimanje imovine koja pripada siročadi (jetimima). Također, veliki grijeh je i bilo kakvo nepravedno postupanje prema jetimimima. Allahov Poslanik je kazao da će onaj ko bude skrbnik siročetu (kafilu-l-jetim) biti s njim (Poslanikom) u Džennetu.
14.Laž na Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika. Ovo se posebno odnosi na one koji su u poziciji da tumače islam i islamske propise, ukoliko bi to radili tendenciozno i zarad nečijeg hatara i prohtjeva, pa dodavali ili oduzimali od islama. Allahov Poslanik, a.s., je rekao: "Onaj ko namjerno slaže na mene neka se pripremi za Džehennem!" (Prenose El-Buhari i Muslim)
15.Bježanje sa bojnog polja. Ovaj grijeh spada, također, u mubiqate, uništavajuće grijehe s obzirom da bježanje s bojnog polja ostavlja prostor neprijateljima da unište islam i muslimane. Naravno, u vezi s ovim pitanjem postoje u fikhu detaljna pravila, koja pojašnjavaju u kojim situacijama je dozvoljeno napustiti bojno polje.
https://www.preporod.com/index.php/duho ... ih-grijeha
Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
Re: Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
11.Homoseksualizam, lezbijstvo i općenje za ženom u njen analni otvor (analni s***). Sve navedene radnje su veliki grijesi. Homoseksualizam i lezbijstvo su strašne nastranosti i razvrat najgore vrste, i za njihove počinioce u islamskom zakonodavstvu je predviđena sankcija još na ovom svijetu. Allahov Poslanik, a.s., je prokleo osobe koje upražnjavaju analni s***,. U više hadisa se poručuje: "Proklet je onaj ko spolno opći sa ženom u njen analni otvor." (Prenose Ahmed i Ebu Davud)
https://usn.co.ba/bih/fotografija-dva-b ... 19/151125/Fotografija dvojice mladića, nastala u Zenici, na kojoj su se usred dana prepustili emocijama i razmjenjuju nježnosti, i to naočigled prolaznika, postala je hit na društvenim mrežama.
Osim toga, izazvala je mnoštvo komentara, uglavnom negativnih, posebno jer je homoseksualnost tabu-tema u našoj zemlji, ali i zbog činjenice da su se mladići odlučili na ovakvo nešto ne razmišljajući o prolaznicima.
Koliku je pažnju izazvala ova fotografija, govori podatak da je svega nekoliko sati nakon objave na Instagramu fotografija zabilježila 2.000 reakcija, te blizu 300 komentara.
Re: Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
Nema braka bez muškarca i žene, nema porodice bez oca i majke
http://saff.ba/nema-braka-bez-muskarca- ... a-i-majke/Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu: ”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Tahrim, 6.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, rekao je: ”Allah će svakog pastira, svakog čovjeka kome je nešto bilo povjereno na čuvanje pitati za taj emanet, je li ga sačuvao ili ga je izdao i upropastio. I pitat će svakog čovjeka za njegovu porodicu.” (En-Nesai, Ibn Hibban)
Šta je porodica?
Porodica se definiše kao osnovna društvena ćelija i kao jedna od najsloženijih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa. Ona zahvata vrlo različite strane ljudskog života: biološku (ispunjenje emotivnih potreba, reprodukcija i dr.), socijalnu (odgoj i edukacija potomstva), ekonomsku (materijalno potpomaganje članova porodice), duhovnu (razvijanje moralnih vrijednosti bez kojih se čovjek ne može potvrditi kao istinska ličnost).
Porodica u islamu
U islamskim izvorima vrijednost porodice naglašava se direktno i indirektno. Tako se Allah u Kur'anu zaklinje ”ocem čovječanstva”, domaćinom i gospodarom prve porodice, Ademom, a.s., i njegovim potomstvom i kaže: ”I roditeljem i onim koga je rodio, – mi čovjeka stvaramo da se trudi.” (El-Beled, 3.)
Islamski autoriteti, poput: Katade, Dahaka, Mudžahida, Sufjana es-Sevrija, Seida ibn Džubejra, Hasana el-Basrija i drugih, kažu da se pod ”roditeljem” misli na Adema, a.s., a pod ”porodom”, na njegovo potomstvo. Izražavajući svoje slaganje sa ovim mišljenjem, Ibn Kesir u svom tefsiru, veli: ”Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekkom, tj. gradom, a onda njezinim stanovnicima, tj. Ademom, a.s., i njegovim potomstvom.”
Allah, dž.š., zaklinje se u citiranim ajetima onim što predstavlja temelj postojanja i na taj način skreće se pažnja na vrijednost i važnost roditelja i djeteta, iz čega proizilazi i važnost porodice kao osnovne ćelije društva.
Zatim, neke kur'anske sure nazvane su imenima koja direktno ili indirektno upućuju na porodicu. Sura Ali Imran, nosi naziv po Imranovoj porodici, zatim sura En-Nisa – Žene, sura El-Ma'ida – Sofra, a sofra je jedno od osnovnih sredstava koje koristi porodica, – porodica se okupila oko sofre – kaže se u narodu. Sura El-Hudžurat – Sobe, i u njoj su spomenute sobe u kojima je živio Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim suprugama i djecom, sura El-Mudžadele – Rasprava, dobila je ime po muslimanki i njenom bračnom (porodičnom) slučaju, El-Mumtahina – Provjerena, odnosi se na provjeravanje žena koje su krenule na put hidžre ili su učinile hidžru u Medinu, a ta provjera je vezana za njihovo vjerovanje i bračne odnose sa muževima koji su ostali nevjernici.
Spominjući Ibrahimovu, a.s., porodicu, Kur'an, veli: “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj.” (Hud, 73.) Ovo je selam i pozdrav od Allaha koji su prenijeli meleki kada su ušli u Ibrahimovu, a.s., kuću.
Zatim, u Kur'anu se riječ el-bejt – kuća, u različitim kontekstima spominje 65 puta, ali uglavnom je ona dom za porodicu, odnosno, mjesto gdje se rađa, odgaja i gradi porodica.
Velike kuće, a razorene porodice
Tema o porodici i odgoju djece uvijek je aktuelna i važna, a u našem vremenu posebno i to iz dva razloga. Prvo, zbog toga što je porodica prva destinacija u kojoj se razvija novi život, nova ljudska jedinka, u duhovnom, emotivnom, moralnom i kulturološkom smislu. Zbog toga ona mora uvijek biti snažna i postojana, i mora biti izgrađena na čvrstim temeljima i lijepom ahlaku i moralu, u suprotnom, loš odgoj će se negativno reflektirati na samog pojedinca, na porodicu, ali i na društvo u cjelini.
Drugi važan razlog jeste to što smo mi Bošnjaci, čija je kompletna tradicija i kultura protkana islamom koji je posebnu pažnju posvetio idealu skladne i zdrave porodice, nažalost, danas jako daleko od tog ideala i što se naša porodica uveliko urušava i nestaje.
U onoj mjeri u kojoj smo se, pod devizom slobode, emancipacije i općeg progresa, udaljavali od islama i njegovih uzvišenih principa, u toj mjeri gubili smo sebe, svoj identitet i svoje porodice.
Polahko ali sigurno utapali smo se u vode modernizma koji je utemeljen na bezboštvu i odrođavanju čovjeka od njegove prirode koju je Allah stvorio u najljepšem obliku, a koju su lažni bogovi u ljudskom obliku skoro potpuno unakazili.
I umjesto napretka, progresa, morala, istinske kulture i vrijednosti, u današnjem društvu caruje haos u svim segmentima života, pa i u porodici. To stanje najbolje je opisao jedan naš mudri savremenik kada je kazao: ”Danas imamo veće kuće, a manje porodice, više udobnosti, a manje vremena, više diploma, a manje zdravog razuma, više stručnjaka, ali više i problema, više medicine, ali manje zdravlja, imamo veće prihode, ali manje morala, moderne kuće, ali razorene porodice.”
Društvo koje ubija svoju djecu
Današnje porodice, tj. roditelji i društvo, učinili su duše naše omladine, svoje vlastite djece, robljem, prepustili su ih u kandže strastima koje ih razdiru i mučki ubijaju gore od krvoločnih zvijeri.
Savremena porodica suočava se sa planetarnim iskušenjima i problemima. Savremene pošasti: droge, alkohol, igre na sreću, mas-mediji i neprakticiranje vjere, produbljuju krizu koja ne bira i ne pita već samo razara i pustoši. Posebno je zabrinjavajuća činjenica da savremeno društvo, ne samo da toleriše, već i promoviše sve vrste razvrata i moralne nastranosti, poput homoseksualizma. Tako danas imamo na djelu afirmaciju ideje o uništenju prirodnog spola, a samim tim i prirodnog, klasičnog oblika porodice.
O tome se danas pišu knjige, izdaju posebni časopisi, snimaju filmovi, čak se pišu i pripremaju posebni udžbenici za djecu, a sve sa ciljem da se djeci od malena usadi netradicionalna i neprirodna orijentacija od rođenja.
Svi oni koji se protive takvim idejama, koji se protive toj moralnoj nastranosti sa strašnim posljedicama po čovjeka, po porodicu i društvo u cjelini, proglašavaju se ekstremnim homofobima koji mrze druge i drugačije i koji uskraćuju tuđa prava, što je notorna laž i podvala.
Naravno, ovdje se ne radi ni o kakvoj mržnji i diskriminaciji, već o javnom iznošenju stava i skretanju pažnje na opasnost homoseksualizma kao moralne nastranosti, koja ozbiljno prijeti da ugrozi i uruši temelje tradicionalne porodice kao osnovne ćelije društva i jedinog garanta trajanja i opstanka ljudske zajednice.
Zamislite da u jednoj državi kao što je naša imate 20 ili 30% homoseksualaca, ovo društvo bi nestalo vrlo brzo sa lica zemlje i zatro bi mu se svaki trag. Većina država u našem okruženju ima problem sa bijelom kugom iako je procenat homoseksualne populacije zanemarljiv, a šta bi se tek desilo da se taj broj poveća. Jer, djeca, mlade i nove generacije i naraštaji, nisu nikad bila niti će biti, plod homoseksualnog već heteroseksualnog odnosa i veze.
Nažalost, situaciju još više usložnjava i problem povećava činjenica da skoro niko iz javnog života (političari, medicinari, prosvjetni radnici, sociolozi, psiholozi i dr.), neće ili ne smije da govori o tome. Problem je što se homoseksualna prava u našoj, kao i u drugim državama, ucjenjivačkim i podsticajnim metodama pokušavaju implementirati, na način da homoseksualni lobiji preko Evropske unije i drugih društveno-političkih sistema moći, nameću, odnosno ucjenjuju države i društva da moraju prihvatiti homoseksualizam ako žele biti dio njihove zajednice.
Vrše se razni pritisci na ljude u našoj državi koji rade u javnim institucijama, ali se niko zbog tih ucjena i pritisaka ne smije usuditi da javno kaže bilo šta, jer mu odmah prijete žestokim sankcijama, degradiranjem i kompromitacijom u društvu.
Istovremeno, homoseksualci se promovišu uz velike sume novca i vrše ucjene i pritisak na obrazovni sistem u državi i po svako cijenu žele da njihova ideja uđe u obrazovne sadržaje.
Afirmacija porodice je društveni imperativ
Zbog svega navedenog, naša obaveza je govoriti o porodici i afirmirati porodične vrijednosti, jer je porodica posljednja utvrda i sigurno utočište na ovome svijetu, a naposljetku za porodicu će se odgovarati i na Sudnjem danu.
A porodici su neophodni otac i majka i njihova uloga je nezamjenjiva. Bez oca i majke nema ni porodice, očinska i majčinska ljubav su urođene i oni se kao takvi mogu brinuti o djeci, jer ih rađaju u prirodnom i legalnom braku i odgajaju kao nešto najdragocijenije.
Kad je riječ o porodici i odgoju djece, poseban naglasak stavlja se na ulogu žene kao majke. I pored niza dužnosti i obaveza koje se danas postavljaju pred ženu, ona nikako ne bi smjela zanemariti svoju primarnu ulogu majke i supruge. Žena mora biti svjesna da u njenom krilu rastu i sazrijevaju buduće generacije. Neko je dobro kazao: ”Žena svojom desnicom ljulja kolijevku svoga djeteta, a svojom ljevicom ostatak čovječanstva.”
Čovjeku kao roditelju, kao ocu i majci, urođena je ljubav, samilost i briga prema djeci. Roditelji su spremni da sve daju i žrtvuju za svoju djecu i da se nimalo ne kaju zbog toga i ne traže za to protuuslugu, posebno kada se radi o majčinoj ljubavi. Ko god je makar jedanput bio u porodilištu mogao je vidjeti prizor ljubavi majke prema djetetu. To je neopisiva radost i ljubav koja je prirodna, urođena, i da nije te prirode, tog majčinstva, život bi bio nemoguć.
Spominje se da je jedan od Allahovih poslanika vidio ženu koja je pekla somune na pećnici i držala dijete u krilu, i kad god bi koji somun stavila da se peče, poljubila bi svoje dijete. Čudio se tolikoj ljubavi i tolikoj samilosti, pa ga je Allah podučio da je rahmet i milost od Allaha, te da nema rahmeta u srcima majki i očeva ne bi uopće obraćali pažnju na djecu.
Poznata glumica Brižit Bardo, govoreći o svojoj karijeri, u jednom intervjuu, rekla je: ”Kada gledam svoje filmove pljujem na samu sebe i gasim televiziju. Kada vidim ženu sa mužem i djecom, pitam samu sebe, zašto je meni uskraćena ova blagodat. Možete da budete i bosonogi, ali da budete srećni. Zaista sam više puta bila na ivici da se ubijem. Imala sam sve, a bila sam nesrećna. Pravo je čudo da sam još živa.”
Snaga društva je u snazi porodice
Stoga kažemo da je snaga društva u snazi porodice. Napadom na porodicu napada se na ljudsko dostojanstvo, na sve ono što čovjek jeste.
Odbranimo li porodicu duhovno, moralno i ekonomski, odbranit ćemo državu i sve druge društvene vrijednosti. Porodični moral je danas ugrožen i napadnut sa svih strana, a kada nestane tog morala, porodica propada, a kada propadne porodica, i društvo je osuđeno na propast i nestanak.
Ulaganje koje sigurno donosi profit je ulaganje u porodicu, ulaganje u odgoj i podizanje mladih generacija. Ako tu ne ostvarimo dobit, svaka druga dobit je neznatna i nebitna i bez svrhe. Jer, kakva je to dobit ako čovjek ima milione, a rasturi porodicu. A onaj ko rasturi svoju porodicu, stradalnik je i na ovome i na budućem svijetu. Uzvišeni je u Kur'anu objavio: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!'” (Ez-Zumer, 15.)
Re: Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
Povodo parade stida
https://www.index.ba/hafiz-ammar-basic- ... ijednosti/Povodom današnje Parade ponosa koja se trenutno održava u Sarajevu, oglasio se hafiz Ammar-ef. Bašić svom FB profilu i uputio važne poruke građanima BiH.
Facebook status prenosimo u cijelosti:
“Priča o ljudskim pravima i slobodama je obmana i zamka koju većina ne razumije na pravi način. Čovjek ima slobodu da se napije, ali kada u takvom stanju ubije pješaka onda svi shvatimo koliko je zlo alkohol. Lopovi “imaju slobodu” da kradu, ali tek kada nas neko pokrade shvatimo koliko je golem grijeh u pitanju. Svako ima slobodu da kocka, ali kada neko bankrotira i ubije se nakon toga, uvidimo zašto je to zabranjeno djelo.
Mogu ljudi činiti i blud, imaju “slobodu”, ali tek kad dobiju razoren i nesretan brak zbog nepovjerenja, uhvatit će se za glavu i kajati. Imaju slobodu i LGBT osobe da rade šta hoće, ali tek kada dožive spolnu bolest, nesporazume oko braka i potomstva, kada umjesto djece ljudi budu vodali psa u šetnju, shvatit će svako od nas zašto je priča o “ljudskim pravima” jeftina etiketa za promociju lažnih vrijednosti.
Svaki čovjek u sebi nosi strasti i požude, ali dok ne shvati da je stvoren da bi se sa njima borio i na stranu Dobra svrstao, pričom o pravima i slobodi će, u suštini pravdati svoje slabosti. Realnost je da smo u stanju kakvom jesmo zato što su većina naših postupaka reakcije. Zato što se uvijek bavimo posljedicama, a ne uzrocima.
Muslimani trebaju od Učitelja i Miljenika, neka je na njega salavat i selam, naučiti da proaktivno djeluju. U njegovom životopisu ne može se naći postupak koji je reakcija. Njegov stil su inicijative. U sportu, ekipa koja se samo brani, bliža je porazu od one koja hita ka golu konstantno.
Zlo se ne pobjeđuje pričom o zlu, već činjenjem dobra koje će to zlo nadvladati. Puno je lakše sapirati savjest u virtuelnom svijetu nego zasukati ruke na terenu. Mi, ako smo istinski protiv grijeha u našem društvu, živjet ćemo principe vjere na takav način da svi žude takvoj “paradi” da se priključe. Neka nam današnji dan bude prekretnica da se probudimo, aktiviramo i na putu Dobra ujedinimo!”
Re: Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
Na pitanja odgovara muftija prof. dr. Enes Ljevaković
https://webcache.googleusercontent.com/ ... irefox-b-eDa li je homoseksualac kjafir?
PITANJE:
Esselamu alejkum uvazeni profesore!
Kao prvo tražim halala od vas jer ste možda pretrpani pitanjima sličnim ovome, ali često ulazim sa svojim kolegama u raspravu po pitanju tretiranja ljudi koji su na namazu a za koje se zna da su skloni homoseksualizmu. Odlučili smo da vas upitamo za odgovor jer ne zelimo ni o kome da se ogrješimo, a, inšaAllah, vi nam možete dati najkompetentniji
odgovor, da li se takvi ljudi, znači ljudi koji su na namazu, a skloni su tom velikom haramu, homoseksualizmu, mogu nazvati nevjernikom u Allaha ako svjesno čine taj grijeh?
Molim uzvišenog Allaha da vas nagradi i usliša vaše dove, amin! I ujedno vas molim još jednom, u ime Allaha, da mi halalite što vam postavljam ovakvu vrstu pitanja, ali nažalost to je jedna blest koja je počela da se širi, evo, i u našoj BiH kao kuga, i molim Allaha da nas i naše porodice sačuva od tih nevaljalština i bolesti, AMIN!
ODGOVOR:
Može se desiti da dođe ili dolazi u džamiju na namaz osoba sklona spomenutom grijehu, kao što se dešava da u džamiju na namaz dođe osoba sklona alkoholu, zinaluku, krađi, psovki, svađi, ili nekom drugom velikom ili malom grijehu.
Osoba koja vjeruje i priznaje da je homoseksualizam veliki grijeh, kao što je i blud veliki grijeh, a ipak ga pod uticajem šejtanskog zavođenja čini, smatra se muslimanom, velikim griješnikom koji sigurno ide u propast, ako se ne pokaje zbog tog gnusnog grijeha, bez obzira na njegov namaz i ostala dobra djela. Uzvišeni Allah prašta ili kažnjava za počinjene grijehe. Osoba sklona tome grijehu mora uložiti sav mogući napor i trud da se oslobodi toga velikog grijeha, a dobra djela, posebno namaz i ostali ibadeti bit će mu od koristi u tome.
Osoba koja ne osuđuje taj grijeh, već ga smatra dozvoljenim, čini ga konstantno, bez griže savjesti, smatrajući ga normalnom pojavom ili ga propagira među drugima, smatra se nevjernikom, budući da smatra dozvoljenim ono što je kao zabranjeno i razvratno djelo općepoznato u vjeri.
Dakle, samo činjenje grijeha ne izvodi iz vjere, ukoliko osoba vjeruje da je to grijeh, ali ako ne vjeruje da je kategorički haram haram, izlazi iz vjere makar ga i ne činio. Homoseksualizam je kategorički haram, kao i sve druge vrste vanbračnih intimnih odnosa i razvratnih djela.
Re: Kazne za grijesenje - veliki grijesi i kako su pojedini narodi zavrsili
Odlomak iz knjige: Veliki grijesi, dr. Fuad SedićNAJTEŽI GRIJESI
Kao što je ranije pomenuto ima više mišljenja o tome koliko je velikih grijeha i šta se sve ubraja u njih. Neki od njih su pomenuti u Kur’anu a neki u hadiskim predajama gdje se nije imalo za cilj njihovo pobrojavanje niti utvrđivanje tačnog broja, nego se željelo ukazati na njihovu opasnost i upozoravati urnmel na njihovu štetnost. Od velikih grijeha neki su veći i teži od drugih, zavisno od toga kolika šteta iz pojedinog grijeha proizilazi. Poznati mufessir, Kurtubi je pokušao da poreda neke od velikih grijeha po težini pa kaže: “Najveći i najteži grijeh je činiti širk (pripisivati Allahu, dž.š., druga) i to je grijeh za koji Allah, dž.š., u Kur’anu kaže da ga neće oprostiti;
“Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga.”Nakon širka najteži grijeh je (je’s) gubljenje nade u Allahovu milost~jer se taj grijeh suprostavlja kur’anskom ajetu u kojem Allah, dž.š., kaže: “Moja milost obuhvaća sve.”
Takođe, Allah, dž.š., kaže: “I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” Poslije toga dolazi karzut što je skoro istog značenja kao i (je’s) tj. gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, dž.š., kaže: ” …zato nadu ne gubi! Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zalutali.”Nakon ovoga dolazi grijeh osjećanja sigurnosti od Allahove kazne, što rezultira time da se čovjek opusti u griješenju oslanjajući se na Allahovu milost i ne radeći dobra djela.
Allah, dž.š., kaže: “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. “Iza ovoga velikog grijeha je bespravno ubijanje nevinih ljudi. Nakon toga Kurtubi je pomenuo homoseksualizam koji rezultira zatiranjem i nestajanjem potomstva. Iza toga dolazi veliki grijeh zinaluk i nemoral. Poslije nemorala je pijenje alkohola. Zatim je pomenuo
ostavljanje namaza i ezana kojim se ukida javno manifestovanje vjerskih propisa. Iza toga je pomenuto krivo svjedočenje koje rezultira nanošenjem nepravde drugima.